banjalukaforum.com

Mnogi ljudi na nekakav nacin, a cesto sami u sobi
opisuiju sopstveni svijet, misljenje i dogadjaje koji ih
okruzuju kroz pjesme ili price, o losim i dobrim stvarima
metaforicno i apstraktno ili konkretno ili pragmaticno,
kao nekakvi razgovori sam/sa/sobom.
Odakle nam dolazi to i zasta uopste sluzi, da li samo
za zadovoljenje sopstvenih potreba ili nesto vise...

Iz sopstvenog iskustva znam da se razmjena takve
vrste materijala moze dosta nauciti o covjeku "preko puta".

Ako vas ima takvih, onda bih zamolio da ovdje posaljete
svoje price, kako bismo mogli da razmijenimo ideje.

Mogu i kratki opisi (sta je pisac htio da kaze), tako da se
vidi razlika izmedju misljenja citaoca i pisca.


-----------------------------------------------------------


Izjutra umoran od
bilo cega, dize me
energija koja se
svodi na potrebu
da se zadovolji
krivica, strah ili
potreba.

Dan ispunjen
aktivnostima
koje zude da
budu priznate.

Vece, sloboda
sopstvenog straha
koja mi omogucava
da se koristim
stvarima koje
bih najradije
porekao.

I ceznja da mi snevanje donese
san koji je iznad dogadjaja
moje sumorne stvarnosti.

_________________
life style, stile without life

Tragikomedija

Zlatni kavez po sred mog stana
I u njemu papagaj je mladi
Govorio sam mu hrana, hrana, …
Ko zna zašto, umro je od gladi?

Pa dobro sto ga ne nahrani

Oces jedno hirursko seciranje:)

Zlatni kavez po sred mog stana
tvoj stan je ono sto ti zivis, zlatni kavez
jer ne zelimo da pobjegnemo iz njega
papagaj jer smo vec dosadili i bogu
i djavolu o pricama o njima

govorio sam mu hrana, hrana....
drugi su mu govorili hrana hrana a lagali su
jer u sustini takva vrsta pjesmi je kao pisanje
u trecem licu jednine tako da ispada
da si ti taj zarobljenik sopstvenog
kaveza.

Ko zna zasto, umro je od gladi?
hranio se onim sto je u drustvu najcjenjenije,
kako ispasti sto pametniji i bolji, kako neispasti
glup...

U stvari, kada mu taj kavez postane neizdrziv, da nigdje
ne bude mogao da nadje utociste udrugim kavezima
prepoznace to zlato kao nesto sto je samo vrijedno
u elektronici matrixa.

Tragikomedija je sto ti zaista osjecas nesto
ali ne mozes da izrazis to drugacije nego
kao tragikomediju.

E sad uzmi sve to moje sto sam napisao, sazvaci
pljuni podrigni i napisi istu pjesmu

I eto tebe kako pises sam sebi.

P.S. Teoretski tako funkcionise, ne znam u praksi

A onako prijateljski, vidi se da ti pjesma nosi
neku vrstu zen duhovnosti, slicnu koanima.

P.S Tebi licno posto se znamo, mogu ja i svoju pjesmu
isto tako da seciram, ali nije isto rezati po sopstvenom
smecu i po drugom. Moje bi opet bilo samo apgrejd sopstvene
pjesme jer ja nemam mogucnost objektivnosti nad sobom,
pa ni nad tobom, ali nijanse postoje.

_________________
life style, stile without life

frozen:

Što više mogućnosti
To očiglednost nejasnija
Ako se glupost ne uprosti:
Živila psihoterapija.


Milion puta mi se desilo to pitanje kako cu sve uraditi, toliko poslova imam. Pocnem ih raditi, i radim, radim, umorim se, odmorim, nastavim i sve stignem do veceri. Pred spavanje skontam, jebote kako sam uspio. A onda vidim da je najveci problem bio u tom mom pitanju 'kako cu', kao sto si napisao too much brain will kill you. Kad bi mogao da budes 'proces', a ne kao nesto odvojeno od procesa, a ne kao nesto sto proces posmatra, pa jos ga kategorizuje, pa jos emocije koje donose radost zivljenja, dobrotu, zelje, i onda sjecanje koje proziva zivotom. Ustvari, nama bi bilo dobro da BUDEMO, jer imamo energije za sve, ali to nase postojanje provuceno kroz intelekt ti (i meni) uzima energiju. Ti znas kako ova prica ide dalje, treba mehanizme osvjestiti. Ali i sam uvid u mehanizme, pa shvatanje kako se iz ove koze ne moze dovodi do stiha: 'moje sumorne stvarnosti'.

Nemoj da se igras some!
Ko sta radi i ko kome?

Da li tebe glava boli
Ili ti bolis glavu?

Hocu reci da ne znam nista,
Nema kraja, nema ishodista!

Ljubav nije strana ocima
Niti medju njima prepreka ima.

Ali ipak sad ne volimo.
Pitam: zivotom sta bolimo?

I jos ko koga tu zivi:
Ja zivot, zivot mene, ili tom mi nismo krivi?

Nije ti lose ovo prepucavanje kroz poeziju

Kako da ne bolim
kad mi reci kao meci
odskacu po lobanji

znam njega sto mi kao
seol stoji nad levim,
mesto na desnom ramenu
prazno

da se ne volimo
to je srebreni metak
utvrditi laz ljubavi
je dobar pocetak

jer da je ima
ovog svijeta ne bi bilo

svakog jutra treba mi
doza ljudi priznatom
drustvenom narkomanu

ne trazim spas u priznanju
da smo svi takvi
taj spas mene trazi

ja samo utvrdjujem bedeme
snova jer sam negdje otkrio
da postoje snovi ljepsi od
budjenja.
i trazim ga uvijek iznova,
tu nit koja mi tepa kroz
snove, da ovaj san sto se
zove zemlja samo je
jedna zabluda nova.

zato glava me boli
some jer ne znam nista
neznam kraj niti ishodista

mozda sam sam riba bez sidra.

_________________
life style, stile without life

SAMOME SEBI I NIKOME VISE

Prilazi mi prosjak, tra`i da mu udijelim
dinar, sa kusurom mu poklonim strah
od nekoga ko me posmatra kroz
njegove o~i a nije on.

Prilazim djevojci za cigaretu,
udijeli mi strah od mene i
~itavo paklo, vidim samo nekog
ko `eli da me se rije{i,
popu{im to, a bitno mi je

Zaboravio sam odavno dogodov{tine
dru{tva, malo slavim dane
nemam vi{e ~im

{ejtan me je obuzeo, onaj {to
le`i uspavan u svakom ~ovjeku.

i sve to pu{tam da traje, jer
odrediosam trenutak kada }u
posjetiti pe}inu samo}e i obra}am
se onome {to me gleda iz o~iju svakog
~ovjeka:

Tra`im spas u ~a{i `estokog alkohola,
i ve}i mi mir donosi nego sve `elje
ovoga svijeta.

Mo`da u pe}ini i budem opet stanovnik
puta.

_________________
life style, stile without life

A gdje je u svemu tome ljubav koja ne poznaje za ljubav?

Nemam pojma sta si htio da kazes, opisi to malo.
Cini se kao da si htio da napomenes da mi ne znamo
sta je ljubav. Ja tu rijec malo poznajem. Znam grijeh, karmu
oprost, krivicu, strah, osjecaj koji zelim da podijelim sa kcerkom,
zenom, majkom, ocem, prijateljem, covjekom u prolazu.

onu istinsku ljubav ne znam. Uh, komplikovano covjece, ne znam
nista o tome. da li je prijateljstvo ljubav, i dokle traje, ili
ljubav nema veze sa trajanjem bilo cega.

sta mi u stvari poznajemo, samo zelju za ljubavlju koju ne mozemo
ni imenovati. mozda permanentna sreca, svasta cemo mi
sebi reci da je ljubav samo da nam bude dobro.

_________________
life style, stile without life

Moje pitanje je loše, ali bar je dobar tvoj odgovor. Nisi mi prosipao nekakva apstraktna sranja o stanjima duha i nesto tome slicno, a to mi se svidja iz razloga sto ne bjezis od sebe. Vjerovatno ce neko sa strane sav ovaj nas rad okarakterisati ‘iz supljeg u prazno’ ideologija, ali bas takav rad je prijeko potreban jer se ti boris za ono sto ja uveliko imam, ja se borim za one kvalitete od kojih ti zivis. Mi nemamo odredjeno pravilo kojeg se moramo striktno drzati, sto hoce reci da nismo utripovali copy-paste duhovnost, niti imamo stav koji brijemo ljudima.

postoje pitanja koja mozemo samo sebi da postavljamo,
jer su prazna kada su upucena drugome

postoje pitanja na koja mi nemamo odgovor nego neko drugi

postoje i odgovori koji su samo nama bitni

postoje i odgovori koji su drubima bitniji.

odgovor, licno mislim, uvijek nadje put do tebe i tvoj je,
nije moj:)

Mozda su svetost i znanje boljitak
ali je bez njih veci probitak
Kada seo kanu stega morala
postanu ljudi ko deca mala

No valja se i neceg drzati:
Vise prostodusnosti i postenja!
A manjesamozivosti i sebicnih zelja!
Na stranu ucenost!
OVako kopni breme patnji.

_________________
life style, stile without life

Golim rukama kršio sam grane
probijao se kroz šume i močvare
padao, ustajao...
Tada ugledah prolaz u zidu
oko njega se tiska gomila
u magnovenju,
povukoše i mene,
povukoše i mene!

Uprijeh svu snagu
da se oduprem
ne, to nije moj put
to nije moj put!

Sada sam već star i nemoćan
ali se i dalje nadam i tražim
i tražim...

I više se i ne obazirem
na ruganje uspaljene rulje iza mene
koja se i dalje tiska oko kapije,
kapije smrti!

(1988)

U vrijeme kada sam i sam imao potrebu da pišem pjesme, kao izraz svog životnog traganja, nisam još došao u kontakt sa Svetim Pismom (rođen sam i odrastao u porodici čestitog čovjeka, uvjerenog komuniste i još uvjerenijeg protivnika religija kao narodnih prevaranata).
Takođe bolovao sam od bolesti svih mladih mojih godina: biti drugačiji po svaku cijenu, i prezirom prema "masi" i iskazivanjem "raskoši svoga intelekta" pokazati da si "nešto drugo".
To se jasno vidi iz onoga "uspaljene rulje iza mene".
Pa ipak, ima to i svoju dobru stranu, jer sam osjećao da način života kojim živi velika većina ljudi oko mene nije dobar, i da prepuštanje takvoj kolotečini biva smrt za čovjeka dok još diše.
A nikada nisam tražio put k smrti (ili neku anesteziju za takav put), nego sam unutar sebe znao da je smisaao u životu, i da je život ono što treba da se traži i istraži.
Samim tim to me je podsticalo da tragam, i tako sam konačno našao ono što sam tražio.
Taj pronalazak (vjera u Boga i duhovna izgradnja) je učinila sam završio potragu a započeo nešto novo: istraživanje. Time se okončao period pisanja nezadovoljničkih pjesama poput ove, i započeo drugi: pričanja sa Bogom (kroz molitve) i sa ljudima o Bogu i Božijem stvaralaštvu.
Pa ipak još uvijek sam tu i tamo neku pribilježio, kao npr. ovu koja bi se mogla nazvati i proročkom.

Glasnici života i glasnici smrti
dolaze.

Dobro jutro crni dane!
Zdravo da si gladna godino
zlehuda.

Glasnici života i glasnici smrti
lete
s kraja na kraj
planete.

(1990)

Poslije sam napisao još koju pjesmu i u njima sam izrazio još nešto od one promjene koja se desila, ali potreba da se na taj način izražavam je jednostavno ubrzo prestala. Barem u ovakvom obliku.

_________________
UIOSDSAHA

Ne znam, mislim da je forma poezije
pogresno protumacena, da li zato sto nije bilo
bolje rijeci ili nesto drugo.

Mislim, vidi kako je Lao Ce kroz poeziju
rekao sve sto je moglo da se kaze o putu.

_________________
life style, stile without life

Nadahnuće za ovo što slijedi sam dobio kraj potoka negdje u okolini Banja Luke kada sam pripremao prvu od serije radio emisija "Izvor tihe vode" (emitovanih na BIG radiju marta i aprila 1993. godine.)

Mnogi ljudi misle da je ljubav vatra. Pjesnici i pjevači su o tome pjevali,
govornici govorili, ljubavnici čak i izgarali. No, ljubav nije vatra, jer vatra je strast, a ljubav nije strast, premda može i strasna biti.

LJUBAV JE VODA

Voda može da teče
da stoji
da pada ili se diže
može biti silovita i bijesna kao bujica
vesela i razigrana kao planinski potok
a opet
može biti i ustajala kao bara
ili gorka kao nevoljnička suza

Voda je često duboka i nepregledna
tajanstvena i izazovna kao okean
zna biti opasna i hirovita kao olujno more
a ipak je uvijek čista i prosta kao studenac

Voda može da opere i očisti
topla voda da ugrije
hladna da rashladi i osvježi
može biti opojna i mila
kao planinski izvor umornom i osamljenom putniku

Kroz vodu treba umjeti plivati
treba je umjeti piti i njom se čistiti

Vodi se niko i ništa ne može trajno suprotstaviti
ni kamen čak
jer je i od kamena upornija
i jača

Najjača je kad je tiha i naizgled mirna
tu je, uvijek prisutna
ako je i ponornica

Nemoguće ju je uništiti
premda može ispariti
ali se uvijek vraća
kao ljetna kiša na žednu zemlju

Vatra ne može uništiti vodu
voda može ugasiti vatru

Voda je život
pa i sami smo najvećma od vode sačinjeni

Bez vode se ne može
Lubav je dakle
voda

_________________
UIOSDSAHA

Koristi poredjenja kao rezervnu nogu,
A do trcanja jos ni traga!

Smisao pjesama nije da nam da odgovore koji nam nedostaju u nama samima, vec da se malo poigramo sa sobom. Ako pjesme koristis kao nadomjestak za nesto sto nemas, onda ces se navuci na imitiranje. Da li ti to treba? Posto je pjesma tok misli, valjano je uociti misao, a to se ne cini citanjem recenica o mislima.

pjesme se pisu iz nekog stanja, bilo duhovnog ili osjecajnog
i opisuju ono sto osjecamo, tako da oslikavaju trenutno
stanje covjeka.

Lao Ceovi stihovi oslikavaju njegovo stanje duse i prosvjetljenosti i
mnogi osjecaju da je to nesto izuzetno.

ima tu i emocija i osjecanja damire i vise nas to ponese nego misli.

svaka misao na kojoj
se zaustavim, kaze
pisi me
imperativom
sopstvenog svrsavanja,

kao suma mi je um,
koju i najmanji povjetarac
tjera na pokret a lisce,
jesenje, u kovitlac
me baca

taj centar zbivanja sam
interesantan dok
god nisi u centru

_________________
life style, stile without life