Ne moja, nego tvoja volja neka bude. (Luka 22:42)
Sjećaš li se? To su riječi koje Isus upućuje Ocu u Getsemanskom vrtu. One daju smisao njegovoj patnji iza koje slijedi uskrsnuće. One u punoj snazi izražavaju dramu koja se odvija u Isusovoj duši. To je unutrašnje razdiranje uzrokovano dubokim opiranjem njegove ljudske prirode pred smrću koju želi Otac. Hrist nije čekao ovaj dan da prilagodi svoju volju Očevoj. To je činio čitav život. Ako se Hrist tako ponašao, onda to mora biti i stav svakog hrišćanina, i ponavljaj u svom životu: ne moja, nego tvoja volja neka bude. Možda do sada nisi mislio o tome, iako si krenuo duhovnom izgradnjom, priznavši, Oca, Sina, Svetog Duha, sile nebeske. Možda si ograničio ovu rečenicu na izraz rezignacije, nešto što se kaže kad se ne može napraviti ništa drugo. To nije njezino pravo razjašnjenje. Slušaj me: u životu možeš odabrati dva pravca: činiti svoju volju, ili slobodno izabrati da vršiš volju Božju. Imat ćeš dva iskustva: u prvom slučaju će, brzo slijediti razočaranje, jer se želiš popeti na brdo života svojim ograničenim idejama, svojim sredstvima, bijednim snovima, svojim snagama, iz čega, prije ili kasnije, slijedi iskustvo svakidašnjeg života: dosada, sivilo, nedovršenost, a ponekad i očaj. Iz ovoga proizlazi jedan površan život, iako bi ti, želio da bude zanimljiv život, koji te nikada, u dubini duše, neće zadovoljiti. Moraš to priznati, ne možeš to nijekati. Posljedica toga je smrt koja ne ostavlja trag: poneka suza i poslije nekog vremena svi te zaborave. Drugo iskustvo, ono u kojem ponavljaš: ne moja, nego tvoja volja neka bude. Gledaj: Bog je kao sunce. Iz sunca se šire mnoge zrake koje dopiru do svakog čovjeka. One su Božja volja za svakog od njih. Hrišćanin i svaki čovjek dobre volje, pozvan je da ide prema suncu, u svjetlu vlastite zrake, drugačije odijeljene od svih drugih, ispuniće prekrasan, poseban nacrt koji Bog ima nad njim. Ako ti učiniš tako, osjetit ćeš se povučen u jednu Božansku avanturu koju nisi ni sanjao. Bit ćeš, u isto vrijeme, sudionik i gledalac nečeg velikog što Bog čini u tebi, u čovječanstvu. Sve što ti se dogodi: boli, radosti, sreće, nesreće, značajni događaji, neki uspjesi ili dobici, smrti dragih osoba, beznačajne sitnice, kao svakidašnji rad u kući, u uredu ili školi, sve će poprimiti jedno novo značenje jer ti je ponuđeno iz ruke Boga koji je ljubav. On želi, dopušta, sve što je za tvoje dobro. Iako isprva budeš prihvaćao samo zbog vjere, poslije ćeš, očima duše, vidjeti zlatnu nit koja povezuje događaje i stvari, prekrasan vez koji je nacrt Božji nad tobom. Možda te ovo privlači. Možda iskreno želiš dati dublji smisao svom životu. Onda slušaj. Reći ću ti, najprije, kada moraš vršiti volju Božju. Promisli malo: prošlost je otišla, ne možeš je više dostići. Ne preostaje ti ništa drugo nego da je staviš u milosrđe Božje. Budućnosti još nema. Živjet ćeš je kad postane sadašnjost. Imaš u rukama samo sadašnji trenutak, i baš u njemu moraš ostvariti riječi: ne moja, nego tvoja volja neka bude. Kad putuješ, sam život je putovanje, sjediš mirno na svom sjedištu. Ne pada ti na pamet da hodaš gore,dolje, po vagonu. Tako bi ličio na nekoga tko bi želio živjeti život sanjajući o budućnosti koja još ne postoji, i razmišljajući o prošlosti koja se nikada neće vratiti. Ne: vrijeme ide samo po sebi. Treba stajati čvrsto u sadašnjosti, i, imaš život, ovdje na zemlji, ispunjen. Upitat ćeš me: a, kako razlikovati Božju volju od svoje? U sadašnjem trenutku nije teško znati što je Božja volja. Pokazat ću ti put. Slušaj: postoji u tebi jedan tihi glas, koji si, možda često gušio, tako da je postao skoro neprimjetljiv. Slušaj ga dobro, to je glas Božji. On ti govori kada je vrijeme, da učiš, ili ljubiš onoga kome je potrebno, ili da radiš, ili prebrodiš jednu kušnju, ili da ispunjaš hrišćanske ili građanske dužnosti. On te zove da slušaš onoga tko ti govori, Božje ime, ili da se hrabro suočiš sa teškom situacijom... Slušaj, slušaj! Ne ušutkavaj taj glas! To je najveće bogatstvo, koje imaš. Slijedi ga. Tako ćeš, trenutak za trenutkom izgraditi svoju životnu priču koja će biti ljudska i Božanska, jer je napravljena u saradnji sa Bogom. I vidjet ćeš čuda: vidjet ćeš što može napraviti Bog u jednoj osobi koja kaže svim svojim životom: ne moja, nego tvoja volja neka bude.
|