Ima ih i normalnih evo me zivi primjer
(skoro dobar
). Doduse primjenjena umjetnost ljudima za razliku od gore navedenih utopista, pacifista, rodoljuba, nadrealista i sta ti ja znam.. donosi lovu koja je (priznacete) vise nego potrebna za "normalan" zivot, ne previse i naravno ne premalo al uvijek treba da se nadje.
Ljudi koji se previse bace na "jednu stranu" tj. koji nadju sebe samo zagrizene u ideale i sl. mislim vise na pisce i pjesnike tu i tamo po koji slikar, s**ebu se i strasno je znati da svaki od njih nemoze nazad iz tog ludila, vecina pati od velike depresije, tesko im je dokazati neke stvari negativnu kritiku jako tesko podnose...
Sve ovo govorim iz iskustva. Recimo poznavao sam nekog pisca koji je pisao sve is svasta, neka od njegovih djela jesu dobra ali vecina stvari je jako jako lose napisana, kad sam mu to jednom ozbiljno spomenuo smrtno se naljutio na mene.
Recimo moj omiljeni pisac je Ivo Andric, njegova djela su u vecini slucajeva vrlo dobra, ili ti odlicna..
Santica obozavam ali samo neke pjesme, i neke komade koje sam gledao, takodje mi to htjeli priznati ili ne i vecina njegovih pjesama je vrlo lose napisana.. (po meni bar).
"Koliko im zavidite na njihovoj slobodi i nezavisnosti"
Nezavisnost kod ovakvih umjetnika da, ali kod normalnih ljudi ne postoji, jer ako zelis da radis da zivis, da budes socjalna licnost, pametna drustvena.. kritika ako je prihvatis normalno, i pokusas da vodjen tom kritikom poradis na svom kreativnom djelu u cilju poboljsanja ona samim tim i narusava tu nezavisnost.
Dakle uopste im ne zavidim na nezavisnosi, a slobodu svako od nas ima zar ne?
Pa i nisam bas normalan kad sam ovoliko napisao.