sagitarius je napisao:
Krstenje/krizmanjem/sunecenjem namecenom djetetu na silu svoju volju i religijski izbor koje ono ne zeli i ne moze shvatiti, jer je premaleno.
Sutra ako to dijete shvati da to nije vjera koja njemu odgovara, mi smo ga natjerali da bude vjerolomnik i apostat, te ga time izlazemo veoma nepovoljnom polozaju u drustvu, koje je vecinom dominantno u jednoj religiji, stvarajuci mu brojne probleme u zivotu jer ce ga vjerska vecina otvoreno ili skriveno sabotirati i bojkotovati na poslovnom i svakom drugom planu.
Takodje, ukoliko djete stasa u zrelog covjeka i razluci da se ne pronalazi niti u jednoj vjeri, opet od njega pravimo otpadnika od vjere.
Smatram da nije uopste u redu uvoditi dijete u religiju i na taj nacin je ugradjivati kao naviku i vid obaveze od malena, a ne kao nesto do cega je ono kasnije, kao odrasla osoba dosla svojim saznanjima, svojom voljom i ljubavlju.
Da od malena djecu ne forsiraju da budu vjernici, kroz tradicije, obicaje, na kraju, drustvenu prisilu (ili si nas ili nisi, ako nisi nece ti biti dobro kao nama), sigurno bi preko polovine sadasnjih nazovi vjernika bilo bezboznickog opredijeljenja ili neke druge vjere, a ne mogu slobodno i bez straha doci do druge vjere, jer se to smatra velikim grijehom i osudom. Ko zna kome od nas vise odgovara budizam, hinduizam, pravoslavlje, islam, katolicanstvo, ko zna u cemu bi nasli najvise sebe i najbolji nacin da se priblizimo ekvilibrijumu u zivotu i Bogu. Ne mozemo to iskusiti jer nas dominantna religija po rodjenju potcinjava sebi, sto je krajnje nepravedno.
Izuzecemo prednost krstenja kroz opravdavanje da dijete moze umrijeti malo i nekrsteno te time nikako ne moze ici u raj jer je nekrstena dusa. Ako ga krstimo a ono promjeni ili odbaci vjeru, pravimo mu smrtni grijeh i ponovo ne moze u raj.
Kakav je vas pogled?
Moj pogled je ovakav:
Ako pojedinac želi da bude religiozan (osjeti to u sebi) onda je potpuno svejedno kako će se moliti jednom istom Bogu.
Zašto bih ja izlazila iz svoje religije i ulazila u drugu religiju da bih se molila istom Bogu?
Pa u kontekstu koji je zapoceo sagitarius nije poenta da se izadje iz religije kad je dozivljavas svojom, vec suprotno: kad vidis da ti ta religija ne pase. Shvatam da ti ukazujes da je svejedno u kom si religijskom pravcu sve dok dozivljavas Boga, i to je OK (ili kao kad bi neko zamjerao da li jede hleb ili kuša kruh, ... ili the bread
), ali religijski put postoji da bi se pojacao kvalitet dozivljavanja Boga. Ukoliko neko osjeca da ga religija (koja mu je nametnuta) sputava onda ce ili promjeniti religiju i postati crna ovca ili zauvijek ubiti svoju dusu.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
