Bog nije niti u Islamu niti u Hrišćanstvu nego u čistome srcu, u srcu u kome nema mržnje niti cinizma niti licemjerja. Tko ode u Hrišćanstvo da traži Boga neće ga naći, tko ode u Islam da nađe Boga neće ga naći, tko ode u neku zajednicu da traži Boga neće ga naći. Tko pogleda u svoje srce i vidi šta je unutra, znaće zašto ga ne može naći. Svi smo mi takvi, bez razlike da li smo bijelci ili crnci, Evropljani ili Arapi. Koliko idelogija, koliko filozofskih pravaca u istoriji, koliko pogleda na svijet i tumačenja svijeta, a sve završava u ćorsokaku, i onda se pitamo zašto? Mislimo da je problem u filozofiji, u ideologiji, a nikad da kažemo da smo mi krivi, niko drugi nego mi sami. I kad vidimo gdje je problem, kad prepoznamo da je korijen problema u nama, i kad krenemo da mijenjamo sebe, osjecamo se kao stranci, osjecamo da je citav svijet protiv nas, da nas zeli vratiti u gomilu, ali osjecamo istovremeno kao da je jedan nevidljivi div uz nas, kao da netko ide ispred nas i ravna nam i osvjetljava put, i to nam daje snagu i samopouzdanje.
Bog postoji ili ne postoji u našem životu zavisno od toga koliko mi tome pridonosimo. Svi mi dolazimo i odlazimo sami sa ovoga svijeta. Sve što činimo ili kažemo ima veze samo sa nama i ni sa kim drugim. Koliko druge povredimo ili učinimo srećnim ima veze samo sa nama a ne sa onim koga smo usrećili ili povredili. Sa sobom nikad ne nosimo svoja djela nego svoju dušu, svoje srce, i zato moramo da se pitamo: "Sta je u mome srcu? Zašto činim ono što činim? Koliko sam u miru sa samim sobom?".
Bratski pozdrav svima!
Drazen.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
