Leona je napisao:
114_AhmeD je napisao:
E to je razlog sto mi muslimani se ne povodimo za biblijom, jer nije autenticna i svasta je dodano i izbaceno iz nje te se vjera iskrivila. Ne mozete znati koji je tekst pravi a koji nije.
A dovoljno je autenticna da dokaze dolazak Muhameda?! Ko ovde vadi iz konteksta? Meni se cini da si to upravo ti. Prelistacu, povadicu sta mi pase i treba da dokazem svoje , mada ne dokazujes nista, cak naprotiv, samo se zapetljavas i sto god vise citam tvoje postove, sve vise vidim Istinu u Bibliji i Hriscanstvu. Izvini druze, ali to je moje misljenje i imala sam zelju da ga iznesem.
Ako je Biblija toliko iskrivljena i izmjenjena i ne zna se koji je tekst pravi, odakle onda vadis "dokaze" o dolasku Muhameda? Ako je Biblija sva laza onda je i "prorocanstvo " o Muhamedu lazno. To je toliko jednostavno, cak i dijete bi to shvatilo, a ti se uvijek na to spotaknes.
I sam si rekao da citas i cijenis Bibliju vise nego ijedan pravoslavni Banjalucanin (parafraziram) , a opet kazes da je Biblija sva iskrivljena.
Tebi svako dobro, ne zelim lose nikome pa ni tebi. Samo, razmisli dobro kako sta pises.
Pozdrav druže. Sada cu Vam ja navesti nekoliko primjera kojim Biblija nagoviješta dolazak Muhammeda a.s.
Ponovljeni zakon (18:17-22):
"(17)Na to mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. (18) Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim.(19) A ne bude ki ko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.(20) A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovijedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.(21) Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?'(22) Kad prorok govori u ime Jahve, pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koju Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati."
Ova radosna vijest se ne odnosi na Jošua sina Nuna, kao što vjeruju Jevreji, nisi Isusa kao što misle kršćani, nego se odnosi na Muhammeda s.a.v.s., zbog sljedećeg:
1) Jevreji koji su živjeli u vrijeme Isusa su očekivali pojavu drugog (najavljenog) vjerovjesnika. I to njihovo očekivanje je nepobitan dokaz da najavljeni vjerovjesnik nije Jošua koji je živio prije toga, u vrijeme Musaa a.s. (Mojsije), niti Isaa a.s. (Isusa) koji je tada bio prisutan kod njih.
2) U tekstu je upotrijebljen izraz "kao što si ti", a Jošua i Isus nisu bili kao Mojsije zato što su oni bili iz naroda izraelskog, a prema tekstu Ponovljenog zakona (34:10) u izraelskom narodu se nije pojavio vjerovjesnik poput Musaa a.s. s kojim je Allah dž.š., bez posrednika razgovarao, koa je poslao sa zasebnom Knjigom i novim zakonom u kome su zabrane i naredbe, propisi o kaznama, kupanju, čišćenju... I dok su Jošua i Isus slijedili njegov zakon, on je, u svome narodu, bio nadređeni vođa kome su se pokoravali i koji je lično izvršavao kazne i nad njima vladao. To, međutim, nije slučaj sa Isaom a.s.,; jer njegov Indžil (Evanđelje) ne sadrži propise i zakone, a njegov narod mu nije bio pokoran. Naprotiv, Jevreji su ga, prema kazivanju lršćana, nakon ponižavanja i utjerivanja u laž, ubili raspećem. Tako između njega i Musaa a.s. ne postoji velika sličnost.
3) U ovom tekstu stoji izraz "između njihove braće", a u nekim predajama "iz srednjeg sloja njihove braće." Dvanaest jevrejskih plemena je, bez sumnje, živjelo u to vrijeme sa Musaom a.s., i da je najavljeni vjerovjesnik bio iz jevrejskog naroda reklo i se: "od njih", ili "između njih", ili "jedan od njih", ili "iz njihovog potomstva." Jošua i Isa a.s. vode porijeklo od Ja'kuba sina Ishaka Sina Ibrahima a.s. (Abraham), što znači da pripadaju jevrejskom narodu, te se na njim ne odnosi ova radosna najava vjerovjesnika Ovdje se, pod izrazom "braća" misli na potomke Ismaila sina Ibrahima a.s., jer se u Tevratu izrazom "braća" oslovljavaju Ismailovi i Ishakovi potomci. Za Ismaila se u Knjizi Postanka (16:12) kaže:
"... i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići."
Postanak (25:18):
"Nastaniše se nasuprot svojoj braći."
I pošto Muhammed a.s. vodi porijeklo od Ismailovih potomaka, braće Israilovih sinova, to se ova radosna vijest, nesumnjivo odnosi na njega.
4) Ova radosna najava je izrečena u budućem vremenu, jer riječi "Podignut ću im proroka" ukazuje na buduće vrijeme, te se ne mogu odnositi na Musaovog a.s. mladića Jošuu koji je upravo u to vrijeme živio i bio jedan od Izraelaca.
5)Riječi: "Stavit ću svoje riječi u njegova usta" navedene su u ovoj radosnoj vijesti, aludiraju na to da će tom najavljenom vjerovjesniku silaziti objava i da neće znati čitati i pisati, nego će samo Allahov govor koji mu se objavljuje pamtiti u svojim prsima i prenositi ga. Zato se ova najava ne može odnositi na Jošuu kome objava nije nikada silazila i koji je pisani Tevrat čitao, a nije ga prenosio pamćenjem.
6) U ovoj radosnoj vijesti stoji: "A ne bude li ko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom." U nekim predajama, to je rečeno ovako: "A onaj ko ne bude slušao njega, koji u moje ime govori, ja ću mu se osvetiti." Pošto je osveta svojstvo samo tog najavljenog vjerovjesnika, a ne i ostalih vjerovjesnika, posigurno se pod osvetom ne misli na ovosvjetsku ili ahiretsku osvetu u džehennemu (pakao) , jer se ova vrsta osvete, ovosvjetske i onosvjetske, n odnosi na poricatelje samo nekog određenog vjerovjesnika. Ovdje se pod izrazom "osveta" misli na ozakonjivanje borbe, tj. da Uzvišeni Allah najavljenom vjerovjesniku naredi obračun s njegovim negatorima, i proglasi dozvoljenim njihovo ubijanje, njihove imetke i zarobljavanje njihovih žena i djece. Sve navedeno se odnosi na Muhammeda a.s., a ne na Isaa a.s., jer njemu nije bilo naređeno da se bori protiv onih koji su ga poricali, a u njegovom Indžilu nema kaznenih propisa: smrtne kazne, džihada itd.
"A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi."
Ovaj tekst propisuje pogubljenje lažnog vjerovjesnika, koji u Allahovo ime govori ono što mu nije naredio, i on je u potpunoj saglasnosti sa Riječima Uzvišenog u suri El-Hakka, 44-46:
"(44) A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, (45) Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, (46) a onda mu žilu kucavicu presjekli."
Da Muhammed a.s. nije bio iskreni vjerovjesnik, bio bi ubijen. Međutim, poznato je da je na mnogo mjesta, protiv svojih neprijatelja lično vodio rat, a niko ga nije mogao ubiti, jer ga je Uzvišeni Allah štitio.
El-Maida, 67:
"A Allah će te čuvati od ljudi."
Navodim sličnosti između Muhammeda a.s. i Musaa a.s. (Mojsije):
-Allahov rob i poslanik
-i jedan i drugi su imali oba roditelja
-oba su se ženili i imali djecu
-obojici je naređen džihad i rat protiv idolopoklonika
-blud su kažnjavali smrtnom kaznom
-oba su u stanju sprovesti Bogom propisane kazne
-oba su cijenjeni poglavari u svojim plemenima
-kod obojice je čistoća tijela i odijela bila uslov za obavljanje vjerskih obreda
-zakon i jednog i drugog zabranjuje prinošenje žrtava kipovima
-oba zabranjuju kamatu
-oba su umrli na postelji i oba su pokopani.
El-Muzzemmil, 15 Allah dž.š., veli:
"Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali."