banjalukaforum.com

...pogotovo kad se svede na dvije osobe.

Mozda si ti malo nerazuman? Imajmo obzira da smo bezobzirni. E na to mi lici to sto si rekao. A sta bi ti stavio ovdje sto tebe interesuje pa da o tome pricamo? Tek ovo: sto bi ti to mogao pisati u sta se razumijes?

Ako vec pricamo o 'razumijevanju stvari 'onda se pojam kao takav ne moze poistovjetiti sa' prepisivanjem stvari'.Prepisivanje ne mora apriori ukljucivati i razumijevanje,ili se ti ni s tim ne slazes.Nemam ja nista protiv ovakvih tema,to nije u pitanju,samo mislim da bi bilo bolje iznijeti svoje misljenje na neku temu a ne pribjeci pukom prepisivanju tudjeg misljenja.Mislim da bi stvari puno bolje zvucale kada bi tema,ako bas mora samo zapocela citiranjem necije misli pa da se onda o tome razglaba a ne da se time i nastavlja.Bilo bi sve skupa kudikamo smislenije.To je bar moje misljenje.Usput,zensko sam.Pozdrav!

OK. Onda idem sa svojim misljenjem koje iznosim u obliku rime:

Hrabri život prihvataju u svemu,
Pa i kad bol vide u njemu.
Njima ostaje samo da se voli
I kad na ranjeno srce pospeš soli!

Onaj kome nedostaje sposobnost razabiranja,čiji je um nestalan i čije je srce nečisto,nikada ne dostiže krajnji cilj,već se rađa ponovo i ponovo.
Ali onaj koji ima sposobnost razabiranja,čiji je um staložen i čije je srce čisto,dostiže krajnji cilj,a dostignuvši ga ne rađa se više.

Lijepo
Odakle je ovo?

Pozdrav Vaderu!
Davno sam čitala tu knjigu ali čini mi se da se zvala "Savršena pitanja-
savršeni odgovori".

U životu postoje tri gune-strast,neznanje i vrlina.

*U vrlini možeš shvatiti stvari-znanje.Ako osoba posjeduje neko znanje,čak i ako ono nije savršeno to je vrlina.

*U strasti osoba se poistovjećuje sa svojim materijalnim tijelom i pokušava zadovoljiti svoja čula.To je strast.

*A neznanje je životinjski život.U neznanju osoba ne zna šta je Bog,kako da postane sretna i zašto je u ovom svijetu.

Omega da li ti imas sposobnost razabiranja? To sto si napisala je lijepo! Ali ako znas sta si pisala. Predpostavljam da mislis na sposobnost razlikovanja istine i neistine kao metod unistenja neznanja. E sad te pitam da li ti upraznjavas taj metod?

Vi ko babe gatare u sta vi vjerujete.

Nije fazon procitati nesto pa ponavljati poputa papagaja.
Inteligentno ponasanje bi bilo ono koje prevazilazi okvire nametnute od strane okoline. Ono sto je bazirano na razumijevanju stvari, nesto sto ne mora da proizilazi iz neposrednog iskustva.
A vecina tih duhovnih knjiga ima formu dogme.
Treba sve uzimati kriticki, odvagati i u svakom trenutku biti spreman odbaciti ono sto se pokaze pogresnim.
Kad vidim da neko u tekstu nudi odgovor na sve, na smisao zivota i to, odmah ostavljam takav tekst, bez daljeg citanja. Zasto? Sama pomisao da je neko u knjizici od 100 ili 1000 stranica obuhvatio sustinu svega mi je smijesna.

Blue svaka cast!

Ko ne misli na svoj nacin,ne misli uopste!

Da li ste vi uopšte pročitali ime teme.Ja sam napisala samo nešto što mi se svidjelo iz pročitane knjige.Nigdje ne piše da ja živim po tom pravilu ili da neko drugi treba tako živjeti.
Svi smo mi ljudi imamo dobru i lošu stranu.I naravno živimo svoj a ne tuđi život,kako ste vi zaključili.

Nisu ili bar nisu shvatili. Nešto im ovde smeta

Knjige ne daju konačnu istinu, knjige su samo uputa a do pravih stvari se dolazi kroz lično unutrašnje iskustvo i saznanje tj. spoznaje.

Ova tema se bavi tim uputama, više ili manje dobrim.

Vaderu imaš veliki poljubac od mene.

Otkud sad to

Dali da te ostavim u neizvjesnosti li da ti odgovorim......pitanje js sad

Dva redovnika ispirahu svoje zdjele na rijeci kada ugledaše škorpiona kako se utapa. Jedan od redovnika ga odmah izvadi iz vode i stavi na obalu. Škorpion ga ugrize. Redovnik se vrati pranju zdjele, a škorpion opet padne u vodu. Redovnik ga opet spasi i škorpion ga opet ugrize. Drugi redovnik upita:

- Prijatelju, zašto uporno spašavaš tog škorpiona kada znaš da ga njegova priroda tjera da grize?

- Zato - odgovori redovnik - što mene moja priroda tjera da spašavam.

Taoistička priča govori o seljaku koji je godinama obrađivao svoje njive. Jednoga dana pobježe mu konj. Kada su čuli tu vijest, njegovi susjedi dođoše mu u posjet.

- Kakva loša sreća! - govorahu suosjećajući.

- Možda - odgovori seljak.

Sljedećeg jutra konj se vrati i dovede sa sobom tri divlja konja.

- Kako je to divno! - uzviknuše susjedi.

- Možda - uzvrati seljak.

Sljedećeg jutra seljakov sin pokuša jahati jednog od neukroćenih konja, pade i slomi nogu. Susjedi opet dođoše i izraziše žaljenje, napomenuvši nešto o lošoj sreći.

- Možda - promrmlja seljak.

Drugi dan u selo dođoše vojni službenici da novače mladiće za vojsku. Vidjevši slomljenu nogu seljakova sina, ostaviše ga. Susjedi požuriše čestitati seljaku i rekoše kako su stvari izišle na dobro.

- Možda - zaključi seljak.

Hajde reci

"Zlatno je pravilo da ljude ne treba cijeniti po njihovim mišljenjima,već šta su ta mišljenja od njih načinila" Lihtenberg

Tvoja mišljenja mi se mnogo sviđaju,pa zasad samo zbog toga cmok