banjalukaforum.com

KRSCANKA PA MUSLIMANKA




Rodjena sam 1977. godine, u pobožnoj katoličkoj obitelji u Tuzli. U djetinjstvu sam pohadjala redovnu katoličku vjeronauku i proučavala Bibliju i mnoge stvari u Starom Zavjetu, tj. 5 knjiga Mojsijevih. Naravno kao Kršćani i Katolici morali smo naučiti 10 Zapovijedi i prva od tih zapovijedi je da je Gospod Bog jedan i da mu se klanja (licem na tlo pada i služi). Druga stvar ili zapovijed je: "Ne gradi sebi lika rezana onog sto je na nebu ni na zemlji nit mu se klanjaj nit mu sluzi", itd.



Čovjek kad se nalazi u crkvi i pogleda oko sebe, šta vidi? Vidi ikone likova Isusova i Marijina i križeve i njima se molitve obavljaju. Zapitala sam se gdje je tu logika? Druga stvar koja je spomenuta je ta o padanju licem na zemlju, a mi smo obavljali molitvu stojeći; opet pitanje zašto ne padamo licem na tlo prilikom molitve?

Zatim doktrina Trojstva koja uopće nema logike, zatim predskazanje u knjizi proroka Izaije koja govori o viziji u kojoj vidi dva jahača, jahača na magarcu, a iza njega jahača na DEVI!!! Ta vizija se odnosila na Isusa Krista, tj. na Isaa a.s. jer je on u Jerusalemu ili Qudsu ujahao na magarcu, međutim iza njega se pojavljuje jahač na devi i pitanje je tko je taj poslanik iza Krista? Ja kao Kršćanka sam tada učila da je Isus ili Isaa a.s. pečat poslanika, da iza njega nema poslanika, medjutim proročanstvo kaže da ima - jahač na devi.

Razmišljala sam o tome i postavila pitanje svećeniku na šta mi je bilo odgovoreno - 'sveta tajna'. Nakon toga, naravno čitajući Bibliju detaljno, uvidjela sam proturiječnosti u Novom Zavjetu (Matej, Marko, Luka, Ivan) i kad bi se nabrajalo mozda bi se knjiga o tome mogla napisati. Željela sam se ispravno moliti Bogu, a u svojoj religiji to nisam našla, jer sam vidjela da nešto nije u redu. Čovjek ako malo razmisli, postavlja sebi mnoga pitanja na koja tu ne nalazi odgovora...

A Allah uputi onoga koga On hoće. Allahu Ekbar!

Bio je mjesec Ramazan i otišla sam kod prijateljice koja je bila muslimanka. Sjedili smo u dnevnom boravku i na polici sam ugledala knjigu na čijim koricama je bila slika dva čovjeka (jahača na devi) u sahari, a iznad njih je velikom slovima pisalo: MUHAMMED A.S. Pogled mi se zadržao na toj knjizi, u glavi mi je bila misao: JAHAČ NA DEVI!

Zamolila sam prijateljicu da mi pozajmi knjigu, a ona je bila jako iznenađena. Tad sam se zvala Nataša. Rekla mi je: "Nataša, to je knjiga o Islamu, ne znam jesi li sigurna da želiš da je čitaš?" Odgovorila sam: "Da, molim te da mi je pozajmiš." Uzela sam knjigu i krenula k doma i tu noć sam je pročitala. Knjiga je govorila o životu našeg časnog Poslanika s.a.w.s.

SubhanAllah!

Odgovori na moja pitanja! Našla sam odgovor na pitanje ko je iza jahača na magarcu (Isaa a.s.) jahač na devi: Muhammed s.a.w.s. Zatim, molitva Allahu dž.š. padanjem licem na tlo (sedžda), zabrana ikona i slika... Da, da, da, to je to što tražim, to je prava vjera.

Nakon toga je počelo moje proučavanje islama. Učila sam namaz, posjećivala mesdžid, srce mi se svakim danom sve više otvaralo ka islamu. Napustila sam crkvu i roditeljima navela neki izmišljeni razlog. Učila sam Islam tajno. Bilo mi je oko 17 godina i plašila sam se njihove reakcije. Pomagao mi je jedan imam i učio me islamskim šartovima. 1995. sam zvanično primila islam i stavila hidžab.

Nakon toga roditelji su me naprosto izbacili iz kuće zato što sam stavila hidžab i napustila vjeru svojih predaka. Sjetila sam se iskušenja kroz koja je prosao naš Poslanik s.a.w.s, koji je bio odbačen od najbližih zato sto je svjedočio o Islamu. Da, muslimani su imali jaka iskušenja i bili odbačeni od najbližih.

A hidžab je farz, ja volim Allaha i kako da izlazim bez hidžaba i da ne udovoljim Allahovim propisima? Nisam mogla podnijeti da zanemarim taj farz i stavila sam hidžab i bila izbacena iz doma. A Allah ne ostavlja njemu predane robove!

Nakon toga sam prešla u Sarajevo. Pomogla mi je jedna muslimanska obitelj, bila sam kod njih k doma. Nakon toga Allah mi je dao da nađem posao i mognem da iznajmim sobu. Učila sam o islamu sve više i naravno imala sam i dalje teška iskušenja nakon kojih mi se iman sve vise povećavao.

Pokušala sam stupiti u kontakt sa roditeljima jer mi Allah dž. š. propisuje da poštujem roditelje iako nisu muslimani. A islam je i to da musliman svojim ponašanjem pokaže ljudima islam. Rekla sam sebi: ako im se ne javim reći će da me tako moja vjera uči, a ako im se javim i pokušam možda, možda da počnu razmišljati o islamu. Uglavnom, bilo je problema, ali sam uspjela stupit sa njima u kontakt.

Danas se alhamdulillah nalazim u Jordanu. Allah mi je dao blagodat koju sam uvijek željela, a to je ta da naučim jezik Kur'ana kako bi više naučila o islamu. Hvala Allahu koji ne zaboravlja niti ostavlja svoje robove, a nas džihad je u tome da se borimo za islam pa makar morali ostavit svoje zemlje i roditelje na tom putu.

Allah mi je, elhamdulillahi, dao i familiju koja me pomaže i kod kojih sam trenutno i koji me školuju, da ih Allah nagradi nagradom koju najviše žele. Molim Allaha dž. š. da uputi sve one koji su zalutali i da očvrsti iman onih koji su se vratili Islamu i da ojača i sačuva sve muslimane u svijetu i uputi one koji su zalutali. Promijenila sam ime Nataša u Sadžida (Ona koja na sedždu pada) i tim imenom sam označila svoju pripadnost Islamu.

Sadžida Mohammad Yahya

MEKSICKI-AMERIKANAC OTKRIO ISTINU ISLAMA



Ime mi je Ali. Imam 29 godina i roden sam u Meksiku. Nadam se insaAllah da ce moja prica pomoci ljudima da razumiju islam i zasto me islam privukao. Mnogi ljudi imaju pogresnu sliku o islamu i muslimanima. Ono malo sto znaju je obicno sa filmova i televizije sto je vecinom i pogresno prikazano.

Moj zivot je ranije bio uzasan, nisam imao nikakav pravac koji bih slijedio. Kada sam propao u devetom razredu poceo sam vjesiti po ulicama. Sa svojim prijateljima poceo sam hodati po zabavama, piti alkohol, uzimati i prodavati drogu. Vecina mojih drugova bili su clanovi neke bande ( ja nikad nisam pripadao i jednoj od tih bandi). Kako je vrijeme prolazilo ja sam poceo da uzimam sve zescu drogu. I ja sam imao svoje snove ali stvarnost je bila drugacija. Sve sto sam vise padao u depresiju, sve sam vise postajao ovisan o drogi ........

Jednog dana mi je prijatelj rekao da poznaje mjesto gdje mogu da kupim dobre marihuane. Imao sam zelju da je okusam i provjerim. Usli smo u apartman u kojem je bilo jos nekoliko ljudi. Kada smo okusali drogu i kupili krenuli smo da izademo. Jedan od onih momaka koji su bili tu zovnu mog prijatelja da krene sa njim u njegov stan kako bi mu dao neku knjigu.

Otisli smo sa tim mladicem u njegov stan i on dade mom prijatelju tu knjigu i rece mu da je procita, jer mu ona moze pomoci da izade iz zivotnih problema. Na putu kuci trazio sam od prijatelja da mi pokaze knjigu koju je dobio. Bio je to Kur`an.

Nikad u zivotu nisam cuo o Kur`anu. Poceo sam ukratko da citam pojedine odlomke iz Kur`ana. Dok sam citao jasno mi je bilo da je sve sto citam istina. To je bilo kao da te neko osamario po licu poput nekog poziva da se probudim. Kur`an je tako jasan i jednostavan za razumijeti. Zaista sam bio impresioniran i zelio sam da vise saznam o islamu i muslimanima.

Cudna stvar je da ja nisam trazio nikakvu vjeru. Smijao sam se ljudima koji su isli u crkvu i ponekad sam govorio da ne postoji Bog, premda sam negdje duboko u sebi osjecao da On postoji. Nekoliko dana poslije otisao sam u biblioteku i iznajmio Kur`an. Poceo sam da Ga citam. Ucio sam o Poslaniku Muhammedu a.s. i saznao pravu istinu o Isau a.s. sinu Merjeminu. Kur`an naglasava cinjenicu da je Bog jedan i da nema druga niti sina. Ovo mi je posebno bilo interesantno jer nikad nisam pojam „ trojstvo“ razumio. Kur`an opisuje rodenje Isaa a.s. i nejgovo poslanstvo. A sura Merjem ( koja nosi naziv po njegovoj majci) opisuje njen zivot.

Jos kao djecak, redovno sam isao u crkvu. Majka bi moju sestru i mene vodila svake nedjelje. Ja u stvarnosti nikad nisam bio religiozan i prestao sam ici u crkvu kada sam napunio 14 godina. Nikad mi nije bilo jasno zasto je majka bila protestantkinja a ostatak moje familije bili su katolici.

Muhammed a.s. je posljednji Boziji poslanik poslan cijelom covjecanstvu. Kur`an govori o svim Bozijim poslanicima, Ademu, Nuhu, Musau, Davudu, Isau neka je Boziji blagoslov na sve njih, i o svima njima govori tako da je svaki covjek u mogucnosti da razumi i shvati poruku Kur`ana. Poceo sam da procucavam i historiju islama. Proucavajuci islamsku historiju, saznao sam da je Spanija bila muslimanska drzava preko 800 godina, te da su muslimani protjerani iz Spanije od strane spanjolskog kralja Ferdinanda i kraljlice Isabele. Oni koji su pobjegli u Meksiko bili su prinudeni od spanjolskih krscana da prihvate krscansvo. Historija i moji Islamski korijeni tek sad su polahko postajali jasniji.

Nakon par mjeseci istrazivanja i proucavanja nisam vise mogao da poreknem istinu. Medutim i pored toga odlozio sam sve nastranu i nastavio zivjeti dosadasnjim zivotom. Znao sam da ako primim islam moracu se svega sto sam do sada radio, i to je bilo ono cega sam se najvise bojao. Jednog dana citajuci Kur`an pao sam na koljena, poceo vristati i zahvaljivati Allahu sto mi je pokazao pravi put. Saznao sam da se blizu moje kuce nalazi dzamija, te sam odlucio jednog petka da odem tamo i da vidim kako to muslimani klanjaju. Vidjeo sam da muslimani izuvaju svoju obucu prilikom ulaska u dzamiju i sjede na podu sto me jako zadivilo. Jedan covjek izmedu njih ustade i poce uciti ezan. Taj glas me toliko zadivio da su mi se oci napunile suzama zvucalo je tako prelijepo. Shavatio sam da islam nije samo vjera nego i putokaz u zivotu.

Nakon sto sam nekoliko petaka dolazio u dzamiju odlucio sam da izgovorim sehadet. Prisao sam hatibu i rekao mu da zelim da budem musliman. Sljedeceg petka u prisustvu svih, izgovorio sam sehadet, prvo na arapskom a zatim na engleskom jeziku.

Kad sam zavrsio, jedan brat je povikao „tekbir“ i svi ostali uglas rekose „Allahu ekber“ nekoliko puta. Zatim su sva braca dosla i pocela da me grle i cestitaju mi. Nikad nisam dobio vise zagrljaja u jednom danu. Necu nikad zaboraviti taj dan, bio je predivan. Danas osjecam smiraj u dusi i osjecam cistocu moje vjere. Primanjem islama moj se zivot promjenio naboljeiI to treba da zahvalim samo Uzvisenom Allahu koji mi je ukazao na pravi put.

Imao sam cast da odem na hadzdz, u sveti grad Mekku. Obavljanje hadzdza je za mene bio veliki dozivljaj. 3 miliona ljudi razlicitih boja i rasa, sa svih strana svjeta dosli su da se mole Allahu. Zaista zadivljujuce. 2002 godine hvala Allahu ozenio sam se vjernicom iz Marokka.

Mislim da je islam odgovor na sve probleme mladih i drustva u cjelini. Ja se nadam da ce moja prica, insaAllah, privuci mnoge latino-amerkance i sve ostale sirom svjeta, da ugledaju svjetlo islama.

Pokajanje Poznatog Britanskog Pjevaca - Ket Stivensa


To je covjek koji je odbacio sva ovosvjetska uzivanja i lagodnosti koje nudi ovaj zivot. Napustio je hladnocu ovog svijeta i pribjegao zaru imana u kome je nasao srecu i blagostanje. Ovo je prica o britanskom pjevacu cija se slava prosirila na sve strane svijeta Ketu Stivensu. Kasnije, njegovo ime bit ce JUSUF ISLAM. On veoma dopadljivo i dirljivo pripovjeda:

Rodio sam se u Londonu, srcu zapadnog svijeta. Rodio sam se u eri televizije i na pocetku svemirskih putovanja, u vrijeme kada je tehnologija dosegla vrhunac u Britaniji, zemlji koja je poznata po svojoj civilizaciji. Odrastao sam u ovom drustvu i skolovao se u katolickoj skoli gdje su me naucili krscanskom poimanju zivota i vjere. Naucio sam sto se trebalo znati o Bogu, o Mesihu a.s., o predodredjenju, o dobru i zlu. Mnogo su mi govorili o Bogu, a malo o Mesihu, a jos manje o Svetom duhu. Sve vrste sredstva informisanja oko mene bile su usmjerene ka materijalizmu. Ucili su nas da je imetak istinsko bogatstvo, a da je siromastvo prava propast. Govorili su nam da je Amerikanac primjer bogatstva, a da je treci svijet primjer siromastva, gladi, neznanja i propasti!!! I zbog toga, potrebno je odabrati put bogatstva i taj put slijediti da bi se zivjelo sretno i lagodno. Tako se ispostavilo da filozofija zivota nema veze sa vjerom.
Krenuo sam ovim putem u zelji da postignem dusevno zadovoljstvo.
Poceo sam razmisljati o sredstvima uspjeha. Najlaksi nacin je bio da kupim gitaru, napisem i konponujem nekoliko pjesama i otpjevam ih pred ljudima. To sam i ucinio pod imenom Ket Stivens. Za kratko vrijeme, a tada sam imao samo 18 godina, snimio sam i izdao osam kaseta. Organizirao sam koncerte i poceo dobro zaradjivati. Vrlo brzo dostigao sam vrhunac. Kada sam se popeo na vrh, posmatrajuci dolje bojeci se pada.
Pocele su me obuzimati brige, zbog cega sam poceo mnogo piti alkohol. Dnevno sam pio citavu bocu alkohola, kako bih sakupio hrabrosti da pjevam. Imao sam osjecaj da ljudi oko mene nose maske i da niko ne otkriva svoje pravo lice. Nije se moglo bez licemjerja, ako si htio nesto prodati i zaraditi za zivot. Osjetio sam da je ovo zabluda i krivi put.
Zamrzio sam zivot i povukao se iz javnosti. Obolio sam od tuberkuloze, prebacen sam u bolnicu. Ovaj period koji sam proveo u bolnici bio je dobar za mene. Poceo sam razmisljati.
Vjerovao sam u Boga, ali crkva mi nije dala odgovor sta je to Bog. Nisam uspio predstavu o bozanstvu o kom govori crkva. Cijela prica bila je konfuzna.
Poceo sam razmisljati o svom putu u novi zivot. Imao sam knjiga o vjerovanjima Istoka. Poceo sam traziti mir i istinu. Osjecao sam da trebam nekuda krenuti, ali cilj nisam mogao dokuciti. Nisam se mogao pomiriti da ostanem nepomican, prazne glave. Poceo sam tragati i razmisljati o sreci koju nisam nasao u bogatstvu, ni u slavi, ni u crkvi. Poceo sam izucavati budizam i kinesku filozofiju. Mislio sam da je sreca u tome da otkrijes buducnost i tako izbjegnes zlo koje ona donosi. Tako sam postao indeterminista vjerujuci u apsolutnu slobodu volje. Vjerovao sam u zvijezde, u horoskop, ali sam brzo uvidio da su sve to obicne gluposti. Potom, okrenuo sam se komunizmu, misleci da je spas u tome da podijelimo bogatstvo ovog svijeta na sve ljude. Medjutim, imao sam snazan osjecaj da je komunizam protiv prirode covjeka, jer normalno je i pravedno da budes nagradjen za svoj trud, a ne da ta nagrada ide u tudji dzep. Zatim sam poceo koristiti sredstva za smirenje kako bih prekinuo ovaj okrutni kosmar razmisljanja i konfuzije.
Poslije izvjesnog vremena shvatio sam da nijedna dogma nije u stanju da mi pruzi odgovor i pojasni tu istinu za kojom tragam. Pao sam u ocaj. U tom periodu nista nisam znao o Islamu. Vratio sam se svojoj vjeri i onome cemu me je crkva naucila, jer, shvatio sam da su sve ove dogme i obicna glupost, a crkva je, ipak, nesto bolja.
Ponovo sam poceo svirati i pjevati. Imao sam osjecaj da je muzika moja vjera i nista drugo osim nje. Pokusao sam biti predan ovoj vjeri i trudio se da sto bolje odradim taj posao, sto je bilo u skladu sa zapadnjackom idejom, a koja je proizvod crkvenog ucenja, da covjek moze postati savrsen kao Bog ako usavrsi svoj posao, preda mu se i zavoli ga.

Godine 1975. desilo se cudo. Moj stariji brat poklonio mi je primjerak Kur’an-i kerima.
Taj primjerak bio je kod mene kada sam posjetio Kuds u Palestini. Od te posjete poceo sam pridavati paznju ovoj Knjizi koju mi je poklonio brat, ali nisam znao sta sadrzi i o cemu govori. Nakon moje posjete Kudsu poceo sam tragati za prijevodom znacenja Kur’ana i to je bilo prvi put da razmisljam o Islamu.

Zapadnjaci smatraju da je Islam rasisticka i nacionalisticka vjera, a da su muslimani neobicni cudaci, svejedno bili Arapi ili Turci.
Moji roditelji porijeklom su bili Grci, a oni mrze Turke muslimane. Zbog toga je bilo logicno da mrzim i Kur’an, Knjigu u koju vjeruju Turci. Ipak, odlucio sam da izucavam Kur’an i iscitam prijevod njegovog znacenja. Mislio sam da nema nista u tome, ako pogledam sta sadrzi Kur’an.

Na samom pocetku primjetio sam da Kur’an pocinje U IME ALLAHA, a ne u necije drugo ime.
Recenica: U IME ALLAHA MILOSTIVOG, SAMILOSNOG, ostavila je dubok trag u mojoj dusi. Potom, FATIHA, pristup Kur’anu: HVALA ALLAHU, GOSPODARU SVIH SVJETOVA, sva hvala pripada Allahu, Stvoritelju svjetova, Stvoritelju svega stvorenog.

Sve do tog trenutka mao sam sta znao o Bogu, jer su mi govorili: Bog je jedan podijeljen u troje!
Kako!?
Ne znam.
Govorili su nam da nas Bog nije Bog Zidova!!

Medjutim, Kur’an istice obozavanje jednog i jedinog Allaha, Gospodara svih svjetova, istice da je Stvoritelj jedan i da nema druga s kojim dijeli moc. Ovo je za mene bilo nesto sasvim novo.

Prije nego sto sam dosao u susret sa Kur’anom mislio sam da postoji neki sklad medju silama koje mogu ciniti cuda. Ali sada sam shvatio islamsko glediste: Jedino Allah moze uciniti sve, a uz to ide i vjerovanje u Sudnji dan, da je Ahiret vjecan, da covjek nije gomila mesa koja ce vremenom postati prah, kao sto biolozi kazu.
Islam uci da ono sto budes radio na ovom svijetu odredit ce tvoju sudbinu na Ahiretu. Kur’an-i kerim pozvao me Islamu i ja sam se odazvao tom pozivu, a crkva koja me je unistila, unesrecila i u ocaj bacila, koja mi nije mogla odgovoriti na pitanja o mom bicu i dusi, ona me je poslala Kur’anu.

U Kur’anu sam primjetio nesto cudno: on ne lici na ostale objavljene knjige, ne sastoji se od odlomaka i opisa koje sam vidio u ostalim vjerskim knjigama koje sam citao, na njegovim koricama nije stajalo ime autora. Tako sam shvatio sustinu Objave koju je Uzviseni Allah objavio Svome Poslaniku.
Sada mije bila jasna razlika izmedju Kur’ana i Jevandjelja koje su pisali razliciti autori na osnovu raznih prica.
Pokusavao sam naci gresku u Kur’anu, ali je nisam nasao. Cijeli Kur’an bio je u skladu sa idejom cistog i istinskog jedinstva. Poceo sam shvacati sta je to Islam. Kur’an nije bio samo jedna Objava. U njemu sam nasao imena svih Poslanika, koje je Uzviseni Allah pocastio. On medju njima nije pravio razliku. Ovo je bilo logicno, jer da nije tako onda ne bi postojalo jedinstvo svih Objava.
Tada sam shvatio kontinuitet Objave od pocetka stvaranja. Shvatio sam da su ljudi kroz historiju bili dvije vrste: ili vjernici ili nevjernici. Kur’an-i kerim odgovor je na sve moje nejasnoce i zbog toga sam bio sretan.

Otkrio sam ISTINU.

Nakon sto sam proucio cijeli Kur’an za godinu dana, poceo sam primjenjivati ideje na koje sam u njemu naisao. U to vrijeme imao sam osjecaj da sam jedini musliman na svijetu. Zatim sam razmisljao o tome kako i na koji nacin biti istinski musliman.

Zaputio sam se u London i javno obznanio svoj ISLAM, izgovarajuci:

ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH WE ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN ‘ABDUHU WE RESULUHU!

Tada sam shvatio da je Islam teska i odgovorna zadaca i da kelime-i-shehadetom nisam zavrsio posao.

Osjecao sam se kao ponovo rodjen.

Znao sam kuda idem sa svojom bracom, Allahovim robovima, muslimanima, iako nikoga od njih ranije nisam poznavao.
Jer da sam ranije upoznao muslimana i on me pozvao u Islam, odbio bih njegov poziv zbog mizernog stanja u kojem se muslimani nalaze, a i zbog ruzne predstave o Islamu kakvu nude zapadni mediji, pa cak i muslimanski mediji, koji cesto iskrivljuju cinjenice o islamu i cesto podrzavaju izmisljotine i lazi neprijatelja islama koji nisu u stanju da pomognu svojim narodima koji su danas izlozeni moralnim, drustvenim i drugim bolestima.
Islamu sam dosao kroz njegov najbolji izvor, Kur’an-i kerim, a zatim sam poceo izucavati zivotopis Allahovog Poslanika saws koji je svojim ponasanjem i praksom poducio muslimane Islamu. Nasao sam veliko bogatstvo u zivotu Poslanika saws. Zaboravio sam na muziku.
Posavjetovao sam se sa bracom i rekli su mi da prestanem, jer muzika te zaokuplja od sjecanja na Allaha swt i moze biti veoma opasna. Vidio sam omladinu kako napusta svoje porodice i zive u duhu pjesama i muzike, a Islam to ne odobrava. On podstice i trazi izgradnju covjeka. A sto se tice miliona koje sam zaradio od mog prethodnog posla, muzike, sve sam ulozio u pozivanje Allahovom putu.

Ovo je prica poznatog britanskog pjevaca Keta Stivensa, kasnije JUSUFA ISLAMA, koji je odbacio slavu i milione nakon sto ga je Uzviseni Allah uputio na pravi put. Ovo kazivanje poklanjamo svim glumcima i pjevacima u nasem arapskom, islamskom i cijelom svijetu. Modza bude pouka onima koji pouku prihvataju.

Ket Stivens u dzahilijjetu prije Islama








Ket Stivens / Jusuf Islam u islamu:

Onaj ko je istinski hrišćanin i istinski sledi Hrista nikada neće preći na neku drugu nehristovsku religiju, pa ni na islam. Takve stvari mogu raditi samo neutemeljene duše željne praznog dokazivanja, željne da se priča o njima, da se slavi njihov 'čudesni podvig',... Oni gledaju izopačenosti u lažnom hrišćanstvu pa onda izlaz traže u krivoverju gde se kao 'čistije živi', ustvari gde satana manje rovari jer nije ni zainteresovan da zavedene još zavodi. Ko sledi Hrista, i da svi ostali hrišćani zastrane od neće napustiti Hrista Gospoda koji mu je omogućio Večni Život. – To je slična priča kao i sa prelaskom novomanihejaca bogumila i dela bosanskih i raških Srba na osmanlijski islam. Ljudi koji nisu bili potkovani u istinsko hrišćanstvo prigrabili su drugu vrstu laži. Naravno zato je najpre kriva tzv. Srpska pravoslavna crkva koja nije držala i ne drži do unutarnjeg, u Hristu utemeljenja vernika i laosa već samo vezuje ljude za spoljašnji kult i spoljašnje identifikacije.

Nijedan Muhamedov sledbenik nije nikada i neće nikada ugledati Božije Lice.

Ko nije 'zadovoljan Bogom', nek postane ateista. Ko kao hrišćanin nije zadovoljan hrišćanstvom – nek sledi istinskog Hrista a ne navodne hrišćane, Hrista koji je kao čovek prečisto živeo i koji s Presvetim Ocem u Duhu Premudrosti gospodari nepreglednim Univerzumom.


Novo na Vjera org: Magični svijet Kelta:
http://vjera.org/magicni_svijet_kelta.php

Budistički kontemplativno-meditativni spis: Veliki govor o temeljima sabranosti (Maha satipatana sutta)
http://vjera.org/maha_satipatana_sutta.php

Studija – ISTORIJSKI PRESJEK TUMAČENJA STAROG ZAVJETA
http://vjera.org/istorijski_presjek_tumacenja_sz.php

_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/

DELETED

... Da se islam satanskom silom 'nezadrživo' širi, i da ga svi 'moramo' prihvatiti,...

To što se islam iznutra narušava i svezuje od akcija destrukcije istinskih Muhamedovih sledbenika - terorista i džihadlija, to propagatori revizionističkog islama ne vide ...

_________________
brat Vasa

http://duhovna-izgradnja.com/

Srpkinja-Moj Put Ka Islamu



Bilo mi je 22 godine i već sam postala tipični primjer žene karijeriste zapadnog društva; završila dobru školu, imala stan i auto, posjedovala vlastiti frizeraj... Dotle je za mene Svijet bio u redu, jer napokon takav se ljudima servira. A onda je izbio rat na Balkanu. Ovo me je jako pogodilo s tim da sam ja rođena Srpkinja (Srbijanka).

Nisam o tome puno znala, niti sam u prvom momentu razumila, jer za mene nije postojala Bosna, Srbija, Hrvatska, niti različitost religija, za mene je sve bila Jugoslavija. Bila sam šokirana da je i danas, nakon toliko znanja i iskustva sa prijašnjim ratovima, moguće voditi rat i to u srcu Evrope. Ubrzo su u Austriju, zemlju u kojoj sam odrasla i provela svoje djetinstvo i mladost, počele pristizati izbjeglice iz Bosne. U gradu u kojem sam živjela upoznala sam brata i sestru koji su bili muslimani i tek pristigli u izbjeglištvo. Grizla me je savjest, iako ja lično nisam imala nikakve veze sa ratom niti sam ga podržavala, a jednostvano nisam znala kako da se postavim. Uprkos ovoj barijeri, ja sam se sa njima upoznala i nakon kraćeg vremena jako zbližila. Skupa smo proveli mnogo lijepih trenutaka. Čudno je to da mi nikada nismo pričali o ratu. Ipak tragovi rata su bili na njima primjetni. Živjeli su jednostavno bez cilja i nade, ravnodušno tragajući za bilo kakvim legitimitetom. Vremenom su oni, a naravno i ja počeli da podpadamo pod uticaj medija, kao i mišljenja naših familija i prijatelja. Za mene je sve postajalo teže, jer odjednom sam i ja kao Srpkinja postala zločinac i agresor. Međutim, stanje je bivalo gorim od momenta kada sam uspostavila vezu sa prijateljem izbjeglicom, koja je bila više od prijateljske. Njegovi roditelji to nisu mogli prihvatiti, jer sam ja u njihovim očima Srpkinja i kao takva njihov neprijatelj. Za mene je ta zabrana bila neshvatljiva, jer nisam rasistički odgojena, niti sam imala takve poglede. Možda i zbog mog prijašnjeg posla koji je zahtijevao češći boravak u inostranstvu, zbog čega sam stekla razumijevanje prema drugim kulturama, religijama i tradicijama. Nisam se osjećala gorom, a niti boljom od njih. Također sam se suosjećala sa njima i pokušavala da na bilo koji način budem od pomoći. I pored toga su me odbacivali. Meni i mom prijatelju je postajalo iz dana u dan teže. Morali smo kriti našu vezu. I tako je to neko vrijeme potrajalo, sve dok me jednoga dana nije nazvala njegova sestra sa kojom se dugo vremena nisam vidjela. Saopštila mi je da se povratila vjeri i da se udala. Iz dubokog vjerskog ubjeđenja se odlučila staviti hidžab. Pošto se dugo vremena nismo vidjele, s tim što je ona izbjegavala kontakt sa mnom, pretpostavljam da je očekivala odbojnu reakciju ili čak kritiku, no njena odluka je za mene bila uredu, jer je moje mišljenje bilo da svako treba činiti onako kako njemu odgovara. Nakon određenog vremena pozvala me je da joj dođem kući u posjetu. Naravno, ja sam taj poziv rado prihvatila i otišla sam joj kući. Taj dan je kod nje bila jedna mlada Bosanka, također pokrivena. Sjedile smo i pričale o mnogim stvarima i naravno nametnulo se pitanje žene muslimanke i njenog pokrivanja. Mene su jednostvano mnoge stvari interesovale, jer nisam znala da se žene dobrovoljno pokrivaju. Smatrala sam da muslimanke to čine zbog prisile. Naravno, njih dvije su mi bile primjer dobrovoljnog pokrivanja, a osim toga, bile su tako ponosne i hrabro zastupale svoje mišljenje. Iskoristila sam priliku da ih ispitam o stvarima po pitanju islama koje se redovno plasiraju na medijima. Bila sam zadivljena njihovim odgovorima, a posebno tom mladom djevojkom koja je ostavila jak dojam na mene. Njeni pogledi na život su mi tada izgledali strogi i teški, ali s druge strane ipak jednostavni i razumljivi. Možda sam tako bila njome oduševljena zbog same činjenice da je, iako tako mlada, svojim razmišljanjem izgledala mnogo starije i zrelije. Ova djevojka je u ratu izgubila svog petnaestogodišnjeg brata. Ubijen je samo zbog toga što je imao muslimansko ime. Imala je dovoljno razloga da ne razgovara sa mnom, međutim, naprotiv ona me je pozvala da je jednom posjetim, kao i da prisustvujem islamskoj vjeronauci koju je ona držala bosanskoj djeci u jednoj turskoj džamiji. Pozivu sam se rado odazvala i tako došla u bliži kontakt sa islamom. Bila sam fascinirana i oduševljena jednostavnošću i realitetom ove religije. Zadivio me je međusobni odnos muslimana i činjenica da su muslimani braća i sestre, iako to u prvom momentu nisam mogla shvatiti. Primjetila sam da njih nešto veže, neka posebna ljubav koja je meni bila nedokučiva, jer znam da na Zapadu nema brata, nema prijatelja, nema ljubavi, samo interes. Počela sam osjećati posebnost te vjere, ali moram priznati činjenicu da je presudna odluka za moje interesovanje bila promjena moga prijatelja. On se odjednom počeo na bolje mijenjati. Nisam znala šta ga je tome ponukalo, ali sam bila sretna zbog toga, jer je počeo napuštati mnoge loše navike, kao što je prestao pušiti, piti alkohol i na kraju napuštati loše društvo. Nakon kraćeg vremena i on je počeo da mi priča o islamu i objašnjava zbog čega je napravio promjene u svome životu. Napokon, uvidjevši mnoge pozitivnosti, odlučila sam da se i sama dublje informišem o toj vjeri, koja me je uistinu počela oduševljavati. Nabavila sam literaturu o islamu i nakon iskrenog ubjeđenja u ispravnost ove vjere, prešla sam, hvala Allahu, 1995. godine na islam. Put do hidžaba, posta i drugih obaveza prema Allahu, bio je težak, ali ipak uz Allahovu pomoć savladiv. 1997. godine sam se udala za svog izabranika, s kojim sam skupa još više urasla u islam. Molim Allaha Svemogućeg da nagradi sve one koji su mi na ovome putu bili saputnici i pomagači i molim Allaha Uzvišenog da uputi sve one koji tragaju za istinom. Amin.

Marija-Moj Put Ka Islamu



Rođena sam u rimokatoličkoj porodici koja je mene, kao i moju braću i sestre, odgajala na tradicionalan način. Moje djetinjstvo je bilo onakvo kakvo je bilo uobičajeno sedamdesetih godina po selima u Štajerskoj. Nedeljni odlazak u crkvu – vidjeti i biti viđen, tako je to meni izgledalo – imao je i neke pozitivnosti, kao naprimjer: oblačenje lijepe odjeće (nedeljna odjeća) ili poslije crkve odlazak na sladoled.

U maju je bilo uobičajeno da prije svega žene i djeca (muškarci nisu pokazivali veliki angažman u crkvi) u seoskoj kapeli očituju dijelove molitve sa krunice. Djeci je to bilo dosadno. Mi bismo se iskrali i igrali napolju sve do pred kraj molitve, a onda bismo se vratili u kapelu, poredali bi se i završili majovsku molitvu. Čas vjeronauke u školi i priče o prijašnjim poslanicima i o životu Isusa je za nas predstavljalo priče o pustolovinama, jer nam je naš kapelan, Holanđanin, to tako uzbudljivo pričao. Čak je i jedini protestant u našem razredu ostajao na času iako je bio oslobođen vjeronauke. Još draže bi nam bilo slušati kapelana kada bi rekao nešto na svom maternjem jeziku. Za mene je on bio kao Don Camillo; samo bez Peppona. Međutim, isto tako se sjećam kako nam je objašnjavao trojstvo: bog-otac, bog-sin, bog-sveti duh, koji dolazi u obliku goluba na Zemlju Kako troje može biti jedno??? U redu, Bog je stvorio Svijet. Marija, majka božija je rodila Isusa, ali šta je sveti duh?Nisam sebi mogla to objasniti. Uvijek je značilo: To se mora vjerovati. U mojoj problematičnoj starosnoj fazi (pubertetu) pokušala sam naravno ići do kraja i odbijati nedeljni odlazak u crkvu, oblačiti hlače, itd. No, ipak bih na kraju, kako bih ostala u kolosijeku, odlazila u crkvu. Roditeljima za ljubav ili zbog nedovoljne hrabrosti da izdržim i tako budem odbačena od strane društva i posmatrana kao uljez. U ovoj fazi sam doživjela licemjerstvo ljudi, uvidjela povezanost nekih stvari i osjetila da tu nešto nije u redu. Riječi koje su se izgovarale pred altarom su bile toliko udaljene od realiteta da ja sa njima ništa nisam mogla započeti. Kao odrasla osoba sam obavljala kršćansku tradiciju, ali samu religiju nisam držala za nešto značajno. Vjera za mene nije igrala neku posebnu ulogu. Imala sam stan, posao, auto i dobro stanje – u jeku života, kako bi se to reklo. Prilagođena društvu i bez konflikata. To će se ipak tijekom narednih godina početi mijenjati. Moji roditelji pak, nikada nisu prestali nas odraslu djecu podsjećati, da makar za Uskrs i Božić odemo u crkvu. Kada sam upoznala svoga muža (muslimana), prelazak na islam nije bila tema za mene, a kasnije ni za moje roditelje, već je tema bila sama činjenica da je on stranac. Nabavila sam knjige kako bih saznala nešto više o fascinirajućem svijetu Orijenta, a odlučila sam i da otputujem na kratko u njegovu zemlju. Tamo sam po prvi put bila konfrotirana sa islamskim načinom življenja. Sav prorečeni hororski scenarij (prije putovanja, upozorena na to) se nije desio, nego naprotiv suprotno. Život tamo puno više odiše vjerom, kao što je naprimjer islamsko pokrivanje žene i nošnja prelijepih dugih haljina, zatim post u mjesecu ramazanu. Mene je fascinirao taj iskreni način života, ta čvrstina i čestitost u svim životnim sferama. U tome se mi, takozvani kršćani gubimo. Gubimo se u našim neprestanim nužnim lažima i izmišljanjima ili rastavljanjem između ovozemaljskog života i onim što dolazi poslije smrti. Moja majka bi uvijek govorila: Tvoj mužkao musliman bolje od tebe poznaje Bibliju! Time je naravno bila u pravu. Bilo je tačaka o kojima smo ja i moj mužmogli dobro diskutirati, i to o onim pri kojima je islamski način življenja meni postao bliži nego li kršćanski. Također i o tačkama u kojima sam se ja po pitanju zapadnog pogleda na Svijet osjećala sigurnom. Kada bi došlo do žešće diskusije, ja bih svoje zapadne poglede još više ukrutila, jer u mojoj glavi nije bilo drugačije mogućnosti razmišljanja. Mi smo u takozvanom razvijenom Svijetu ionako u svemu najbolji.Ovo je trajalo nekoliko godina. Konačno, bar sam tako mislila, svi vjerujemo u jednog Boga, a da li Ga nazivamo Allah ili samo Bog, to mi nije predstavljalo problem.Moj mužmi je dugi niz godina praktično predstavljao islamski način življenja. Tako sam ja, krenuvši od 10 zapovijedi, naučila i 5 namaza. Naučila sam i šta je zikr. Prije i poslije svakog djela čovjek moli Allaha za Njegovu pomoć – i tako se cijeli dan održava veza ili sjećanje na Allaha. Kao i to da vjera (islam) utiče na cijeli životni tok čovjeka i njegov odnos naspram ljudi i zajednice u pozitivnom smislu. Imponirao me je ovaj čisti i iskreni način življenja moga muža. Dugo sam tragala za ovakvim životnim osjećajem. Islam se upravo poklopio sa mojim pogledima na mnoge stvari. Međutim, željela sam da dosegnem odakle dolazi ta unutarnja jačina, ta apsolutna sigurnost. Željela sam biti sigurna da je to uistinu za mene ispravno. Ja sam nakon toliko godina – strpljivost moga muža je zadivljujuća – izgradila novi stav prema islamu, vjeri moga muža, iako mi se prije toga desio ključni doživljaj na odmoru u Egiptu. Željela bih da napišem nešto o tom doživljaju. Zamislite si ljetnji zalazak Sunca u glavnom gradu provincije u Egiptu. Bilo je oko sedam sati u večer i ja sam stajala na krovu višespratnice (o.p. krovovi zgrada u Egiptu su ravni, samo ploče) u kojoj smo mi stanovali. Kao što je uobičajeno, za vrijeme akšam namaza su počeli muezini sa munara svih postojećih džamija u tom gradu da uče ezan. Svaki muezin svojim glasom što je ljepše mogao. Taj zvučni oblak, to vibriranje u zraku i osjećaj u njemu je blagi vjetrić nosio preko cijelog grada. To je pobudilo takav osjećaj u mom srcu kojeg ja mogu samo srećom nazvati. Na početku nisam znala odakle dolaze ti osjećaji, iz srca ili mozga? Znala sam da je to nešto veliko i duboko, jer sam mogla osjetiti posebno zadovoljstvo. Mora da mi je tada nešto posebno ušlo u srce. Kada se sjetim toga, osjećam se isto kao i tada. Još uvijek živi u meni. Stvari koje mi je mužo islamu pričao nisu za mene bile tako strane. Počela sam da upoređujem sadržaj Biblije i Kur'ana i tako se suočila za dosta prihvatljivih, ali isto tako zastranjenih i neprihvatljivih stvari. Po pitanju Biblije sam tada prvi put došla do zaključka da ne postoji jedinstvena knjiga. Diskutujući sa mužem, prilikom čega sam zastupala zaštitnika kršćanstva, približila sam se svom kraju poznavanja latinskog, jer kao normalna kršćanka nisam posjedovala neko posebno vjersko znanje. Dok je on kao musliman posjedovao! Tako sam jednog dana za kuhinjskim stolom ubijeđeno izgovorila šehadet: La ilahe illellah Muhammedu resulullah. Mojim šehadetom će se početi mijenjati neke stvari. Već nakon pola godine došao je mjesec ramazan i ja sam željela probati. Strah da bih mogla na poslu umrijeti od gladi i žeđi se nije ostvario. Odlično sam se osjećala prilikom posta. Kod zekata sam pak imala poteškoća. Da odvojim od svog krvavo zarađenog novca, pa makar to bilo samo 2,5 % od onoga što je u mom posjedu u trajanju od godine dana. Međutim, isto tako sam se osjećala i prije po pitanju ckrvenog poreza. Činjenicu da je kamata zabranjena nisam na početku željela priznati. U ovom periodu, na samom početku nisam redovno klanjala. A od hidžaba sam bila dovoljno udaljena. Znala sam da se to podrazumijeva, ali još uvijek nisam mogla sama sebi priznati. Strah od ljudi, roditelja, prijatelja sa posla, itd. je bio prevelik. Ipak, bila sam sigurna da ću jednoga dana do toga doći i to postići. Nekoliko godina kasnije sam otišla na hadžsa mužem. S tim da mi je on sa oduševljenjem pričao o Meki i Medini, željala sam ih i ja jednom posjetiti. Nisam pretpostavljala da će to putovanje toliko stvari u meni pokrenuti. Problem hidžaba više nije egzistirao. Nakon hadža je sve bilo jednostavno. A sada na pojedine začuđujuće poglede mogu samo uzvratiti mirnoćom jednog batlera.

Kristina-Moj Put Ka Islamu



Sa svojih 13 godina sam počela tragati za istinom, tragati za istinitim Bogom, tragati za Silom koja upravlja sa mnom, sa ovim Svijetom, sa cijelim kosmosom. Stotine pitanja isprepletalo su se u mojoj glavi; Šta sam ja? Zašto i zbog čega ja živim? Ko ili šta je mene stvorilo? Postoji li neka odredba?

Može li Bog stvarno imati djecu? Zar neće onda izgubiti svoju božanstvenost? Time Isus ne može biti Božiji sin?! Meni je stalno pričano o trojstvu. Ali kako Bog može biti troje kada je On samo jedan?! Isus je sigurno Božiji poslanik a ne Njegov sin!?! A kakva je moja odredba? Gdje je pravi put? Ili, postoji li uopšte pavi put? Zbog čega postoji dobro i zlo? Gdje je onda pravda? Postoji li uopšte pravda? Zbog čega onda na hiljade ljudi umire od gladi? Kada bih sa svojim nastavnicima pričala na ovu temu, davali bi mi poneki odgovor ili bi me poslali nastavnici religije; a ona bi me slala svešteniku koji bi mi pričao kako ja ne smijem uznemiravati Boga sa svojim pitanjima, jer na moja pitanja nema odgovora i kako bih trebala češće odlaziti u crkvu kako ne bi više dolazila na ovakva griješna razmišljanja. Bila sam jako ljuta i povrijeđena, pa sam rekla svojoj majci da se više ne želim krizmati, jer ne želim potvrđivati takvu vjeru koja moja razmišljanja naziva griješnim. Majka se jako naljutila na mene i rekla mi kako će me Bog kazniti za neposlušnost i da se moram krizmati. Ja sam također bila ljuta zato što sam se morala krizmati, pa me to još više uznemiravalo i podsticalo da tražim istinu. Morala sam dokučiti šta je Bog uistinu i šta On od nas ljudi traži. Obožavanje svetih i ljubljenje krsta je za mene bilo neshvatljivo. Počela sam tražiti istinu tako što sam uzela četiri izdanja Biblije u ruke i započela čitati jednu iza druge. Nakon toga sam sve četiri uporedila. Stari zavjet se otprilike u sva četiri izdanja podudarao, međutim Novi zavjet je u svakoj Bibliji bio drugačije napisan. Textovi su bili toliko promijenjeni da sam u prvom momentu pomislila da su to četiri različite knjige sa istim naslovom. Tu mi je postalo jasno da je čovjek svojevoljno mijenjao Božiju riječ. Još neshavtljivije mi je bila činjenica da je čovjek sam postavio Božijeg predstavnika na Zemlji. Čovjek koji se naziva papa nije nikada za mene predstavljao aotoritet. Pape su stotine godina u ime crkve naređivale i potpomagale paljenje i ubijanje nevinih ljudi, porobljavanje mnogih naroda i njihovo potpuno uništavanje. Ovakvom bogu ja nisam željela robovati, ipak sam znala da mora postojati Bog koji sa svim ovim stvarima nikakve veze nema, Bog čijoj ljubavi, veličini i moći ljudsko biće teži. Tako su protekle četiri godine u kojima sam ja tragala za istinom. A onda u osamnaestoj godini upoznam svoga sadašnjeg muža. Došao je iz potpuno drugačije sredine sa potpuno drugačijom vjerom. Ta vjera je islam, a njeni sljedbenici se zovu muslimani. Jedino što sam tada o toj vjeri znala bilo je to da se ne smije jesti svinjsko meso i da muškarci mogu imati više od jedne žene, kao i druge predrasude koje vladaju ovdje u Evropi. Nastavila sam sa traženjem istine, pa djelomično upoznavši novu vjeru, odlučila sam da kupim prevod Kur'ana i druge knjige o islamu. Odmah na početku sam bila fascinirana onim što sam otkrila. Tako dugo sam tražila i napokon evo, našla sam put istine. Sve što sam tražila, našla sam u islamu, a ponajviše me iznenadila činjenica da islam nije nikakva nova vjera, nego pečat onome prijašnjem što sam ja poznavala. Pokušat ću to drugim riječima da objasnim. Svi poslanici koje sam ja od ranije poznavala, npr. Adam, Noa, Abraham, Isak, Ismael, Mojsije, Jakov, Jozef, David, Salomon i Isus su poslanici spomenuti u Kur'anu i svi oni su vjerovjesnici islama. Saznala sam da Muhammed a.s. vodi porijeklo od Ismaela (Ismaila a.s.), a on je sin Abrahamov (Ibrahimov a.s.). Postalo mi je jasno da je ono što ljudi dijele u tri religije (judaizam, kršćanstvo i islam) u principu jedna religija, islam. Svi prijašnji Božiji poslanici i vjerovjesnici su bili muslimani. Mojsije (Musa a.s.) je spomenuo dolazak Muhammeda a.s. kao što je to učinio i Isus (Isa a.s.) u Novom zavjetu: Doći će jedan poslije mene, njega trebate slijediti. Taj koji je došao poslije njega jeste Muhammed a.s. sa Objavom, Kur'anom u kojem je Allahov zakon i uputa za sve ljude do Sudnjega dana. Dirnuta sam jednostavnošću islama i opisu Gospodara u Kur'anu gdje stoji: Reci: On je Allah, Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas) Na kraju bih željela istaći da sam ja uvijek bila, a sada sam još jača vjernica koja je, hvala Allahu, pronašla pravi put i istinu. Ovo ističem zbog onih koji su u potrazi da istinom kako bi ih ojačala da ne posustaju, već da nastave tražiti. Istina je tu, iako je za neke put još uvijek u tami. Ohrabrite se i napravite prvi korak i vidjećete kako su Allahova čuda velika, a istina jasna. Put u tami će obasjati svjetlost. Islam me je u najpozitivnijem smislu promijenio. Svakodnevni namazi mi ulijevaju pouzdanje; Allah je tu, On me upućuje. Nema ničega što bi me moglo uzdrmati, jer teški trenuci znače iskušenje na ovom svijetu, a dobri trenuci predstavljaju nagradu. Molim Allaha Uzvišenog da ostanem muslimanka, vjernica i da umrem kao vjernica i molim Uzvišenog da uputi sve one koji su u potrazi za istinom i pravim putem. Ovo je bio moj put u islam. Moje prijašnje ime je bilo Kristina, a sada se sa ponosom zovem Amina.

Slovenka-Moj Put Ka Islamu



Receno mi je bilo, da napisem zasto sam primila islam. Ali kako da opisem svoje osjecaje od prvog kontakta sa islamom, do spoznaje da je islam ono pravo, pa sve do danas - kada evo sa velikom radoscu i veseljem dozivljavam svoj prvi mjesec Ramazana.

Odgojena sam kao katolikinja i nikada nisam sumnjala da nema Boga. Vec u pocetku svojih studentskih godina dobila sem osjecaj da crkva u Sloveniji igra ulogu servisne aktivnosti. ( kao sto je to dobro opisao moj profesor na fakultetu) sto znaci da ljudi izabiraju vjeru radi obicaja…( sv. obhajilo, birma, svadba…) i vesele se vjerskim praznicima a ustvari i neznaju zasto to cine. Na kraju sem uvidjela da sam i ja jedna od tih koja slijepo slijedi bez ikakvog znanja. A zasto? Jer sam izgubila vjeru. Bas u tom vremenu sam preko Interneta, stupila u kontakt sa muskarcem koji je dolazio iz sasvim drugacijeg zivota i kulture nego sto je bio moj zivot i moja kultura. Ubrzo sam saznala da je bio i drugacijeg vjerskog opredjeljenja. Bio je musliman.To sto je bio drugaciji mi nije smetalo, jer ustvari nikad nisam imala problema sa prihvacanjem » drugacijih« ( u bilo kojem pogledu) ljudi. Doslo je vrijeme 'otkrivanja' islama preko televizije, novina i kao zadnje upoznavanje sa tom osobom ali na pocetku uopce nije bilo zelje za prihvacanjem islama. Pola godine kasnije otisla sem u drzavu gdje muslimani predstavljaju vecinu. Nocni pogled na osvjetljene dzamije ( munare) je nezaboravan. Mjesto kojeg sam posjetila me je ocaralo sa svom svojom karizmaticnoscu i jednostavnoscu… preuzelo me je toliko da sam za godinu dana vratila se opet ali ovaj put sama. Zaostravanjem situacije na Bliskom Istoku uzeta mi je moja najveca ljubav ( koja ce ostati u mom srcu). Dok sam bila u posjeti meni posebno lijepom gradu osjetila sam u srcu da je islam ono pravo i ono sto mi je nedostajalo u zivotu, ta neizmjerna sreca. Ubrzo po dolazku u Sloveniju otisla sam u inostranstvo, ovaj put u 'razvijenu' drzavu zapadne Evrope gdje muslimani u vecini imaju podjednaka prava kao i ostali drzavljani te drzave. Taj period zivota, je bio za mene jako poucan i bitan. Prvenstveno iz dva razloga - radi bivanja kod familije 'visokog drustva'. Gdje sam vidjela da materijalne stvari ne donose ljudsku i unutrasnju srecu. I kao drugo u svom srcu dok sam boravila tamo sam osjetila da sam muslimanka. Kada sam se vratila u domovinu Sloveniju stupila sam u kontakt sa muslimanima iz Slovenije zapravo sa sestrama u islamu, koje su me prihvatile medju sebe i bile mi spremne pomoci kad mi je pomoc trebala. Poslije nekoliko mjeseci sa svojim srcem i jezikom posvjedocila sam da nema boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Izgovorila sem sehadet. Od prvog kontakta sa islamom pa sve do danas prosle su 3 godine i ono sto se nemuslimanima cini strogo vjerska pravila i obaveze, se meni cini samoprihvatljivo i normalno. Za uzi krug prijatelja moje prihvacanje islama nije bilo iznenadjenje jer su to vec i ocekivali. Mogu reci za moju familiju da je (koja je ipak na situaciju kakva trenutno jeste) relativno razumna. Sestra Slovenka - Aisa

Kao prvo, glupa si!!! Izvini sto vrijedjam al tako je! Ameri imaju odavno pik na Srbe i ako ti mozes da na osnovu vijesti odlucis promijeniti vjeru nemam sta da ti kazem nego da si mentalno zaostala! Isti su takvi preci ovih danasnjih muslimana na ovim prostorima! Ipak oni su se podali za sacicu privilegija i za svoj zivot, a ti zato sto te bilo sramota, alo nidje veze!!!!!!!!

Drugo, da procitas neku od brojnih srpskih knjiga iz doba turske okupacije i da cujes sta su muslimani radili Srbima(silovanja pa cak i klanja su smijesna u odnosu na tursku "kreativnost" kad nekog treba lisiti zivota) da li bi te bilo sramota sto si sad muslimanka i da li bi se opet vratila Hriscanstvu! Steta Hriscanstvo se uzima samo jednom, nema vracanja, al takvi poput tebe i ne trebaju!

Trece, jel i tvoji roditelji klanjaju s tobom? Valjda si im objasnila kako su muslimani divni!!!

_________________
Абвун дбашмајо

Ruskinja

Zbilo se u ovome vremenu. Dogadjaji o kojima pisemo izgledaju nevjerovatno ali je sve istinito do najsitnijeg detalja.

Prevod Hakija Rijad Prica pocinje u jednoj od drzava Arapskog zaljeva u koju je dosao Rus sa grupom djevojaka. Namjera im je bila da kupe elektricne uredjaje I unesu ih u Rusiju kao privatne stvari. Tako su oslobodjeni poreza I placaju male dazbine. Ruski trgovac preuzima robu I prodaje je po znatno vecoj cijeni, tako da plati I djevojkama za njihov trud. Ovakva trgovina veoma je rasirena medju Rusima. Helem, ovaj Rus posao je na put sa grupom djevojaka no medjutim stigavsi tamo gdje je bio naumio, ponudi je djevojkama drugaciji plan:” Dosle ste ovdje da biste mizerno zaradile a ova zemlja je bogata I u njoj zive ljudi koji dobro placaju. Sta mislite kad biste se…” I tako im je ponudio bavljenje pokvarenim poslom- prodaju tijela I casti. “Ko pristane neka se raduje brzoj zaradi.” Govorio im je dok ih nije nagovorio. U njihovim srcima nema imana, niti postoji moralna smetnja koja bi ih sprijecila od takvog djela. Odbila je samo jedna a onaj joj priprijeti I rece da je izgubljena u ovoj zemlji. Djevojka je zgrabila svoj pasos I pobjegla na ulicu. Nije imala nista osim onoga sto joj je pokrivalo tijelo a I to je bilo vrlo oskudno. Bila je izgubljena. Nije znala kuda bi… Kazuje onaj koji nam prica ovaj dogadjaj:”Isao sam ulicom zajedno sa majkom I dvije sestre. Iznenadi nas djevojka koja je zurno isla ka nama. Obradovala se kada je saznala da govorimo Engleskim I ispricala sta joj se zbilo. Odlucili smo je primiti. Pokusavala je telefonirati, ali bez uspjeha…Moje sestre su se prema njoj odnosile kao prema rodjenoj sestri. Pocele su je upoznavati sa Islamom. Ona je to uporno odbijala. Otkrili smo da je iz ekstremno ortodoksne porodice koja mrzi Islam I muslimane. Ipak, pomagao sam sestrama I podsticao ih a ponekad se I sam ukljucivao u raspravu. Jednog dana sam donio knjigu o Islamu na Engleskom Jeziku.” Pricu nastavlja knjizar:” Drugi put je dosao sa cetiri zene. Tri su imale hidzabe,dok je cetvrta,ljepotica,bila otkrivenog lica. Muskarac je rekao da je ona Ruskinja I da je pocela prihvatati Islam I da zeli to obznaniti. Trazio sam da procita neke knjige, jer vlasti u toj zemlji zahtijevaju ispit.Procitala je, pa je dosaosa njom kod mene I ona je polozila ispit. Nakon sto je to javno obznanjeno, prijatelja sam uputio na zene koje poducavaju Kur’anu…Poslije izvjesnog vremena svrati je do menezajedno sa svojom zenom. Sretan je I kaze da mu je hvala Allahu dobro… Iznenadilo me da je ta zena bila potpuno pokrivena, ne onako kao njegova mati I sestre, vec se na njoj nije nista vidjelo. On rece:” Nakon zenidbe otisao sam sa njom na pijacu, da kupimo neke potrepstineMoja zena je ugledala potpuno pokrivenu zenu. Zacudila se tome izgledu, pa upitala zasto je tako, je li radi neke mahane. Odgovorio sam:”Ova zena pokrila se onako kako je Allah zadovoljan sa njom I Njegov Posalnik savs.”Poslije mi je rekla kako se cudila kad god bi usla u prodavnidu jer oci prodavaca nisu silzile sa njenog lica. “Dakle, ovo je zastiia za moje lice I ono se mora pokriti. Ono mora biti samo za moga muza. Necu izici sa pijace bez hidzaba!” Dalje prica njen muz:” Bio sam prisiljen kupiti joj hidzab. Obukla ga je.” Knjizar pripovijeda:” Pokrenule su se vijesti o Ruskinjinom muzu. Mislim da je Palestinac.Pojavio se sest ili sedam mjeseci poslije I objasnio da ga nije bilo zato sto mu je suprusi istekao pasos, pa su morali izvaditi novi, u istom gradu u kojem ga je I dobila. Ona je htjela krenuti u hidzabu. Upozorio je da ce im to donijeti probleme. Ona je pak rekla da odbija pokoriti se nevjernicima, grijesnicima koji su dzehennemsko gorivo I da ne zeli biti nepokorna Allahu dz.s. Njen muz pripovijeda:” Usli smo u avion. Ljudi su gledali u nas. Posluga je dijalila hranu a sa hranom I alkohol koji je uskoro poceo djelovati. Glasno su se smijali I pokazivali na nas.Moja zena se ravnodusno smijala I prevodila mi sta govore o njoj. Osjecao sam kao da mi strijela ulazi u srce I ne izlazi iz njega.Ona me tjesila:” Ovo je nista u usporedbi sa onim sto su dozivjeli ashabi!” Stigli smo u taj grad u koji smo krenuli. Mislio sam da cemo otici njezinoj kuci I smjestiti se kod njezinih, pa zatim obaviti poslove. Moja zena je razmisljala drugacije.”Ne moja porodica je izrazito ortodoksna I ne zelim sada ici njima.Prvo cemo unajmit isobu, zavrsiti poslove oko pasosa I onda posjetiti moje.” Shvatio sam da je to ispravno.Sutradan smo otisli u ured za izdavanje pasosa.Sluzbenik je trazio stari pasos I slike.Moja zena je dala crno bijele slike, sa hidzabom I vidi joj se samo lice. Oni su trazilifotografiju na kojoj se vide lice, vrat I kosa. Zatim bi nas svakli sluzbenik slao sljedecem, sve dok nas nisuposlali direktoru ureda a direktor je bila zena. Nije nam izisla u susret.Bila je krajnje neljubazna. Rekla je:”Niko vam nece rijesiti taj problem, osim glavnog direktora u Moskvi!” Moja zena se okrenula I rekla:” Halide, putujemo u Moskvu!”Pokusavao sam je ubijediti:” Pasos ce vidjeti smao odredjene osobe I to iz prijeke potrebea zatim ga niko nece gledati makar dok ne istekne godina dana!” Odgovorila je:” Nemoguce je da se pojavim sa takvom slikom nakon sto sam upoznala Aallahovu vjeru. Ako dobijes putovati sa mnom, mozda cu sama otputovati, drzeci se propisa koji vazi u daruri!”(iznimna situacija) Otputovali smo u Moskuvu. Ali ponavljalo se isto. Tako smo stigli kod glavnog direktora. Bi je od najodvratnije sorte ljudi. Upitao je:” Ko ce meni dokazati da su ovo tvoje slike!?” Trazio je da ona otkrije lice, ali je moja supruga insistirala da ce to uciniti samo pred nekom sluzbenicom. To ga je naljutilo. Pasos I fotografije zakljucao je u ladicu.”Nemas ni starog ni novog pasosa, sve dok ne dodjes sa slikama koje potpuno odgovaraju!” Pokusao ju je ubijediti, ali bezkoristi. Nastavio sam je ubjedzivati-da Allah ne duzi nikoga preko njegovih mogucnosti, ali mi je odgovorila ajetom:” Ko se Allah bude bojao On ce mu izlaz naci I opskrbit ce ga odakle se I ne nada.” Direktor nas je istjerao iz kabineta… Mi smo nastavljali medjusobno ubjedzivanje sve do noci. Klanjali mso jaciju, pojeli ono sto se naslo a onda sam htio spavati. Rekla mi je:” Halide mi smo u situaciji kada se trebamo Allahu obratiti. Ustani!” Ustao sam I klanjao koliko sam mogao a zatim legao. Onaje nastavila klanjati. Tako do jutra. Probudila me da zajedno klanjamo sabah a zatim pozvala u ured za pasose. “A slike?-upitao sam. “Idemo probati. Ne gubi nadu u Allahovu Milost!” Otisli smo… I u prvi biro nas pozva sluzbenik. Pitamoju zenu je li ona ta I ta. Odgovorila je. “Uzmi svoj pasos!” rece joj. Bi je vec gotov. I to bas onakav kakav je ona trazila. Platili smo taksu I uzeli pasos. Izlazeci, ona mi kaza:”Nisam li ti rekla da ce Allah naci izlaz onome ko se Njega bude bojao.” Ove rijeci ostavile su veliki dojam I trag u mome srcu. Nesto takvo nisam dozivio kroz sva predavanja I poducavanja koja sam prosao. Sluzbenik je jos rekao da se pasos mora ovjeriti u gradu u kome je moja zena rodjena. Smatrali smo to Iprilikom da posjetimo njenu porodicu. Stigli smo tamo, iznajmili sobu, zatim ovjerili pasos I otisli smo u posjetu njezinoj familiji. Vrata je otvorio mladic. Njezin brat. Obradovao se sestri I zacudio njezinom licu. Ona je usla smijuci se I grleci brata. Usao sam iza nje… Stan je bio skroman. Osjecali su se tragovi neimastine. Svi su govorili na Ruskom I nista nisam razumio, ali sam primijetio da se ton dize. Galama se povecavala.Izidjose tri mladica I starac. Medjutim, dobrodoslica zetu pretvorila se u uderanje. Pomislio sam da cu se oprostiti sa dunjalukom. Nisam imao izbora otvorio sam vrata I pobjegao na ulicu a oni za mnom.Pomijesao sam se medju ljude I pobjegao im. Uputio sam se ka hotelskoj sobi, nedaleko od zenine kuce… Na celu,nosu I obrazima vidjeli su se tragovi udaraca. Iz usta mi je tekla krv, odjeca mi je bila pocijepana. Mislio sam:” Spasio sam je ali kako je sada mojoj zeni!?” Mj problem je to sto ne mogu bez nje.. Veoma sam je zavolio. Razmisljao sam:” Mozda ce se ubiti, ostaviti me, sigurno ce se odreci Islama, sigurno…sejtan je radio svoj posao. Misli su mi se vrtile po glavi, sve dok se nisam pomirio s time da vise nemam zene. Sta da radim? Da idem njenoj kuci?Nemoguce! Glava u ovoj zemlji je jeftina. Moguce je za deset dolara iznajmiti covjeka koji ce me ubiti. Dakle, moram ostati u sobi… Ostao sam sve do sabaha. Promijenio sam odjecu I izisao da izvidim situaciju. Izdaleka sam prati osta se dogadja ispred njihove kuce. Vrata su se otvorila I izisla su trojica mladica I starac. Oni koji su me udarali. Vrata se zakljucase. Gledao sam nadajuci se da cu ugledati lice svoje zene… Nakon nekog vremena, oni ljudi se vratise. Satima sam hodao ulicom. Drugi dan sa mcinio isto. I treci.Gubio sam nadu. Mislio sam da me zena zamrzila. Ili da je mozda ubijena. Ali… da je mrtva, morao bi primijetiti kretanje u kuci ili posjete bliznjih. Znaci ziva je! Cetvrti dan, nakon sto su muskarci otisli na posao, vrata se otvorise I pojavi se moja zena. Gledala je lijevo-desno. U svom zivotu nisam vidio ljepseg prizora! Medjutim njeno lice je bilo potpuno crveno I krvavo. Prisao sam I prepao se. Nista nije imala na sebi osim krpe koja ju je pokrivala. Noge su joj bile vezane lancima a I ruke iza ledja. Gledao sam je I plakao. Nisam se mogao kontrolirati. Obrati mi se:” Halide,slusaj! Prvo, ne brini se za mene. Ustrajala sam na Islamu. Tako mi Allaha ono sto sada dozivljavam nije ravno dlaki spram onoga sto su podnijeli ashabi I Poslanik savs. Kao I vjerovjesnici prije njega. Drugo, molim te, Halide, ne mijesaj se izmedju mene I mojih. Trece, cekaj me u sobi dok ti ne dodjem, ako Bog da! Dovi sto vise I klanjaj nocu, jer je namaz najpribraniji tada. Otisao sam u sobu… Prosao je dan.Drugi…Treci…Krajem treceg dana, neko zakuca na moja vrata. Ko li je to u ova doba?Tisinu je probio glas moje zene:” Ja sam, otvori! Otvorio sam vrata. Rekla je da idemo. Obukla je rezervni hidzab koji smo imali I usli smo u taksi. Rekao sam na Ruskom jeziku:” Aerodrom,” jer sam tu rijec naucio. Ona je rekla:”Ne! Moji ce me traziti na aerodromu. Zato idemo na selo, pa u drugo, u trece, cetvrto,peto pa u neki grad u kome ima aerodrom.” Tako smo stigli na aerodrom I rezervirali karte. Polazak je bio kasno. Zakupilismo sobu. Gledao sam suprugu trazeci dio tijela koji nije bio krvav. Nisam ga nasao. Pricala je sta se dogodilo. Prvo su je pitali o odjeci. Rekla I mje da je to islamska odjeca da sam ja njezin muz I da je primila Islam. Nisu povjerovali, pa je ispricala sta se sve zbivalo, od pocetka, kako ju je onaj covjek htjeo uvuci u prostituciju. Rekli su joj:” Da si postala prostituka I prodala svoju cast, bolje bi ti bilo I bilo bi nam draze, nego sto si nam dosla kao muslimanka! Znaj da neces izici iz ove kuce osim kao pravoslavka ili mrtva!!! Svezali su je. Vezana je slusala kako me biju. Zatim su nju udarali bicevima od ikindije sve dok nije doslo vrijeme za spavanje. Ujutro su otisli na posao a ona ostala s majkom I 15-godisnjom sestrom. Osjecala se bolje. Ponekad je onesvijescena spavala. Zatim su je bicevali dok ne bi izgubila svijest. Samo su trazili da se odrekne Islama a ona je odbijala.” Ona dalje prica:” Moja sestra je dolazila kod mene I pitala zasto ostavljam vjeru svoje majke I svoga oca, vjeru svojih djedova!? Ja sam joj odgovarala I objasnjavala. Ona je pocela prihvatati. Pocele su se razjasnjavati lazi u kojima zivi. Sestra mi je rekla:” Ti si u pravu! To je prava vjera! To je vjera koje se I ja trebam drzati.” Predlozila je dami pomogne.Trazilasam da mi omoguci da vidim tebe (muzu prica) . Ona te ugledala na ulici I rekla mi. Otkljucala mi je vrata I tako sam razgovarala sa tobom… Dodatni problem je bio u tome sto sam bila vezana sa tri lanca. Jednim za ruke, drugim za noge a trecim za stub. Ona je imala kljuc od stuba, uslucaju da moram obaviti potrebu… Slijedeca tri dana sestra je prihvatila Islam. Odlucila se zrtvovati I pomoci mi da pobjegnem…Kljucevi od dugih lanaca bili su kod brata… Tog dana je sestra braci pripremila jakog alkohola te su se okupili da piju. Ubrzo brcaa I otac vise nisu sebe. Sestra je uzela kljuc iz bratovog dzepa, otkljucala lance, pa sam pobjegla do tebe… Od sestre sam trazila da ne pokazuje javno Islam I da to taji dok se ne ukaze prilika da nesto ucinimo. Muz zavrsava ovu pricu iz zivota:” Vratili smo se u nasu zemlju. Odveo sam zenu u bolnicu. U njoj je ostala podugo lijececi tragove udaraca I mucenja. Uglavnom, to je I zavrsetak ovoga kazivanja. Ima tu mnogo detalja nad kojima treba stati, porazmisliti I izvuci pouke. Medjutim, to cu prepustiti vama I vasim srcima-da biste shvatili pouku I primili savjet.” Napomena: Sestre zapitajte se gdje smo mi i koliko mi stvarno imamo iskusenja!? Uporedite nase zivote i njen zivot! Razmisljajmo o svakom trenutku njenih iskusenja.

Lejla Sarajka

Esselamu Alejkum,citajuci ovu stranicu pomislila sam da bi bilo lijepo da i ja podijelim sa vama svoju pricu o prelasku na Islam. Utoliko vise jer sam ja bosanka koja je presla na Islam sedamdesetih godina, dok sam bila student.

Tada je u nasoj Bosni jos na vlasti bio komunizam. U to vrijeme culo se vrlo rijetko da je neko presao na Islam i ja sam znala za jos samo jednu Hrvaticu koja je to ucinila.Rodila sam se i odrasla u Sarajevu, okruzena svim nacijama i vjerama koje postoje u Bosni. Bila sam dijete iz mjesanog braka, otac Hrvat, majka Srpkinja. Oni su se ozenili 1940 god. kada su hrvati i srbi ratovali jedni protiv drugih i do kraja zivota su zivjeli u slozi i ljubavi, postujuci jedno drugo. Nisu bili komunisti, a ni previse religiozni. Vjera se svodila na slavljene vjerskih praznika i na slijedjenje pravila morala i dobrote koje svaka vjera nalaze. Nisu bili nacionalisti i mene i sestru su ucili da ne pravimo razliku medju ljudima prema vjeri ili naciji i moj je otac uvijek govorio da postoje samo dvije vrste ljudi: dobri i losi.Od malena sam bila okruzena muslimanima komsijama sa kojima su se roditelji lijepo pazili, a otac je takodje imao dosta licnih prijatelja muslimana sa kojima smo se cesto posjecivali. Kad god sam bila kod njih u kuci kao dijete, a posebno kad bih vidjela nene kako klanjaju obuzeo bi me poseban prijatan osjecaj koji nisam tada razumjela. Samo sam znala da imam neku naklonost prema ljudima koji zive islamski.Kroz srednju skolu, gimnaziju i fakultet moje su najdraze prijateljicebile muslimanke. Ja licno sam uvijek vjerovala u postojanje Boga, ali je to vjerovanje bilo konfuzno i nije imalo nikakvu dubinu. Nisam nikad mogla razumjeti niti prihvatiti "Sveto Trojstvo", niti bozanstvo Isusa. Kad sam izgovarala molitve (vrlo rijetko) kao"Sveta Marijo, majko bozija", estagfirullah, to je bilo samo mehanicki, bez dubljih osjecanja. Osjecam veliku zahvalnost da me dragi Allah dz. sh. spasio od toga i uputio na pravi put.Neki dan cujem na televiziji kako Whitney Huston zahvaljuje nakon svog muzickog nastupa, pa izmedju ostalog kaze:" Thank you to my creator Jesus". Dotle su oni zalutali da potpuno poistovjecuju Boga sa Isusom. Zaista grozno i zalosno, jer mnogi ljudi zele da budu dobri vjernici, ali ih njihova crkva uci sirku. Sjecam se, dok sam bila student, mislila sam da bi najbolji muz za mene bio samo iskreni musliman-mumin, jer sam sama tezila cistoti i moralnosti. Znala sam da Islam uci ljude da drze do morala, pravednosti i duhovnog uzdizanja.Takve mlade ljude nije bilo lako naci u komunistickoj Jugoslaviji, ali sam imala srecu da sretnem jednog takvog mladica, upravo kad smo oboje bili zreli za brak. Bila je to, kako se kaze, "ljubav na prvi pogled" i nije bilo te sile koja nas je mogla rastaviti. Moja svekrva nije bila previse sretna da joj sin ozeni "nevjernicu", a poslije je govorila da sam joj ja najbolja snaha, jer sam ubrzo nakon udaje pocela intenzivno izucavati Islam i praktikovati vjeru u svakodnevnom zivotu.Jos u toku prvog citanja Kur'ani Kerima osjetila sam spokojstvo u dusi i sve sto sam procitala uvjeravalo me da je to pravi nacin na koji treba vjerovati. To je uklonilo konfuziju koju sam prije imala i prvi put sam osjetila da te rijeci duboko prodiru u moju dusu i da ce me zauvijek promijeniti i ucvrstiti na putu vjere u samo jednog Boga. Bilo bi mi nezamislivo ikada vise vjerovati drugacije.Moji roditelji su odmah prihvatili moga muza i njegovu porodicu i bili u vrlo bliskim odnosima. Ipak, ja nisam sa njima dijelila detalje naseg vjerskog zivota i oni se u to nisu mijesali. Oni su to vise tolerisali nego razumjeli, jer u to vrijeme, inace, u Jugoslaviji nije niko previse ispoljavao javno svoja vjerska osjecanja i to je bila privatna stvar svakog covjeka. Tada sam radila u Sarajevu na vrlo prominentnom radnom mjestu i naravno skrivala da postim Ramazan i klanjala tajno na radnom mjestu. Samo su moje najblize prijateljice znale o tome. To su bila prilicno teska vremena za muslimane u Bosni (osamdesete godine) i mnogi, koji su na bilo koji nacin javno ispoljavali svoju vjeru su imali problema sa vlastima.To je bio jedan od razloga da smo se preselili u Ameriku krajem osamdesetih. Ovdje u Americi ima dosta raznog zla, ali ima i vjerske slobode kao u malo kojoj zemlji na svijetu. Moje dijete je uvijek moglo klanjati namaz u skoli u Americi i Kanadi, a vidim da cak i danas u Sarajevu djeca imaju problema da klanjaju namaz u skoli, (Islam Bosna - Clanak o Prvoj Gimnaziji).Evo i danas, elhamdulillah, svoje islamske obaveze stavljamo na prvo mjesto, nastojimo da budemo dobar primjer ljudima oko sebe, da budemo dobri roditelji, komsije, prijatelji. Islam me je definitivno promjenio u pozitivnom smislu. Pazim na svoje rijeci i postupke i uvijek mislim da li je islamski ispravno kad donosim neku odluku. Uzela sam ime Lejla kao sjecanje na moju najdrazu prijateljicu iz gimnazije sa kojom sam jos u kontaktu. Lejla, nikad te necu zaboraviti! ZA TEBE LEJLA Jos se sjecam moje Lejle iz bezbriznih skolskih dana u srcu mi ostala je do danasnjeg ovog dana. A mnogo je dana proslo, mnogo dana i godina zivot nas je udaljio, al' ostala uspomena. Uspomena na drugarstvo, na minule skolske dane na prijatne razgovore i na slatke tajne male. Sjecam te se Lejlo moja kao da je juce bilo tvoga glasa razdragana, tvog osmjeha bisernoga tvoga oka zelenoga, ko' Neretva dubokoga. Bila si mi drugarica, ali draga ko sestrica da mi bogdo moja nana jednu takvu Lejlu dala. Zivot nas je udaljio, al' nas nije rastavio i jos uvijek ima nade seka seku da pronadje. Godine su mnoge prosle, ratni vihor skrsi nadu al' te ipak ja pronadjoh u Mostaru lijepom gradu. Vidis moja Lejlo mila nema snage te na svijetu koja moze da izbrise sjecanje na dragu seku. Prilazem i ove stihove koji su odraz mojih osjecanja: SVJETLO ISLAMA Kao sunce kada grane, kao zora kada svane, kao suza radosnica kad iz sretnog oka kane, kao da se dusa budi, kao da smo novi ljudi, kao da je zivot drugi, isti jesmo, ali nismo. U nama se nesto slomi, kao teska crna stijena sto je dusu pritiskala pa se zdrobi i odroni, da u bezdan crni padne, mrveci se dok nestane. Kako dusa tad odahne, lomec' lance nevjerice, probudjena, podmladjena, obasjana svjetlom svetim, koje novu nadu daje, brisuc grijehe, prastajuci svakom onom sto se kaje. To je samo zbog milosti, zbog ljubavi i dobrote Jedinoga Stvoritelja sto uputu svoju salje i na pravi put izvodi cak i duse zalutale, ako zele da se vrate pod okrilje vjere prave, sto najtvrdja srca slama kad ih takne i zaplavi Nur prelijepog Din Islama. Selam i sve najbolje, Lejla Sarajka"

DELETED

DELETED

Ova Golubica bas smara, ja konj procitao onaj prvi text, konto to je to! Kad ono dole cijela jebena knjiga!

Evo opet sam imao strpljenja da se logujem "jos jednom" i procitam nesto sa ovog foruma ovaj put je bilo ovo i tako kao sto mi je zapalo za oko nesto tako bozanstveno se osjeca u svakom detalju oih stihova.
Laz ili istina koga briga, bitno je da postoji neko negdje tamo ko je pronasao neku duhovnu inspiraciju i nekako cudno sam odlucio da ide tim putem nije li to fascinirajuce, uopste nisam zainteresovan koja je vjera u pitanju vec ono sto me konstantno dotaklo iz teksta u tekst bila je jednostavnonst, i pitanje (nakon par komentara u pecinski-covjek- smislu) zbog cega ljudima toliko smeta vjera islam, ( ja uistinu licno ne znam mnogo o vjeri islam al nikada mi nije smetalo necija dedikacija tomu)i ako neko se odluci da promjeni vjeru zboga ljudi kritikuju i namecu svoje misljenje iritirajuce.Nije li bitno sta individualac osjeca u unutrasnjosti sebe i kojim putem je vodjen je na nacin na koji njegov mozak funkcionise, pitanje jos jednom se pojavljuje u mojoj okolnii kao - zbog cega ljudi moraju da blate po necijim osjecanjima i zeljama da ispolje osjecanja na bilo koji god nacin to zeljeli? ja vjerujem da osoba koja je napisala sve ovo nije pokusavala da ispolji nikakvu opravdanost za svoje aktove i svoja djela vec zbog zelje da djeli osjecaj ispunjenosti sa onima koji osjecaju isto . Njeni aktovi i njene odluke, njen zivot i njeni religiozni putevi i odluke ticu se samo nje zasto neko onda misli da je njoj uopste stalo da se bori za neciji moment jadnosti i sazaljenja, i da su joj potrebni ljudi koji ce joj reci da je ucinula ispravu stvar, ovo sam zakljucio jer je uspjela da ignorise sve i jednu osobu koja se negativno ponjela ka njenim tekstovima , niti za jedan mali momenat je pokusala da opravda svoje stavove, to mi pokazuje da savrseno je sigurna u ono sto osjeca i ja izuzetno cjenim ljude koji znaju sta hoce ne boje se onog ko su i ne stide se svojih osjecanja i nakon svega ISKRENI su sa sobom.