Citiraj:
то ти није никакав одговор.
Pa nisi se ni ti baš proslavio, mislim čak da nisi ni pokušao da shvatiš poentu teksta - samo zato što ga je napisao neko ko se tebi ne sviđa.
Citiraj:
Да ли заиста искрено сматраш Левија за неког ко може бити примјер и узор у духовном животу?
A šta je on to toliko strašno i užasno učinio? Mislio svojom glavom? Slijedio svoj put? Nije se plašio novog i nepoznatog? Pisao "radove" neke 'strašne' i vršio 'strašne' rituale? Živio na samom početku perioda "magijskog preporoda" i ostao zapamćen kao jedan od pionira???
Da, meni je to sasvim dobar
primjer osobe posvećene duhovnom životu.
A uzor, ne, ja nemam uzore - neću da budem kao neko (jer "pratiti put kojim je neko drugi prošao je dobar način da saznamo nešto o
njemu")
Text sam postavio upravo zato što sam pronašao ono što i sam osjećam, sažeto u nekoliko lijepih rečenica.
A da si bolje pročitao text, skontao bi da Levi ni najmanje ne negira postojanje Boga, nego ga upravo potvrđuje. Ono čim je ogorčen jeste "nemoguća misija" da se Bog obuhvati ljudskim umom, jer se kao rezultat toga javlja "konačna personifikacija beskonačnosti" tj. ono što si ti citirao, priviđenje, idol... Svaki pokušaj shvatanja Boga "duhom" (tj. umom, intelektom) osuđen je na stvaranje jedne takve prikaze, kojoj onda bivaju upućene sve molitve i nadanja.
Alternativa ovome je da se odbaci svaki pokušaj dokučivanja božanskoga intelektom, te da se dopusti da "srce" (tj. ona iskra koja tinja u svima nama, a koja vješto izmiče svim opisima) osjeti i doživi božansko:
"Naš duh mora ostati nijem pred njim, i samo naše srce ima pravo da mu da ime: Oče naš!"