Sasvim sigurno je da masta nema negativnog uticaja na covjeka.To nas i cini ljudima.Imamo tu moc da mastamo,izmedju ostalog.
Mislim da nema nekog negativnog uticaja ,kad se uzme onako povrsinski i sama izreka "masta moze svasta" dovoljno govori.E, ali posto mi ljudi imamo razne "moci" i sposobnosti,mi ne bi bili ljudi kada i tu ne bi pretjerivali i sve to sto nam je dato,naslijedjeno,svejedno>mi smo to kroz istoriju zloupotrebljavali.Masta moze nama pomoci,ali i odmoci,mislim,ono,ako puno mastamo.Ako pretjerijemo...odlutati totalno...gubis vezu s realnoscu...medjutim masta kao odbrambeni mehanizam je pozeljna...mada je i to samo iskrivljenje stvarnosti.
Ali ,nama je lijepo dok mastamo.
Ne znam,ja kada mastam ,nekada se poslije toga osjecam dobro,jer tad vidim da ima nade za nesto i da nije sve tako nedostizno kako izgleda...ali sto je mastanje udaljenije od konkretne stvarnosti,tad se mogu osjecati lose kad vidim gdje sam...I da,mi mastamo o raznim stvarima...i da,neki ljudi mastaju vise ,neki manje...masta je vezana za djeciji period.
I bas zbog toga ,u mastanjima mi se mozemo osjecati kao djeca ,onda kada smo bili sigurni i zasticeni.Djetinjstvo kao uvod u knjigu zivota ili gotovo citavo jedno zasebno poglavlje nosi sa sobom i mastu.Djeca su sklona fantaziranju,veza sa realnoscu nije toliko razlucena(ovisi o uzrastu)i to je sasvim normalan razvojni period.I zavisi kako se roditelji,i ostali odrasli bliski djetetu,tj.autoriteti,postavljaju prema masti.Uopste odnos roditelj-dijete podstice i razvoj kreativnosti,maste,misljenja.A ako nema podsticaja,podrske,te komunikacije(i vidljive i skrivene-one znane samo djetetu i roditeljima)onda razvoj maste nece teci u pravom smjeru.Zapravo zdrav razvoj uopste podrazumijeva "optimalan"odnos na relaciji dijete -roditelj,a u sklopu toga i maste.Ali masta se razvija i u komunikaciji svrsnjacima.Postoje djeca koja su rigidna u igrama,ne prepustajuci se mastanju...zeleci da urade tako kako se od njih KAO uvijek trazi i ocekuje.
Ili mastaju oni koji nikada nisu bili zasticeni od autoriteta,trazeci izlaz u svojoj glavi,trazeci bolji svijet.Ali sto tada vise fantaziramo,taj svijet je sve dalje.
Bez maste naravno nema kreativnosti,umjetnosti...svijet bi bio bez mirisa okusa i boja da nije maste.A ponekadne bi bilo spasa ni nama ocekujuci da se dese pozitivne stvari...masta je jedan od prozora nase duse(ili sto bi neki rekli >put do presvjesnog...putdo neosvijescenih zona ,ali s mogucnoscu da ih dovedemo u svijest).
Ali mastati i nista ne raditi...i samo mastati o lijepim stvarima ,a ne potruditi se da nista ne ucinimo konkretno da nam bude bolje u potpunosti,nije zdravo.Lijepo je dok mastamo,ali ne traje magija 24 sata...
|