Dan kada je počeo post
Godine su izbrisale datume, ali se sećam da je bilo vreme Božićnjog posta. Znajući za manastirski red, želeli smo da prethodno negde svratimo i usput nešto pojedemo. Nažalost, ili na sreću, nije nam se dalo...
Kada se iz Beograda uzvodno krene uz desnu obalu Save, i prođu Obrenovac i Vladimirci, stiže se do velike raskrsnice. Put desno vodi ka Šapcu i Mačvi, a ako skrenete levo, ka Valjevu – ubrzo ćete stići i do sela Draginja. Kažu da je to najveća i po mnogo čemu najbogatija ciganska varošica. Sa obe strane puta se izvijaju nove dvospratnice, građene od raznih materijala, veselih boja i čudnih ukusa. Parkirani automobili sa oznakama Beča, Salcburga, Insbruka i Graca, navode na pomisao da ste zabasali usred Austrije, a pažnju privlači i pravi zoološki vrt gipsanih orlova, lavova i drugih životinja.
Zaneseni ovom neobičnom arhitekturom, mnogi i ne primete mali putokaz usred sela, koji upućuje da se „tu negde“ skreće i za Kaonu, pravoslavni manastir iz davnih vremena. Verujem da bismo i mi zalutali da autor ovih redova nije pre mnogo godina pohodio ovaj manastir. Iz tog perioda, zapravo, i datira jedna priča koje ću se uvek rado sećati.
http://www.casopishorizont.com/kaona.html