banjalukaforum.com :: Pogledaj temu - licna duhovna poezija/proza

banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/

licna duhovna poezija/proza https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=38&t=4852	Stranica 1 od 1

Autoru:	ajsmen [ 07 Jun 2003, 12:28 ]
Tema posta:	licna duhovna poezija/proza
Mnogi ljudi na nekakav nacin, a cesto sami u sobi opisuiju sopstveni svijet, misljenje i dogadjaje koji ih okruzuju kroz pjesme ili price, o losim i dobrim stvarima metaforicno i apstraktno ili konkretno ili pragmaticno, kao nekakvi razgovori sam/sa/sobom. Odakle nam dolazi to i zasta uopste sluzi, da li samo za zadovoljenje sopstvenih potreba ili nesto vise... Iz sopstvenog iskustva znam da se razmjena takve vrste materijala moze dosta nauciti o covjeku "preko puta". Ako vas ima takvih, onda bih zamolio da ovdje posaljete svoje price, kako bismo mogli da razmijenimo ideje. Mogu i kratki opisi (sta je pisac htio da kaze), tako da se vidi razlika izmedju misljenja citaoca i pisca. ----------------------------------------------------------- Izjutra umoran od bilo cega, dize me energija koja se svodi na potrebu da se zadovolji krivica, strah ili potreba. Dan ispunjen aktivnostima koje zude da budu priznate. Vece, sloboda sopstvenog straha koja mi omogucava da se koristim stvarima koje bih najradije porekao. I ceznja da mi snevanje donese san koji je iznad dogadjaja moje sumorne stvarnosti.

Autoru:	sathya [ 07 Jun 2003, 16:31 ]
Tema posta:
Tragikomedija Zlatni kavez po sred mog stana I u njemu papagaj je mladi Govorio sam mu hrana, hrana, … Ko zna zašto, umro je od gladi?

Autoru:	ajsmen [ 07 Jun 2003, 19:55 ]
Tema posta:
Pa dobro sto ga ne nahrani Oces jedno hirursko seciranje:) Zlatni kavez po sred mog stana tvoj stan je ono sto ti zivis, zlatni kavez jer ne zelimo da pobjegnemo iz njega papagaj jer smo vec dosadili i bogu i djavolu o pricama o njima govorio sam mu hrana, hrana.... drugi su mu govorili hrana hrana a lagali su jer u sustini takva vrsta pjesmi je kao pisanje u trecem licu jednine tako da ispada da si ti taj zarobljenik sopstvenog kaveza. Ko zna zasto, umro je od gladi? hranio se onim sto je u drustvu najcjenjenije, kako ispasti sto pametniji i bolji, kako neispasti glup... U stvari, kada mu taj kavez postane neizdrziv, da nigdje ne bude mogao da nadje utociste udrugim kavezima prepoznace to zlato kao nesto sto je samo vrijedno u elektronici matrixa. Tragikomedija je sto ti zaista osjecas nesto ali ne mozes da izrazis to drugacije nego kao tragikomediju. E sad uzmi sve to moje sto sam napisao, sazvaci pljuni podrigni i napisi istu pjesmu I eto tebe kako pises sam sebi. P.S. Teoretski tako funkcionise, ne znam u praksi A onako prijateljski, vidi se da ti pjesma nosi neku vrstu zen duhovnosti, slicnu koanima. P.S Tebi licno posto se znamo, mogu ja i svoju pjesmu isto tako da seciram, ali nije isto rezati po sopstvenom smecu i po drugom. Moje bi opet bilo samo apgrejd sopstvene pjesme jer ja nemam mogucnost objektivnosti nad sobom, pa ni nad tobom, ali nijanse postoje.

Autoru:	sathya [ 08 Jun 2003, 10:41 ]
Tema posta:
frozen: Što više mogućnosti To očiglednost nejasnija Ako se glupost ne uprosti: Živila psihoterapija. Milion puta mi se desilo to pitanje kako cu sve uraditi, toliko poslova imam. Pocnem ih raditi, i radim, radim, umorim se, odmorim, nastavim i sve stignem do veceri. Pred spavanje skontam, jebote kako sam uspio. A onda vidim da je najveci problem bio u tom mom pitanju 'kako cu', kao sto si napisao too much brain will kill you. Kad bi mogao da budes 'proces', a ne kao nesto odvojeno od procesa, a ne kao nesto sto proces posmatra, pa jos ga kategorizuje, pa jos emocije koje donose radost zivljenja, dobrotu, zelje, i onda sjecanje koje proziva zivotom. Ustvari, nama bi bilo dobro da BUDEMO, jer imamo energije za sve, ali to nase postojanje provuceno kroz intelekt ti (i meni) uzima energiju. Ti znas kako ova prica ide dalje, treba mehanizme osvjestiti. Ali i sam uvid u mehanizme, pa shvatanje kako se iz ove koze ne moze dovodi do stiha: 'moje sumorne stvarnosti'. Nemoj da se igras some! Ko sta radi i ko kome? Da li tebe glava boli Ili ti bolis glavu? Hocu reci da ne znam nista, Nema kraja, nema ishodista! Ljubav nije strana ocima Niti medju njima prepreka ima. Ali ipak sad ne volimo. Pitam: zivotom sta bolimo? I jos ko koga tu zivi: Ja zivot, zivot mene, ili tom mi nismo krivi?

Autoru:	ajsmen [ 08 Jun 2003, 11:24 ]
Tema posta:
Nije ti lose ovo prepucavanje kroz poeziju Kako da ne bolim kad mi reci kao meci odskacu po lobanji znam njega sto mi kao seol stoji nad levim, mesto na desnom ramenu prazno da se ne volimo to je srebreni metak utvrditi laz ljubavi je dobar pocetak jer da je ima ovog svijeta ne bi bilo svakog jutra treba mi doza ljudi priznatom drustvenom narkomanu ne trazim spas u priznanju da smo svi takvi taj spas mene trazi ja samo utvrdjujem bedeme snova jer sam negdje otkrio da postoje snovi ljepsi od budjenja. i trazim ga uvijek iznova, tu nit koja mi tepa kroz snove, da ovaj san sto se zove zemlja samo je jedna zabluda nova. zato glava me boli some jer ne znam nista neznam kraj niti ishodista mozda sam sam riba bez sidra.

Autoru:	ajsmen [ 08 Jun 2003, 11:44 ]
Tema posta:
SAMOME SEBI I NIKOME VISE Prilazi mi prosjak, tra`i da mu udijelim dinar, sa kusurom mu poklonim strah od nekoga ko me posmatra kroz njegove o~i a nije on. Prilazim djevojci za cigaretu, udijeli mi strah od mene i ~itavo paklo, vidim samo nekog ko `eli da me se rije{i, popu{im to, a bitno mi je Zaboravio sam odavno dogodov{tine dru{tva, malo slavim dane nemam vi{e ~im {ejtan me je obuzeo, onaj {to le`i uspavan u svakom ~ovjeku. i sve to pu{tam da traje, jer odrediosam trenutak kada }u posjetiti pe}inu samo}e i obra}am se onome {to me gleda iz o~iju svakog ~ovjeka: Tra`im spas u ~a{i `estokog alkohola, i ve}i mi mir donosi nego sve `elje ovoga svijeta. Mo`da u pe}ini i budem opet stanovnik puta.

Autoru:	sathya [ 10 Jun 2003, 11:25 ]
Tema posta:
A gdje je u svemu tome ljubav koja ne poznaje za ljubav?

Autoru:	ajsmen [ 10 Jun 2003, 11:39 ]
Tema posta:
daMIR je napisao: A gdje je u svemu tome ljubav koja ne poznaje za ljubav? Nemam pojma sta si htio da kazes, opisi to malo. Cini se kao da si htio da napomenes da mi ne znamo sta je ljubav. Ja tu rijec malo poznajem. Znam grijeh, karmu oprost, krivicu, strah, osjecaj koji zelim da podijelim sa kcerkom, zenom, majkom, ocem, prijateljem, covjekom u prolazu. onu istinsku ljubav ne znam. Uh, komplikovano covjece, ne znam nista o tome. da li je prijateljstvo ljubav, i dokle traje, ili ljubav nema veze sa trajanjem bilo cega. sta mi u stvari poznajemo, samo zelju za ljubavlju koju ne mozemo ni imenovati. mozda permanentna sreca, svasta cemo mi sebi reci da je ljubav samo da nam bude dobro.

Autoru:	sathya [ 11 Jun 2003, 10:30 ]
Tema posta:
Moje pitanje je loše, ali bar je dobar tvoj odgovor. Nisi mi prosipao nekakva apstraktna sranja o stanjima duha i nesto tome slicno, a to mi se svidja iz razloga sto ne bjezis od sebe. Vjerovatno ce neko sa strane sav ovaj nas rad okarakterisati ‘iz supljeg u prazno’ ideologija, ali bas takav rad je prijeko potreban jer se ti boris za ono sto ja uveliko imam, ja se borim za one kvalitete od kojih ti zivis. Mi nemamo odredjeno pravilo kojeg se moramo striktno drzati, sto hoce reci da nismo utripovali copy-paste duhovnost, niti imamo stav koji brijemo ljudima.

Autoru:	ajsmen [ 11 Jun 2003, 12:00 ]
Tema posta:
postoje pitanja koja mozemo samo sebi da postavljamo, jer su prazna kada su upucena drugome postoje pitanja na koja mi nemamo odgovor nego neko drugi postoje i odgovori koji su samo nama bitni postoje i odgovori koji su drubima bitniji. odgovor, licno mislim, uvijek nadje put do tebe i tvoj je, nije moj:) Mozda su svetost i znanje boljitak ali je bez njih veci probitak Kada seo kanu stega morala postanu ljudi ko deca mala No valja se i neceg drzati: Vise prostodusnosti i postenja! A manjesamozivosti i sebicnih zelja! Na stranu ucenost! OVako kopni breme patnji.

Autoru:	aharon [ 12 Jun 2003, 08:40 ]
Tema posta:
Golim rukama kršio sam grane probijao se kroz šume i močvare padao, ustajao... Tada ugledah prolaz u zidu oko njega se tiska gomila u magnovenju, povukoše i mene, povukoše i mene! Uprijeh svu snagu da se oduprem ne, to nije moj put to nije moj put! Sada sam već star i nemoćan ali se i dalje nadam i tražim i tražim... I više se i ne obazirem na ruganje uspaljene rulje iza mene koja se i dalje tiska oko kapije, kapije smrti! (1988) U vrijeme kada sam i sam imao potrebu da pišem pjesme, kao izraz svog životnog traganja, nisam još došao u kontakt sa Svetim Pismom (rođen sam i odrastao u porodici čestitog čovjeka, uvjerenog komuniste i još uvjerenijeg protivnika religija kao narodnih prevaranata). Takođe bolovao sam od bolesti svih mladih mojih godina: biti drugačiji po svaku cijenu, i prezirom prema "masi" i iskazivanjem "raskoši svoga intelekta" pokazati da si "nešto drugo". To se jasno vidi iz onoga "uspaljene rulje iza mene". Pa ipak, ima to i svoju dobru stranu, jer sam osjećao da način života kojim živi velika većina ljudi oko mene nije dobar, i da prepuštanje takvoj kolotečini biva smrt za čovjeka dok još diše. A nikada nisam tražio put k smrti (ili neku anesteziju za takav put), nego sam unutar sebe znao da je smisaao u životu, i da je život ono što treba da se traži i istraži. Samim tim to me je podsticalo da tragam, i tako sam konačno našao ono što sam tražio. Taj pronalazak (vjera u Boga i duhovna izgradnja) je učinila sam završio potragu a započeo nešto novo: istraživanje. Time se okončao period pisanja nezadovoljničkih pjesama poput ove, i započeo drugi: pričanja sa Bogom (kroz molitve) i sa ljudima o Bogu i Božijem stvaralaštvu. Pa ipak još uvijek sam tu i tamo neku pribilježio, kao npr. ovu koja bi se mogla nazvati i proročkom. Glasnici života i glasnici smrti dolaze. Dobro jutro crni dane! Zdravo da si gladna godino zlehuda. Glasnici života i glasnici smrti lete s kraja na kraj planete. (1990) Poslije sam napisao još koju pjesmu i u njima sam izrazio još nešto od one promjene koja se desila, ali potreba da se na taj način izražavam je jednostavno ubrzo prestala. Barem u ovakvom obliku.

Autoru:	ajsmen [ 12 Jun 2003, 14:29 ]
Tema posta:
Ne znam, mislim da je forma poezije pogresno protumacena, da li zato sto nije bilo bolje rijeci ili nesto drugo. Mislim, vidi kako je Lao Ce kroz poeziju rekao sve sto je moglo da se kaze o putu.

Autoru:	aharon [ 13 Jun 2003, 08:50 ]
Tema posta:
Nadahnuće za ovo što slijedi sam dobio kraj potoka negdje u okolini Banja Luke kada sam pripremao prvu od serije radio emisija "Izvor tihe vode" (emitovanih na BIG radiju marta i aprila 1993. godine.) Mnogi ljudi misle da je ljubav vatra. Pjesnici i pjevači su o tome pjevali, govornici govorili, ljubavnici čak i izgarali. No, ljubav nije vatra, jer vatra je strast, a ljubav nije strast, premda može i strasna biti. LJUBAV JE VODA Voda može da teče da stoji da pada ili se diže može biti silovita i bijesna kao bujica vesela i razigrana kao planinski potok a opet može biti i ustajala kao bara ili gorka kao nevoljnička suza Voda je često duboka i nepregledna tajanstvena i izazovna kao okean zna biti opasna i hirovita kao olujno more a ipak je uvijek čista i prosta kao studenac Voda može da opere i očisti topla voda da ugrije hladna da rashladi i osvježi može biti opojna i mila kao planinski izvor umornom i osamljenom putniku Kroz vodu treba umjeti plivati treba je umjeti piti i njom se čistiti Vodi se niko i ništa ne može trajno suprotstaviti ni kamen čak jer je i od kamena upornija i jača Najjača je kad je tiha i naizgled mirna tu je, uvijek prisutna ako je i ponornica Nemoguće ju je uništiti premda može ispariti ali se uvijek vraća kao ljetna kiša na žednu zemlju Vatra ne može uništiti vodu voda može ugasiti vatru Voda je život pa i sami smo najvećma od vode sačinjeni Bez vode se ne može Lubav je dakle voda

Autoru:	sathya [ 13 Jun 2003, 19:41 ]
Tema posta:
Koristi poredjenja kao rezervnu nogu, A do trcanja jos ni traga! Smisao pjesama nije da nam da odgovore koji nam nedostaju u nama samima, vec da se malo poigramo sa sobom. Ako pjesme koristis kao nadomjestak za nesto sto nemas, onda ces se navuci na imitiranje. Da li ti to treba? Posto je pjesma tok misli, valjano je uociti misao, a to se ne cini citanjem recenica o mislima.

Autoru:	ajsmen [ 13 Jun 2003, 20:02 ]
Tema posta:
pjesme se pisu iz nekog stanja, bilo duhovnog ili osjecajnog i opisuju ono sto osjecamo, tako da oslikavaju trenutno stanje covjeka. Lao Ceovi stihovi oslikavaju njegovo stanje duse i prosvjetljenosti i mnogi osjecaju da je to nesto izuzetno. ima tu i emocija i osjecanja damire i vise nas to ponese nego misli. svaka misao na kojoj se zaustavim, kaze pisi me imperativom sopstvenog svrsavanja, kao suma mi je um, koju i najmanji povjetarac tjera na pokret a lisce, jesenje, u kovitlac me baca taj centar zbivanja sam interesantan dok god nisi u centru

Stranica 1 od 1	Sva vremena su u UTC [ DST ]
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/