Kao prvo, moram konstatovati da sam iskreni vjernik postao nakon što sam se, jedne noći, osvrnuo na prošlost, moj nezajažljivi način života kao i na moju porodicu i pretke - eto, ovdje mogu spomenuti ono ''50 godina bezbožništva'' o čemu pričamo mi vjernici, djedovi komunisti (jedan umro od alkohola a drugi poginuo
), majka i otac rastavljeni, nisam imao normalno odrastanje, jedino dijete, razmažen, prgav, hulnih usta itd. Jednostavno ti dođe da se zamisliš i upitaš se, ima li ovaj život smisla?Kao vjernik svakako vjerujem da je ad predviđen za sve koji su život okončali bez pomirbe sa Bogom, u mržnji, neprijateljstvu, proždrljivosti, preljubi, razvratu, izdajstvu i uopšte nepokajanosti za teške grijehe.
Ipak, treba biti iskren i reći da je Bogu žao svake duše koja bude osuđena na VJEČNO mučenje.
Ono što je Dante opisivao u svojoj ''Božanstvenoj Komediji'' spada u fantaziju i, obzirom da je nastala pod očiglednim uticajem katoličkog odgoja (limbo u kojem se do Sudnjeg Dana drže nekršteni a ''nevini'' ljudi iako je u Bibliji naglašeno da su SVI krivi, spominjanje tzv. ''čistilišta'' koje ne postoji itd.), ni po koju cijenu ne bi se smjela uzeti zaozbiljno jer bi to bila jeres pred Bogom.
U priči o bogatašu i Lazaru, iz bogataševih riječi uviđamo da mu je u paklu sva nada splasnula i da moli za ono čega je tokom života imao u izobilju.
Jednostavno, to je nešto strašno i trebali bi znati da je to određena kazna svima od praroditelja do danas. I najčasniji ljudi koji su tokom života bili hvaljeni završili su u paklu ukoliko se nikada nisu iskreno ponizili pred Tvorcem.
Jedna je prilika, mogućnosti i preostalo vrijeme treba cijeniti i iskoristiti ih. Isus ili vječna propast.
) osuđen sam na vječni oganj. Kako više nema tijela da registruje na koji način prokleta duša osjeća bol, šta misliš lavić?
](./images/icons/smile/eusa_wall.gif "Brick wall"){kind=icon}
....
