Leskovačka pljeskavica je melem za napaćenu dušu i primjer prave hrane, znam za slučaj kada su neki Englezi došli u Beograd (sa neke ekspedicije na nekoj planini) i domaćin koji ih je ugostio odveo ih je u leskovačku prčvarnicu gdje su naručili 4 velike, ljute i začinjene, kažu da nakon jela samo što nisu ljubili cipele vlasniku prčvarnice i sledeći dan opet su došli, jeli i kupili za put!
Ovaj Cap-Cap nudi bezlične splačine (vidjeli ste kako žena uzme šaku mesa, oblikuje pljeskavicu i baci na ražanj, bljak

), ali sa druge strane čini mi se da je onaj '016' iza Adrije slovi kao pravi leskovački roštilj, vlasnici i neki od radnika upravo su iz Leskovca a pljeskavica je tu 100 puta bolja i ukusnija.
Sad, Srpska Pljeskavica nudi brojne pogodnosti - za 4-5 maraka možeš uzeti gomilu onih priloga i najesti se za cijeli dan!
A oni sendvičići od klovna Pennywisea?! Ajde, priznajem, imaju neki šmek za šta su krivi začini i raznorazne hemikalije, miris onih kiselih krastavčića i paradajza mmmm, ali to je isto što i Cola (koja se prodaje uz McGovnars specijalitete) ili Kinder, ne možeš se najesti a potrošiš velike pare.
Još nam samo to fali pored sve ovakve bijede, i bolje da to bude negdje dalje od centra. Bilo bi dobro da se nakon godinu dana ponovi isti slučaj ko u Zrenjaninu, kad ovdje mogu propadati mehaničarske radnje i na njihovom mjestu se otvarati second hand shopovi, onda može i američka smočnica, uz malo negativne propagande

Upamtite ovo, McGovnars je jedna od najvećih svjetskih sekti ikada, to mi je jedan đedo rekao koji je svijeta vidio.