Draga Bosanska Muslimanska Sirotinjo!
Posebno Vama koji Bajram docekujete iskreno u ovim teskim vremenima, potrebni mozda i za Sadaku iz sveg srca suosjecajuci sa Vama, a u nemogucnosti daVas sve ucinim sretnima od srca posebno Cestitam ovaj Ramazanski Bajram sa zeljom da nam svima naredni u narednoj godini bude svima veseliji i puno, puno ljepsi porukom.
,,BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN"
Posebno Vama Bosanska Sirotinjo upucujem ove stihove a ukoliko se prepoznate u njima oprostite nije zla namjera, vec iskrena zelja da Vas sto manje bude koji cete da se u ovim stihovima prepoznate:
Halalite
Bajram Sirote
Osvanuo Bajram i staru i mladu,
a radost zavlada u selu i gradu,
Veselo je srce cila i nejaka,
srce bogatasa a i siromaha.
Samo siromahu tuga cesto puti
i na sveti bajram veselje pomuti
Na kraju sela stoji jedna kuca stara
domak toli skromna Mehmeda ratara.
A u toploj sobi starac Meho sjedi
I svoga sina, snahu i unuce gledi-
Svoju radost c' jelu, i blago i zlato,
sto na ovom svijetu od Boga mu dato.
Srce mu je tuzno, al tugu prikriva
pa ce reci sinu " Ibro, zeljo ziva,
Ne spremaj se u svijet, kao sto mi rece,
da ces ici, jer znaj nigdje nema srece,
kao u svom domu, svome zavicaju
gdje te bliznji svoji svojim priznaju.."
" Oce moj dragi- poce Ibro na to-
Volim mili domak vise nego zlato.
Al' mi siromastvo nase neda mira:
U srce me bode u dusu mi dira.
Bajram evo doso, mi nemamo hljeba-
A djeci ga sitnoj nabaviti treba.
Stoga idem u sv'jet, gdje obilje vlada
potraziti srece, potraziti rada.
A kad stecem tol'ko da ce biti dosta,
da nam kuca bude od propasti prosta,
Vratit cu se opet s kraja tudjinskoga
u zavicaj mili, na prag doma svoga"
Proljece se radja, sareni se cvijece
a mladjani Ibro u daljinu krece.
Zene tople suze, njeni uzdisaji
i djecice sitne mili zagrljaji.
jos blagoslov oca sto ga u sv'jet prati
i svih vruci zelja da se brzo vrati.
Ah, na tom svijetu ima dosta jada
mnogi tesko pati, mnogi tesko strada!
Mjeseci se nizu,ljetno sunce zari
Al' na zemlji zato covjek i nemari,
u znoju i radu vec se dalje penje
tu se jedan kiti, tamo drugi stenje.
Natjecu se ljudi- svak do cilja svoga
a medju njima Sudba- zena lica stroga,
Pruza suhe ruke i darove d'jeli:
komu cvijetak srece- da se razveseli-
Komu casu punu zuci i pelina
da mu zivot truje tugu i gorcina.
Uminula jesen i ljepi dani
a u zimi Bajram doso' kao lani
Kuca starca Mehe tamo na kraj sela
ko i prije stoji tuzna nevesela.
Ali u njoj vise djeda Mehe nije
u hladnome grobu tihi sanak snije...
Ni Ibro nedodje, ali pismo javi
da ga u tudjini zemlja u se zavi
Samo u toj b'jedi mlada zena place
i djecicu sitnu na grud' svija jace:
Nesmiljena smrt im hranitelje ote-
takav Bajram cesto doceka sirote!
_________________ rob si izgovorene a gospodar neizgovorene rijeci
|