Danas biti vjernik je povezano sa mnogo odricanja jer si odvojen od svijeta u mnogo pogleda, najteze je naci nekoga ko te razumije i uz koga mozes da otjeras osjecaj samoce. "Problem" je sto clanovi zajednica nude drustvo i bliskost, ali samo u okviru njihove zajednice, i to mi je neprihvatljivo. Zasto se ne sastaju van crkve, zasto se ne nadjemo svi zajedno pa pricamo o Bogu, slusamo muziku, pjevamo... bez obzira na pripadnost. Ako nas duhovnost cini otvorenim zasto smo tako zatvoreni za druga razmisljanja. Ako se dvoje ljudi iz dvije razlicite zajednice ne mogu druziti zajedno ja ne mogu a da ne zakljucim da im nije Hrist na prvom i jedinom mjestu. Mislim, zasto kad se nadju krenu da se prepiru oko Trojstva itd..., zasto ne mogu jednostavno da pricaju o Hristu, da pjevaju, da citiraju psalme, i stosta drugo. Na kraju, clanovi zajednica su bolji prijatelji sa ateistima nego sa clanovima drugih zajednica. Ja se samo plasim da jos uvijek stoji ona Rijec gdje Bog kaze, parafraziram: "Pogledah na Zemlju necu li naci pravednog, i NIJEDNOG ne nadjoh". Mislim, mozda grijesim, u redu je ako neko cita Pismo i izucava, ali zasto kad se nadje sa nekim drugim pola dana se prepiru oko toga sta je Bog htio da kaze. Zar Pismo nije tu da, na koncu, funkcionisemo bolje i budemo bolji prema sebi i drugima. Kao da je od presudnog znacaja da li vjerujemo u Trojstvo ili smo mozda nesigurni ili vjerujemo na drugi nacin. Da je to presudno vazno, zar onda ne bi citav Novi Zavjet pisao o tome? A Isus je tri godine govorio o oprastanju grijehova, pokajanju, ljubavi. Apostoli nastavljaju Isusovu misiju kada govore da treba da se vjezbamo u lijepim stvarima poput umjerenosti, skromnosti, strpljenju itd.. Mogu da razumijem ako neko samo prica o Hristu, i ja volim da slusam o Njemu, ali kad neko krene da prica o pravilima, tradiciji, sta je Bog mislio kad je rekao to i to, i na to potrosi citav dan.. To mi nije jasno. Meni kao najbolji primjer sluzi jedna tema ovdje gdje su se zakacili u vezi svijeca u crkvi, mislim ne znam da li da placem ili da se smijem.
_________________ You smug-faced crowds with kindling eye Who cheer when soldier lads march by, Sneak home and pray you'll never know The hell where youth and laughter go.
|