banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 21 Jul 2025, 23:21

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 ... 50  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 03 Nov 2008, 15:42 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 05 Avg 2006, 19:54
Postovi: 491
Sve vas pozdravljam i izrazavam svoje zadovoljstvo citajuci vase postove :)

Evo da dam i ja doprinosa ovoj temi:

U zivotu mozemo ostvariti sve sto zelimo ako dovoljnom broju ljudi pomognemo da oni ostvare sto zele.

(Negde sam procitao i svidelo mi se) :)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Nov 2008, 13:45 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Prica o zabi


Bila je jedna grupa žabica koje su želele da se takmiče.
Želele da izađu na veoma visoku kulu.
Došlo je veoma mnogo gledalaca da gledaju takmičenje i daju podršku žabicama. Utakmica je počela. Ali… Niko od prisutnih gledalaca nije verovao da će neka žabica uspeti da dođe do vrha kule.
Klimali su glavama i govorili: „Joj, to je veoma naporno!!! Nikad neće uspeti!“Ili:
„U tome neće uspeti, jer je kula veoma visoka!“

Žabice su počele da zaostaju… …osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više…
Gledaoci su vikali:
„To je veoma naporno! Niko neće tako visoko dospeti!“

Jedna po jedna su žabice odustajale i okretale se natrag. Osim ove jedne koja je ustrajno išla napred. Uopšte se nije htela predati!

Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice, koja se sama i sa velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledaoci, su želeli saznati kako je uspela baš ona da uradi ono što su ostali smatrali nemogućim.

Jedan gledalac je pristupio žabici i zapitao je kde je uzela toliko snage da
izađe do samog vrha . Tada se pokazalo, da …Pobednička žabica je GLUVA!!!

Naravoučenje?

Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimistički…
…pošto Ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
Uvek misli na snagu reči jer sve što čuješ ili čitaš utiče na tvoja dela!
Dakle:
Budi UVEK OPTIMISTA!

I šta više Jednostavno budi GLUV kad ti neko kaže da ne znaš da ostvariš svoje snove!
Pomisli: U svemu možeš uspeti kad stvarno želiš!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Nov 2008, 14:06 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Maj 2008, 10:50
Postovi: 6643
"Čujte, gluhi!
Progledajte slepi i vidite!
Ko je slep osim sluge moga,
i gluh kao vesnik koga šaljem?
Ko je gluh kao prijatelj Božji
i slep kao sluga Gospodnji?" (Izaija, 42.18-19)

:)

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Nov 2008, 14:32 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Ima li zivota bez interneta

Jedan mucenik bez posla se prijavio za posao u Microsoft kao cistac WC solja. Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i posle kratkog testa mu rece : "Primljeni ste. Ostavite mi vas e-mail tako da vam mogu poslati ugovor i spisak Vasih duznosti." On,mucenik, zbunjen, odgovori da nema racunar, pa samim tim ni e-mail. Direktor ce na to: " E, pa onda, zao mi je; ako nemate e-mail, virtualno znaci da ne postojite, tako da ja ne mogu da vas primim..."

Muceni siromah, ocajan, izadje iz sedista Microsofta, bez ideje sta bi mogao da radi i sa samo 10 dolara u dzepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10kg jagoda. Za kratko vreme, proda sve jagode na komad, iduci od vrata do vrata, i do podne duplira pocetni kapital. Iznenadjen i sa entuzijazmom ponovi istu stvar tri puta i vrati se sa 60 dolara kuci. Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogucio da prezivi, tako da je poceo da ga primenjuje u kontinuitetu, izlazeci uvijek rano ujutru, i vracajuci se kuci uvijek kasno uvece. Radeci tako, utrostrucavao je i ucetvorostrucavao kapital svakoga dana.

Za kratko vreme kupi rucnu dvokolicu, da bi mogao da poveca obim posla, a kasnije je zameni sa jednim kamioncicem. Radeci tako, u roku od jedne godine, postade vlasnik male flote sopstvenih motornih vozila. Za 5 god. je postao vlasnik jedne od najvecih mreza za distribuciju namirnica u SAD. U tom momentu, misleci na buducnost porodice, odluci da osigura svoj zivot.Pozvao je brokera kako bi potpisao polisu osiguranja. Broker ga na kraju razgovora pita za njego e-mail da bi mu poslao prospekt osiguranja. Nas covek mu odgovori da nema e-mail. "Bas cudno"- rece broker. "Nemate e-mail, a uspeli ste da napravite imperiju. A zamislite gde biste bili da ste ga imali!" Covek se zamisli pa odgovori: „…U Microsoftu, cisteci WC solje!!!“

Moralna poruka broj 1: Internet ne resava sve probleme u zivotu!
Moralna poruka broj 2: Ako nemas e-mail, ali radis puno, mozes svejedno postati milioner!
Moralna poruka broj 3: Ako si primio ovu poruku preko e-maila, blizi si ciscenju WC solja nego da postanes milioner.
U svakom slucaju te pozdravljam i molim te da ne odgovaras odmah na ovu poruku: Izasao sam da kupim jagode!


:D :angel:


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Nov 2008, 14:48 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Maj 2008, 10:50
Postovi: 6643
              Jedna životna priča

      Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala
      sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama,
      otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču
      koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom
      događaju.

      Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
      "Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što
      priroda stvori je savršeno kreirano.
      Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje
      mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve
      ono što i njegovi vršnjaci.

      Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom
      sinu?"

      Svi prisutni su utihnuli.

      Otac je nastavio:
      "Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno
      dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet,
      prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i
      pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju
      to dijete."

      Potom je nastavio priču.

      Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki
      dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali
      nogomet.

      Siniša je upitao oca:
      "Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s
      njima?"

      Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da
      netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi,
      ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu
      značilo da mu dozvole da zaigra,
      i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj
      pripadnosti i samopouzdanja,
      uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom
      invaliditetu.

      Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored
      aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i
      Siniša mogao zaigrati s njima.

      Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:
      "Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži
      se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za
      našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog
      beka."

      Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa
      širokim osmjehom obukao dres svog tima.

      Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i
      osjećajem rastuće topline u grudima.

      Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog
      čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin
      primljen u njihov tim.

      Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne
      brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike.

      Siniša je pokrivao lijevu stranu terena.

      Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u
      euforičnom raspoloženju
      jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
      razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa
      tribine.

      U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol,
      dakle, gubila je samo sa 4 : 3 !
      Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za
      eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.

      I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su
      se dogovarali tko će ga izvesti.

      Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da
      izgube utakmicu !?
      Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu !
      Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša
      nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati,
      a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

      Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman
      je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi
      tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu,
      odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak
      ušla u mrežu.

      Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio
      loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi.

      Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer
      je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je
      mogla sustići.

      Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi
      gledaoci povikaše:
      "Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči,
      stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu
      !!!"

      Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo
      trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je
      završila u gol-autu.
      Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog
      pogleda, zastao da vidi što će dalje.

      Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!"

      Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući
      zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu,
      zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio
      je u mrežu !!!

      Muk, ... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:

      'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!'

      Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi
      suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja
      koji je spasio svoj tim od poraza.

      "Tog dana ...", završavajući svoju priču s
      drhtajem u glasu potreseni otac,
      dok su mu suze kotrljale niz lice, ".... dječaci
      obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u
      ovaj svijet."

      Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta.

      Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio
      heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan
      i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena
      majka, grlivši ga i plačući od sreće!

                * * *

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Nov 2008, 20:40 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
......


Neki bezimeni podvižnik susreće drugog podvižnika, molitvenika, u planinama. Oni započinju razgovor u kome gost, koji je očaran molitvenim duhom svoga saputnika, pita: "Oče, ko te nauči da se moliš bez prestanka?" A njegov domaćin, koji uviđa da je čovek duhovno iskusan, odgovara: "Ja to nikome ne bih rekao, ali tebi ću reći istinu - to su bili demoni". Gost onda reče: "Mislim da te razumem, oče, ali dali bi mogao da mi to podrobnije razložiš, tako da te ne shvatim pogrešno". Ovaj mu ispriča sledeću priču:

"Kada bejah mlad, bejah nepismen i življah u malom selu u ravnici. Jednoga dana uđoh u crkvu i začuh đakona gde čita poslanicu apostola Pavla, koji na tom mestu zapoveda da se molimo bez prestanka. Kada čuh te reči, ogreja me neka radost i doživeh prosvetljenje. Po završetku službe, ostavih svoje selo u velikoj radosti i povukoh se u planine, da bih provodio život isključivo u molitvi... To stanje potraja u meni nekoliko časova. Onda poče da se spušta noć, postade hladnije a do sluha mi počeše dopirati čudni šumovi, koraci i urlici. Oko mene zasvetlucaše neke strašne oči. Zverovi izlažahu iz svojih jazbina, da love plen koji im je kao hranu Bog nazbačio. Ja se prepadoh, i ukoliko senke postajahu dublje, moj strah bivaše sve veći i veći. Čitavu noć provedoh u užasnutosti koraka, prasaka, senki, užarenih očiju, od svesti o svojoj bespomoćnosti, znajući da nemam kamo da se okrenem za pomoć. Tada počeh da vapijem Bogu samo onim rečima, koje mi dolažahu na um: "Isuse, sine Davidov, pomiluj me, iako sam grešan!" Tako pređe prva noć. Ujutro moji strahovi iščezoše, ali bejah ogladneo. Hranu potražih po grmovima i livadama, no teško mogah da utolim glad. A kada sunce opet zađe, osetih da se užasi noći vraćaju... Počeh u vapijanju da izgrcavam Bogu svoj strah i svoju nadu... Tako prođoše dani i zatim meseci. Navikoh se na jezivosti prirode, ali dok bih se molio, iz trena u tren iskrsavala bi nova iskušenja i nevolje. Demoni i strasti počeše da me spopadaju sa svih strana, i pošto prestaše da me plaše noćne zveri, sile tame bešnjahu protiv moje duše. I ja još više nego ranije, vapijah Gospodu rečima: "Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me!" Ova borba trajala je godinama. Jednoga dana nađoh se na izmaku snaga. U svojoj agoniji i jadu počeh bez prestanka da vapijem Bogu, ali odgovora ne beše. Bog mi izgledaše neumoljiv, i pošto se iskrzana nit nadanja u mojoj duši već prekide, prepustih se Gospodu, govoreći: "Ti ćutiš, ne brineš zbog ovoga što mi se dešava, ali Ti si još uvek moj Bog i moj Gospodar, i ja ću pre umreti na ovome mestu nego što ću odustati od svog iskanja!" A onda, iznenada, Gospod mi se javi i na mene i sve oko mene spusti se - mir. Dotad mi se činilo da je sav svet u tami, a sada ga gledah gde se kupa u božanstvenoj svetlosti, blistajući blagodaću Božijeg prisustva, koja održava sve stvoreno. Tada, u bujici ljubavi i blagodarnosti, uskliknuh Bogu jedinu molitvu koja je izražavala sve u meni: "Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me grešnog!" I otada, u radosti, i stradanju, iskušenju i borenju ili u času kada me pohodi mir, ove reči mi svakad izbijaju iz srca. One su pesma moje radosti, moj vapaj Bogu, molitva moja i moje pokajanje".

Ovaj primer nepoznatog podvižnika pokazuje nam kako stradanje, očajanje i nespokoj iznedravaju iz nas ove reči molitve. Taj očajnički vapaj, rođen iz nade koja je jača od očaja, hrani se očajanjem i nadilazi ga.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Nov 2008, 09:39 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Maj 2008, 10:50
Postovi: 6643
Amen. Tako realistično je ovo iskustvo. Ne sumnjam ni trenutka da se ovo desilo baš kao što je opisano. Hvala Leona :)

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Nov 2008, 15:38 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Mar 2005, 02:21
Postovi: 3752
Lokacija: Inward Path
Dobra priča, to je Isihazam, mistična tradicija koju upražnjavaju monasi isposnici na Atosu (a možda i šire) a uključuje stalno ponavljanje i saživljavanje s pomenutom molitvom i neke tehnike disanja. Nakon godina uporne prakse dostžu stanje jedinstva s božanskim a često i čudesne sposobnosti, sagledavanje nevidljivih svjetova, čudotvorstva, isijavanje svjetlosti, prisustvo na više mjesta istovremeno itd :) . Imao sam dobar tekst o istraživanju kojim je utvrđeno da kaluđeri na Atosu i lamaistički monasi na Tibetu doživljavaju i manifestuju potpuno iste fenomene iako imaju različite sisteme.

_________________
conquering the darkest places


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Nov 2008, 17:49 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Mar 2005, 02:21
Postovi: 3752
Lokacija: Inward Path
Najbolji lovac na jelene
(Indijska priča)

Vrhovni bog Brama je jednom, prerušen u putnika, išao zemljom gledajući šta ljudi rade. Na jednom proplanku ugledao je čovjeka kako vježba gađanje strijelom u metu. Taj čovjek je to uporno radio čitav dan, i Brama mu najzad priđe i upita ga:
"Reci mi, dobri čovječe, zašto tako uporno vježbaš?"
Ovaj mu odgovori da je on najbolji lovac na jelene na svijetu i da ima samo jedan cilj u životu - da ga niko u tome ne pretekne.
"Otkud znaš da si najbolji?", upita Brama.
"Nema sumnje u to", odgovori čovjek, "ja sam jedini na svijetu odjednom ubio tri jelena jednom istom strijelom. Sačekao sam da se poredaju u jednoj liniji i tada sam odapeo strijelu. Ona je probila dva jelena i zaustavila se u trećem. Niko osim mene to nije uspio".
"Nisi ti najbolji", rekao je Brama, "da bi bio najbolji na svijetu morao bi jednom strijelom da ubiješ čitavo krdo jelena".
"To je nemoguće", pobuni se čovjek.
"Sasvim je moguće. Ja sam Brama i mogu da te naučim da to postigneš." Brama je zbacio putničku odjeću i pokazao se pred lovcem u svom sjaju svoje božanske prirode.
"Nauči me", uzviknuo je čovjek, "ja ću učiniti sve da postanem najbolji lovac na jelene na svijetu! Sve!!!"
"Da bi to postigao ne treba da vježbaš lukom i strijelom, već treba da meditiraš. Uđi u pećinu, seljaci će ti ispred nje ostavljati hranu i vodu, i sve svoje budno vrijeme meditiraj. Poslije nekog vremena postaćeš najbolji lovac na jelene na svijetu. Jednom strijelom moći ćeš da ubiješ krdo jelena."
Ne oklijevajući ni trena, lovac na jelene je ušao u pećinu i počeo da meditira. Brama ga je zaboravio - znate, bogovi su ponekad zaboravni - i poslije trideset godina, kad je opet prolazio tim krajem, sjetio se šta je tražio od onog čovjeka. Došao je do ulaza u pećinu i u polumraku ga ugledao kako meditira zatvorenih očiju. "Hej, probudi se, probudi se!", povikao je Brama, "već trideset godina meditiraš. Evo ti luk, evo ti strijele, ti si sad najveći lovac na jelene, na svijetu ti nema ravnog..."
Od čovjeka je do Brame dospjelo samo tiho mrmljanje: "Kakav luk? Kakve strijele? Kakav lovac na jelene?!? Ja hoću samo ISTINU!"


***

Pouka ove priče je da je lični interes ono što često dovodi ljude na duhovnu stazu: neki žele konkretne moći, neki hoće mudrost uz pomoć koje će bolje razumjeti sebe i svijet, neki žele da jednostavno postanu bolje osobe koje će okolina poštovati i uvažavati, neki očekuju nagradu koju će im više sile dodjeliti zbog duhovnih vrlina... Koliko god neki od ovih ciljeva zvučali uzvišeno, sve su to ego-igrarije koje nas uvlače u ovu priču, obećavajući konkretnu korist i konkretne nagrade. Ali, pravi spiritualni razvoj je uvijek nešto potpuno drugačije od onoga što očekujemo na početku puta. Što dalje odmičemo na tom putu, sve više shvatamo da ciljevi koje smo prethodno postavili nikako nisu krajnji ciljevi, već samo usputne stanice na putovanju ka Najvišem Cilju. Rad na sebi, s spiritualnim ciljem, je moćna rijeka koja polako ali neumitno usisava u sebe sva druga ponašanja. Ona mogu da traju duže ili kraće, ali se na kraju uvijek uliju u tu rijeku i sve biva podvedeno pod isti Cilj; kada se cijeli predamo Najvišem Cilju, sve ostalo će s vremenom doći na svoje mjesto.

_________________
conquering the darkest places


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Jan 2009, 10:10 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Maj 2008, 10:50
Postovi: 6643
Citiraj:
One evening an old Cherokee told his grandson about a battle that goes on inside people. He said, 'My son, the battle is between two 'wolves' inside us all.
One is Evil. It is anger, envy, jealousy, sorrow, regret, greed, arrogance, self-pity, guilt, resentment, inferiority, lies, false pride, superiority, and ego.
The other is Good.
The grandson thought about it for a minute and then asked his grandfather: 'Which wolf wins?'
The old Cherokee simply replied, 'The one you feed.'


Jedne večeri jedan stari Cherokee indijanac je pričao svom unuku o borbi koja se odvija u svakom čovjeku. Rekao je: "Sinko, ta borba je borba između dva 'vuka' koji žive u nama".
Jedan vuk je Zlo. To je bijes, zavist, ljubomora, tuga, žalost, pohlepa, drskost, samosažaljenje, krivica, netrpeljivost, inferiornost, laži, gordost, nadmenost i ego.
Drugi vuk je Dobro.
Unuk je razmišljao nekoliko trenutaka o tome i onda upitao djeda: "Koji vuk pobjeđuje?"
Stari Cherokee je kratko odgovorio: "Onaj kojeg hraniš".

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Feb 2009, 11:50 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
Covek je sedeo na stanici metroa u Vasingtonu. D.C i poceo da svira
violinu. Bilo je hladno decembarsko jutro. Svirao je sest Bahovih
komada oko 45 minuta. Za to vreme, posto je bilo radno jutro,
izracunato je da je bar hiljadu ljudi proslo kroz stanicu, najveci
broj njih odlazeci na posao.
Nakon tri minuta sredovecni covek je primetio muzicara koji svira.
Usporio je,zastao na par sekundi a onda pozurio da stigne na vreme.
Minut kasnije, violinista je primio prvi dolar kao napojnicu: zena mu
je bacila dolar u kutiju bez zastajanja, i nastavila da hoda. Nakon
par minuta neko se naslonio na zid da ga slusa, ali je onda covek
pogledao na sat i ponovo poceo da hoda. Ocito je kasnio na posao.
Najvise paznje je pokazao trogodisnji decak. Majka ga je pozurivala
ali je dete zastalo da cuje violinistu. Majka ga je povukla i dete je
nastavilo da hoda neprestano se osvrcuci. Takvu reakciju pokazalo je
jos nekoliko dece, ali svi roditelji bez izuzetka, primorali su ih da
nastave dalje.

Za 45 minuta sviranja, samo sest ljudi se zaustavilo i kratko slusalo
muziku. Oko 20 je dalo novac, ali su nastavili da hodaju normalnom
brzinom. Sakupio je 32$. Kada je prestao da svira, nastala je tisina
ali to niko nije primetio. Niko nije zatapsao niti je pokazao bilo
kakvu reakciju.

Niko nije znao da je violinista bio Joshua Bell, jedan od najboljih
muzicara sveta. On je svirao jedno od najintrigantnijih dela ikada
napisanih, na violini vrednoj 3,5 miliona dolara. Dva dana pre
sviranja u metrou, Joshua Bell je rasprodao koncert u Bostonskom
pozoristu gde je karta kostala 100$.

Ovo je stvarna prica. Joshua Bell je svirao inkognito u okviru
eksperimenta koji je organizovao list Vasington Post, o percepciji,
ukusu i prioritetima koje ljudi imaju. Osnovno pitanje za eksperiment
je bilo:

Na javnom mestu u neadekvatno vreme:
Da li primecujemo lepotu?
Da li zastajemo da bismo u njoj uzivali?
Da li prepoznajemo talenat u neocekivanom kontekstu?

Jedan od mogucih zakljucaka ovog iskustva mogao bi biti:
Ako nemamo minut da zastanemo i slusamo jednog od najboljih muzicara
sveta koji svira najbolju ikad napisanu muziku, koliko drugih stvari
onda tako propustamo?


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Feb 2009, 16:47 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2008, 18:22
Postovi: 96
Гилгамеш рече њему, Утнапиштиму, далеком:
„Гледам те, Утнапиштиме,
ти ниси ни већи ни шири од мене,
ти си ми сличан као отац сину.
Ти ниси друкчије грађен него ја,
и ти си човек као и ја.
Али ја сам немиран
и створен сам да се борим.
А ти си се уклонио борби,
лежиш мирно на својим леђима.
Како си само доспео у Скупштину богова,
како си тражио и нашао живот?"
Утнапиштим му рече:
„Хоћу, Гилгамешу, да ти поверим
један непознат догађај
и откријем једну тајну богова.
Шурипак је град на Еуфрату,
ти га и сам познајеш.
То је стари град.
Дуго времена су му богови били наклоњени.
Тада они одлучише да пошаљу потоп.
На саветовању богова седео је и Еа,
бог дубина.
Мојој кући од трске
испричао је одлуку богова.
'Кућо од трске, кућо од трске!
Зиду, зиду! Колибо од трске, чуј!
Ти, човече из Шурипака,
Утнапиштиме, сине Убара-Тутуа,
сагради дрвену кућу,
подигни је у лађу!
Остави богатство, тражи живот,
презри поседовање, спаси живот.
Донеси у лађу животно семе сваке врсте!
Одмах сагради лађу.
Сразмерна нека буде дужина ширини!
Спусти је у слатководно море
и покриј кровом!'
Схватио сам и рекао богу Еи,
своме господару:
'Учинићу, господару, како заповедаш,
са страхопоштовањем ћу следити
твоје заповеди.
Али шта ћу рећи граду, народу
и најстаријима међу њима?'
Еа отвори уста и рече своме слузи, мени:
Ти људско чедо, треба да им кажеш:
Велики бог Бел гледа ме попреко,
и зато нећу више да станујем у вашем граду
нећу више да видим Белову земљу.
Хоћу да одем до слатководног мора
и да станујем код Ее,
који ми је милостив господар.
А вас ће благословити свакаквим богатствима.'
Кад је заблистао први трак сунца,
почео сам све спремати.
Отишао сам до слатководног мора,
прибавио дрво и смолу,
направио план лађе и нацртао га.
Сва моја својта, јаки и слаби,
латише се посла.
У месецу великог Шамаша беше завршена лађа.
Све што сам поседовао натоварио сам,
натоварио сам и сребро, и злато,
и животно семе сваке врсте.
Целу своју породицу и најближу родбину
укрцао сам на лађу.
Велику стоку и мале животиње
догнао сам у њу.
Занатлије свих вештина
пустио сам да уђу.
Бог ми је дао одређен рок:
'Увече, кад владари таме пусте страховиту кишу,
уђи у лађу и забрави врата!'
Кад дође то време,
владари таме пустише страховиту кишу.
Гледао сам невреме, било је страшно!
Ушао сам у лађу и забравио врата.
Огромну сам барку препустио кормилару.
Кад је јутро освануло,
подиже се црно облачје као гаврани.
Беснели су сви зли дуси,
светлост се претворила у таму.
Јужни ветар је тутњао,
воде су бучећи хујале
и већ достигле планине,
сручиле се на све људе.
Брат брата није више препознавао.
И сами се богови уплашише потопа,
побегоше и попеше се на Ануов Брег богова.
Шћућурени као пси гураху се међу собом.
Иштар виче као жена у тешком порођају,
завија лепи глас дивне богиње:
'Лепа земља прошлих времена постала је блато,
јер сам ја рђаво саветовала
у Скупштини богова!
Како сам само могла у Скупштини богова
да дам тако рђаву заповест?
Како сам само могла да уништим све своје људе?
Као у метежу битке однела их је поплава.
Зар сам зато дала да се људи рађају
да сада као рибље легло испуњавају море!?'
И сви богови плачу с њом,
погнути седе богови и плачу.
Мука њених боли затвара им уста.
Шест дана и шест ноћи
потоцима је падала киша.
Седмог дана попусти потоп,
била је тишина као после битке.
Море се смирило,
а злокобна олуја стишала.
Посматрао сам време, сасвим се стишало.
Сви су се људи претворили у блато.
Пусто и једнолично било је тло земље.
Отворио сам окно
и светлост ми је обасјала лице.
Пао сам ничице, сео сам и плакао,
плакао сам и сузе су ми текле низ лице.
Погледао сам на далеку водену пустињу.
Гласно сам јадиковао,
јер су погинули сви људи.
После дванаест двоструких сати
диже се једно острво.
Лађа је пловила према брду Нисир.
Насела је и чврсто остала на њему.
Шест дана држао је брег лађу
и није јој више дао да се заљуља.
Кад настаде седми дан,
узех голуба и пустих га.
Голуб оде и опет се врати.
Није нашао место где би се зауставио
и зато се вратио.
Узех ластавицу и пустих је.
Ластавица одлете и врати се.
Није нашла места где би се зауставила
и зато се вратила.
Узех гаврана и пустих га.
Гавран одлете,
виде како вода пресушује,
чепрка, ждере и гракће
и не врати се више.
Тада сам их све пустио напоље,
на све четири стране
и принео јагње као жртву,
жртвено зрневље просуо сам на врху брда,
спалио сам кедрово дрво и мирту.
Богови су удисали мирис.
Угодно се дизао мирис боговима у ноздрве.
Као мухе скупили су се над жртвом.
Кад је стигла господарица богова,
подиже велике драгуље
које јој је Ану дао начинити као накит:
'Ви богови! Као што никад нећу заборавити
накит од драгуља на мом врату,
тако ћу мислити на ове дане
и никад их нећу заборавити!
Нека сви богови дођу на жртву,
Бел нека не дође!
Не размишљајући, он је послао потоп
и моја људска чеда осудио на пропаст.
Велики Бел дође и угледа лађу,
тада се Бел расрди,
разљути се на богове:
'Које је то живо биће избегло пропаст?
По мојој казни није требало да остане жив
ниједан човек!' :
Ниниб, борац међу боговима,
отвори уста и рече силноме Белу:
'Ко осим Ее мудро поступа?
Та, Еа све разуме, пун је обзира!'
Еа, бог дубине, отвори уста
и рече силноме Белу:
Ти, боже, владару, ти, силни,
како си само могао
тако непромишљено да изазовеш потоп?
Онај који греши
нека свој грех и носи!
Онај који зло чини
нека зло и окаје.
Али пази да не буду сви уништени.
Казни само зле да сви не пропадну!
Уместо што си пустио потоп,
могао си подићи лава да прореди људе.
Уместо што си послао потоп,
могао си да пошаљеш неман
да смањи људство.
Уместо потопа могла је доћи глад
да би покорила земљу.
Ја, ја нисам издао тајну богова.
„Врло мудром" дао сам да види слике у сну,
и тако је сазнао за тајни план богова.
А ви сте сада остали празних руку!'
Еа уђе у лађу, узме ме за руке,
изведе са женом на копно,
заповеди јој да клекне пред мене,
ступи пред нас,
положи на нас руке
и благослови нас:
'До сада је Утнапиштим био смртан човек,
сад нека буде са својом женом једнак нама
и нека станује далеко на мору,
тамо где утичу реке.'
Тако ме удаљише богови
и дадоше ми да живим далеко на ушћу реке.
Али који ће се од богова теби смиловати?
Ко ће те довести пред богове
да нађеш живот који тражиш?
Покушај само да не спаваш шест дана
и шест ноћи!"
Тек што је Гилгамеш сео,
спусти се на њега сан као јак ветар.
Утнапиштим рече својој жени:
„Погледај јакога који тражи живот,
сан га салеће као ветар!"
А жена рече њему, Утнапиштиму, далеком:
„Додирни га да остане будан!
Дај му да се опет здрав врати
путем којим је дошао.
Капијом кроз коју је изашао
нека се опет врати кући у своју земљу."
Утнапиштим рече њој, жени:
„Ах, ти сажаљеваш људе!
Пеци хлебове за њега
и стави му их уз главу!"
Када је он спавајући клонуо уза зид лађе,
испече она за њ хлебове
и стави му их уз главу.
Наслоњен на зид лађе,
лежао је Гилгамеш.
Утнапиштим рече њему, који је спавао:
„За први хлеб је тесто замешано,
други хлеб је умешен,
трећи хлеб је овлажен,
четврти је брашном посут
и стављен у пећ,
пети хлеб је постао смеђ,
шести хлеб је готово..."
Тада га он изненада додирне
и станац се пробуди.
Гилгамеш рече њему, Утнапиштиму, далеком:
„Уморног савладао ме сан,
као неки силни спустио се на ме.
Нагло си ме додирнуо и пробудио."
Утнапиштим му рече:
„Шест хлебова је било испечено,
а ти си већ чврсто спавао.
Требало је да те хлебови одрже будним."
Гилгамеш рече њему, Утнапиштиму, далеком:
„Шта треба сада да учиним, Утнапиштиме?
Куда да се окренем?
Сан ме је шчепао као разбојник,
у мом сну седи смрт.
У мојој одаји или ма где било,
седи она, смрт!"
Утнапиштим рече Ур-Шанабију, лађару:
„Ур-Шанаби, нека те више не види моја обала,
место превоза нека те не пусти овамо.
Не смеш више превести ниједног смртног човека
ма како силно тежио за мојим пребивалиштем!
Човек кога си овамо довео
има прљаво одело.
Животињска су му крзна одузела лепоту тела.
Одведи га, Ур-Шанаби, до места за купање,
нека се окупа у води,
нека одбаци своја крзна
да их море однесе!
Нека опет буде лепо његово тело!
Нека му главу обавије нови повез,
сјајним оделом одени му тело
да му покрије голотињу.
Док опет не дође у свој град,
док се својим путем не врати кући,
нека се не подере ово одело,
нека остане ново у све дане!"
Тада га поведе Ур-Шанаби са собом
и одведе на место за купање,
он се опра у води
и одбаци своја крзна
да их море однесе.
Новом лепотом синуло је његово тело.
Нови му је повез обавио главу,
обукао је раскошну одећу,
која је покривала шегову голотињу. Док опет не дође у свој град,
док се својим путем не врати кући,
не треба да се подере ово одело,
треба да остане ново у све дане!
Гилгамеш и Ур-Шанаби попеше се на лађу,
управише је на таласе
и одмах отпловише.
Тада рече жена Утнапиштиму, далеком:
„Отишао је Гилгамеш,
много је он претрпео
и поднео много мука.
Шта ћеш му дати да сретно стигне у домовину?"
Гилгамеш чу ову реч,
дохвати бродску мотку
и погура барку опет ближе обали.
Утнапиштим рече њему, Гилгамешу:
„Гилгамешу, дуго си ходао,
много си претрпео
и поднео много мука.
Шта да ти дам да сретно стигнеш у домовину?
Хоћу да ти одам једну тајну,
хоћу да ти кажем о чудотворној трави.
Трава је слична трну,
а расте дубоко у мору,
трн је као јежева бодља,
цвета у далеком слатководном мору.
Кад ту траву добијеш у своје руке
и једеш од ње,
наћи ћеш вечну младост и вечни живот."
Гилгамеш саслуша његове речи
и они кренуше далеко преко мора.
Стигоше до далеког слатководног мора.
Тада он скине свој појас,
збаци горњу одећу,
привеза тешко камење за ноге.
Оно га повуче дубоко у велико море
и он опази траву сличну трну.
Узбра траву и чврсто је држаше у руци,
одсече тешко камење
и изрони поред лађе.
Попе се у чамац поред лађара
и држаше у рукама чаробни цвет мора.
Гилгамеш рече Ур-Шанабију, лађару:
„Ур-Шанаби, ево имам траву!
Ово је трава која обећава живот.
Сада ће бити испуњена жарка тежња човекова,
биће му сачувана младост у пуној снази.
Хоћу да је однесем
у мој зидом утврђени Урук,
даћу свима јунацима да једу од ње,
хоћу да је поделим многима.
Име биљке је 'старац опет постаје млад'
Ја, ја хоћу од ње да једем
да опет вратим пуну снагу своје младости!"
Двадесет су двоструких сати путовали даље
и угледали комадић земље.
Приспели су после тридесет сати
и тада су се одмарали.
Гилгамеш угледа језеро,
хладна и свежа била је његова вода.
Ушао је у њу и купао се у угодној свежини.
Нека змија осети мирис траве
дошуња се и узе траву.
Гилгамеш се врати и прокле змију.
Тада он седе и заплаче,
сузе му потекоше низ лице.
Погледа у очи Ур-Шанабију, лађару:
„За кога су се, Ур-Шанаби, трудиле моје руке?
За кога кружи и истиче крв мога срца?
Радио сам, али мени самом то није донело
ништа добро.
За црва који гмиже у земљи
добро сам учинио!
Трава ме водила по мору.
Одсада ћемо избегавати море и реке,
а лађа нека лежи уз обалу."
Двадесет су двоструких сати путовали даље
и угледали торањ храма.
После тридесет двоструких сати
зауставише се да се одморе
и подигоше очи
према граду са светим храмом.
Тада дођоше до Урука
и уђоше у град са високим зидовима.
Гилгамеш рече њему, Ур-Шанабију, лађару:
„Попни се на зид, Ур-Шанаби!
Иди по зидинама Урука,
јако утврђеног града!
Гледај како је снажно утемељен,
како је високо насут брег храма.
Погледај силне грађевине,
саграђене су од опека,
а све су те опеке испечене!
Седам мудрих мајстора, мојих саветника,
предложили су ми планове.
Нека ти припадне земљиште на подручју града,
и врт и одаја за жене нека ти припадну!
У Уруку треба да саградиш своју кућу!"


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Feb 2009, 14:21 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Razum i Srce
Pitam culnog coveka: ko si ti? A on odgovara: ja sam ja. - I misli na svoje telo.
Pitam misaonog coveka: ko si ti? a on odgovara: dva stranca vidim u sebi, i ja se probijam izmedju njih, gostujuci cas u jednog cas u drugog. - I misli na instiktivnu i svesnu dusu svoju.
Pitam duhovnog coveka: ko si ti? a on odgovara: ima neko u dnu duse moje; pruzam ruke da ga dohvatim, no vidim, da bi mi za to trebale ruke duze od vasione. Pitaj Njega, ko sam ja?...




Jedna skola uci: svet je iz nista; druga skola uci: svet je iz nesta. Ne idi ni u jednu od tih skola, ne gubi vreme. No kada cujes njihovu prepirku, stani na prag vikni: kazite mi sta je nista a sta je nesto! I, pracen udruzenim cutanjem obeju skola, obrni se i hitaj domu misleci o Onome, joji je jedini merilo nicega i necega.....


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Mar 2009, 20:18 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Maj 2008, 22:25
Postovi: 150
Svoju komunikaciju sa dušom i tjelom čuvaj za sebe.
Gospodu se moli u sebi, jer on čuje svaku molitvu i glasnu i onu koju nemoćni u sebi čitaju.
Postoji teza i pitanje koju gospod molitvu bolje čuje, a ti kao religiozno obrazovan laik znaš odgovor. Naravno ponašaj se u duhu tradicije svojih predaka i živi normalan život, normalnog prosječnog čovjeka.
Gospodin ne cjeni ekstremnost kao posebnu disciplinu, niti je posebno nagrađuje. On, samo zahtjeva korektnost između svih učesnika u svakodnevnom životu na zemlji.
S pomoću "sile gospodnje", u bilo kojem aspektu viđenja religije i kroz bilo koju konfesionu pripadnost, pozovite jedni druge na rad, razumjevanje i ljubav sa jednim velikim zadatkom da stvorite blagostanje generacijama koje dolaze.
Odbacite ekstremna shvatanja religije i sile koja nije u rukama čovjekovim!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Apr 2009, 16:55 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 16 Mar 2009, 21:45
Postovi: 692
Религија има само један задатак!
Да изврши дескрипцију добра и зла, и демаркацију између ових области.

_________________
Once you're grown up, you can never come back!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Apr 2009, 20:15 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
А шта је са историјско-социолошким концептом
(да уско културолошки аспект сад сасвим занемаримо)?
Немојте бити тако искључиви колега.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 12 Apr 2009, 22:19 
OffLine
Urednik
Urednik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Sep 2003, 21:58
Postovi: 6867
Lokacija: BL / UK
Živjela jedna žena, zla i opaka, i umrla. Za sobom nije ostavila ni jedno dobro djelo. Dograbili je vragovi i bacili u ognjeno jezero. A njezin anđeo čuvar stoji i misli: "Kada bih se mogao sjetiti nekog njezina dobra djela pa da kažem Bogu! I sjeti se on i veli Bogu: ona je, veli , jednom u vrtu isčupala glavicu luka i dala je nekoj prosjakinji. A Bog mu odgovori: uzmi sada ti, veli, tu istu glavicu luka i dobaci je njoj u jezero, neka se uhvati za nju i drži, pa ako je izvučeš iz jezera, nek ide u raj, a ako luk pukne, nek ostane tamo gdje jeste. Otrči anđeo do žene, pruži joj luk i veli: na, hvataj, ženo, i drži se dobro. I počne je oprezno izvlačiti, i samo što je nije izvukao, ali su se drugi grešnici u jezeru, kad su vidjeli kako je on izvlači, uhvatili za nju ne bi li se i oni izvukli. A kako je žena bila zla i opaka, počela se ritati i derati: 'Mene vuče a ne vas, ovo je moj luk, a ne vaš!' Tek što je to ona izgovorila, luk pukne i prekine se. A žena opet padne u jezero i gori u njemu i dan-danas. A anđeo zaplače i ode.

Fjodor M. Dostojevski
Braća Karamazovi

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2009, 20:27 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen videvši krevet lepo poravnjan i sve uredno i pospremljeno. Tada je video kovertu na jastuku.
Na njoj je pisalo:
„Tata!“ Sa najgorim slutnjama, otvorio je kovertu i počeo da čita pismo držeći ga drhtavim rukama:
„Dragi tata, Pišem ti s velikom žalosti i tugom. Morao sam da pobegnem sa mojom novom devojkom, jer sam hteo da izbegnem scenu s tobom i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lepa… Znam da je ti ne bi prihvatio zbog svih njenih pirsinga, tetovaža i njene uske motorističke odeće, kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali to nije samo
ljubavna strast. Tata, ona je trudna… Jana kaže da ćemo biti jako srećni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva za loženje, to će nam biti dovoljno za celu zimu. Želimo da imamo još puno dece. Jana mi je otvorila oci cinjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome. Uzgajaćemo je i razmenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i ekstazi. U međuvremenu, molićemo se da će nauka ipak uskoro naći lek za AIDS, da Jani bude bolje, ona to zasigurno zaslužuje. Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam da se brinem o sebi. Siguran sam da ćemo vam kad-tad doći u posetu
da vidite svoje unučiće. Tvoj sin Perica






P.S. Tata, ništa od toga nije istina.
Ja sam preko puta kod Marka. Hteo sam samo da te podsetim da u životu ima puno gorih stvari od one školske knjižice na mom pisaćem stolu. Volim te! Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti kući.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Jun 2009, 07:22 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Maj 2009, 10:00
Postovi: 375
Forum je duhovno istresalište.

Netko istresa ovo, a netko ono. Ja npr. Mnoge stvari za koje bih rado pisao vlastima, istresao sam ovdje, tako da ne moram trpjeti progon vlasti zbog mišljenja, a pošto ovi iz vlasti posjećuju i forum moguće je dijeliti sreću kako bi to rekao biskup Komarica odprilike ovako ’’sreća je dupla kad se podjeli s nekim’’.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Jun 2009, 11:08 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Tocak zivota

Svi smo mi jednom bili na istom
al' zivot je tocak pokrenuo
nekom sa slavom i lovora listom
a neko je tiho venuo

Nekom je cetkicom dodao krunu
nekome opet prosjacki stap
nekom u casu do vrha punu
seretski kradom dospe jos kap


Pitam se cesto gde sam u stvari
ko to povlaci sudbine nit
cijom se igrom radja i stari
ostaje na dnu, postaje mit

Pomislim nekad da sam na vrhu
podamnom gledam ambise mrak
a onda bacim pogled ka nebu
kako sam mali i kad sam jak

Svi smo mi jednom bili na istom
al' zivot je tocak pokrenuo
nekom sa slavom i lovora listom
a neko je tiho venuo

Stegni me jace, sapni mi nezno
sta to coveka toliko veze
oboji suncem ledeno, snezno
odgovor trazim a misli beze


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 ... 50  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs