Zazen.
Ima vise praksi koje se vode pod ovim nazivom i koliko je meni poznato sve su modifikacija Mahasatipatane, prakse s kojom se Buda otvorio za Nibanu.
Neki japanski Zen majstori preporucuju za pocetak svakodnevni rad Zazena u kom se mentalno broje udisaji i izdisaji (od 1 do 10, pa cirkularno). Prva polovina prakse se radi sjedeci i otvorenih ociju. Druga polovina se radi u hodu, koji treba da bude lak. (Soto skola Zena daje prednost lakim pokretima; Rinzai nesto brzim) Iz licnog iskustva, koje sam imao u proslosti sa ovom praksom, mogu reci da dovodi do povecanja budnosti i koncentracije u svakodnevnim aktivnostima i smatram je vrlo dobrim sredstvom za vodjenje mentalne higijene.
Ako se dobro sjecam,Erih From(poznat i po praktikovanju Zena) je u svojim djelima promovisao ovu praksu.
Prica o Prosvjetljenju.
Cini mi se da je nekada ima previse. Zavrsni ciljevi Joge su jako daleko od prosjecnog covjeka i za njihovo dostizanje je potrebno mnogo truda i vremena, mnogo padova i ustajanja. Takodje, nas jezik je skrojen po arsinima uobicajenog stanja svijesti i tesko je iz njega naci pravu perspektivu za sagledavanje ovih ciljeva.
Ono sto praktikant moze u (dugotrajnom) pocetku ocekivati jeste to da uocava da je nesto manje uspavan nego inace.
Ima jedna prica o susretu dva ucitelja Zena koje su pratili njihovi ucenici. Poslije nekog vremena caskanja jedan ucitelj upita onog drugog, "Dobro, a sta nam mozete reci o Zenu?". Upitani ucitelj je poslije kratke pauze uzeo stap i naglo ga bacio prema prvom ucitelju, sa namjerom da ga pogodi. Ovaj se, medjutim, na vrijeme sklonio i izbjegao udarac.
![Laughing :lol:](./images/icons/smile/lol.gif)