Da, citao sam Kardawija i "Razumjevanje prioriteta"...
Brada kao vanjsko obiljezje je nesto po cemu se muslimani poznaju, a namaz je nesto sto nas cini muslimanima. Bez brade smo i dalje muslimani, al bez namaza...Bog najbolje zna.
Moja poenta je bila da se sto vise poistovjetimo s onim u sta vjerujemo, i sta zelimo biti.
Uzmimo npr. kad djetetu poklonimo uniformu policajca, ono se odmah ponasa kao policajac, zaustavlja, propitiva, hapsi, itd....

, kad mu damo da obuce uniformu kuhara ili vojnika ono ce se ponasati prema onom obiljezju koje nosi...s toga...dalje ako jedan covjek se obuce onako ajd da kazem "reperski", nakrivit kacket, siroke i duboke hlace, kesasta majca...on cei hodati nakosito, gledace iskosa ispod kacketa, imace rijecnik kao i oni i vjerovatno krenuti putem njihovim...po meni se vanjska obiljezja preslikavaju na dusu i na ponasanje...pa se covjek ponasa upravo onako kako se i oblaci.
Ukoliko jedan svecenik ili asketa nosi uniformu svojsvenu redu kojem pripada ili religiji, iz njega zraci mudrost, smirenost, ima vise respekta od prolaznika, prijatelja...ne vjerujem da ce mu iko ozbiljan prici i reci what's up brother ili nesto slicno nego ce ga uljudno pozdraviti vjerovatno onako kako se pozdravljaju ljudi unutar njegovog reda ili religije.
Odjeca i te kako oslikava ono sto smo ili sto zelimo biti, oslikava ono u sta vjerujemo, za sta se zalazemo, i koga imitiramo...