Hvala Čičak, Himna ljubavi apostola Pavla je jedna od zaista najljepših i najcitiranijih dijelova Biblije. Morala sam nju nekako prvu izdvojiti... Čista Ljubav........
Obzirom da je upravo ona najcitiranija, mnoga filozofsko-religijska i uopšteno kritička pitanja i rasprave vodile su se i vode se osvrćući se na ove prekrasne stihove... Onaj ko ih je osjetio, a osjećamo, jer smo ljudi... kao da je vapio ne samo da osjeti snagu stihova, već vapi i da osjeti jednu takvu besprijekornu, savršenu Ljubav opisanu u ovom dijelu, ali kroz čitavu Bibliju prožimanu.
U Bibliji se spominju tri vrste ljubavi: Bratska, čovjeka prema čovjeku, bračna, među čovjekom i ženom i ova najuzvišenija, koje se osjeti upravo samim Duhom, koja je besprijekorna i preuzvišena.
Obzirom da se intlektualno ove riječi, istina mogu poimati, tj. razumjeti na nivou kognitivnog, mnogo je veća, neuporediva stvar -
osjetiti, na afektivnom nivou dokučiti...
Upravo zbog ovoga ogranična sam riječju i iskustvom, naučenim, stečenim, da bih mogla dati produhvljen odgovor drugu laviću. O Ljubavi se raspravljalo, pisalo, pjevalo, slikalo, vajalo... na tolike mnoge načine, pa ipak onaj ko ju je doživio, ili onaj ko misli da ju je doživio, te onaj ko ju je osjećao, i na koncu onaj koji je živi, saglasni su u jednom - tako je jako teško opisati je (sukob kognitivnog i afektivnog, emotivnog) .
Kako lavića doživljavam kao nekoga ko postavlja pitanja, te se i na ovoj temi javio u toj ulozi, ipak pozdravljam njegovu filozofiju života, koja, ma kako kome djelovala, ipak izuskuje odgovor, a samim tim, podstiče na razmišljanje. ALI,
Razmišljanje se nalazi u kognitivnom dijelu i s toga izuskuje kognitivno-saznajno djelovanja u intelektualnim, spoznajnim okvirima i maši i odaljava se od emotivnog (a samim tim i od Ljubavi koja je emocija).
Tražiti da se o Ljubavi govori na kognitivnom nivou, za mene je golem izazov, i izaziva osjećaj nelagode ravan onom kada te neko gleda dok piškiš.
S toga mi je afektivni dio Čičkovog posta draži umnogome jer pokazuje tu emotivnu stranu, nego ovaj kognitivni lavićev, koji kao da ništa emotivno ne doživljava, već samo i strogo spoznaje na dogmatskim osnovama. Draža mi je i filozofija, no kruta dogma, dragi lavić.
Zato će moja kognicija, filozofski da ti odgovori, jer me ovakva pitanja emotivno blokiraju.
U svoj svojoj nesavršenosti, uzimam sebi za pravo da sakatim ove predivne stihove, te kažem:
I ako razdam sve imanje svojeOvdje se kaže SVE, ne kaže se DIO imanja, te se kaže RAZDAM, a ne DAM, tako da gubitku pridaje ono najbrižnije što može da postoji....
i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristiMogao je reći i AKO UMREM, ali nije, naveo je ono najsurovije, spaljivanje sebe samog, da živ sagori, ali bez Ljubavi i to ne koristi...
Imanje se može davati i bez Ljubavi, ali to je onda ništa no čovjekuugađanje, s Ljubavlju se to pak dešava kada se to čini uz samilost (sastradanje, empatiju) i plamenu Ljubav.
Lavić, ima li neki dio u Bibliji koji si emotivno osjetio? Neka riječ koja te dotakla, koja ti je bar kao lahor pomilovala dušu?
Ljubi te 800 Adamovih kostiju...
