banjalukaforum.com

Zestoko Blue.

I u cemu je znacenje onda?

U namjeri ili porivu iz koje je namjera proistekla ?

Ili mozda rezultat odredjuje znacenje, usprkos namjeri i porivu koji joj prethodi ?

Da li je gotovo sve relativno ?

Koliko je svjesnosti iznad nesvjesnog, i da li svjesnost predstavlja samo novi plast umjesto Istine (kod vecine) ?

Sta je autenticno ?

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Iz tvojih pitanja stičem utisak da si ti već čitala i razmišljala o svemu ovome. :)

Poenta je u tome da akcenat valja staviti na ono što čovjek jeste. Iz toga 'Ja' (ličnosti, duše, duha...) dolaze svi porivi za djelovanje.

Svakom djelu prethodi misao ili emocija. (nije svako djelo racionalno) Dakle, prvo nastane misao ili emocija, pa tek onda slijedi djelo, a posljedice dolaze tek na kraju. Nije li apsurdno misliti da će posljedice retroaktivno dati značenje našem djelu, a da će djelo onda dati značenje našoj misli? (ne kažem da treba zanemarivati posljedice djelovanja, postavlja se pitanje odgovornosti)

Čovjekovu ličnosti čini i svjesni i nesvjesni dio. Njihovo razdvajanje je korijen neurotičnosti, po Karen Hornaj. (Horney) S tim da dio svjesne ličnosti često predstavlja samo ono što je moglo da su ugura u društveni kalup, plus još neki 'kozmetički' dodaci koje nemaju veze sa čovjekovom ličnošću.
Autentična ličnost je ipak neopisiva riječima, biti svjestan onoga što jesi je izuzetno postignuće.

Blue,

Pokusavam, kao i svi mi, zar ne ?

Tu nema puno dileme.

Citiraj:

Svakom djelu prethodi misao ili emocija. (nije svako djelo racionalno )

Da...

...naravno...

Zbog cega mislis da je to apsurdno ?Misao je bez djela slobodna kao ptica, i ne sadrzi odgovornost u sebi kao takva. Dobro je pogledati vlastitu misao, i ili je pustiti ili joj dodati psihicku energiju. Opasna je kada je opsesivna, kad joj je psihicka energija pridruzena bez osvijesenosti o tome.Tada postaje Perpetuum mobile.
Naravno da veoma cesto posljedice daju novo svjetlo djelu.Djelo moze biti bezazleno samo po sebi, a imati snagu izazivananja lancane reakcije, kako pozitivne, tako i negativne.Odgovornost je imanentna svakom djelu, ma kakvu vrstu psihicke energije nosilo u sebi.Tu dolazimo do potrebe opreznosti, ali i ogranicenja Slobode.



K.H. mi je nepoznata, no teza zvuci razumljivo.

Ovdje mi je potrebno dodatno pojasnjenje da bismo nastavili razgovor.

I ovdje nisam sigurna da mi je jasno na sta si mislio.

Ovim odgovorom sam razocarana. Cini mi se da si odgovorio tek da to ucinis, bez udubljivanja. Za to ti slijedi kazna. (Svjesna) hahahahahaaaaa,

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Može li posljedica da objasni uzrok? Pošto čovjek ima mogućnost predviđanja posljedica svog djelovanja, može, ali samo u određenoj mjeri. (kao prvi korak ka razumijevanju)

Prvo, čovjek može da pogrešno predvidi posljedice onoga što čini. Tako posljedica ne može biti uzeta kao apsolutno mjerilo za objašnjavaje uzroka djelovanja.

Drugo, postavlja se pitanje zašto čovjek želi posljedice kakve želi? Npr., onaj koji hoće da stekne što više imetka biva proglašen za pohlepnog.
Zašto je neko pohlepan? Svaka je pohlepa mentalne prirode, bez izuzetka. Uzroci te pohlepe mogu da budu različiti. Možda praznina koju čovjek osjeća jer nije uspio o sebi stvoriti sliku osobe dostojne ljubavi, npr. Ili fiksacija za analnu fazu razvoja ličnosti. Ili hronična nesigurnost zbog verbalnog zlostavljanja u djetinjstvu...
Ja jesam laik kad je psihologija u pitanju, ovo navodim da bi se moglo razumjeti kako je uzrok djelovanja ukorijenjen duboko u čovjekovoj ličnosti. Tek tu se završava lanac koji je prouzrokovao djelo.
Nije dovoljno prekinuti neku kariku lanca, truditi se da se ne misli na određen način, ili se suzdržavati od nekog djela. To se onda naziva potiskivanje i može dati katastrofalne rezultate. Promjena mora biti duboka, mora zadirati u samu sržbića inače ništa neće biti riješeno.

Kao što se ne može prekinuti karika u tom lancu, tako se ne može ništa stvarno stvoriti vještački, da nema korijena u čovjekovom biću. Kao pokušati raditi nešto ne bi li se tako stvorio neki kvalitet. Takva je promjena kozmetička i može da vodi samo otuđenju ukoliko ostane na tom površinskom nivou. (otuđenje, ispiranje mozga, kondicioniranje...)

K. H. je dala možda najbolju teoriju neurotičnosti. Ali, nema smisla da o tome sad raspredam kad možeš i sama da to vidiš. Naći ćeš tu njenu teoriju pomoću Google-a. Onda će ti biti jasno ovo o društvenom kalupu i kozmetici.

Nemoj da se razočaravaš, mistifikacija autentičnosti je najbolje do čega sam došao do sada. Jedino opravdanje za tu moje ne-udubljivanje je u tome što ni najopširnije pisanje ne bi moglo da razjasni jedan mistični pojam.

Dokle cete da samo citirate autoritete i teorisete o diskusiji.
Svako ko zna da analizira stilove pisanja moze prepoznati nivo znanja osoba koje se ovde potpisuju.Kljuc borbe misljenja koja ovde preovladavaju moze znaciti da ili nesto znate o tome ili nemate nikakvih dodirnih tacaka,......Ne bih da sudim o tudjim idealima ali cini mi se da su plodovi vasih stavova pomalo prezreli.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Eto, tu je razlika. To je bilo svojstveno monoteističkim religijama iz ranog perioda. Što se tiče hrišćanstva, ta se ideja promijenila prije 20 vijekova, sa dolaskom Hrista koji je rekao nešto kao (parafraziram): ko pomisli da učini grijeh već ga je počinio u srcu svom. (ne znam za druge religije i filozofske škole, čini mi se da je budizam to imao kao ideju od samih svojih početaka ali nisam siguran)
Vidim to kao prirodnu evoluciju čovjekove svijesti o sebi. Nakon što je akcenat bio na lošem djelu, prešao je na loše pobude koje su djelo prouzrokovale.

Podsvjesno čine stvari koje su potisnute iz svijesti. Pored iracionalnih strasti, tu se nalazi i svo nepoželjno znanje o stvarnosti. (baš kao što oči u potpunosti vide sve što mogu da vide iako mi ne pamtimo mnogo od toga jer nas ne interesuje, tako i naš um 'vidi' svu stvarnost koja mu je u 'vidokrugu', ali dijelove potisnemo)
I da, mislim da sve te potisnute misli i emocije imaju svoju energiju. Čovjek ih nije svjestan i ne bavi se njima. Sve dok se energija koju posjeduju ne nagomila dovoljno da počne uticati na svakodnevno ponašanje. Čak i tada će ljudi odbiti da razmišljaju o tome, umjesto na uzrok koncentrisaće se na posljedicu. Tu dolaze mogući katastrofalni rezultati. Npr., neka unutrašnja i nesvjesna patnja će stvoriti hroničnu mržnju, ali mrziti ne znači riješiti se te patnje. Takva će se osoba otrovati sopstvenom mržnjom misleći da je to njen iskonski poriv i da sluša svoju 'stvarnu' prirodu.

Suštinska se promjena dešava onda kada čovjek dovoljno jasno postane svjestan nekih svojih potisnutih emocija i misli, kada shvati šta je to tačno uslovilo određeno ponašanje. Tek tada on može da odgovori na tu do tada nesvjesnu potrebu na pravi način.

Što se tiče autentičnosti, rječitija si od mene. Da, taj primjer koji si navela sa djetetom govori ono što ja nisam bio u stanju da formulišem.
Kažeš 'potencijal', stičem utisak da misliš na to da postoji autentična namjera, a da onda u njenom provođenju nastupaju strani uticaji koji njeno provođenje u nekoj mjeri učine neautentičnim.
Meni tu pada na pamet Spinozina teorija aktivnosti i pasivnosti:


Sad, ovo bi moglo da razvuče temu, ali mislim da trebam još nešto da citiram...


Prema Spinozi, biti gonjen iracionalnim strastima (nesvjesnim porivima) znači biti mentalno bolestan. Prema stepenu razvoja naše svijesti nismo samo relativno slobodni, već i mentalno zdravi. Što nam je svijest nerazvijenija, što više robujemo nesvjesnim porivima i vanjskim uticajima, utoliko smo manje mentalno zdravi, ili čak nezdravi.

Zato je uvijek bitno zapitati se: u čemu je značenje djela? Da li djelujemo zato što u nama postoji nagon čijeg porijekla nismo ni svjesni, ili djelujemo slobodno, iz sopstvene autentične prirode?

Pozdrav, Japanese Rose, zadovoljstvo je razgovarati s tobom. :)

Blue,

...
Potpuno isto tvrde i ostale monoteisticke religije. Da grijeh pocinje mislju. A grijeh u ovom slucaju predstavlja seksualni nagon koji je svjesno ili nesvjesno usmjeren bilo gdje izuzev bracne zajednice. Mislim da hriscanstvo ide cak korak dalje, i ogranicava upraznjavanje seksualnog nagona iskljucivo u svrhu prokreacije. Islam je tu cini mi se malo liberalniji, i u okviru bracne zajednice je preporuceno da muz i zena upraznjavaju seksualne odnose.

U Italiji npr. se desava paradoksalna situacija. Jedino sto je jos zazivjelo od prvobitnog katolicanstva je da savremene Italijanke odbijaju roditi djecu van bracne zajednice. Upraznjavaju vanbracne seksualne odnose, rade i finansijski su neovisne, samim tim nepogodne za onu uvrijezenu predstavu o zeni u tradicionalnoj katolickoj sredini. Brak se pomjera i pomjera kao posljedica vece mogucnosti izbora, a rezultat je da je Italija jedina Europska zemlja sa vecim brojem penzionera nego mladih. Dakle. izumiru.
...
OK, jasno mi je da podsvjesno ili neosvijesteno cini ono sto je potisnuto, iz razlicitih razloga. Ili zbog toga sto je isuvise bolno pa prijeti sistemu ukoliko se neobazrivo osvijesti ili je jednostavno poteklo iz ranih iskustava, kada je nedostatak adekvatnog odbrambenog mehanizma onemogucio procesuiranje materijala u svijesti.

Naravno da potisnute misli i emocije imaju sebi pridruzenu psiho-energiju.A ta energija potice uticati na ponasanje onda kada se suvisak te energije koristi na potiskivanje i samim tim je onda negdje drugdje pocinje nedostajati.

Citiraj:

Takva će se osoba otrovati sopstvenom mržnjom misleći da je to njen iskonski poriv i da sluša svoju 'stvarnu' prirodu.

Slazem se.

Citiraj:

Suštinska se promjena dešava onda kada čovjek dovoljno jasno postane svjestan nekih svojih potisnutih emocija i misli, kada shvati šta je to tačno uslovilo određeno ponašanje.

S tim sto je relativno jednostavno osvijestiti misli, malo je teze osvijestiti emocije, a veoma tesko osvijestit nagone ili porive. Ego i superego mogu pod normalnim okolnostima porive bez poteskoca drzati pod kontrolom, medjutim u kriznim situacijama se desava da oni izbiju na povrsinu punom snagom, i postanu nekontrolisani, kod pojedinih individua. Tu govorim o bazicnim nagonima...seksualnosti, agresivnosti, okrutnosti, itd...

Citiraj:

Tek tada on može da odgovori na tu do tada nesvjesnu potrebu na pravi način.

Razmisljanje o vlastitim postupcima je korisno, sve dok mozemo ocuvati spontanost.Inace prelazi u drugu krajnost, rigidan, nefleksibilan stav kako prema sebi tako i prema svijetu uopste.Mislim da tu nije lose zadrzati zrnce smisla za humor (da se nadje).Cisto da sami sebe ne pocnemo shvatati preozbiljno.

Citiraj:

Kažeš 'potencijal', stičem utisak da misliš na to da postoji autentična namjera, a da onda u njenom provođenju nastupaju strani uticaji koji njeno provođenje u nekoj mjeri učine neautentičnim.

Ne, mislim da u svakom covjeku postoji potencijal (ograniceni) kako za duhovni rast, tako i za ovosvjetske stvari. Da li se taj potencijal ispuni, ovisi o mnogo razlicitih faktora - ukljucujuci i samoostvarenje.
Mislim da bi se moglo reci i da u ljudima postoji autenticna namjera - ili ne bismo opstali do danas, s tim sto je ona u savremenim drustvima cesto nazalost iskrivljena i izopacena, sa generalno ne bas dobrim rezultatima.
Znaci, sto je svjesno - i ugodno je, a ono sto je neosvijesteno izaziva neugodu, cak i trpljenje.

Pa eto, to sam i ja otprilike rekla.
Ne mogu tvrditi da sam citala Spinozu, ali zvuci logicno.S tim da sve pa i kontrola vlastitih nagona, treba biti umjerena, mislim.
To svi manje-vise znamo.

Mislim da je tako.

Hvala na pozdravu, takodje.

Ona, ukoliko smatras da smo se previse udaljili od teme, molim te pojasni nam o cemu bi ti zeljela diskutovati.
:fadein

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Ovi postovi su prebačeni sa teme "Da li je seksualnost odskočna daska u viša stanja svijesti" sa oblasti "Duhovnost i Religija.

Ukoliko neko može pedložiti bolji naslov neka vidi sa moderatorom da se naslov promijeni. Ja nisam bio u stanju smisliti ništa bolje , ima ovde svega i svačega.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Odlično.
Ja sam vas oboje pitao koji naslov želite da stavim i niste ništa rekli, a sad kad sam stavio stvarno neinventivan naslov tek onda ide prijedlog za naslov. I ko je onda kriv što je naslov ovakav?

Što bih se ja trudio da smislim naslov o konfuznoj raspravi koja me ne interesuje kad vi koji ste učestvovali u toj raspravi sami niste željeli predložiti naslov kad sam vas to pitao?



To nema veze čak i da jeste završili. A ko garantuje da jeste?

Ovde će se neko možda željeti nadovezati na vašu raspravu.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Kako ne shvataš da je nebitno šta si ti mislila? Ja sam bio voljan to ostaviti na onoj temi nakon što sam prvi put razgovarao sa vama, ali tvoji neki postupci su učinili da ovo uradim i drago mi je što sam to uradio.



Pa promjeni naslov, pošto je tvoj post prvi klikni na EDIT pa probaj promjeniti naslov, ako ne ide onda zamoli moderatora na Psihologiji da promijeni naslov. Kad već nisi željela predložiti naslov kad sma te pitao.



Sve više i više mislim da sam uradio pravu stvar

A i ovo je off topic i ne namjeravam se više nepotrebno zamajavati sa tobom oko ovoga. Ovo moderator može slobodno obrisati.

Zbog cega je moje misljenje tebi nebitno ? O kojim postupcima govoris ?


Rekla sam ti da mi je bilo neugodno kad sam ovo vidjela. Tebe izgleda raduje moja neugoda.

Mene raduje tudja radost.

A propos de ...Znacenje Djela a u vezi sa komentarom pade mi na pamet nesto :

"Jednog dana ces vidjeti kako je smijesno misliti da mozes izvuci profit iz tudje nezgode.
Jednog dana ces vidjeti kako je smijesno ocekivati da dobijes nesto za nista.

Jednog dana ces vidjeti kako je smijesno provoditi toliko vremena sav napuhan od ponosa i arogancije.
Jednog dana ces shvatiti kako je smijesno misliti da si superioran u odnosu na bilo koga.

Takodje ces razumjeti, jednog dana, kako je smijesno misliti da je bilo koji zadatak ispod tebe.
I doci ce vrijeme kada ces shvatiti kao je smijesno biti bijesan i ljut zbog najmanje, najbeznacajnije stvarcice.

Jednog dana ces zazaliti zbog svega ovoga.
A onda ces krenuti dalje od toga, tamo gdje mozes istinski zivjeti, sa Znacenjem, Svrhom, Integritetom, i sa istinskom Radoscu.
Zar ne bi bilo Sjajno da si vec tamo?
Kako je smijesno cekati i trenutak duze."

R.Marston

Poz

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Vaderu, ništa se ne sikiraj, baš ti je super naslov... ;) (očekujem da će ovdašnji moderatori da ga promijene htjeli mi to ili ne)

Japanese Rose, mislim da smo se dosta dobro razumjeli. Nemam ne znam šta da dodam, možda samo da sredim rečeno.

Što se tiče teme sa koje smo izbačeni... ljudi često i ne znaju, a kad znaju često zanemaruju, da postoje skriveni motivi za djelovanje. Ono što se smatra autentičnim porivom može da bude samo simptom postojanja nekog neriješnog problema.
U medicini je poznato da se uklanjanjem nekog simptoma ništa ne rješava. Ono što je izazvalo simptom treba da bude promijenjeno.

Čovjek može da učini dobro djelo sa lošim namjerama. U tom slučaju je djelo samo po sebi dobro, ali čovjek je loš iako to niko sem njega ne zna. Ako je neko pretjerano dobar prema drugoj osobi nerijetko tako samo prikriva duboku antipatiju koju osjeća prema toj osobi, npr. Taj motiv antipatije može, dakle, dati dva različita djelovanja, ali ništa od toga neće promijeniti kvalitet karaktera onog koji djeluje. (tako se može čuti nešto kao: on je zao, ali je bar iskren, dok neko drugi samo glumi da je dobar)

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté