Ne znam koliko je na ovom forumu pisano o andjelima, ali nadam se da ce ova tema pobuditi neke lijepe rasprave i pisanja o ovim bicima (ako se slozimo te ih tako nazovemo).
Meleahimi, Boziji glasnici koji se spominju u Starom zavjetu, dobili su grcko ime angeloi, pri cemu su se najprije posmatrali kao personifikacija Bozije volje, kasnije kao pripadnici nebeske vojske i vladarske svite, podijeljeni u vise cinova ili hijerarhija (heruvimi, serafimi, prestoli, gospodstva, sile, vlasti, poglavarstva, arhandjeli i andjeli).
Ovakav nebeski plan sluzbovanja potice od Dionisija Aeropagita (oko 500. godine), koji je stvorio polaznu osnovu za simbolicku strukturu u obliku loptaste case i teoloski je obrazlozio.
Prema njoj, heruvimi i serafimi odgovorni su za prvi pokretac (primum mobile) i sferu zvijezda nekretnica, prestoli za sferu Saturna, gospodstva za sferu Jupitera, poglavarstva za sferu Marsa, sile su odgovorne za Sunce, vlasti za Veneru, arhandjeli za Merkur i andjeli za Mjesec, nebesko tijelo najblize Zemlji. (Sto je posebno interesantno, jer se postavlja pitanje:"Ko je odgovoran za Zemlju?" Vjerujem da su za nju odgovorni , s jedne strane Isus Hrist, a sa druge - sotona).
U tekstovima i shematskim kosmoloskim prikazima iz srednjeg vijeka pominje se nesto drugaciji poredak. Staroorijentalne skulpture koje prikazuju ljudske likove sa krilima kao otelovljenje genija i natprirodnih bica uticala su na hriscanska prikazivanja andjela kao krilatih bica, koja su se u ranohriscanskoj umjetnosti dugo izbjegavala.
Oko 4. vijeka nastaju soike andjela sa oreolom i krilima, mladima odjevenim u bijelo, koji u rukama drze vjesnicke stapove, ljiljane, palmine grane, ognjene maceve (za borbu protiv djavola), kandila, zastave ili trube (da objave dolazak Strasnoga suda).
U srednjem vijeku i ranoj renesansi andjeli se sve vise prikazuju kao androgini ili kao djevojcice. Isto tako, vec u 12. vijeku u prvi plan se probija simbolicko prikazivanje andjela u vidu glave sa krilima (izraz "odsustva miline") i u djecijem liku ("nevinost"), da bi u baroknim putoima konacno nasli idilican izraz.
Cesto se prikazuje heruvim sa ognjenim macem kao cuvar zakljucanog raja i serafim kao sluga na prestolu Gospodnjem, arhandjel Gavrilo kada donosi Blagovijesti, Mihajlo kao borac protiv zmaja Lucifera i Arijel na praznom hristovom grobu, konacno i andjeli na Jakovljevim ljestvicama, a u baroku kao putokazi za cistiliste dusama, koje psolije uvis lete ka nebu.
Eto, to je nesto sazeto
o andjelima, sto sam ja uspio da saznam.
Zanima me kako pojedini na ovom forumu dozivljavaju andjele - da li kao stvarna nebeske bica koja su u sluzbi Bozijoj ili kao izraze/manifeste dobroga u sebi?
Da li andjeli zaista postoje ili ih je stvorila ljudska potreba za licnijim i bliskijim odnosom sa Bogom? Da li su oni samo ozivljeni principi dobra koji vladaju u ljudima i Bozanskoj promisli ili ne?