banjalukaforum.com

Veliki pozdrav sestri.

Ovo ranije napisah a sad ponavljam par str. kasnije:
,,Neznam čime se bavi Pravoslavlje ali ja govorim o rečima iz Biblije i navodim ime tog mesta ,,tartarus,, jer piše u Bibliji ko je tamo zatvoren i zato radismo8-9 glavu Otk. Pokušaj ponovo u II Petrovoj 2. 4
Naći ćeš Gehenu, Hades i Kveber na mnogo mesta ali Tartarus na jednom jer se tu precizno govori o nečemu.,,

Sestra kaže:
,,Koliko puta me pitaš ovo isto pitanje? Bog ovaploćen u tijelo imao je svoje vidljivo tijelo. Šta hoćeš sa ovim pitanjem?,,


Pa htedoh da vidim da li Bog ima telo?

,,Pokaži mi jednu crkvu u kojoj je Bog Otac nacrtan/naslikan/prikazan?
Ako aludiraš na ikone Isusove ta ti priča ne stoji, Isus u čovječijem tijelu je imao tijelo i tako se i prikazuje. Freskama i ikonama se veliča njegova zemaljska misija. Evharistijom se veliča nešto drugo.,,

Jeremija 10 glava. Isaija 66 glava.

što se tiče baštinjenja kraljevstva NEBESKOG tamo telo sa kostima i krvlju ne ide dok se ne preobrazi u nebesko telo ali ne zaboravi da su Adam i Eva na zemlji stvorenio i na zemlji živeli a ne na NEBU.
Carstvo na nebu je postojalo i pre Adamovog proterivanja i posle a na zemlji je bio samo vrt i jedan par osoba po Božjem obličju kao što piše.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Đavo, pali duhovi i uzroci njihovog pada . . .

Sve dok je đavo bio anđeo, svijetao,on je obitavao na nebu. Na nebu je došlo do tog nesrećnog preokreta i mnogobrojni sabor anđela se odvojio od svetog sabora nebeskih sila, postao je skup mračnih demona imajući na čelu palog heruvima. U pad i pogibelj su odvučeni mnogi od viših anđela, od gospodstava, načela i vlasti (Ef. 6,12).

E da vidimo,šta o tome kaže Sveti Kiril Jerusalimski: „Dakle, prvi vinovnik grijeha i rodonačelnik zala jeste đavo. Ne govorim ja to, već je Gospod rekao: Jer đavo griješi od početka (1. Jn. 3,8). Prije njega niko nije griješio. On pak nije sagriješio od prirode - po nužnosti, stekavši naklonost prema grijehu; inače bi krivica za grijeh opet padala na Onoga Koji ga je načinio takvim. Naprotiv, budući stvoren kao dobar, po vlastitoj slobodnoj volji postao je đavo, stekavši sebi ime po svojim djelima (đavo u prevodu znači kletnik). Budući arhanđelom, kasnije je nazvan đavolom zbog klevete; budući dobrim slugom, postao je satana u punom značenju tog imena zato što satana znači protivnik.
I to nije moje učenje, nego duhonosnog,proroka Jezekilja. On, plačući zbog satane govori: Ti si pečat savršenstva, punoća mudrosti i vijenac ljepote. Ti si se nalazio u Edemu, u vrtu Božijem (Jez. 28,12,13). A zatim dodaje: Ti si savršen bio na putevima tvojim od dana stvaranja tvoga, sve dok se ne nađe u tebi bezakonje (Jez. 28,15).

Veoma dobro je rečeno dok se ne nađe u tebi; zlo nije spolja uneseno, nego si ga ti sam stvorio. Sljedećim riječima prorok je izrekao i uzrok: Zbog ljepote tvoje pogordilo se srce tvoje, zbog taštine tvoje,pogubio si mudrost tvoju; zbog toga ću te zbaciti na zemlju (Jez. 28,17).
Takođe saglasno sa ovim govori Gospod u Evanđelju: Vidjeh satanu,gdje pade s neba kao munja (Lk. 10,18).
Ovdje je vidljiva saglasnost Starog Zavjeta s Novim. Đavo je pao i mnoge je povukao sa sobom u otpadništvo. On stavlja pohote u one koji mu se pokoravaju. Od njega potiče preljuba, blud i sve ono zlo što postoji. Kroz njega je praotac naš Adam izbačen,pa je i onaj raj,koji sam po sebi donosi divne plodove, zamijenio za zemlju koja donosi trnje" . . .

Nakon zbacivanja zlih duhova s neba,u oblast podnebesku ili vazdušnu (Ef. 2,2), njima je potpuno postao nedostupan svijet,nebeskih žitelja i zato je sva njihova zlobna pažnja isključivo usmjerena na blisku im zemlju,kako bi tu među ljudima sijali zlo. Na taj način, zlo predstavlja nasušnu potrebnu demona,koji ni o čemu ne misle osim zla, i ni u čemu ne nalaze mir ili nasladu osim zle djelatnosti. Osjećanje dobra, kao i carstvo Božije, njima je stvarno mrsko.

Prema učenju svetog Ignjatija Brjančaninova, „Pali duhovi su se survali,s visine duhovnog dostojanstva; oni su upali u tjelesno mudrovanje više nego ljudi. Ljudi imaju mogućnost da prelaze s tjelesnog mudrovanja na duhovno; pali duhovi su lišeni te mogućnosti. Ljudi nisu toliko izloženi jakom uticaju tjelesnog mudrovanja zato,što u njima prirodno dobro nije uništeno,kao što je padom uništeno u dusima.
U ljudima je dobro pomiješano sa zlom i zato je ono nečisto; u palim duhovima preovlađuje i djeluje jedino i samo zlo. Tjelesno mudrovanje u oblasti duhova,dobilo je najširi i najpotpuniji razvoj,koje ono može dostići. Njihov najveći grijeh je pomamna mržnja prema Bogu,koja se izražava strašnim i neprestanim bogohuljenjem. Oni su se pogordili,da su iznad samog Boga; pokornost Bogu, koja je prirodna tvarima oni su pretvorili u neprekidno suprotstavljanje, u nepomirljivo neprijateljstvo. Zbog toga je njihov pad dubok i rana vječne smrti kojom su oni pogođeni,neiscjeljiva je. Njihova suštinska strast je gordost; kod njih preteže čudovišna i glupa taština; nalaze uživanja u svim vrstama grijeha, neprestano su u njima, prelazeći s jednog grijeha na drugi. Oni gmižu i u srebroljublju i u stomakougađanju pa i u preljubama.
Nemajući mogućnost da ostvaruju plotske grijehe tjelesno, oni ih čine u mašti i osjećanjima; oni su predali bestjelesnoj prirodi,poroke svojstvene tijelu; oni su razvili u sebi neprirodne poroke neuporedivo više,nego što ti poroci mogu biti razvijeni među ljudima. Sadržeći u sebi početak svih grijehova.Pali duhovi,se trude da uvuku u sve grijehe i sve ljude,kako bi ih pogubili. Oni nas uvlače u raznovrsna ugađanja tijelu, pa i u koristoljublje i slavoljublje, slikajući pred nama predmete tih strasti najzavodljivijim slikama" . . . kraj citata . . .

Demoni ništa ne mogu da učine Tvorcu Koji je, budući da je svemogući Bog, nedostižan bilo kakvom uticaju od strane materije. Zato su svu svoju zlobu,okrenuli na čovjeka,koji predstavlja lik Božiji i, znajući da Gospod voli Svoje stvorenje, teže da što je moguće više naškode predmetu Njegove ljubavi . . .

Spoljašnji izgled, tjelesni sastav i osobine . . . palih duhova . . .

Citiraću . . . Svetog Makarija Velikog koji reče : „da anđeli imaju lik i izgled kao što duša ima svoj lik i izgled i da taj lik i spoljašnji izgled, kako anđela tako i duše, i jeste lik i izgled spoljašnjeg čovjeka u njegovom tijelu“.

Taj isti,ugodnik Božiji primjećuje,da su anđeli i duše, iako su vrlo prefinjeni po svojoj suštini,(uz svu svoju,prefinjenost), ipak tijela.To je moja mala digresija . . .

Kako reče Sveti Ignjatije Brjančaninov: „ oni su tijela fina, etarska, kao što su . . naprotiv . . . naša zemaljska tijela vrlo materijalna i gruba . . . Anđeli, poput duše, imaju: udove,glavu, oči, usta, grudi, ruke, noge, kosu - jednom riječju, potpuni izgled vidljivog čovjeka u tijelu. Ljepota vrline i Božija blagodat - sijaju na licima Svetih Anđela - a očajnička zlobnost,čini karakter,palih anđela - njihova su lica slična nakaznim licima zločinaca među ljudima".

Demoni su stvarno unakazili sebe . . . uništavanjem dobra u sebi, rađanjem i razvojem zla u sebi.To se odrazilo, i na njihovom spoljašnjem izgledu.Zato ih,Pismo,naziva „zvijerima“, a glavnog od njih „zmijom“ (Otk. 12,9).

„Ne predaj zvijerima dušu koja se ispovijeda Tebi“ (Ps. 73,19). „Njihov prirodni izgled je užasno strašan i ružan“ . . . tako je vidjeo Jov đavola,kao nakazno čudovište i prikazao ga je,strašnom vizuelnošću (Jov 39,42) . . .

Sveto Pismo . . . kaže da . . . demoni imaju ista čula koja ima i čovjek: vid, sluh, njuh; ono im pripisuje sposobnost da govore,a palim duhovima pripisuje nedostatke pale ljudske prirode, nijemost i gluvoću. Sam Gospod,nazvao je jednog demona gluvim i nijemim.

„ Duše nijemi i gluvi „- rekao mu je Gospod – „Ja ti zapovijedam“ (Mk. 9,25) i gluvi duh, koji nije čuo glas svetih apostola i nije se potčinjavao njihovoj zapovijesti, čuo je glas Boga i odmah je, strašno se mučeći i ričući, izvršio Božiju zapovest.
Prilikom drugog iscjeljenja,čovjeka opsjednutog demonom, Evanđelje kaže,da je taj demon bio nijem (Lk. 11,14).

Materija od koje se sastoje duhovi,ipak je bogami,daleko prefinjenija od materije našega (ljudskog) tijela. Upravo zato su, po mišljenju svetog Ignjatija Brjančaninova, „duhovi u svojim dejstvima daleko slobodniji, u sposobnostima daleko razvijeniji nego ljudi". U Djelima Svetih Apostola,se kaže da je „anđeo Gospodnji uzeo Filipa i odnio ga u Azot“, (Dap. 8,39-40).

U knjizi proroka Danila,treba pročitati o tome,kako je anđeo donio proroka Avakuma iz dalekog mjesta,da bi ovaj nahranio proroka Danila,koji se patio u jami s lavovima (Dan. 14,31-39).

Sposobnost,da brzo savladavaju prostor,imaju,ne samo anđeli, nego i demoni. Demoni imaju stvarnu mogućnost,da prenose s mjesta ne mjesto, kako grubu zemaljsku materiju, tako i ljude . . . prosta stvar.

U Evanđelju od Mateja . . . piše da je đavo, iskušavajući ,Gospoda Isusa Hrista, uzeo Ovoga u sveti grad i postavio ga na krov hrama, a onda Ga je odnio na,vrlo visoku goru (Mt. 4,1-11).

U žitijama svetog Jovana, arhiepiskopa Novgorodskog,govori se o putovanju koje je ovaj imao,jašući na demonu iz Novgoroda u Jerusalim i nazad. Pri tome je,kompletno putovanje obavljeno,u drugoj polovini noći, to jest, trajalo je,2 do 3 sata.
To ipak svjedoči,da brzina kretanja palih duhova, iako je vrlo velika, nije baš beskrajna.
Poput anđela, mislim da(oni),takođe imaju moć da vrše frapantne promjene,u nama vidljivoj prirodi.

U knjizi o Jovu,može se pročitati, kako je pod dejstvom đavola oganj(koji se ljudskim pogledima učinio kako je bačen s neba),spalio Jovova stada ovaca zajedno s pastirima. Tu se takođe može pronaći o tome,kako je zbog manipulacija nečistog duha,počeo uragan koji je srušio kuću u kojoj su bila okupljena Jovova djeca, pa su ona poginula (Jov 1,9).

U Tovitovoj knjizi,napisano je o demonu Asmodeju koji je ubio sedmoricu muževa,za koje je redom bila udavana Sara, ćerka Raguilova (Tov. 3,8).

Djelovanje duhova na materiju,posredstvom nama nepoznate materije, kao i mnoga druga svojstva anđela, prikazana su u sljedećoj . . . istoriji Svetog Pisma . . .

Anđeo se javio budućem izrailjskom sudiji Gedeonu,i kada je ovaj pripremio žrtvoprinošenje, anđeo Gospodnji pruži kraj žezla koji bješe u ruci njegovoj, dotače se mesa i beskvasnih hljebova; i iziđe oganj iz kamena i pojede meso i beskvasne hljebove; i anđeo Gospodnji sakri se od očiju njegovih (Sud. 6,21).

Iz ovog se primjera vidi,da su bestjelesni duhovi,stvoreni od finije materije nego čovjekove . . . a prvobitno su posjedovali moći,koje su im dozvoljavale da vrše jak uticaj,na materijalni svijet(osim toga, oni imaju neuporedivo veća znanja o ustrojstvu i zakonima svijeta,posjeduju sredstva,koja im omogućavaju da savlađuju zakone vidljivog svijeta itd. itd.) . . .

Kako kao početnik,već rekoh,a ne spomenuh, svu svoju zlobu i mržnju demoni usmjeravaju na čovjeka koji je lik Božiji.Njihovi su napori usmjereni ka tome da,pogube što je veći broj ljudskih duša. Zato oni upotrebljavaju svoje mogućnosti i moći "đavo svuda ispituje"- veli sveti Grigorije Bogoslov - "osmatra gdje da obori, gdje da rani i da pronađe ono što nije zaštićeno i što je otkriveno za udara ,što više vidi čistote, to više teži da je oskrnavi"...
"Zao duh prima na sebe dvostruki lik,(ponekad i trostruki) razapinjući čas ovu, čas onu mrežu on je ili najdublja tama (očigledno zlo) ili se pretvara u svijetlog anđela (poprima privid dobroga i vara umove krotkim osmijehom),(to je ono,znate ispod anđeoskog lica krije se . . . ) zbog čega je potrebna naročita opreznost,da se umjesto svjetlosti,ne bismo sreli sa smrću". . .

Na neophodnost posebne pažnje i budnosti,upozorava sveti apostol Pavle, govoreći:""jer se sam satan, pretvara u anđela svjetlosti. Nije,ništa veliko ,ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po djelima njihovim" (2. Kor. 11,14-15).
U borbi protiv čovjeka pali duhovi djeluju na njegovo tijelo, na misaonu, osjećajnu i voljnu sferu.
O karakteru uticaja na čovjekovo tijelo,već sam govorio ranije,gdje se vidi,da demoni mogu da ubijaju ljude, da navode na njih bolesti i da ulaze u njih (to jest,da ovladavaju njihovim tijelom).
Ovu posljednju tačku možemo odmah,podrobnije razmotriti,tek toliko da se razbiju predrasude i nagađanja,pojedinih internauta(čije strpljenje,stavljam na malu probu).

Demoni ulaze u unutrašnjost čovjekovog tijela svim svojim(uslovno govoreći)gasovitim bićem, slično kao što u njega,ulazi i vazduh.

Podroban opis ove činjenice,pronalazim kod Motovilova,u njegovoj priči o tome kako je nečisti duh,zavladao njegovim tijelom i mučio ga mnoge godine. Ušavši u čovjeka, demon se ne miješa s dušom, već boravi u tijelu, nasilno gospodareći dušom i tijelom.
Kako kaže sveti Ignjatije Brjančaninov, „gasovi imaju naročito svojstvo širenja, to jest, svojstvo da poprimaju zapreminu u različitoj meri . . . i očigledno je da i demoni imaju tu mogućnost,po kojoj njihovo mnoštvo može da se smjesti u jednom čovjeku, kako o tome govori Evanđelje (Lk. 8,30)". "Ušavši u čovjeka", kako svjedoči sveti Jovan Kasijan, . . . „demoni izazivaju strašno pomračenje razumnih osećanja duše (to se događa) poput pojava koje prouzrokuju vino, groznica ili pretjerana hladnoća".
Ali našu dušu,demon, ne može da načini svojim prebivalištem.
„Nečisti duhovi“ - tvrdi isti svetitelj – „ne prodiru u tijelo onih,koji su njima opsjednuti drugačije do,ovladavši najprije njihovim umovima i pomislima. Skinuvši sa umova odjeću straha Božijeg, sjećanja na Boga, zli duhovi ih napadaju kao na,nenaoružane i lišene Božije pomoći i Božije zaštite i zato oni bivaju vrlo lako pobijeđeni, i na kraju, prave u njima obitavalište kao da je to, njihov posjed" . . .
Isto to kaže i sveti Grigorije Bogoslov: . . . „Đavo,ne može ni na koji način da ovlada nama u potpunosti ali ukoliko đavo ovlada nekima, to je samo zato,što su oni po sopstvenoj slobodnoj volji dozvolili da ovlada njima,bez otpora" (Jk. 4,7).
Na taj način, iz gorenavedenog, da se zaključiti da se,neposredno useljavanje zlog duha u čovjeka događa,samo po naročitom dopuštenju Gospodnjem i često je posljedica strasnog i lakomislenog života grešnika.

Ovladavanje čovjekom, a ne useljavanje u njega,posredstvom spoljašnjeg potčinjavanja moći njegove duše,demonskoj volji vidljivo je daleko češće, nego bjesomučnost. Karakterističan je primjer za to . . . Juda. Riječi Jevanđelja „uđe satana u Judu“ ne treba razumjeti tako,da je Juda postao bjesomučan u pravom smislu te riječi.

Sveti Jovan Bogoslov kaže da je kroz strast srebroljublja,satana najprije prodro u dušu učenikovu (Jn. 12,6), pa tek onda je u potpunosti ovladao,njegovim srcem (Jn. 13,2) i najzad se potpuno uselio u njega (Jn. 13,27).
Tu je,po meni,vrlo vidljiv upečatljiv primjer,kako demon postepeno ovladava dušom grešnika putem strasti srebroljublja,koja stalno jača.
Jedan od glavnih načina,djelovanja nečistih duhova na ljude je njihovo djelovanje na misaonu sferu,putem unošenja u nju različitih grjehovnih pomisli(podataka). Nalazeći se van domašaja čovjekovih tjelesnih čula, demoni, djelujući na njegov um, unose u njega različite misli koje ličnost, koja ne vodi duhovni život, prihvata kao svoje. A ako ih prihvata,i slaže se s njima, time postaje provodnik tuđe zle volje koja postepeno i u cjelini njime ovladava.

„Često“ - kaže Antonije Veliki – „budući da su sami nevidljivi, (zli dusi) se,prikazuju kao pobožni sagovornici da bi obmanuli sličnošću lika,i da bi one,koje su prevarili uvukli u ono što žele".
Znajući da ljudi vole istinu, demoni stavljaju na sebe masku istine i tim sredstvom izlivaju otrov,u svoje sljedbenike . . . Tako je nekada đavo prevario Evu govoreći joj,ne svoje riječi, već tobože, ponavljajući riječi Božije, pri tome izvrćući njihov smisao (Post. z, 1).
Tako je prevario Jovovu ženu, naučivši je pretjeranoj ljubavi prema mužu, a otuda i huljenju na Boga, "pohuli na Boga i umri "(Jov. 2,9) - rekla je ona, vjerujući da se za bogohuljenje čovjek odmah,podvrgava smrti i samim tim se završavaju njegove teške,zemaljske muke.
Tako zapravo i jeste prevario i obmanuo sve ljude, izvrćući suštinu stvari i sve je odvukao u provaliju zla.

U borbi protiv nas,demoni ne poznaju sklonost naših srdaca, ne mogu da čitaju naše misli, nego iz riječi koje mi izgovaramo u dijalogu, iz postupaka spoljašnjeg čovjeka u razgovorima, „ustajanja, sjedenja, hoda, pogleda",sve to sagledavaju.

Prema mišljenju Evagrija monaha –„ po cijeli dan misle o prevari (Ps. 37,13) - naše unutrašnje stanje da bi za vrijeme molitve,pomračivali naš um zlim pomislima koje odgovaraju strastvenim sklonostima" . . .
Šta o tome govori,sveti Isidor Pelusiot: „đavo ne zna ono što je u našim mislima zato što to isključivo pripada sili Božijoj ,ali po tjelesnim pokretima,on lovi naše misli.
Vidi li, na primjer, da neko ispitivački gleda i uživa očima,u tuđoj ljepoti? Koristi njegovo stanje, i odmah podstiče takvog čovjeka na preljubu. Ako ugleda onoga,ko je pobjeđivan stomakougađanjem?Odmah mu,živopisno prikazuje strasti koje izaziva stomakougađanje i podstiče ga da,njegova namjera bude sprovedena u djelo. Podstiče i na otimanje i nepravedno sticanje" . . .

Podvigopoložnik - Hristos Bog - izjednačava snage onih,koji se bore i kroti divlju jarost zlih duhova,koji bez dopuštenja Božijeg,ne mogu iskušavati ljude, kao što se to vidi iz Jovovog života. Demoni čak nemaju vlast,ni da sami uđu u krdo svinja, već Gospod,ne dopušta da oni iskušavaju čovjeka više nego što on to može da podnese.
Ali ipak,On u toj borbi daje hrišćaninu snage,koja mu daje mogućnost,da izađe kao pobjednik.

Sem misaone sfere, pali duhovi mogu još napadati i čulnu i voljnu stranu čovjekove duše.
Šta o tome piše,prepodobni Nil Sinajski: „Kada zavidljivi demon ne uspijeva da pokrene sjećanje, tada djeluje na krv i sokove da bi preko njih proizveo u umu maštanje,i ispunio ga slikama".

Djelujući na tijelo, demon izaziva u čovjeku osjećanje pohote, bijesa, gnjeva i slično. To se baš vidi na primjeru svete Justine,u kojoj je demon koga je poslao čarobnjak, raspaljivao osjećanje pohote i sladostrašća, ali je ipak bio odagnan,molitvom svetiteljke.

Djelujući na voljnu sferu čovjekove duše, demon . . . hmm . . . kao da lišava čovjeka snage, energije i sposobnosti za odlučno djelovanje i za svako djelovanje uopšte,ali on,prilikom molitve odlazi pobijeđen silom . . . Hristovom.

Evagrije monah,piše,da se demoni razlikuju po stepenu zla i moći, vršeći različita služenja.
To potvrđuje i sveti Jovan Kasijan, govoreći da se „neki od njih naslađuju nečistim i sramnim pohotama, neki vole bogohuljenje, neki gnjev i bijes, neki se tješe tugom, neki taštinom i gordošću - i svaki onu strast u čovjekovo srce uliva kojom se i sam naslađuje - ali ne podstiču strasti svi zajedno, već naizmjenično, u skladu sa okolnostima vremena, mjesta i prijemčivosti kušanog".

O duhovnom nevidljivom ratu,svjedoči isti podvižnik: „Na neiskusne i nemoćne napadaju najslabiji duhovi, a kada ovi budu pobijeđeni, tada se šalju oni jači", ali to se događa ipak,u mjeri umnožavanja duhovnih moći vojnika, . . . Hristovog!

Demoni . . . stvarno imaju svojevrsnu „specijalizaciju", nalazeći se u zlu, imaju tu neku izvjesnu slobodu (kako bih to već nazvao),zato što mogu od mnogih zala da biraju,jedno zlo koje je njima najprijatnije. Od te strasti oni i žive, trude se da je raspale u čovjeku,kako bi kroz to dobili pristup njegovoj duši i tijelu.

Sem toga, sasvim je moguće pretpostaviti,da se demoni mogu hraniti i jačati na račun čovjekove energije,koja se transformiše u strasno uživanje.

Ako, po riječima svetog Jovana Damaskina, anđeli . . . „sozercavaju Boga onoliko koliko je to za njih moguće i imaju to za hranu", . . . demoni, kojima je sozercanje nemoguće, izgleda da mogu da dobijaju energiju posrednim putem, preko čovjeka, pretvarajući njegovu životnu silu u svoje napajanje. E , zato oni najprije moraju da upodobe čovjeka sebi, da bi dobili taj famozni pristup ,njegovoj duši.
Strastan i grjeholjubiv čovjek je,za pale duhove izvrsna hranljiva sredina. Raspirujući u njemu energiju strasti, energiju koja proždire njegove životne sile, demon se hrani i jača u takvoj sredini. Poslije toga, ovladavši grešnikom, pali duh koristi njegovo tijelo kao instrument,za dobijanje još veće,naslade strašću. Još jedan razlog ,što je strastan i grjeholjubiv čovjek . . .baš bukvalno,oblijepljen tim demonima.

Moram ipak reći da,pali duhovi mogu da daju svojim služiteljima,posebnu (demonsku vrstu energije), koja omogućava pokornim izvršiocima volje sila zla da,neumorno rade na polju umnožavanja grijeha. Pa zbog svoje destruktivne suštine, budući,da su lišeni sposobnosti za stvaranje, oni ipak moraju na kraju krajeva,da uništavaju svoje sljedbenike(naravno tragajući,za novim) . . .

,,.Pali duhovi,se trude da uvuku u sve grijehe i sve ljude,kako bi ih pogubili. Oni nas uvlače u raznovrsna ugađanja tijelu, pa i u koristoljublje i slavoljublje, slikajući pred nama predmete tih strasti najzavodljivijim slikama" . . . kraj citata . . . ,,

Gore se govori o palim DUHOVIMA a Pismo govori o palim ANĐELIMA.
Anđeli imaju duh kao što ga i čovek ima ali postoji duh pobune i duh poslušnosti koji krozt formu u kojoj se nalazi(čoveku ili anđelu) deluje. Kao što je gore navedeno da je to zlo izašlo iznutra i da je bilo u nekom biću a to biće poseduje svoje telo za razliku od duha.


,,Sposobnost,da brzo savladavaju prostor,imaju,ne samo anđeli, nego i demoni. Demoni imaju stvarnu mogućnost,da prenose s mjesta ne mjesto, kako grubu zemaljsku materiju, tako i ljude . . . prosta stvar.,,



Razlika između anđela jedne i druge vrste je samo ta što su jedni poslušni a drugi ne poslušni.
Jedni poseduju lepotu kroz ljubav a drugi ružnoću kroz mržnju inače su obe grupacije anđeli sa telima i duhovima u sebi(duha koji viče ava Oče ili duha pobune).

Sa ostalim tekstom sam saglasan jer su po Pismu i istiniti bez obzira ko ih iznosio.Drago mi je da neko priznaje da smo po Božjem obličju načinjeni i da govori da su anđeli u mnogo boljem poznanju kosmosa i zemlje od ljudi.
pozdrav.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Šteta. Šteta je ne poznavati šta piše Pravoslavlje (Ortodox).


Pretražila na više pretraživača i svaki put:
Gehena - Not found,
Hades - Not found,
Kveber - Not found,
Tartarus - not found.
Pretraživači u sebi sadrže i Stari i Novi Zavjet kao i sve ono što je sastavni dio kompletnog Svetog Pisma. Nisi mi naveo tačno mjesto gdje se spominju ti pojmovi.


Ja i dalje kažem da ne postoji nijedna crkva u kojoj je prikazan Bog Otac.
Ne znam zašto si naveo Jeremiju jer mi nije poznato da iko veliča i priča o "bogovima".
Ne znam ni u vezi čega si naveo Isaija, glava 66.


Znači, po tebi da je Raj na Zemlji?
Složio si se da se pol (muško i žensko) prikazuje u materijalnom tijelu, dok su anđeli i sva stvorena nebeska bića bespolni? Ok. Kako se tek nakon izgona iz raja Adam i Eva "poznaše"? (u smislu intimnog odnosa)

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Talija kaže:
,,Znači, po tebi da je Raj na Zemlji?
Složio si se da se pol (muško i žensko) prikazuje u materijalnom tijelu, dok su anđeli i sva stvorena nebeska bića bespolni? Ok. Kako se tek nakon izgona iz raja Adam i Eva "poznaše"? (u smislu intimnog odnosa),,

Raj je BIO na zemlji.
Stvoreni su kao muško i žensko da se množe.
Gde piše da su anđeli bespolni?
Piše samo da se po vaskrsenju i uznesenju neće ženiti ni udavati jer to anđeli koji su poslušni ne čine.

,,Pretražila na više pretraživača i svaki put:
Gehena - Not found,
Hades - Not found,
Kveber - Not found,
Tartarus - not found.,,

U redu, pokušaj ukucati svaki taj pojam na netui zasebno i čitati jer ti treba izvorni tekst. Sretno.

http://siont.net/u-hristu/knjige/dospeti.php

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Laviću, zašto da čitam tamo neki sajt Sionske trube ili Jehovinih svjedoka kad već imam Jovana Damaskina?
Ipak su Jehovisti i Sionske trube dosta mlađi od Damaskina.

Nađoh tekst a vidim da piše isto ono što i ja već napisah:

O Anđelima
Sveti Jovan Damaskin
(ʺTačno izloženje Pravoslavne Vereʺ, knjiga 2; glava 3)

Sam On, Sazdatelj i Tvorac Anđela privevši ih iz nebića u biće i stvorivši ih po Svom obrazu, bestelesnim po prirodi, sličnim nekom duhu i nematerijalnom ognju, kako govori Božanstveni David: „Činiš vetrove da su Ti Anđeli, plamen ognjeni da su Ti sluge.“ (Ps. 104:4) – opisujući njihovu lakost i plamenost, i vatrenost, i pronicljivost i bistrinu, kako oni žele Boga i kako Mu služe – njihovo stremljenje ka gornjem i slobodu od svakog veštastvenog predstave.

Tako, Angel jeste suština, obdarena umom, koja se postojano kreće, slobodna, bestelesna, koja služi Bogu, po blagodati primivši za svoju prirodu besmrće; samo jedini Tvorac zna oblik i određenje ove suštine. Bestelesnom i nematerijalnom ona se naziva u poređenju sa nama. Jer se sve u poređenju sa Bogom, jedinim nesravnjivim, pokazuje grubim i materijalnim, zato što je samo jedno Božanstvo u strogom smislu nematerijalno i bestelesno.

I tako, Angel je priroda razumna, obdarena umom i slobodnom voljom, koja se menja po želji, tj. dobrovoljno izmenljiva. Jer sve što je stvoreno je i izmenjivo; samo je jedno to, što nije stvoreno, jeste neizmenjivo, a sve razumno obdareno je slobodnom voljom. I tako, Anđelska priroda, kao razumna, obdarena je umom, ima slobodu, a kao stvorena – izmenjiva je, ima vlast i prebiva i preuspeva u dobru i uklanja se od zla.
Ona je nesposobna za pokajanje, jer je bestelesna. Čovek je dobio pokajanje radi nemoći tela. On je besmrtan ne po prirodi, već po blagodati: jer sve što je imalo početak po prirodi, ima i kraj. Samo je Bog uvek‐postojeći ili bolje: On je viši od večnosti, jer Tvorac vremena se ne nalazi u zavisnosti od vremena, nego – viši od vremena.
Angeli – druge svetlosti, umne, koje svoju svetlost pozajmljuju od prve i bespočetne Svetlosti, nemajući potrebe za jezikom i sluhom, već bez proiznošenja reči saopštavaju jedan drugom svoje misli i rešenja.

Dalje, svi Angeli su stvoreni kroz Logosa i dostigli su savršenstvo kroz Duha Svetoga posredstvom osvećenja, po meri dostojanstva i čina, učinivši se pričasnicima svetlosti i blagodati.
Oni su ograničeni: jer kada se nalaze na nebu, nema ih na zemlji, i kada se Bogom šalju na zemlju, ne ostaju na nebu, ali se ne zadržavaju ni zidovima, ni vratima, ni rezama, ni pečatima. Ker su oni neograničeni. Neograničenima ih nazivamo, jer javljajući se po volji Božijoj dostojnim ljudima, javljaju se ne takvima, kakvi su sami po sebi, već se preobražavju saobrazno tome, kak ih posmatrači mogu videti. Jer po prirodi i u sopstvenom smislu neograničeno je samo nestvoreno, jer svako sazdanje se određuje Bogom, Koji ga je stvorio.
Osvećenje oni imaju izvana, a ne iz sopstvene prirode – od Duha; prorokuju po blagodati Božijoj; nemaju nužde za brakom, pošto oni nisu smrtni.

Pošto su oni – umovi, to se i nalaze u mestima, koji se postižu samo umom, ne telesnim obrazom opisivani – jer po prirodi ne primaju oblik kao tela, i tri dimenzije – već time, što duhovno prisustvuju i dejstvuju tamo, gde im je povereno i ne mogu biti u jedno vreme biti ovde i tamo i delovati.
Da li su oni ravni po prirodi ili se razlikuju jedan od drugoga, mi ne znamo. Zna samo Jedan Bog, Koji ih je stvorio, Koji i sve zna. Razlikuju li se jedni od drugih svetlošću i položajem; ili imaju stepene saobrazno svetlosti, ili saobrazno stepenu učestvuju u svetlosti, i prosvećuju jedan drugog po stepenu prednosti čina ili prirode?Ali jasno je, da najviši Angeli predaju i svetlost i znanje nižima.
Oni su moćni i spremni za ispunjavanje božanske volje i kao rezultat brzine, urođene im prirodom, odmah se pojavljuju svuda, gde bi poželelo božanska volja; i štite oblasti zemlje, i upravljaju narodima i zemljama, kako im je povereno od Tvorca i upravljaju svim našim poslovima i pomažu nam. Uopšte i po volji Božijoj i po odluci Božijoj, oni su – više nas i uvek – u blizini Boga.
Oni su – teško pokretni ka zlu, iako i ne nepreklonjivi, ali sada čak i nepreklonjivi – ne po prirodi, već po blagodati i po privezanosti samo Jednom Dobru.
Oni posmatraju Boga, koliko je za njih moguće, i imaju to za hranu.
Budući više nas, kao bestelesni i slobodni od svake telesne strasti, oni, jednako nisu bestrasni, jer je bestrasno samo Jedno Božanstvo.
Primaju oblik, kakav bi im Gospod Bog poverio i u tom obliku se javljaju ljudima, i otkrivaju im božanske tajne.
Oni žive na nebesima, i imaju samo jedno zanimanje – slave pesmama Boga i služe Njegovoj božanstvenoj volji.
Kako govori Najsvetiji, Sveti i Veliki u bogoslovlju, Dionisije Areopagit, svo bogoslovlje, tj. božansko Pismo imenuje devet nebeskih suština. Božanstveni sveštenotajnik ih deli na tri trojstvene grupe: prva, kako on govori, uvek blizu Boga i kako mu je predano, nalaze se u najbližem i neposrednom jedinstvu sa Bogom – to je grupa šestokrilih Serafima i mnogookih Heruvima i jasvetijih Prestola. Druga grupa sadrži u sebi Gospodstva, Sile i Vlasti, a treća i poslednja – Načala, Arhangele i Anđele.
Neki, naravno, govore, da su dobili biće pre svake tvari – slično tome, kako govori Grigorije Bogoslov: „pre svega Bog je zamislio angelske i nebesne sile i ta misao je postala delo“. Drugi govore, da su oni nastali posle stvaranja prvog neba. Svi su saglasni, da su oni stvoreni pre stvaranja čoveka. Ja se saglašavam sa Bogoslovom: pošto je trebalo stvoriti pre svega umnu suštinu, a zatim osećajnu, a posle već iz te i druge suštine, čoveka.
Oni, koji nazivaju Anđele tvorcima bilo kakve suštine, usta su njihovog oca – đavola. Jer, kao tvari, Angeli nisu tvorci. Tvorac svega, Promislitelj i Svedržitelj jeste Bog, Jedini nesazdani, opevani i proslavljeni u Ocu i Sinu i Svetome Duhu.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Izbor je tvoj, ako ti taj tekst ponuđeni nije na korist ti ga nemoj čitati.
Da vidimo ponuđene reči:
,,I tako, Anđelska priroda, kao razumna, obdarena je umom, ima slobodu, a kao stvorena – izmenjiva je, ima vlast i prebiva i preuspeva u dobru i uklanja se od zla.
Ona je nesposobna za pokajanje, jer je bestelesna. Čovek je dobio pokajanje radi nemoći tela.,,

To su ljudski rezoni i zato grešni.
Piše da je anđeoska priroda obdarena umomi da je izmenjiva njegova (anđeoska) priroda i da se UKLANJA OD ZLA.

Pa kako onda heruvim zaklanjač po rangu veći od svih anđela se nije UKLONIO OD ZLA ?

Čovek greši i dalje kaže za anđeosku prirodu tela: ,,Ona je nesposobna za pokajanje, jer je bestelesna.,,
Dakle, Bog stvori anđela da se ukloni od zla a anđeo načini zlo...i onda pošto ,,nema telo,, NEMOŽE SE POKAJATI...
Bog je Duh a Duh NEMA TELO i Bog se ne može pokajati...a šta kaže Pismo u vezi kajanja???

Pusti ljude idi za Bogom.
Da e Petar bar do kolena tom mudracu nebi pisao da s pali anđeli zatvoreni i da im se TELA čuvaju u Tartarusu a dan .... a dotle su im duhovi slobodni i šitaju.Ali ko još veruje apostolima i prorocima pored gomile dokonih staraca koji isu drugu zapovest prdočili narodu da ne strada. Jeremija i Isaija.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Sionske trube valjaju a Damaskinov tekst ne valja? Damaskinov tekst su ljudski rezoni a čiji su rezoni Sionskih truba?

Naravno, nakon smrti nijedan čovjek nema pokajanja, to ti je iz Pisma poznato. I "zato stražite dakle, jer ne znate kad će doći gospodar od kuće, ili uveče ili u po noći, ili u petle ili ujutru, da ne dođe iznenada i da vas ne nađe, a vi spavate".

Tako nema pokajanje ni svjetlonoša (Lucifer) jer nema tijelo.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Stvarno mi nije jasno kako vi uopšte čitate Bibliju?
Evo kako veliki učitelj, koji je nekad ovde bio to radi, citiraću ga:

Da si ukucala u forumski pretraživač našla bi odgovor.
_________________

_________________
A MAN'S GOT TO DO WHAT A MAN'S GOT TO DO!!!

ili uzmi kulu strazara, tamo je sve lijepo objasnjeno.

Prije svog pada . . . Adam i Eva su se nalazili u opštenju s anđelima svjetlosti i razgovarali su s njima. Stanje pada,učinilo nas je nesposobnim da vidimo anđele, ali svetima, koji su dostigli najviše savršenstvo i koji više nisu mogli biti obmanuti od demona, bio je otkriven svijet duhova (to stoji u žitijama Antonija Velikog, Makarija Velikog i drugih). Naravno,naravno . . . na taj način, za viđenje anđela,neophodna je promjena i u samim ljudima.
Po posebnom promislu Božijem,vidjeli su anđele i ljudi veoma običnog, pa čak i poročnog života, kao što je na primjer, lažni prorok Valaam. Što se opet tiče opšteg pravila, tu Sveti Oci jednodušno govore o tome,da je neposredno viđenje demona,za nepripremljenog čovjeka krajnje opasno i štetno.
Šta nam piše tim povodom,u tumačenju 41. psalma Jovan Zlatousti: „Koliko demona juri po ovom vazduhu? Koliko je gnusnih sila? Kada bi im Bog samo dozvolio da nam pokažu svoj strašni i odvratni lik, mi bismo poludjeli".

Naše grubo materijalno tijelo nam služi,kao svojevrsna spasonosna pregrada,koja nas štiti od neposrednog viđenja demona,koje bi mogli dovesti do ludila one koji ih ugledaju. Istovremeno je neophodno istaći da su vračevi, čarobnjaci i magovi, svjesno ulazeći u opštenje s nečistom silom, skidali sa sebe tu spasonosnu pregradu i neposredno su viđali demone. Do istog takvog viđenja nečistih duhova dovodi bavljenje jogom i drugim istočnjačkim religijama,koje imaju demonsku usmjerenost.
Na pitanje: „Zašto mnogi ljudi ne osjećaju demonski uticaj?" vrlo dobar odgovor daje preosvećeni Inokentije, arhiepiskop Hersonski. Evo njegove pouke: „Da bi čovjek osjećao na sebi,dodir duha tame, treba i sam da bude svijetao, a grešnik je tama. Na čistoj bijeloj haljini i mala mrlja odmah se primjećuje, a na crnoj haljini se ne primjećuju ni najcrnje,velike mrlje. U duši svijetloj i čistoj, bilo kakva misao koju je bacio đavo odmah proizvodi pometnju, težinu i bol u srcu, a u duši grešnika, mračnoj i uprljanoj, i samo njegovo prisustvo je neprimjetno. Takvoj neprimjetnosti pomaže duh zlobe,svim silama: jer kakva mu je korist da bude primjetan? Da dopušta da ga ljudi neposredno osjećaju? To bi značilo da učini da bježe od njega. Zato se on, tiranski vladajući grešnikom, u isto vrijeme trudi,da ovoga drži u istoj toj prelešćenosti kako ovaj, tobože, djeluje sam od sebe i kako je u svemu savršeno slobodan".


Opštenje s Hristom,oslobađa vjernike od vlasti đavola, ali to biva samo uz najsavršeniju vjeru; a pošto takvo savršenstvo ne dostižu svi, vlast đavola u svijetu i dalje traje nad nesavršenima u mjeri njihove strasnosti, kao i nad onima koji ne vjeruju u Hrista. Na taj način, samo je vjernicima darovana mogućnost oslobađanja od vlasti đavola, usljed krsnih zasluga,Spasiteljevih. Ta mogućnost se ostvaruje po mjeri i stepenu vjere i duhovno-moralnog usavršavanja čovjeka. Eto zašto je (iako se Hristova pobjeda nad knezom ovoga svijeta i faktički ostvarila smrću i vaskrsenjem Hristovim), Crkva Hristova, u njenom vremenskom i postepenom razvoju u svijetu, još uvijek Crkva vojujuća, i takva će biti do kraja svijeta i Strašnog suda.
Zahvaljujući iskupiteljskim zaslugama Isusa Hrista mi možemo pobjeđivati đavola. Njegov uticaj na ljude je oslabljen, naročito na one koji se raspinju s Hristom sa svojim strastima i pohotama. Samo sredstvima grijeha i strasti demoni prijanjaju uz dušu i sve dok je ona u grijehu, biva oslijepljena od njih.

Sveti Grigorije Nisijski kaže: „Kada je naša priroda upala u grijeh, naš pad Bog nije ostavio Svojim Promislom, već kao pomoć u životu svakoga,daje nekog anđela od onih koji su primili bestjelesnu prirodu, no sa suprotne strane oskrnavitelj prirode,smišlja isto to posredstvom nekakvog lukavog i zlotvornog demona koji bi škodio čovjekovom životu. Čovjek ipak, nalazeći se između anđela i demona, sam od sebe čini jednog nadmoćnijim od drugog, slobodnom voljom birajući učitelja od te dvojice. Dobri anđeo ukazuje pomislima blaga vrline, a drugi pokazuje materijalna zadovoljstva od kojih nema nikakve nade u dobro".
Vidi se iz riječi svetog Oca, konačnan izbor dobra i zla uvijek je prepušten,samom čovjeku. U slučaju prihvatanja strane anđela svjetlosti, hrišćanin uz pomoć blagodati lako pobjeđuje palog duha. Sveti Oci i učitelji Crkve pokazuju sljedeća sredstva za borbu protiv đavola: vjeru, riječ Božiju, prizivanje imena Hrista Spasitelja našega, strah Božiji, smirenje, trezvenost, molitvu, krsno znamenje. Ova sredstva svaki hrišćanin može neposredno da upotrebljava u borbi protiv demona.Postoje i ona kojima se možemo koristiti kroz sveštenoslužitelja . . . to je pokajanje s pričešćem Svetim Hristovom Tajnama i zaklinjanja koja se čitaju nad čovjekom,koji pati od nečistih duhova. „Kada molitelji (hrišćani koji se mole) hrabro podnose iskušenja, kaju se zbog svojih grijehova, spokojno trpe uvrede, prebivaju u molitvama - svjedoči prepodobni Jovan Karnafski - demoni se muče, grizu i plaču, ali ljudima to nije dato da vide da se ne bi pogordili".
Molitva,koja omogućava izlivanje blagodati Svetoga Duha na čovjeka i koja ga povezuje s Bogom, spaljuje demone i ovi, ne mogući više da trpe oganj blagodati, s kricima bježe od čovjeka koji se moli.
Eto zašto je prilikom svakog iskušenja potrebno ustajati na molitvu koja nam daje pomoć Božiju i s kojom smo nepobjedivi.
Isto kao što i duhovi imaju uticaj na materiju, tako i materija ima uticaj na duhove. Tako će se odbačeni duhovi vječno mučiti u ognju paklenom, u ognju veštastvenom. U Tovitovoj knjizi nalazimo podrobnu i živu sliku uticaja čak i zemaljske materije na duhove.
„On pak (Tovit) idući, sjeti se riječi Rafailovih i uze kadionicu, i položi riblje srce i jetru i poče da kadi. Demon, osjetivši taj miris, pobježe u gornje krajeve Egipta, i sveza ga anđeo" (Tov. 8,2-3).

U crkvenoj praksi,poznato je odagnavajuće dejstvo tamjana,na zle duhove. Takođe je zabilježeno blagodatno dejstvo svetih moštiju, čudotvornih ikona, pa čak i odeždi svetih, čije prisustvo zli dusi ne podnose. Sve je to povezano s blagodaću,koja izlazi iz njih i koja proždire demone.
Poznato je da su sveti podvižnici još u zemaljskom životu,dobili vlast nad nečistim duhovima. Tako u žitijima svetog Andreja, mučenice Julijane i Antonija Velikog se može vidjeti,kako su oni čak bili izloženi i batinama,od zlih demona. U žitiju Jovana, arhiepiskopa Novgorodskog, priča se o tome kako je ovaj primorao demona,da ga odvede u Jerusalim na poklonjenje i vrati natrag. Žitija svetih . . . puna su svjedočanstava o pobjedi preobraženog čovjeka nad nečistim duhovima . . .

_________________
A MAN'S GOT TO DO WHAT A MAN'S GOT TO DO!!!

Orhana1, odličan tekst. Primjećujem u tekstu Tov (Tovit). Je li to Tobija? Čim se spominje i riba?

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Talija . . .

Knjige premudrosti od starozavjetnih proroka(Isusa sina Sirahova, Juditu, Tovita,tri knjige Makavejske, dijelove Danila 3, 24-90; 13. i 14. poglavlje i dijelove Jestire 10, 4 - 16, 24)itd. pravoslavni teolozi,smatraju vrijednim knjigama koje se koriste za pouku onima,koji stupaju u crkvu,pa tako one za njih nisu apokrifne, već samo deuterokanonske,odnosno neki ih nazivaju i drugokanonskim.
Ovi teolozi,apokrifnim knjigama smatraju samo one,koje su lažne, tj. koje su pisali ljudi,lažno ih datirajući u drugo doba, kako bi varali ljude . . .

Međutim, bez obzira na buduće odluke, pojedini profesori na Bogoslovskom fakultetu SPC već danas uče studente,da u kanon Staroga zavjeta spadaju i Druga Jezdrina, Knjiga o Tovitu, Knjiga o Juditi, Knjiga premudrosti Solomonove, Knjiga premudrosti Isusa sina Sirahova, Poslanica Jeremijina, Knjiga proroka Varuha, Prva, druga i treća Makavejska i Treća knjiga Jezdrina, što predstavlja proširenje i šireg, aleksandrijskog kanona koji prihvata i rimokatolička crkva.

Ko ima uši neka čuje i ovo a ja samo citiram taj tekst od gore:

,,Prije svog pada . . . Adam i Eva su se nalazili u opštenju s anđelima svjetlosti i razgovarali su s njima. Stanje pada,učinilo nas je nesposobnim da vidimo anđele, ali svetima, koji su dostigli najviše savršenstvo i koji više nisu mogli biti obmanuti od demona, bio je otkriven svijet duhova (to stoji u žitijama Antonija Velikog, Makarija Velikog i drugih). Naravno,naravno . . . na taj način, za viđenje anđela,neophodna je promjena i u samim ljudima.,,

Bar sedam Nobelovih nagrada za ovaj ,,premudri,, tekst!!!
Ovo je učenje pokreta ,,Branhamovci,, i to je mala LAŽ koja zvoni u ušima.
Adam i Eva su među se imali šta su imali a ne sa palim anđelima jer ni jedno dete nije od palih anđela tako kaže Pismo.
Kroz Sita se obećava velika stvar i kako sad SPASENJE STIŽE KROZ POTOMKE PALIH ANĐELA...???
Čujete li vi narode šta čitate?

A pošto su svi nastali od Adama i Eve kako onda neki ,,KOJI SU DOSTIGLI SAVRŠENSTVO,, kroz odnos sa palim anđelima nisu prevareni od istih...smešno.
I tako Bog kroz luciferovo potomstvo spasi svet i ko je onda najavljeni Adamov potomak koji će kroz Davidovo koleno doći...čiji sin?? Jel čujete sebe...čiji je sin Isus ako su svi na zemlji došli kao potomci Adamovog i Evinog odnosa sa luciferom....

Jadne duše !!!
Veliki ovaj , veliki onaj, sveti ovaj , sveti onaj jedino Bog sića neka...
Lepo je rekao Jeremija u 7 i 10 glavi i Isaij u 66. Samo ko će verovati tim mališanima pored onih velikana i još ,,mudrih,,?

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

A te dvije crkve su oličenje biblijskog učenja, hrišćanstva i hrišćanskog ponašanja

_________________
A MAN'S GOT TO DO WHAT A MAN'S GOT TO DO!!!

Old fešn men

Vjera živi od vjernika,a ne obratno – kako to vjernici vole da misle.A za to . . . su se pobrinuli oni malobrojni,koji stvarno žive od vjere,mada više od vjere drugih nego od sopstvene,u šta, vjernici međutim,ne vjeruju .

Ali i nekatolici,pa čak i mnogi religijski indiferentni ljudi (poput ovih . . . što glumeći neupućenost duvaju,u sionske trube),većinom ni ne znaju šta se stvarno skriva iza „istorije spasenja“.Oni naprosto ne vjeruju da istorija spasenja može da bude tako,nespasonosna,a istorije svetaca potpuno svetogrdne.
Onu Helvecijevu značajnu misao:“Kad čovjek čita „njihove“ svetačke legende,u njima pronađe imena hiljade kanonizovanih zlikovaca“ . . . oni smatraju bestidno pretjeranom,čak i sasvim nevjerodostojnom,iako je ona od riječi do riječi tačna,a potom i često verifikovana bila.
Čovječanstvo,koje je već na putu da ode dođavola,zajedno sa istorijom spasenja i svim svecima,niti može niti hoće da u to povjeruje.Čitava se vojska,dobro plaćenih bojovnika(naravno ne samo u mantijama)stalno bavi time,da ga onemogući da u to povjeruje i da se istorija obavije dimom tamjana,pa da se sve to,tobože sa najvećom ozbiljnošću,krsti“naukom“ – naročito onda kada se sve dobro znane „tamne mrlje“ prošlosti najbespoštednije razotkrivaju,kako bi se iste takve iz najnovijeg vremena,mogle što bolje da zamagle.
Ovo mi ipak stoji u vezi sa čudnim mišljenjem mnogih,da jedan zločin od prije hiljadu godina,ni izdaleka nije tako strašan kao neki današnji zločin i da te stare stvari treba ostaviti na miru.
Ali te stare stvari uopšte nisu stare!Prošlost uopšte nije prošla!
Onu glupu rečenicu,da se istorija ne ponavlja,stalno opovrgava sama ta istorija,koja se u osnovi uvijek ponavlja.
Sve ovo dajem kao kopču,za temelje konzistentnoj analizi uloge ove vjerske organizacije,u političkoj biografiji Evrope,a u savremenom periodu na analizi uloge papokratije,u rađanju fašizma i nacizma.

Zato ,Old fešn men . . . nemoj požurivati sebe oko ovako krupnih pitanja,počev od najbestijalnije i najveće prevare,u istoriji savremenog svijeta.Konstantinove darovnice.

Bog darova šabat i blagoslovi ga a Kosta ga ukide svojim dekretom u ime dana sunca kako se engleski i danas naziva. Nebi bilo loše čitati više Bibliju nego dokone ljude.
Evo tog bisera koji opija narod:

,,Konstantinov edikt
Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Konstantinov edikt je pravni dokument kojem je 7. ožujka 321. godine rimski car Konstantin I. Veliki uveo venerabilis die Solis (lat. "časni dan Sunca"), nedjelju kao građansku instituciju, zakonski, naredio njezino svetkovanje, te zabranio bilo kakve građanske ili obrtničke poslove u taj dan. [1] [2]
Tekst izvornika i njegov prijevod [uredi]

Ovako glasi tekst izvornika (na latinskom jeziku):

"IMPERATOR CONSTANTINUS AUG. HELPIDIO: OMNES JUDICES, URBANAEQUE PLEBES ET CUNCTARUM ARTIUM OFFICIA VENERABILI DIES SOLIS QUIESCANT. RURI TAMEN POSITI AGRORUM CULTURAE LIBERE LICENTERQUE INSERVIANT, QUONIAM FREQUENTER EVENIT, UT NON APTIUS ALIO DIE FRUMENTA SULCIS AUT VINEAE SCROBIBUS MANDETUR, NE OCCASIONE MOMENTI PEREAT COMMODITAS COELESTI PROVISIONE CONCESSA." [3]

Hrvatski prijevod:

"Uzvišeni car Konstantin Helpidiju: U časni dan Sunca svi suci, gradski službenici i ljudi u gradovima se trebaju odmarati, a sve radionice trebaju biti zatvorene. Na selu, međutim, oni koji se bave zemljoradnjom mogu slobodno i zakonito nastaviti sa svojim običnim poslom, jer često se dogodi da drugi dan nije tako pogodan za sijanje ili rad u vinogradu, pa bi zanemarivanjem iskorištavanja pogodnih trenutaka mogli propasti darovi koje nam nebo daje."

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.