jos uvek sam u shoku, jos uvek ne mogu da verujem da te nema darjane.
za sve to sto se desilo postoji samo jedna rec, TRAGEDIJA. znam da si na nekom lepsem mestu, gde su svi srecni i nasmejani, gde te ne more brige i problemi. zelim da znas da nikada necu zaboraviti nase zajednicke trenutke, putovanje za bratislavu, izlaske i silne partije. sanjala sam te sinoc, pricali smo. jos vidim tvoje plave oci koje se smeju.
ljuta sam i besna na novinare i silne dezinformacije koje pisu. ali kazem, bez trunke mrznje u srcu :"oprosti im boze, nisu svesni sta rade!". svi koji su te znali, svi koji su upoznali tvoje roditelje i porodicu, znaju da to nije istina. znaju da ste bili jedna nesvakidasnje divna porodica, porodica za uzor.
necemo te zaboraviti darjane i vecno ces nam nedostajati.
ovo je pesma koju je napisala dunja, darjanova prijateljica:
Pismo prijatelju (Pjesma za Darjana)
...dok stojimo ovde pokušavajući da se oprostimo od tebe
kroz glavu nam prolaze svi naši dani,
dani borbe i dani dječije radosti,
dani smjeha i dani Bečke trke i frke.
Neki tamo će reći da si namjerno pobjegao
trčeći u noć,
ali mi znamo..
Mi znamo da si došao na ovaj svjet
da svima nama daš nešto posebno,
da svima nama ostaviš dio sebe,
ostaviš trag na nebu,
osmjeh na licu,
i kao maslačak u kasno proljeće
nestaneš u polju cvjeća.
Ne, mi nećemo klonuti duhom,
mi znamo, nije to to.
Srešćemo se opet na tom drugom svjetu,
srešćemo se opet i probuđeni mirisom proljeća
udisati punim plućima
tamo gdje vječnost otvara svoja besmrtna vrata
i prkosi nama ovde i sada;
tamo gdje polja cvjeća ne nestaju
i tamo gdje mi jesmo mi,
gdje blistamo u našem potpunom sjaju,
gdje naš vječni plamen i sjaj
ni jedan smrtnik ovog svjeta ne može da ugasi.
Ipak da znaš,
svi ti kafiči na faksu,
pa i oko faksa,
su postali beživotni.
Ipak da znaš,
u našim čitaonicama se čuje odjek praznine.
Ipak da znaš,
Darjane,
ne prestaješ da živiš ni ovde ni sada.
Mi znamo,
dio našeg zajedničkog puta je ostao za nama.
Htjeli smo samo da znaš
da nam je srce ispunjeno
što si baš nas izabrao
da nam podariš dio sebe
i ostaviš dio svoje besmrtne duše u svakom od nas.
Banja Luka, 25.7.2011, Dunja Vujasinović
srce mi je pucalo citajuci ove stihove na tvom grobu darjane, ali skupila sam svaki atom energije da je procitam glasno. volela bih da sam mogla biti glasnija da svi cuju. i oni koji su bili taj dan tu i oni koji nisu. da svi cuju koliko si divna osoba bio i koliku prazninu si ostavio iza sebe. htela sam da i ti cujes koliko nam nedostajes i koliko si nam znacio.
neka ti je laka crna zemlja, prijatelju.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
