A moja omiljena su da na ulju u kojem sam prethodno preprzio slaninu koja je dodala ekstra smek masnoci isprzim dva na oko, ali tako da ih malo u toku pecenja zalijevam kasikom uljem odozgo, ali tek toliko da pobijeli zastitni omotac zumanjka da mogu da ga bocnem i umacem bahlje u njega bez ljugavih bjelanjskih dijelova. Uf, tajming je jako bitan, sve se odvija jako brzo. Senf obavezno preki hrskave slanine!
A drugi omiljeni nacin je da razmutim dva jaja za kaganju, so, biber il sta vec ko voli i tregnem to u vrucu tavu kao da cu napravit palacinjak al pred sami kraj pecenja jedne strane u sred svega stavim malo sira i vrhnja, sta god je pri ruci kremasto i sirasto i onda prebacim jednu stranu palacinjka (da ga tako nazovem) na drugu i stisnem malo rub da se zalijepi i zapece. Znaci opet tajming da gornja strana palacinjka ostane malo ljigava i kad ga prebacis jos 20 sec. i sve je spremno za tanjir, a moze i iz tave, al nevalja po teflonu nozem i viljuskom strugat. A kad bocnes onaj sir il sta vec krene vani da curka.... A joj, odoh spavat da se prije probudim i jedem.
