Dodjite k sebi ljudi!
Zbunjen sam kad vidim da tako razmisljate, jer evo koristite se internetom, imate comp, nije vam sakrivena ni jedna tajna na svijetu, znate googlati, slusate i gledate sto svijet slusa i gleda, studirate, zivite sa vasim najmilijima u svom zavicaju, zdravi ste, ali ste slijepi.
Razlike izmedju zivota o kojem sanjate na zapadu uglavnom i toga koji se nudi tamo su tako male da su skoro zanemarive. Samo se vi u to ne usudjujete povjerovati, jer ako vidite i povjerujete, onda cete morati mijenjati iz temlja svoje stavove. A to je ljudskome bicu najteze u zivotu.
Vidim da cu se ovdje zadrzati malo duze, sve u nadi da ce ovo vidjeti bar jedna osoba kojoj ce stvari u zivotu biti jasnije radi toga.
Ako ste uistinu sposobni, talentirani, vrijedni, organizirani, ako ste razvili profinjenost u komuniciranju, sposobnost da konstruktivno radite u timu, ako imate vizije i ako imate projekte, lakse ce vam biti uspjesni tu nego bilo gdje na svijetu. Mislite da lazem.? To vam je bolna istina o zivotu.
Ako mislite da ce vas na zapadu docekati objerucke varate se, oni i kad ste im najpotrebniji i najkorisniji, negdje u dubini srca misle da ste ipak tu da oduzmete nesto od njihova kolaca, i uvijek vas vide kao tudjina. Znam da se tudjinom mnogi osjecate u i svom rodjenom gradu, pa zar i to ne dokazuje da sam u pravu kad tvrdim da je slicnost toga tamo i ovoga ovamo fantasticna. I mogucnosti zivota u Banja Luci su fantasticne. Jos ako si k tomu jos i mlad i obrazovan, sta moze da te zaustavi? Ljubomorni komsije? Ne budite smjesni, pa ljubomornih komsija je prepun svijet, ovaj svijet je postao svijet ljubomornih, ako se sa time ne naucite nositi u rodnom gradu, jaoj li ga vama kad lekcije zivota zapocnu u svijetu.
Jer u cemu je razlika? Kad jednom napustite rodno gnijezdo, i otisnete se u svijet, svi redom postanu ljubazni, nasmijani, puni elana, otvorenih ociju, usluzni, ponizni, skromni, ...iz pozicije nemoci i ovisnosti ste odjednom svjesni svijeta, svjesni nevolje, sve volite, sve razumijete, svima bi pomogli, sve zagrlili. Mislite da se tako pocnete ponasati u rodnom gradu nista se ne bi promijenilo? Varate se, kad postanete takvi grad se promijeni, i zivot postane novi zivot. Ali vama se cini lakse otici i pred nepoznatim ljudima hinjiti poniznost, ...ne daj Boze da me neko od mojih vidi ponizna. I tako, u stvari niti ste tu niti ste tamo, potpuno isto kao i sa nama koji smo otisli. Ovdje sam a srce mi tamo.
Znam ja da je to glupo, i sasvim iracionalno, sto ce mi nostalgija kad imam sve sto ste si vi usudili ikad sanjati i pozeljeti, i vise od toga, Nista licno mi u zivotu ne fali, cak sam i zdrav, a toliko imam da me svi lijepo tretiraju, i jos mnogo vise, pedeset mi je godina i osjedio sam kao ovca, ali jos uvijek mi i dvadesetogodisnje djevojke kad ugledaju osmjeh hoce platiti kafu i progovoriti koju, imam prijatelje po cijelom svijetu i svugdje sam dobro dosao, volim prirodu i priroda voli mene, sta jos da pozelim, meni u zivotu fali jos samo Banja Luka.
Proslavismo Djurdjevdan juce, imao sam cetiri covijeka u drustvu, drustvo malo ali odabrano, pricat cu vam o tome kasnije, a sad pokusajmo koliko je moguce uobliciti ovo vidjenje o pitanju otici ili ostati.
Kad jednom odete ste pristali da zivite u uslovima zivota u koje udjete svojim dolaskom, prihvatate uzrke ponasanja koje zateknete i jer ste svi odreda pametni brzo se uklapate, postanete uspjesni, jer ste svojom odlukom da odete vec postali nesto sto vam se u vasem gradu ne da biti, angazovani! Kad bi u vasem gradu bili tako angazovani, mogli bi postici i jos nesto sto vam u svijetu nikada nece poci za rukom, mogli bi promijeniti zivotne okolnosti i zivotne uslove, pa bi se u vasemu gradu na jednome mjestu moglo ostvariti ono sto ce te i u svijetu postici, ali u svijetu se nece ni opaziti niti ce ga promijeniti, a vas grad bi radi vasega ostajanja mogao promijeniti sebe i tebe. Ostajte tamo!!!!!!!!!!!!
Ako kao i uvijek najbolji i dalje nastave odlaziti, kome cu se onda ja vratiti.?!
Sve sto vam treba u zivotu imate sada i tu, i samo se zavaravaju oni koji misle da ce im vani biti ponudjeno vise, ...veca ce biti samo vasa spremnost da ljigavo podnesete sa smijeskom ono radi cega bi nekome u svom gradu ***ali familiju na sav glas, jesam se rastegnuo u krajnosti ali je istina. Bit ce potrebne korijenite promijene, ostajete ili odlazite, gdje god da ste vas je prtljag sa vama, tesko da ce vam iko vani povjerovati kakva ste klasa, ako u to niste uspijeli uvjeriti vase najmilije sa kojima zivite.
Hocete primjer. Pa evo juce pricamo nas petorica o nasoj simpatiji Miri Furlan. Nadam se da vecina od vas zna ko je to. Nju je sanjalo deset miliona jugoslovena. I slusali smo "...saaamooooo simpatijaaaaaaaa, ljubav s dugo pamti, ne prodje nikad, ne blijedi nikad, samo simatijaaaa"
Moje su zene, koje su znale da ih ljubim, morale priznavati malo prostora i za moju simpatiju!, ...cudne li igre zivota?, kome god pokazem moram sa njime i dijeliti, sve je odreda vole. Takva je ona. Oh kako bih se sad ispruzio na mojoj postelji i slusajuci ovu kisu i vatru koja pucketa, i umirio ne bi li usnio Miru, radije nego da ovo pisem, a ipak cu vam pisati. Jer Mira mi je uvijek tu, a vi mozte otici. Kome cu se onda ja vracati? Ostajte tu i sacekajte bar da ovo zavrsim koliko toliko.!
Kad je dakle to profinjeno ljudsko bice, sa svoji muzem vidjela strahote rata koje se priblizavaju, ne videci nikakvog nacina da u tome mogu uzti ucesca, pobjegose u Californiu, i sad zamislite da jedna takva princeza, koja je uz to i zidovskog porijekla, sto je hoces neces u svijetu zabave i umjetnosti samo prednost a nikako nedostatak, znamo ko vlada Amerikom, dakle princeza s pedigreom, Mirin pedigre je PRINCEZA.
Prelijepo je primljena, kako bi i moglo biti drugacije, Ali upitajte je sto misli o okolnostima zivota u kojima je sada. Dok je u Jugoslaviji zivjela, ovdje sad na zivot stalno ceka, da se desi cudo, a ona se bas ne desavaju svakodnevno. Mislite da ce vas svijet bolje primiti i cijeniti vise nego nju. Ovdje vlada ubitacna konkurencija, bolje da to nikad ne upoznate, jer ovdje se najprije morate drogirati da ne spavate da mozete raditi i dan i noc, onda se drogirate da zaspite kad vidite da se rusite, kad se probudite ponovo ulijecete u trku kao da se nije zustavila ni za tren. U trci ste do smrti, i u trci ste protiv svih, eto sto vam je zapad, i svjetlucanja laznih bisera kojima vas mame.
Zivot je tu u stvari, tu gdje si ti, nista nije zabranjeno sto je dobro i za dobrobit, niko na ideje i na radost i na srecu nema monopol, ima za svakoga i vise nego dovoljno, potrebno je samo jedno. Moramo zaista postati ljudi. I sve ce se promijeniti.
Da ni slucajno nisam jednostran, onima koji kao ja sto sam morao otici porucujem. Najprije oko viza i pasosa. Granice i ograniccenja postoje samo u ljudskim glavama, i radi toga se to ispostavlja kao problem. Najprije granice se konstantno prelaze i bez ikakvih papira, precesto i radi novca koji je promijenio dzepove, ali i bez tog se prelaze granice. Ali kad se jednom nadjete na ovoj strani, mozda sa zakasnjeme uvidite da vam je u zivotu vani od svih papira mnogo vaznije imati projekt vaseg vlastitog zivota, i da je on takv da i ovdje bude prihvatljiv, i nadje ih se dovoljno da vas opstanak ucine mogucim. Odes ili ostanes, zivot ce ti zavisiti od okolnosti koje ostvaris. Ovdje to postici nije lakse. Sasvim sam siguran. Upitajte Zivojinovice! Brena nekidan kaze, zivim, al ne zivim ovdje, tamo zivim a ovdje mi tjelo. Radi ljubavi prema zavicaju dozivjese onu strahotu sa otmicom u Dubrovniku, ...ali i ovdje, koliko novaca je potrebno i koliko zastite da se osjecamo sigurni. Ko nam garantuje da neko iz nase blize okoline ne poludi. Primjera je svijet pun svakodnevno.
Eto sjetih se tog profesora sa Banjaluckog masinskog fakulteta, samo zamislajm koliko je on pametnih glava zarazio ljepotama razmisljanja, pred svima je cijelo NEBO ideja otvoreno, mozete i ostvarit ce te sve sto sanjate, zato radije najprije pazite sto sanjate.
Koji stignu na zapad ubrzo vide koliko su razgledaniji i obrazovaniji od svojih vrsnjaka domacina, ali pametni kakvi jesmo brzo se nadjemo u ulozi sluge i savjetnika, u boljim slucajevima batleri, uzdignuca i odusevljenja za zivot smo svjesni toga ili ne ostavili za sobom, zbogom ideali, sad smo u trci i moramo trgovati da opstanemo, evo nas zivote da se utopimo u tvoju prosjecnost. Ili suludo mislite da ce te svijet ipak promijeniti. A odricete se od pokusaja da se u potpunom pedanju dokazete tu medju vasima dragima. Najprije tu.
Ja sam u Jugoslaviji bio jako uspijesan. Gledajuci naravno sa jedne umjerene tacke gledista, jer sto je bogatstvo za Billa Gatesa, a sto bogatstvo za ono dijete koje danas u Darfuru gladno i uplaseno trazi pogledom nekog ko bi ga zagrlio i pomilovao, nahranio i utjesio. Koliko god vi promijenili koodrinate vaseg prebivalista, svijet ostaje isti.
Nemojte se ogranicavati misljau da je u Banja Luci losije, to je zabluda, ali nikog ne bih sprijecavao da ode i vidi i proba, ni mene niko nije mogao sprijeciti. 29. novembra 1985 sam otisao iz Jugoslavije ne da trazim kruha ni uspijeha, i vise od toga sam vec imao, nego sam otisao da malo bez obaveza upoznam svijet, imao sam 10 000 dolara u dzepu i bio bez obaveza, slobodan ko ptica. Mnoge sam svojom odlukom razocarao, pocevsi od tate, dalje da ne spominjem, godinama kasnije u jednom vrlo specijalnom trenutku priznao mi je da mi to nije htio reci, ne zeleci stojati na putu mojoj slobodi, ali kad sam poslije deset godina zivota po svijetu umjesto da se vratim kuci i konacno pocnemo graditi zajedno, jos jednom krenuo dalje a ne nazad, noz sam mu u srce zabio. Ostavio sam samog i ozaloscenog moga ljubljenog oca, koji je zivio za me a ja jos odgadjam za njega zivjeti i sa njim. I evo nismo zajedno ni danas, svi zivi ali rasuti, pa kao da nas ni nema. Da se moji snovi ostvare, ne samo da bih se ja vratio sa zadovoljstvom, nego bih dosao konacno kuci ne da umrem, to mogu i ovdje, ...vratio bih se da zivim
Sreca imam obaveza, znate kakva je kuca poslije slave, sad ponovo moram da pospravljam utiske i uredjujem prostore ove tisine, kisa dobuje ali interesantno ptice pjevaju, nevjerovatno, cemu li se raduju, da njima nije dojavljeno cudnim vezama za koje znamo da postoje, da su u mome gradu muskarci postali dzentlmeni a dame i tako vec jesu princeze.
"Sunce tudjeg neba nece vas grijat ko sto ovo grije"... evo mi pjesnika u goste, ...evo idem prvo vatru da pregledam i obnovim, a onda cu vam se ako mi se ne desi da Miru usnim u kakvom zestokom filmu, pa mi srce ne pukne, opet, iz mojih priprema na vas, javiti
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
, zato je to tako. Princezama odavde do tamo samo naklon, i smjesak...
ali, ono sto raduje, jeste da ljudi polako shvataju da moze mozda i drugacije... na primjer - da "pociste po kuci" mjesto da "idu u goste"