Za pocetak, ako neko misli da je drustvo nesto sto ne spada
pod domen duhovnog covjeka, linearno je ogranicen na neznanje.
Da krenemo od pocetka.
Individua pamti tekstove koji ih dizu, kada se osjecaju levitaciono,
sretno i negdje kao da ih je bog poskakiljao iza uha rekavsi im
ti si taj. Veoma brzo padamo u mrezu branjenja licnih stavova,
negdje to sto smo strucni u nekoj oblasti iz zivota i posla kojim
se bavimo, negdje iz religioznog stava, usustini obadve stvari su
iste.
Sta je to sto mi branimo uporno.
Ne mozemo poci od religioznosti ili duhovnosti, previse je apstraktno
i svako se moze podiciti nekim religioznim tekstom kao odbranom
ili uvjerenjem.
Da ne govorimo o klasifikaciji sugovornika, ili po seljacki "A, ti si takav..."
Ovo nije tema za ljude koji ce samo da iznose religiozne stavove jer
se ne bavi tim... dakle... da pojasnimo
.
U drustvu tako lako prelazimo preko 99% stvari na nacin kao kada
prdnes i gledas dal i te je neko vidio.
Navescu nekoliko bozanstava drustva koja niko ne smije ni da pogleda
uoci, a kamoli da se suoci sa njima, jer predstavljaju situacije, a ne
ja tebi isusa, ti meni budu.
1. Strah od autoriteta
2. Strah od nepriznatosti u drustvu
3. Strah od ljudi koji su nam na neki nacin oponenti
Proizvod straha je odbrana u obliku koji zavisi od situacije
do situacije. Ako smo za sebe postavili uzore kao sto su Isus,
Buda, Muhamed, Lao Ce, Zaratustra ili neki drugi koji ce nas
obasjati svojim znanjem, onda treba poci od cinjenice da ti ljudi
nisu davali ni crno ispod nokta za dogadjaje u drustvu, za priznatost
za autoritet.
Ko je mogao da ih optuzi za ista, kada im nije bilo bitno.
A pogledajte nas, proizvod tog drustva, kao sto sam naveo,
imamo licna bozanstva koja ni ne znamo kako da mrzimo i ne postujemo,
a da ne govorim o otklanjanju istih.
Da li ih znate? i pazljivo razmislite o temi
"Ja moram" "Ja nesmijem" "Ja necu" "Ja ne mogu" "Ja se stidim"
sve pod maskom drustva, pa i sireg horora Hriscanstva, Budizma, Ateizma, sektastva, sve se svodi na autoritet koji ti govori sta smijes sta nesmijes.
Da li ljudi ili Vi, zaista vjerujete da posjedujete grame duhovnosti u svojim rukama i mozete se podiciti da ste postigli necim na toj stazi a da prije toga niste dobro razmislili o onome o cemu su svi ucitelji od davnina propovijedali. O slobodi od istih stvari, i o ovim bozanstvima koja nas drze. Kako mozes razmisljati o duhovnosti a ne sjetiti se da se bojis sto si zakasnio na ispit ili si pao ili kako da se opravdas sto si negdje zakasnio ili kako u kaficu prepunom djevojaka ili momaka trpiti demona koji nam je u korijenima a to je kako ispasti pametan, a opet ako znas, ne optuziti sebe. To vuce duboke korijene iz proslosti, nesto sto je toliko jako naspram nas da optuziti sebe je besmisleno a prenebregnuti tu cinjenicu je neznanje kojim se dici svaki covjek.
I zato ovdje nije rijec o polemici koja ce nas dovesti do nekog rjesenja, konfrotaciji tako ozbiljnoj da ce se zemlja dici, vec jednostavno, da li postoje ljudi koji to prepoznaju, koji se ne dice time, koji ce se predstaviti situacijama u kojima su bili svjesni da nesto nije u redu sa drustvom u cjelini i njima u njemu.
Zivi bili pa vidjeli svi vi ljudi koje postujem jer imate zrno necega
sto vas goni da se trzate u necemu sto se zove pakao jer da jesmo
sa bogom ili istinom o univerzumu i svijetu i samospoznaji i probudjenju
i nirvani, ne bismo ni razmisljali o tome tek smo putnici, djeca i jadnici koji prose gram istine, ono sto obican covjek i ne pomislja da trazi, vec
gleda kako da nadje ljubavnicu, zaradi vise novca, slaze i prevari kako god moze prije.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
