Mislim da je to ljudkska bolest inzistiranje na podjeli.
No, kako god, sto se mene tice, moze da postoji zilion razlicitih puteva. Sve je to dobro, jer ce svako da se nadje u necemu. No, onaj koji je vec dosta pura prosao veoma brzo shvati da je to sve isto, samo razlitih imena. Oni manje iskusni, ili oni koji inzistiraju na podjeli, to ne mogu prihvatiti, najvjerovatnoje zbog toga sto je to bolest ega. I samo njihovo prisustvo u svim tih religiozno-duhovnim skupinama je iz cistog egoizma i potrebe da negjde pripadaju. Ne zato sto mogu da vide da je to to sto su trazili i sto ispunjava njihovu potrebe za bogom u sebi. A takvi ljudi su najgori osudjivaci svega postojeceg. A mislim da je to zbog same njihove neispunjenosti. I bojim se da s tim iskazuju svoje vlastito nerazumjevanje i stanje svesti.
Sto se tice tog sipka.
Nemam pojma ko je to, ali vecina ljudi koji nalete na ovakve prepiske, imaju reakciju. Ili religioznog karaktera ili tog kako je taj covjek rekao. Mi jesmo u zatvoru, ali taj zatvor smo sami sebi nacinili. A zatvor nestaje onog trenutka kada to shvatimo. Da smo sami sebi zatocenici.
Ono sto je mene u radu sa uciteljom fasciniralo, bilo je bas to sto pricas za sipka. Kao i svako i ja sam imao osjecaj da radim nesto jedinstveno, sve dok nisam vidio da svi manje vise radimo isto, ali svako na svoj nacin. Shvatis da svi mozemo imati istu tehniku, ali je niko ne radi na isti nacin. Vec da se taj nacin kristalise sa bicem.
Isto sam prijetio da neki ucitelji inzistiraju da je jedini njihov put pravi. I to me zaintrigiralo. Zbog cinjenice, ako su dosli do kraja, znaci popeli se na planinu, onda su morali da vide da svi putevi vode na vrh. U razgovoru sa njima, sam primjetio da ili nisu to za sto se predstavljaju ili to cine zbog ucenika. Znas ono “ne mozes sluziti dva gospodara u isto vrijeme”.
No, neko moze da radi tri ili cetri stvari u isto vrijeme neko samo jednu.
Mene ne moze ispuniti jednostran rad na sebi. Tipa, ili radis na svesnosti ili na srcu ili na kretivnosti – djelovanju.. Primjetio sam da me ispunjava ako sva ta tri puta objedinim u jedan. I to i radim. I mogu reci da ovo bice ispunjava bas to.
Mogu da ruzumijem opcinjenost bogom/zivotom, i opijenost Allahom i Budom i Kristom i ko zna kim.. jer je imam.. a isto tako ispunjava me i svest o sebi o zivotu. Mogu da placem kada slusam Allahu akbar.. i da zelim Allaha.. isto tako mogu da placem sa Shivom kada pjevam ili slusam Om namaha Shivaja.. ali isto tako mogu da svesno razumem koncept svesti i jedinstva, posmatranja, primarne granice u transpersonalnoj psihologiji.. i personu i sjenku i ego i kentaur i transpersonalni pojas.. itd. Kao i da to dvoje sabijem u jedno u djelovanju.. kreativnosti. Sve manje od toga me ne ispunjava.
Ako, ne znam vjerujes li u reinkarnciju, ako si imao iskustvo sjecanja inkarnacije, shvatis da si bio i musliman.. i hindus i hriscanin... i blablablablabla... odjednom ti postaje jasno da sa stanovista zivota nema razlike.
Ja se sjecam kada sam bio Arapin.. i svoje opcinjenosti Allahom.. ali i kada sam bio hindus u planini kontemplirajuci na upanishade, i kada sam bio kriscanin koji se borio sa muslimanima... u nekom tamo ratu.. davno pre par stotina godina, misleci da je samo Krist smisao i spas.. itd.
Sada iskreno, ne mogu reci da su ijedni u pravu, kao ni reci da nisu u pravu.
Jebajga.. moj krst... stoga ne mogu da pripadam negdje i nekom.
Zanima me tvoj stav i Vaderov i ostalih naravno,
Sta otprilike radite, kako to radite, s kojim ciljom?
Ako ne trazim previse..
Pozdrav