aharon je napisao:
Nastojim da se uzdržavam od pisanja onoga što nisam iskusio ili čemu sam svjedočio. Iako ponekad to ne uspijem uglavnom je ipak tako.
E, Aharon, sorry, zaista zasluzuje's da ti posvetim 'long mind term' post (nemoj previse da jedes:)-ako) u kojem cu dobro da razmislim o cemu pisem. Pvo, pretpostavljam da si iskren, bar u domenu u kojem smo svi neiskreni/iskreni, a to je neznanje i njime se dicim:)/o
Dakle
Daleko od toga da bilo ko zasluzuje ili treba da se boji pravoslavnih tetovaza tipa 'guru' 'reinkarnacija' 'itd'. Naravno, razumijes mozda da bi se pravoslavac u Indiji osjecao kao svinja u teheranu, takodje, to se vidi po tvojim postovima, i zeljama da prastas (ali ne dajes).
Pitanje, da li ti zaista razumijes Martan Atu, njegova ogranicenja, je irelevanto i tice se samo tebe, tako da ne moras da odgovaras na njega, vec samo da razmislis??? Svi smo mi ograniceni na ovaj ili onaj nacin.
Jastuk od oblaka, pod kojim bog (nase sopstvo...etc.) spava, nema pojma o onome sto se dogadja sirom podnebesja.
Zasista prihvatam to u pogledu rezignacije, samo sto to kod mene
ima daleko veci upliv u zivot. I nisam ti ja tome kriv, kao ni neko ko je hodao po mostu vjere i upao u bunar spoznaje i shvatio da taj most kad tad morao je da bude presjecen, za neke vece stvari.
Moje razumijevanje Maran Ate ne dolazi iz svetih knjiga vec iz
iskustva koje sam prosao sa ljudima i 'duhovnim svijetom' i koje jos uvijek prolazim, i zar treba uopste tom covjeku pomoc. Pa on ima svoj put, zar mu nesto objasnjavati, vec se mozemo samo u nekom pogledu nadopunjavati.
Postoje ljudi koje ti i i ja najverovatnije necemo nikada upoznati, velikane svijesti, duhovnosti cega god hoces, koji zive u samoci, prizivaju ljude koji osjecaju nesto vise, samim cinom svoje slobode ili svijesti, mocni su koliko mi trazimo, obicni koliko su oni sami, ocevi koliko smo mi djeca, djeca koliko smo mi nista naspram toga.
Da li si religiozan, svaka cast, vjernik si. Da li imas gurua, svaka cast,
ucenik si koji je borac za zivot, sam li si, svaka cast, boris se za nesto sto niko ne razumije. Da li si osjetio nesto vise od ovoga sto jeste, postujem te i mrzim u isto vrijeme jer jesi, i nemoj me vidjeti ko neprijatelja, vec me drzi blize od prijatelja. Necu ti pomoci tako sto cemo plakati jedan drugom na ramenu vjere.
Ali, da li si nekad tuzan, neraspolozen, sretan sto si sam i sto se osjecas da mozes da nesto dosegnes mimo svijeta.
Bojis li se za ovaj nas mali zivot, koji ce biti zavrsen negdje nadomak ciste ljudske fiziologije ili te je to samo otjeralo u ruke vjerske besmrtnosti.
Ko si ti naspram onog studenta sto mora da polozi ispit, covjeka koji mora da se opravda pred ljudima, roditeljima, svijetom, da li zaista negdje 'kuvas' sve ove gluposti sto nam drustvo pruza ili si samo jedan od boljeg marketinga istih. Licno, mislim da si na granici (koja je uzgred vjecna).
Posmatrati licni svijet kao cjelokupno drustvo je isto kao cekati armagedon i samospoznaju u isto vrijeme.
Drustvo ti moze pomoci samo na nacin da shvatis da nisi od njega, prvi put (ili vec odavno) kada osjetis da je recenica koju kazes iskreno sebi 'Bole me da li ce me prihvatiti u drustvu kakav god da jesam' i ja cu samo da se igram sa tim, kako god da se osjecam, vec samo da mijenjam situacije u svom zivotu, je trenutak kada ces shvatiti da ti niko nista ne moze i to je trenutak kada ces shvatiti da ljudi mogu samo da povredjuju jedni druge.
Da li zelis da se dokazujes, ne, pa dobro, dokazi mi da ne zelis, i dokazivaces mi do trenutka dok ne dokazes da se dokazujes, a onda si upoznao predvorje licnog puta ka sebi.
Ja ti mogu biti prijatelj, ali bolji ti je prijatelj taj neprijatelj u tebi koji te zove ka budjenju, koji ti iz dana u dan, stidom, provalom, neraspolozenjem, govori da je nesretan. Taj tvoj drug, sopstvo i bice, kojem ja ne mogu ni da prismrdim, naspram svakosekundnog odnosa koji imate u toku dana.
Ti i on, otac i sin, siva i sakti, ste na putu da dosegnete trenutke, kada cete moci da kazete kroz sopstvo, jedninu, Ja znam da je ovo ispravno ili pogresno, a da ne osjetis ni trun stida ili da branis to kroz neki stav, naspram toga, jer on ne mora da brani nista, on kad jeste, on kaze, pa kako god to neko na forumu ili u svijetu razumio, njemu je nebitno. On je sebe ispoljio. Reakcija, bijes, ljutnja - kazu djavo, ljubav, divota, predivnost, kazu bog, kenjaju stari moj, on kaze, sve je to moje i negdje kad ostane samo on , ne postoji ni divota, ni ruznoca, vec samo on koji jesi ti, a sad nisi ti jer mozes da kazes ja, dok je on, rekao samome sebi, i tek onda su istekle rijeci koje ces da napises kasnije i pomognes nekome mozda, da osjeti, jer je to stvarno, nije samo mastilo na papiru, ljudi cak i 3000 km daleko kroz tekst to osjete.
Uh, izvini, znam da nisi Maran Ata, i da ces procitati tekst (iako i on cita:) i ocekujem od tebe odgovor kao sto si na pocetku napravio. Ali, eto, moze se nama dvojici u uvijek pozni sat, da se osjetimo i da kazemo, postoji nesto sto ne zelimo da svrstamo pod marketing drustva, jer prijatelju moj, ljubomoran sam i ja i zavistan na Boga/sopstvo jer je to njegovo koliko i moje, jer na prednjoj strani papira je postovanje prema Isusu/Budi, na zadnjoj ljubomora i zavist, a bog kaze, svejedno mu je dok god obadvije vidis ko nebitne.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
