TUZLAK je napisao:
scommesse je napisao:
filozof sa vrbasa je napisao:
Ja sam samo htio da prokomentarišem TUZLAKA i 100%Bosanac. Više puta su upotrjebili termin braća.
Pa ja moram naše pobratime malo prosvjetliti, bratstvo i jedinstvo je prestalo da postoji 1992.
Od 1996. uveden je novi termin multietničnost i molim ih da u skladu sa novim terminom tako se i izražavaju.

Pa vecina njih poturica su Srbi koji su presli na islam pod Turskom okupacijom,mozda na to misle...svi smo mi SRBI samo razlicitih vjeroispovjesti
da si rek'o Bosanaca koji su prešli na islam, to ja, ali Srba to značu da veze sa istorijom nemaš i lupetaš gluposti
a sam prelazak na isam je bio:
1.nekad pitanje života ili smrti
2.a nekad privilegija, jer da dobio neke privilegije(postao npr.beg-turski plemić9 morao je da promjeni vjeru
i šta je tu sporno
danas ljudi iz gluposti mijenjau religiju:
poput Kusturice, koji je eto Nemanja, šta za njega reći
ili Majkla Džeksona
prema tome te otrcane fraze i gluposti o poturicama zadrži za neke nacionalističke forume, jasno ??
a što se tiče bratstva i jedinstva to je emotivna kategorija
a isto plemensko porijeklo o kojem ja pričam, da smo svi južni sloveni različitih religija, je čisto istorijski i etnički fakat, koji se nekome može ili ne mora sviđati
eto konkretno ti lično, možda imaš brata/sestru i ne moraš je ni voljeti, ma ni kontaktirati(možda je npr.u SAD) ali postoji neosporna činjenica da je on tvoj BRAT
kontaš li ti išta ?
"Stari Abdulah ga je cuteci pazljivo slusao. Grickao je
travku krajem zuba zagledan negdje u daljinu.
Kad Safet zavrsi, Abdulah uzdahnu:
- Sve ja to znam, moj Safo. Oni nas preziru ko da smo gubavi,
jer ne pristajemo ni na jednu bandu. Nijesmo niciji.
- Kako to, deda, nijesmo niciji. Zar mi nijesmo Turci iz
Anadolije, kako babo prica.
- Nijesmo, moj Safo. Odrastao si, treba da znas istinu.
Nema Turaka u Hercegovini. Nema ih ni u Bosni, ni u Sandzaku.
Turci su otisli u Tursku, a mi smo ovdje ostali.
- Pa ko smo onda mi? - cudi se Safet.
- Mi poticemo od njih.
- Od koga?
- Od njih. Od vlaha.
Safetu se javi neka mucnina u stomaku, bijes ga obuze.
- Ja nijesam Vlah! necu da budem krmski Vlah. Oni se krste
i idu u crkvu, a mi u dzamiju. Mrzim Vlahe. Ja nijesam Vlah.
- Smiri se, Safo moj - pomilova ga Abdulah po kosi. Nijesmo
mi Vlasi no je muka sto ne znamo ko smo. S njima necemo,
a Turci nijesmo. Mi smo se, moj Safo, nekad prezivali Miljanici.
Zivjeli smo dolje blizu Bilece i slavili smo svetog Nikolu. Babo mog
babe, sucur Alahu, poturcio i dosao ovamo. Sa sobom je kandilo donjeo,
eno ga jos na tavanu.
- Je li to ono s lancima sto stoji u starom sanduku?
Jeste. To je nase kandilo, moj Safo.
Glas starog Abdulaha je podrhtavao. Bilo je u njemu neke
tuge i gorcine.
- A sto to ne bacimo, djedo, no nam pogani kucu - pita
Safet.
Abdulah gricka travku, pogledom luta po plavom nebu iznad Hercegovine.
- Jos si ti mali, Safo. Jednog dana ces razumjeti.
- Sto mi ne objasnis, djedo?
- Ne znam hoces li razumjeti, moj Safo. Jos si mali da to
razumijes. Veliki si da znas ko smo, a mali da razumijes da nijesmo
ni Srbi ni Turci. i da kandilo ne smije da se baci.
- Ja cu kad porastem da ga bacim.
Cuti Abdulah. Ispljunu izvakanu travku, ubra drugu i stavi je
medju zube, pa poslije duzeg cutanja veli:
- Mozda. Mozda ces i da ga bacis. Safo moj. Mozda hoces,
a mozda neces.
- Hocu, djedo. Bacicu ga sigurno.
- Mozda. Mozda, Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces.
Samo Alah sve zna.
- Alah ne voli kandilo, djedo. On ne voli ni Vlahe.
- Ko ce to znati, Safo moj. Bog je jedan i nas i njihov.
Safet ga gleda zbunjeno.
- Kako to, djedo. Oni ne vole Alaha.
- Sve ces ti to jednog dana shvatiti, Safo moj.
- Molim te, djedo, baci ono sa tavana.
Abdulah uzdahnu.
- Necu. Necu, Safo moj. Dok sam ja ziv necu, a vi poslije cinite
sta hocete. Dace Alah da ja umrem da vam zla ne vidim.
Safet je uporan.
- A sto, djedo? Objasni mi. Zasto neces da bacis ono sa
tavana?
Cuti Abdulah. Gricka travku, zmirka ocima.
- Slusaj dobro, Safo moj - kaze napokon. Slusaj dobro i
upamti. Dobro upamti, ne moras sada da razumijes, razumjeces
kad bude trebalo. Ova dva rata su nam, isla na ruku. Alah
nam je pomogo pa smo Vlahe u oba rata razrijedili. Ali, opet
ih je puno ostalo. Nece nam zaboraviti, a ne zna se sta nosi
dan, a sta noc. Moze i njihovo da dodje. Zato nam, treba ono
kandilo. Safo moj. Ako njihovo dodje, uzmi kandilo i ikonu
svetog Nikole, ima na tavanu i ikona, Safo moj, upali kandilo
i prozovi se Stojan. Tako ces glavu da sacuvas. Jesi li
utuvio, Safo moj?
- Jesam. djedo, ali ja necu da budem Stojan.
- E moj Safo - opet uzdahnu Abdulah, vakat kule po
primorju gradi, vakat gradi, vakat razgradjuje.
- Sta ti to znaci, djedo?
- Moli se Alahu da nikada ne saznas sta to znaci.
Razumije sada Safet-beg poruku starog Abdulaha."
Dervis i smrt-Mesa Selimovic