Ova tema je vec dugo ad acta ali mislim da bi trebalo da napisem nesto.
Kao prvo nije tacno da su prvi hriscani vjerovali u reinkarnaciju a da je to ucenje kasnije Crkva proglasila za jeres. 553. godine na Petom vaseljenskom saboru u Carigradu je osudjeno ucenje o preegzistenciji dusa (dakle o postojanju dusa prije njihovog zivota na zemlji) koje je propovijedao Origen. Sljedbenici tog ucenja su anatemisani. Ne radi se ni o kakvom dekretu cara Justinijana vec o odluci sabora Crkve. Kao drugo, Crkva nikada nije mijenjala svoje ucenje. Ovakve odluke sabora kojima se osudjuje neka jeres su uvijek dolazile iskljucivo kao ODGOVOR na neku jeres koja bi se u datom vremenu pojavila. Postoje i crkveni i istorijski dokumenti koji o ovome jasno i nedvosmisleno svjedoce. Ako bas hoces, sacuvano je i Origenovih dijela koliko hoces i tacno se zna kada i kako je on pao u jeres i poceo da propovijeda ovu i slicne teorije. Dakle, jasno je da Crkva nije vjerovala u reinkarnaciju, vec se ucenje o preegzistenciji dusa (a ni tu se zapravo ne radi o reinkarnaciji vec o necemu sto je samo uslovno slicno) pojavilo kao jeres koja je osudjena, a sve drugacije tvrdnje nisu nista drugo nego sarlatansko i senzacionalisticko pisanje u stilu i na nivou "Zone sumraka" i "Treceg oka".
Uostalom, vec sam spominjao da je sacuvano nebrojeno duhovnih knjiga i tekstova iz prvih vijekova Crkve, a opet cu spomenuti Svetog Jovana Zlatoustog, carigradskog episkopa iz CETVRTOG vijeka cije je tumacenje Svetog Pisma sacuvano kao i jos mnogo toga i njegovo pisanje je u savrsenom skladu sa onim sto Crkva i danas uci. Detaljno je "obradjena" i sudbina ljudskih dusa poslije smrti i nikakva reinkarnacija ne dolazi u obzir. Naveo sam jednog autora sto ne znaci da ne postoje jos na desetine drugih.
Toliko sto se tice istorije, hajmo sada malo teoloski i logicki.
1. Vaskrsenje tijela. Hristos je vaskrsao iz mrtvih u onom tijelu koje je umrlo smrcu svih ljudi i postalo prvo od ljudskih tijela koja ce u posljednji dan sva vaskrsnuti i ponovo se sjediniti sa dusama da bi vjecno zivjela na Nebesima ili u paklu, prema pravednom Sudu Bozjem o njihovom zemaljskom zivotu. Vaskrslo tijelo, slicno tijelu samoga Hrista, razlikovace se od nasih zemaljskih tijela time sto ce biti prefinjenije i blize andjeoskoj prirodi. Tijelo predstavlja neotudjivi dio covjekove licnosti koja ce zivjeti vjecno, a ideja o tome da jednoj licnosti pripada vise tijela odrice samu prirodu Carstva Nebeskog, koje je Bog pripremio onima koji Ga ljube.
2. Nase spasenje Isusom Hristom. Bog se obukao u tijelo i Svojim zivotom, stradanjem i smrcu na Krstu spasao nas je od vladavine grijeha i smrti. Kroz Njegovu Crkvu mi se spasavamo i pripremamo za Carstvo Nebesko, i nismo duzni da ispastamo za neke nase prosle grijehe. Ovaj hladni i sumorni zakonski formalizam paganskih religija je u potpunosti ukinut Hristovom Krsnom zrtvom: razbojnik sa Njegove desne strane u trenu je dobio spasenje vjerom u Sina Bozijeg, a "losa karma" njegovih zlih dijela bila je izbrisana Bozijom blagodacu. U Jevandjelju su jasno zapisane Hristove rijeci tom razbojniku:"Danas ces biti sa mnom u raju."
3. Sud. "Ljudima je odredjeno jedanput umrijeti, a potom sud" (Jevrejima 9:27). Ljudski zivot je jedinstveni, odredjeni period ispitivanja, poslije koga nema "druge sanse", vec samo Boziji sud (koji je i pravedan i milosrdan) svakome covjeku, prema stanju duse u trenutku smrti. Ovaj princip nije nikakvo prepadanje niti tiranisanje od strane Crkve vec samo upozorenje i savjet da se vrijeme racionalno koristi, dok vjerovanje u reinkarnaciju, pored toga sto je pogresno, za posljedicu ima stvaranje jednog pristupa "lako cemo".
Postoje mnoga mjesta u Svetom Pismu koja svjedoce o ovakvom stanju stvari. Npr. Hristova prica o sudbini nekog bogatasa i siromasnog Lazara poslije njihove smrti gdje jedan bi bacen u pakao a drugi uzdignut u raj. Ta prica jeste u alegorijama jer je nama koji smo navikli na ovozemaljski zivot tesko rijecima objasniti realnost duhovnog svijeta, ali princip je jasan - jedan se spasao, drugi nije, nikakva reinkarnacija. Zatim Hristova prica o gospodaru i slugama kojima je povjerio talante iz koje se jasno vidi da je i nagrada koju su dobila prva dvojica sluga i kazna koju je dobio treci trajnog, tj. vjecnog karaktera. Ima jos ovakvih primjera, a mozda i boljih ali nisam takav strucnjak za Sveto Pismo niti imam vremena da ih trazim. Ali dovoljna je rijec Hristova razbojniku - "Danas ces biti sa mnom u raju." Pored takvih dokaza smatram da je krajnje neozbiljno traziti toboznji dokaz o reinkarnaciji na osnovu jednog pitanja koje su apostoli postavili Hristu koje se moze i drugacije protumaciti. Vjerovanje u reinkarnaciju je, uostalom, bilo poznato u antickom svijetu (medju Grcima i Rimljanima) i, ovo navodim samo kao mogucnost, ne tvrdim, apostoli su mogli, suoceni sa Hristovom naukom koja je bila nesto sasvim novo da u trenutku pomisle da bi u tom paganskom vjerovanju eventualno moglo biti nekakve istine. Ovo je samo mogucnost koja mi prva pada na pamet. Sto se tice citata iz Starog Zavjeta, ne bih ulazio u njihovo tumacenje jer je Stari Zavjet posebna materija koju je jako tesko tumaciti. Dozivio sam da cujem tumacenja pojedinih dijelova Starog Zavjeta koja razjasnjavaju neke stvari koje inace nikada ne bih razumio. Zato te pojedine recenice iz dubokog konteksta istrgnute ne bih komentarisao. Ako podjemo samo od toga da se u Psalmima Davidovim, kad se spominju neprijatelji koji ga tiranisu i kada ih on proklinje, ne misli na ljude vec na demone koji napadaju, vidimo kakvim je jezikom pisan Stari Zavjet.
Sto se tice toga zasto se neko radja ovakav, a neko onakav, to je stvar Bozijeg plana i staranja o svijetu (Boziji promisao). To je jako opsirna materija i potrebno je procitati knjige da bi se shvatilo, koliko toliko. Podjimo samo od banalnih primjera iz starih sf filmova o putovanju kroz vrijeme kada neko dijete npr. treba da umre, jer kad bi odraslo postalo bi novi Hitler i slicno. Ovo je, naravno, krajnje banalan primjer jer je zaista potrebno mnogo procitati da bi se i mrvica Bozijeg promisla shvatila. Navescu samo par stvari. Evo sta je pisao Sveti Jovan Zlatoust u cetvrtom vijeku:"Jasno je, dakle, da nema ni jednog covjeka o kome Bog ne promislja. A ako se Bog ne stara o svima na isti nacin, i to je veliki znak njegovog promisla, jer On projavljuje svoj promisao prema koristi svakoga."
Citiraj:
"Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Bozijega, u covjeka savrsena, u mjeru rasta visine Hristove" (Efescima 4,13)
Koliko je realno ocekivati da covjek moze dostici ovu visinu (visinu Hrista) u jednom zivotu od oko 70 godina pa da i ima Sveto Pismo? Da li se moze toliko duhovno ocistiti i uznapredovati za ovo vrijeme?
Savrsenstvo je cilj kojem tezimo i obavezni smo da na tom putu djelujemo, a ono se ostvaruje u potpunosti tek u vjecnom zivotu, u Carstvu Bozijem.
Sto se tice spasenja onih koji nisu hriscani. O ovome isto postoje silni tekstovi. Sustina je u tome da je i spasenje onih koji nisu bili hriscani u ovozemaljskom zivotu moguce, ukoliko je to sto nisu hriscani posljedica objektivnih okolnosti a ne njihove gresnosti, nezainteresovanosti ili odbijanja da prime vjeru. Nezgodno mi je da o ovome tako slobodno pisem, jer je materija vrlo ozbiljna. Osim hriscanskog otkrovenja, postoji i prirodni put bogopoznanja, a da ne govorimo o tome da je Bog sve ljude obdario prirodnim moralnim zakonom "napisanim u srcima njihovim" (Rimljanima 1,25). I oni koji zaista nisu mogli postati hriscani mogu se spasiti preko ovog zakona. Imam sad dok ovo pisem pred sobom knjizicu patrijarha Pavla "Sta ce biti sa dusama onih koji nisu poznali hriscanstvo i umru van krila Crkve?" Knjizica ima oko 40 strana i zaista to ne mogu sve prekucati.