SV Serafim Sarovski.
O neosuđivanju bližnjeg .
Nikoga ne treba da osuđujemo, pa makar i svojim očim...a videvši da neko greši ili ustrajava u kršenju zapovedi Božjih, po reči Božjoj: ne sudite da vam se ne sudi (Mt.7,1), i opet: ko si ti da osuđuješ tuđega slugu? Svome gospodaru on stoji ili nada. Ali će stajati jer je Bog moćan da ga uspravi (Rim. 14,4). Mnogo je bolje privoditi sebi na sjećanje apostolske riječi.: Zato koji misle da stoji neka pazi da ne padne(1.Kop.10,12).Jer nije poznato koliko vremena ćemo moći prebivati u vrlini, kao što govori prorok koji je to iz iskustva spoznao: Rekoh u izobilju svome neću se pokolebati, zauvek tu pak, odvrati lice svoje i ja se smutih.(Ps.29,7

. Zbog čega osuđujemo braću svoju? Zbog toga što se ne staramo da spoznamo sami sebe. Ko je zauzet poznanjem samoga sebe, nema kada da primjećuje druge. Osuđuj sebe i prestat ćeš osuđivati druge. Sami sebe treba da smatramo grešnijim od svih i svako đavolovo delo da praštamo bližnjem, dok samo đavola treba da mrzimo, budući da ga je on prevario. Događalo se da nam se čini da drugi đavo postupa, dok je zbog njegove dobre namere to ustvari dobro. Osim toga,
vrata pokajanja su svima otvorena i nije poznato ko će da pre prođe kroz njih- da li onaj koji sudi ili onaj koga osuđuju. Osuđuj đavolja djela, a vršioca ne sudi. «Ako osuđuješ bližnjeg,- uči prepodobni Antioh, - zajedno sa njime i sebe osuđuješ za to isto za što njega sudiš. N
ismo mi dužni da sudimo ili osuđujemo, budući da to priliči jedino Bogu, i Velikom Sudiji, koji zna naša srca, i skrivene strasti prirode.(Ant. 49). Da bismo izbegli osuđivanje potrebno je da pazimo na sebe, da ni od koga sa strane ne primamo pomisli, i da budemo mrtvi za sve. I tako, ljubljeni, ne pratimo tuđe grehe, niti sudimo druge kako ne bismo čuli; Sinovi ljudski, njihovi zubi su koplja i strijele, a jezik im je oštar mač. (Ps.56,5).