Par cinjenica:
- Tokom donosenja Zakona o popisu nista se nije uradilo;
- Tokom popisivanja nije vrsena kontrola;
- Nakon zavrsenog popisa, problem nerezidentnog stanovnistva je sigurno uocen, ali je ignorisan;
- Sav materijal sa uocenim greskama je bez rijeci spakovan i poslan u Sarajevo;
- U periodu od slanja materijala pa sve do sada nista se nije uspjelo uraditi (logicno).
Zahtjevi koje sad cujemo izgledaju kao potezi studenta kojeg nema na predavanjima, ne uci, voli da popije, ne izlazi na kolokvijume, ne radi seminarske radove i uopste nema pojam kakva je situacija na faksu. Na kafi cuje da je krenuo Junsko/Julski rok, dolazi na fakultet i sav izbezumljen hoda po fakultetu i ne moze da vjeruje kolika nepravda vlada na fakultetu, dok njegove kolege sve uredno polazu iako on sigurno dosta vise zna od njih
Ko god je isao na faks, sigurno zna za bar jedan ovakav slucaj.
Moramo se pomiriti sa cinjenicom da su kompleksni procesi poput popisa prevelik zalogaj za nasu politicku i intelektualnu elitu. Ovo su stvari gdje nema pozicije i opozicije, ovome se pristupa zajednickim naporima
kako bi se popis izveo na pravilan nacin. To znaci da se jos od donosenja Zakona trebalo paziti za sta se dize ruka. Takodje, nakon provedenog popisa trebala je biti pres konferencija gdje bi se prezentovalo stanje popisa u entitetu i eventualni problemi koji su uoceni.
Tada je bilo vrijeme da se nesto ozbiljno uradi i onda bi primjedbe imale svoju tezinu kako na nivou drzave tako i u komunikaciji sa Eurostatom. Ovako sve izgleda kao sa studentom kojeg sam spomenuo.