Damaskin je napisao:
Не знам Близард, нисам баш сигуран,
уз сву отвореност Православне Цркве према Риму,
за ових педесет година преговора и састанчења
само се потврдила теза оних параноичних
да католике искључиво интересује политика и власт,
а да им је све друго у запећку.
Na ovom mjestu ipak moram istaći veću otvorenost katoličke crkve prema pravoslavnoj nego obratno. Katolička crkva, naime, priznaje istočni obred, pravoslavno tumačenje Hrista i njegovog djela, sve sakramente pravoslavne crkve, dok u obrnutom smjeru ipak nije tako. Pravoslavna crkva, ako se ne varam, priznaje samo krštenje obavljeno u katoličkoj crkvi.
Što se tiče politike i vlasti, pravoslavna crkva nije ništa manje ogrezla u svjetovne stvari, pa i u politiku, od katoličke. Jedino je ova druga finansijski jača, pa joj se više može. A bogami i pravoslavne vladike i popovi se vole petljati u politiku u istoj mjeri kao i kardinali i biskupi.
Damaskin je napisao:
Ако је свједочење и доживљај Бога,
те начин организовања, служења, исповиједања различит,
онда нема препреке да се разлике према рецимо јеховистима,
будистима, таоистима итд, не прогласе за ситне,
и ступи се у некакво чудно "јединство".
Pa u primcipu, zašto da ne? Izuzimajući sataniste i neke ekstremnije varijante mnogobožačkih religija, u svakom vjerovanju ima bar zrnce Božje mudrosti. Molitva, razgovor, međusobno uvažavanje, tolerancija, kompromis - sve to su putevi za prevladavanje tih razlika.
Damaskin je napisao:
Разлике су заиста велике и болне,
а сви преговори манипулативни и обесмишљени,
просто јер главну ријеч не води истинољубље
(јер би онда до јединства дошло)
већ чиста "воља за моћ" и јефтино политиканство.
Opet nastupaš sa pozicija militantnih pravoslavnih "mislilaca" koji odbijaju svaku pomisao na bilo kakvo približavanje Rimu. Zašto bi pregovori bili besmisleni, kada su oni jedini put da Crkva prodiše sa oba plućna krila? Misliš da će se Bog ljutiti ako za isti sto sjednu katolički i pravoslavni (pa i protestantski, zašto da ne?) velikodostojnici i uz blagoslov i pomoć Svetog duha pokušaju da pronađu neko zajedničko rješenje, prihvatljivo za sve? Pa nema ništa ljepše nego vidjeti zajednička bogosluženja, gdje molitve i jednih i drugih i trećih postaju jedno.
Stipu sad Laodikejske i ostale sabore, gdje se zabranjuje druženje, bogosluženje i kontakt sa "jereticima", jer to su bila druga vremena, kada je vjerska netolerancija bila puno izražernija nego sad.
Prošlo je vrijeme Inkvizicije, Rim shvata da se silom ne postiže ništa , a sve je, hvala Bogu, više i onih u Pravoslavnoj crkvi koji shvataju da se izolacijom i zatvaranjem u sebe ne donosi dobro...
Damaskin je napisao:
А теолошке разлике су за ових хиљаду година постале огромне,
јер је Рим од 750 и неке наовамо увео милион догматских небулоза
које рано хришћанство апсолутно не познаје,
а хришћанство као такво није некаква "религија" пуна компромиса,
него истинско свједочење Бога живога.
Ništa manje dogmatskih nebuloza nema ni u pravoslavnoj teologiji, posmatrano sa aspekta nepatvorenog, izvornog hrišćanstva, neuprljanog paganskim i mnogobožačkim tradicijama i uplivima. Ali to nije razlog da i jedni i drugi, u ime toliko potrebnog duhovnog jedinstva (a i ti i ja znamo zbog čega i zbog koga je to jedinstvo potrebno - zaboga diskutovali smo o tome uz neizbježno pivo) stvore jedinstveni hrišćanski front. Ne bih htio zvučati kao neki suludi propovjednik iz Alabame, ali svi znaci govore da je konačni obračun između sinova svjetla i sinova tame sve bliže...
