alexradovic je napisao:
ne znam kako je to kod tebe i drugih, koji se bave impersonalnim stvarima, jer sam nekako skontao da tvoj put nije ka cilju koje se naziva bog, u smislu neke osobe, vec vise kao budizam ili sl…priroda, kosmos, vecnost…
Dobro si to primjetio, nekad koristim riječ "Bog" ali definitivno tu ne mislim na judeo-hrišćansko-islamski doživljaj Boga niti na bilo šta slično, jer jednostavno ne mogu da vjerujem u bilo kakvog
prethodno definisanog boga, nego tu riječ koristi čisto zbog toga što pravi termin i ne postoji... jednostavno, ne može se definisati ona "najviša istina", kako god da joj dadnem ime (Vječnost, Bog, Beskrajno Svjetlo, Najviša istina itd. itd.) to
ime će je ograničiti, ukalupiti, a to ne želim... ali nekad se o tome mora pričati, pa se mora i neka riječ odrediti kao ime, ma koliko to bilo pogrešno jednostavno se mora. Evo jedan citat iz Kybaliona koji možda najbolje ilustruje ono šta pokušavam reći:
"ONO što jeste Fundamentalna Istina – Suštinska Realnost – se ne može ni na koji način ispravno imenovati, ali ga Mudri zovu SVE. U svojoj biti, SVE je nespoznatljivo. Ali, izvještaj Razuma (o SVEmu) mora biti primljen s dobrodošlicom, i prema njemu se moramo ophoditi s poštovanjem."A do tog SVEga se putuje stazom kroz sebe, spoznajom sebe, to je unutrašnji put, to je ezoterija...
alexradovic je napisao:
a gde je tu tvoja volja, i sloboda izbora???
...…Znas onaj vic kad je bila poplava, a pravoslavac, vernik, ili Mujo, ne secam se, nebitno,…ceka da ga Bog spasi i posalje mu pomoc. Stugla voda do krova kuce, on na krovu, sedi i ceka…prolazi ekipa u camcu, pozovu ga, a on NECE, odgovara im da je vernik i da ce bog da ga spasi. Dosla voda do odzaka, isto, on gore, prolaze sa camcem..sve se ponavlja, kao reinkarnacija…i treci put…itd…i on se udavi…i dodje kod Svetog Petra, aha, ipak hriscanin…i kaze…a sto se ja udavi, a oni spaseni..a ovaj ce…pa, budalo, saljem ti tri camca, a ti ni u jedan da udjes…
…salim se…rekao bih da NISI SPREMAN…jos… barem u ovom personalnom smislu, o kome ja, vecinom, pisem…
Da, znam taj vic

, podsjetio me na nešto pa hajde kad već pišemo o svemu da napišem i to: kada sam ušao u te vode ezoteričnog itd, prije više od 10 godina, nisam bio baš neki praktikant, sve to me je i neodoljivo privlačilo i prilično plašilo, kao što sam rekao... ali, nisam mnogo toga radio, tu i tamo ponešto, da uvjerim sebe da te stvari djeluju

. Znači, primio sam Znanje i imao sam sreću da ga shvatim ispravno, ali ga nisam mnogo koristio. Onda su mi došli svakakvi problemi u životu, mali i veliki, i doveli su me u kojekakve depresije i očajna stanja i jedno vrijeme sam bio skoro potonuo... a svo vrijeme sam znao da imam Znanje kojim mogu da se riješim tih problema, da odagnam to zlo od sebe, ali ga nisam koristio, kao da sam imao oružje u arsenalu ali nisam htio pripucati na neprijatelje moje duše... čista ljenost, rekao bih, sve dok jednog dana nije prekipjelo i tad sam rekao: dosta je, počeću s radom, izvuću se iz svega toga - i tad je počelo. Kao da mi je neka "viša sila" rekla: "Halo, majmune, pa dobio si Znanje, primio si inicijaciju, i to samo-inicijaciju, što je dar koji rijetko ko dobiva, hajde sad koristi to, napravi nešto s tim, da te vidim šta možeš, inače jao tebi". Znači, odlučio sam da uđem u čamac iz onog vica

.
I stvarno, proradilo je, problemi su počeli da nestaju, za mnoge probleme sam shvatio da sam zapravo ja krivac - njih sam počeo da diskreiram na duhovnom i materijalnom planu, kroz proces duhovne alhemije, a njihova razrješenja vodila su do razrješenja drugih stanja, zatim do uvida i ostalih mističnih iskustava, do života na Stazi, jednostavno, počeo sam da živim TO, da svjedočim to, kao što neki monasi teže stanju konstantne molitve kojom svjedoče svoju vjeru u Boga, tako sam i ja počeo da težim stanju konstantnog svjedočenja da je "kako gore tako dole i obratno", da je SVE Jedno, da je razdvojenost planova samo privid, puka posljedica duhovne žablje perspektive, da je to Staza povratka SEBI i povratka SVEmu - i naravno da POTVRĐUJEM to, kroz praksu, kroz kreaciju i diskreaciju. Znači, prihvatio sam tu igru koja mi je ponuđena, prihvatio sam da budem ozbiljan igrač u toj igri: a to što NISAM SPREMAN (za naredni veliki korak), stvarno nisam sad, ali sam siguran da ću biti spreman kad uspješno odigram ovo poglavlje, kad uspješno riješim još nekoliko problema koji su ostali, jer to je i bio početni zadatak, prevazići realne probleme, samo što ni slutio nisam na početku do kakvih ću sve čudesa doći samo zato što sam
odlučio da riješim te probleme.
Da ne ispadnem sad jedan od onih što stalno citiraju neke svete knjige, ali evo još jedan citat:
"Posjedovanje Znanja, ako ono ne ide pod ruku s manifestovanjem i izrazom kroz Akciju, jako liči na gomilanje plemenitih metala – zaludna i glupa stvar. Znanje je, kao i bogatstvo, namijenjeno Upotrebi. Zakon Upotrebe je univerzalan; onaj koji ga krši, taj s razlogom pati zbog svog konflikta sa silama prirode."Naravno, na ovaj citat sam naišao mnogo kasnije, relativno nedavno, ali da sam to pročitao ranije pitanje je da li bih shvatio to kako treba. Ovako sam došao do toga, do te istine, kroz sopstveno ISKUSTVO, i tako je mnogo bolje. A kako se primiče kraj ovog poglavlja sve više i više osjećam da se nešto približava (učitelj, možda

), zov koji je sve jači, "duhovni svrab", nešto se veliko valja iza horizonta a doći će tačno onda kad ja budem SPREMAN... mislim da dobro znaš kakav je to osjećaj
Izvinjavam se moderaciji za off topik, ipak je na forumu odavno nedostajalo razgovora o ovakvim temama
