Svi podaci na osnovu kojih stičemo ubjeđenje da je Isus bio isključivo jevrejski prorok, nesumnjivo su sastavni elementi osnovnog sloja jevanđelja i vjerovatno su istorijski tačni. Upravo tako su shvatali Isusa Jakov i njegovi jerusalimski vjernici, kojima čak ne bi ni palo na pamet da raskinu s judaizmom. Ubrzo je, ipak, došao drugi helenistički period hrišćanstva, kada su u hrišćanske zajednice sve brojnije stizali ljudi nejevrejskog porijekla. Prema tome, nastajao je sve više gorući problem ideološkog sankcionisanja ovog tuđeg priliva. Našli su se, dakle, učitelji i teolozi koji su propovijedali da je to u skladu s Isusovom voljom, pošto se on tobože nakon smrti pojavio apostolima i poručio da obraćaju ne samo sinove Izraela nego takođe i pagane.
Međutim, izvan svake je sumnje da je problem pagana nastao znatno kasnije, nekoliko godina nakon Isusove smrti. A nepobitan je dokaz za to činjenica da je spor o odnosu prema paganima izbio tek među njegovim učenicima, među Jakovom, Petrom, Pavlom i Varnavom. Oštri tok ovog spora jest dovoljan dokaz da je to tada bilo potpuno novo pitanje, neočekivano, nametnuto drukčijim uslovima života.
Ukoliko je, ipak, došlo do takvog spora, u šta ne možemo sumnjati, u tom slučaju javlja se pitanje zašto su se uopšte spomenuti apostoli svađali, ako je tobože već postojala u pogledu predmeta njihovog nesporazuma odlučna naredba vaskrslog Isusa? Zaključak je jednoznačan: u periodu kada su se Jakov, Pavle, Petar i Varnava posvađali u vezi s paganima, verzija o posmrtnoj Isusovoj naredbi još nije postojala. To je bila legenda koja se pojavila u hrišćanskoj sredini znatno kasnije. Ipak, dosta rano da bi je Matej i Luka mogli uzeti u obzir u svojim jevanđeljima.
Isus je bio vjerski reformator, ali, da ponovimo, isključivo u okviru judaizma. Borio se, između ostalog, s bezdušnim, rigoroznim formalizmom farizeja, koji su stvorili mnoštvo apsurdnih naredbi i restrikcija. Za vrijeme sabata niko nije mogao putovati, oblačiti šal, podignuti sa zemlje peškir, otkinuti klas žita da utaži glad, a čak ni izvući iz jarka natovareno magare. Isus je protestovao protiv ovih besmislenih propisa, nastojeći da sabatu vrati njegov prvobitni smisao. Sabat je radi ljudi, a ne ljudi radi sabata - rekao je u jednoj raspravi. Za farizeje, a takođe i za njegovu porodicu, bila je to šokanitna, jeretička, čak i buntovna izjava.
Njegova je kontroverzija s legalistima imala još jedan, sakriven razlog. Zasnivao se on, kako je tvrdio njemački biblist Karl Barth, na jakoj simpatiji prema siromasima, onima koji su patili, i svim drugim nesretnim ljudima, na dubokoj mržnji prema ubjeđenjima farizeja da siromaštvo i patnja ne zaslužuju saosjećanje jer su kazna za grešan život.
Ovo su, naravno, samo dva aspekta velike, epohalne Isusove djelatnosti, a ipak su dovoljna da se shvati u čemu je bila suština njegove misije. Njemu je stalo do toga da vrati religiji otaca njen etički i istinito ljudski smisao, da uspostavi vezu sa slavnom i uzvišenom tradicijom proroka. Njegove su ideje, iako su se odnosile samo na Jevreje, bile istovremeno tako sveobuhvatne i značajne u svojoj humanističkoj sadržini da su prelazile tijesne jevrejske granice i imale univerzalne vrijednosti.
Isus je, kako znamo, jeo sa carinicima i grešnicima. Bili su to, ipak, da ne zaboravimo, uvijek samo Jevreji. Nigdje u jevanđeljima nema čak ni aluzije da je, kako su to kasnije u Antiohiji radili Petar, Pavle i Varnava, bilo kada sjeo za sto s paganima.
Takođe nikada nije izrekao ni riječ u odbranu ponižene jevrejske žene, tradicionalno diskriminisane u društvu, lišene ljudskih prava i tretirane kao obično vlasništvo. Ipak, lično, u svakodnevnom životu, demonstrativno je postupao suprotno tome starinskom običaju, žene je tretirao ljudski, samim načinom života naglašavao da poštuje njihovu ličnost.
Tako je, na primjer, bio u prijateljskim odnosima s Lazarovim sestrama, Marijom i Martom, rado ih je posjećivao kod kuće i vodio s njima duge razgovore. Zato Jovan s pravom piše da je Isus "volio Martu i njenu sestru Mariju" (11, 5). Nije se, takođe, kolebao da brani ženu krivu zbog preljuba, a čak je, ukoliko povjerujemo tipično alegoričnoj Jovanovoj priči, ukazao čast Samarićanki koju je sreo na Jakovljevom zdencu. Njegovo je ponašanje bilo u ono vrijeme tako neobično izuzetno da su se začudili čak i njegovi najbliži učenici koji su ga morali znati bolje nego drugi ljudi (Jov 4, 27).
Carinici, grešnici, preljubnica i žena porijekla omraženog od strane Jevreja - to je bilo najbolje odabrano društvo za Isusa. Nenaklonjeni zemljaci zvali su ga "izjelicom i pijanicom, prijateljem carinika!" (Lk 7, 34). Drugi sugrađani Nazareta, koji su ga poznavali od djetinjstva, nisu imali pojma koliko su se duboke promjene izvršile u ovom prividno običnom sinu tesarske porodice; zaprepašćeno su pitali, s kakvim pravom on izlaže Sveto pismo kad nije, kako im je bilo poznato, imao za to nikakve odgovarajuće spreme: "Dođe u svoj zavičaj" - piše Matej - "te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili 'Odakle ovomu tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josif, Simon i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama? odakle mu sve to?' Tako on postade kamen spoticanja za njih! Ali im Isus reče: 'Prorok je bez časti jedino u svom zavičaju i u svojoj kući'" (13, 54-57). Luka završava ovaj incident mnogo dramatičnijim akcentom, naime, tvrdi da je stanovnike Nazareta do te mjere obuzeo gnjev da su Isusa otjerali iz grada i nastojali da ga ubiju (4, 29).
Glasovi o tim incidentima morali su valjda dopirati do rodne Isusove kuće i izazivati veoma neprijatne reperkusije. Bila je to već izvjesno vrijeme kuća bez glave porodice, što je nakon Josifove smrti bio Isus. Mariju je vjerovatno boljelo što njen prvorođeni sin putuje po svijetu i svuda izaziva sablazan. To što su joj javljali ostali sinovi, naročito Jakov, najvatreniji među njima judaistički purista, zadavalo joj je veliku brigu. Isus je, naime, propovijedao poglede koji su imali sve odlike odstupanja od strogih religioznih principa koje mu je ona ulijevala od djetinjstva.
Nastavlja se...
_________________ Gdje se krije naš Radovan: http://tinyurl.com/29rf9j
|