Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00 Postovi: 15608 Lokacija: Banja Luka
Mislio sam da je bolje da otvorim posebnu temu za diskusiju koju smatram bitnom a koja je počela na drugoj temi.
BMary je napisao:
Vader je napisao:
I ono što ljudi zovu zdrav razum pa svi za sebe misle da ga imaju, zapravo samo izuzetno rijetki pojedinci imaju zdrav razum. Daj Bože da ga ima 1 od 1000 osoba. Ali nema.
Ne mogu ovo prihvatiti nikako. Ne poznajem 1000 ljudi, a to malo što ih znam (neke dobro neke površno) su većim dijelom osobe zdravog razuma (po meni) u normalnim vezama, brakovima, porodicama... Pa nismo baš svi pukli!
Nažalost svi smo pukli.
Ovo šta je zdrav razum zavisi od kriterija koje postavimo. Oni mogu biti niski pa po njima svi imamo zdrav razum, a mogu biti i strogi pa po njima nemamo.
Nije odsustvo zdravog razuma samo to da izađeš sa puškom u grad ili školu i ubijaš a sve manje od toga je zdrav razum. A upravo ovako nekako ljudi gledaju na to. Jer im to godi, naravno, lijepo je misliti da imaš zdrav razum.
Postoje razni "mehanizmi" uma i psihe koji kad ih imamo govore o tome da nemamo zdrav razum i psihu. Evo jedan banalan primjer, nešto što smo vjerovatno svi iskusili ili i sami ispoljili. Neko iskritikuje drugu osobu po nekom pitanju (prijatelja, člana familije, momka/djevojku, bračnog druga, člana foruma) a iskritikovana osoba umjesto da zastane, udahne duboko, i objektivno i bez uplitanja lične povrijeđenosti i ega razmisli o toj kritici ona odmah krene da gleda šta da "upakuje" osobi koja je kritiku uputila, kako da vrati "istom mjerom", jer smatra da će kritika upućena njoj biti eliminisana ako uspije da uputi protu-kritiku, potpuno nesvjesna da to nije i ne može biti tako. I o kakvom zdravom razumu mi ovde pričamo? A ova pojava je veoma raširena svagdje oko nas, uključujući i ovaj forum.
Ili "mehanizam" gdje se na uvredu vraća uvredom misleći da si bolji od osobe koja je uvredu uputila samo zato što je "prva započela". O kakvom zdravom razumu mi ovde pričamo?
Ili nešto od čega je malo ko slobodan (kažem slobodan jer ovo stvarno čini ropstvo našeg bića): bolesna zavisnost od toga šta drugi misle o nama, kako nas vide i doživljavaju. Zavisnost naših emocija, raspoloženja i stanja duha od mišljenja drugih o nama. Ako nas pohvale mi smo na nebu ali time istovremeno dajemo kontrolu drugima da nas rastuže kada ne misle dobro o nama. Drugi kontrolišu kako se osjećamo, dajemo im daljinski upravljač kojim upravljaju sa nama. Kad nas pohvale mi smo gore, kad nas kritikuju mi smo dole. Stalno idemo gore-dole, gore-dole, i to zato što o nama neko tamo misli čas ovo čas ono. Neugodno je muškarčini otići na bazen ili more jer se nije dovoljno izdefinisao u teretani. Neugodno je djevojci otići u grad bez šminke jer pobogu kako će to. I slično. Vodimo se za fiks idejama koje je neko nametnuo a koje smo mi usvojili kao svoje. O kakvom zdravom razumu mi ovde pričamo? Osoba koja je izgrađenija u sebi, zrelija (ne mislim po godinama već po izgrađenosti duha), koja zna ko je, šta je, šta želi, takvu osobu ne dotiče šta drugi misle o njoj, takva osoba živi svoj život onako kako misli da je najbolje i ne zanima je kako drugi na to gledaju. Ovo nije lako postići (tim prije što okolina ne želi da ovo postignemo) ali teško da ima nešto bitnije od ovoga za postići u životu.
Ponekad se sjetim DeMela koji je pričajući o ovim nekim stvarima naveo primjer toga kako se svi lijepo osjećamo kada neko pohvali garderobu koju smo obukli, kako je lijepa, i kaže: "a što se lijepo osjećate? pa niste vi pleli tu garderobu."
Ili još jedan "mehanizam": muškarčina gleda utakmicu između "naših" i "njihovih" sa komentatorom od "njihovih" i psuje mu sve po spisku jer komentator navlači za svoje, a pri tome ne vidi da on cijelo vrijeme isto tako navlači za svoje i psuje protivničkim igračima, navijačima, sudiji. Vidi trun u oku drugog a brvno u svom oku ne vidi. A ako mu neko skrene pažnju na to onda se naljuti. O kakvom zdravom razumu mi ovde pričamo?
Čovjek je jako dobar advokat za svoje greške i jako dobar sudija za tuđe.
Ovih nekoliko navedenih "mehanizma" (a ima ih jako mnogo) jasno razotkrivaju odsustvo zdravog razuma i zdrave psihe. A ispoljavanje tih "mehanizama" možete vidjeti svagdje, od ovog foruma do osoba koje poznajete i sa kojima ste u kontaktu..sve do samih sebe.
Ali avaj, ovakve "mehanizme" ljudi doživljavaju kao "suviše sitne da bi to dovelo u pitanje moj zdrav razum". Ma baš
Ne vidimo da pored toga što ti "mehanizmi" ne govore ništa lijepo o nama oni ujedno povređuju ljude oko nas, sve ljude u čijem prisustvu ih ispoljavamo, a često su to naši najmiliji koje mi toliko "volimo" ali eto, ne smeta nam da ih psihički i emotivno povređujemo. Sve je u redu dok ih ne tučemo, jel' tako nekako ide ta filozofija?
Ovi "mehanizmi" zapravo pokazuju koliko smo mi kao bića još uvijek dosta nezreli i defektni, koliko nam treba još puno rada na sebi. Ali ko još ozbiljno shvata "rad na sebi" i kome je do toga?
Ljudi radije misle da imaju zdrav razum i zdravu psihu jer bi drugačiji ugao posmatranja silno pogađao njihov ego. Ujedno bi takvo priznanje zahtijevalo neku akciju sa ciljem da se stanje popravi a kome je do toga? Nema se vremena. Čeka ih kafana, fejsbuk, tračanje, pametovanje, dokazivanje drugima da su bolji i pametniji od njih.
Spoiler:
Mnogi prije svega misle da rad na sebi uopšte nije toliko bitan, da je to samo nešto o čemu mudruju duhovnjaci, rad na sebi zapravo ni ne postoji, to je samo fikcija, nema tu šta da se radi na sebi, dovoljan rad na sebi je da završiš školu, zaposliš se, imaš platu, i ti si eto radio na sebi. Ljudi misle da nema veze što se ne ponašaju kao zrele, stabilne i zdrave osobe (kada ispoljavaju gore pomenute "mehanizme") jer se i mnogi drugi ponašaju isto, a ako nisi gori od većine onda mora da si dobar
Čovjek za ovakve stvari kao što je "zdrav razum" uvijek postavlja kriterije onoliko nisko koliko je potrebno da one budu da bi se on u njih uklapao, da bi mogao da smatra da ima zdrav razum. Čovjek se isto ponaša i kad se radi o uslovima potrebnim da bi sebe mogao smatrati zrelom osobom, psihički zdravom i stabilnom osobom, poštenom osobom, iskrenom osobom, pažljivom osobom, vrijednom osobom, pametnom osobom, dobrim prijateljem, dobrim partnerom, dobrim ljubavnikom... Kako li je onda moguće da ih drugi vrlo često ne vide kao takve? I šta to onda znači? Pa zna se: drugi nisu u pravu. I onda će da aktiviraju neki od pomenutih "mehanizama" da im to dokažu a sebe da izdignu, ne videći da se time samo još više ukopavaju.
Ljudi nisu svjesni koliko smeća imaju u sebi, svi do jednog. Suočavanje sa tim stvarima nije nimalo prijatno ali ono se dešava samo kod onih koji rade na sebi, ostali se ne moraju brinuti tog suočavanja jer do njega neće ni doći, osim ako im život u nekom trenutku na silu svo to smeće baci u lice, a to bi moglo biti naročito bolno. Za one koji rade na sebi bolno suočavanje sa smećem u njima je neophodno na putu ličnog razvoja (Per aspera ad astra - Preko trnja do zvijezda).
Ima jedna domaća pjesma koja savršeno oslikava sve ovo o čemu pišem, pjesma je objasnila mnogo toga. Uživajte.
Lakše je na taj način živjeti i razmišljati onima koji su hladnokrvni ili imuni na spoljašnji svijet i ljude. Nismo svi isti, pa samim tim i ne doživljavamo stvari na isti način. Mene, konkretno, jako povrijedi ako je osoba koja mi je draga nepravedna prema meni. Povrijede me mnoge stvari, ne samo od osoba koje su mi drage, već i od onih manje bliskih, kad se ophode i ponašaju kako ne treba (onako kako se ja odnosim prema njima). Emocije se ne mogu promijeniti.
Komplimenti se i daju da nekome podignu nivo samopouzdanja, a nekome je to čak i naporno slušati. Zar taj koji kaže "odvratne su ti hlače i grozno ti stoje" ima zdravog razuma? Pa ne mogu se namjerno takve stvari govoriti, postoje suptilniji načini da se dotičnoj osobi da do znanja da te hlače npr. nisu za nju. Opet kažem, nismo svi isti pa će neko pomisliti ili reći "ma, ko tebe uopšte šta pita" a nekoga će takve riječi dokusuriti. Po meni, zdravog razuma nema osoba koja ne bira riječi (jer može birati), a ne ona koju to pogađa.
Nekad je lijepa riječ i osmjeh dovoljan razlog za lijep početak dana, makar to bio neko iz komšiluka ili teta na šalteru. To su male stvari a puno znače, barem meni. Neću biti neraspoložena ako to izostane ali svakako će i meni izvući osmjeh na lice
Pridružio se: 30 Jun 2003, 22:56 Postovi: 8344 Lokacija: BL
Zdrav razum je dobar, koliko i loš. Prizemljen je, teži određenoj stabilnosti, pouzdan u većini slučajeva. Sa druge strane je najčešće konzervativan, uskogrud i nema dubinski uvid u stvari. Korisno ga je posjedovati u zdravorazumskim količinama, ali se ne oslanjati isključivo na njega.
_________________ Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla, Klepton i Pejdž su dva matora pijetla, al' budućnost je ipak svijetla sve dok nam je Popokatepetla...
Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00 Postovi: 15608 Lokacija: Banja Luka
BMary je napisao:
Komplimenti se i daju da nekome podignu nivo samopouzdanja
Da, ali nije problem u tome, problem je u manipulaciji. Iskren kompliment koji dođe od čistog srca drage osobe i koji u sebi nema skrivene namjere je dobar, može biti i iscjeljujući kada je udijeljen na pravi način i u pravom trenutku.
Ali neke osobe nerijetko manipulišu osjećanjima i stanjima drugih osoba na takve načine, vidjeće šta ti prija pa će igrati na tu kartu kad njemu to odgovara (kada želi nešto od tebe) a kada u drugom trenutku želi da te uvrijedi, da ti obori samopoštovanje i samopouzdanje igraće na onu kartu za koju zna da će te povrijediti, jer zna da si osoba koja je podložna tome, osoba koja se rascvjeta na svaki kompliment i koja se sroza na kritiku. A to otvara vrata za manipulacije. Ima o tome i u onom tekstu koji je 800 postavila. Naravno da nije lako ne biti takav da nas svašta nešto povređuje, ali bi trebalo obratiti pažnju na te stvari i vidjeti šta u sebi samima možemo učiniti povodom toga.
Ali nije stvar samo u komplimetnima i kritici, inače smo svi dosta podložni uticajima od drugih, i kad treba i kad ne treba. A ima mnogo tih drugih koji će to rado iskoristiti. I da, tačno je da oni koji nisu puno podložni uticajima od drugih su na neki način cooleri i ravnodušni, ali to nisu loše osobine, to su nerijetko izgrađene osobine. Treba biti ravnodušan kad je to potrebno (i prema kome je potrebno!) a treba biti duševan i emotivan kada je to potrebno i prema kome je potrebno. Mudrost je moći to razgraničiti, a vještina je moći to sprovesti, vještina duha.
Ali nije stvar samo u komplimetnima i kritici, inače smo svi dosta podložni uticajima od drugih, i kad treba i kad ne treba. A ima mnogo tih drugih koji će to rado iskoristiti. I da, tačno je da oni koji nisu puno podložni uticajima od drugih su na neki način cooleri i ravnodušni, ali to nisu loše osobine, to su nerijetko izgrađene osobine.
Nije meni važno hoće li neko na meni vidjeti ravnodušnosti i hladnokrvnost, to mnogi glume a u stvari u sebi plaču ili vrište. Meni je bitnije kako ja to doživljavam i kako se osjećam, nego kako ću i da li ću to pokazati.
Vader je napisao:
Treba biti ravnodušan kad je to potrebno (i prema kome je potrebno!) a treba biti duševan i emotivan kada je to potrebno i prema kome je potrebno. Mudrost je moći to razgraničiti, a vještina je moći to sprovesti, vještina duha.
Pridružio se: 30 Jun 2003, 22:56 Postovi: 8344 Lokacija: BL
Ne bih se baš složio. Zdrav u zdrav razum se ne koristi u uobičajenom značenju riječi zdravlje, te mu tako bolestan razum nije suprotno značenje, on i nema neku sintagmu suprotnog značenja. Ne znam da li je ta riječ postojala otprije u srpskom jeziku, ili je tek prevod engleskog common sense, ali se u tom značenju koristi. Za nekog ko ne razmišlja zdravorazumski možemo reći da je nerazuman, ili da razmišlja neobično, nesvakidašnje, atipično ili out of the box, ali ne i bolesnorazumski.
A tek sa ovim drugim se ne slažem, bolesni umovi i te kako znaju i mogu upotrebljavati zdrav razum, tako da se ništa ne podrazumijeva. Um, makar i bolestan je pokretačka snaga, dok je zdrav razum samo oruđe.
_________________ Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla, Klepton i Pejdž su dva matora pijetla, al' budućnost je ipak svijetla sve dok nam je Popokatepetla...
Ne bih se baš složio. Zdrav u zdrav razum se ne koristi u uobičajenom značenju riječi zdravlje, te mu tako bolestan razum nije suprotno značenje, on i nema neku sintagmu suprotnog značenja. Ne znam da li je ta riječ postojala otprije u srpskom jeziku, ili je tek prevod engleskog common sense, ali se u tom značenju koristi. Za nekog ko ne razmišlja zdravorazumski možemo reći da je nerazuman, ili da razmišlja neobično, nesvakidašnje, atipično ili out of the box, ali ne i bolesnorazumski.
A tek sa ovim drugim se ne slažem, bolesni umovi i te kako znaju i mogu upotrebljavati zdrav razum, tako da se ništa ne podrazumijeva. Um, makar i bolestan je pokretačka snaga, dok je zdrav razum samo oruđe.
Možda bi za zdrav razum bilo tačnije reći "ispravan razum". Najkraće rečeno to znači"živjeti,ne povrijediti druge i nebiti povrijeđen" Ne bih se složila da bolestan um koristi zdrav razum,ali bih rekla da koristi um i to prilično uspješno.
_________________ Ljudska pamet je ograničena. Glupost nije.
Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41 Postovi: 4402 Lokacija: The Moon
Vader je napisao:
Ima jedna domaća pjesma koja savršeno oslikava sve ovo o čemu pišem, pjesma je objasnila mnogo toga. Uživajte.
U mnogo toga se slazem s onim sto si napisao, ali cini mi se da je Posmatrac ( ti ) zaboravio da i njega posmatraju. Mi se dugo poznajemo, ali oboje znamo da je isti ovaj forum nekada bio mnogo zanimljiviji, raznovrsniji i dinamicniji, sa citavim obiljem stimulativnih diskusija. Vec odredjeno vrijeme to nije. Sta mislis ima li u tome i tvog udjela ?
I sto je jos vaznije; sta mislis da li je ovo prijateljska kritika ?
_________________ Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.
Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00 Postovi: 15608 Lokacija: Banja Luka
Japanese_rose je napisao:
U mnogo toga se slazem s onim sto si napisao, ali cini mi se da je Posmatrac ( ti ) zaboravio da i njega posmatraju.
Onda Posmatrač nisam ja, pa ne važi to "Posmatrač (ti)" . Da, kažu da je tako, postoji Posmatrač koji posmatra Posmatrača, pa treba ići sve dublje. A ljudi misle da su oni ono što je posmatrano, kad su ljuti kažu "ja sam ljut" i slično.
Japanese_rose je napisao:
oboje znamo da je isti ovaj forum nekada bio mnogo zanimljiviji, raznovrsniji i dinamicniji, sa citavim obiljem stimulativnih diskusija. Vec odredjeno vrijeme to nije.
Tačno.
Japanese_rose je napisao:
Sta mislis ima li u tome i tvog udjela ?
Misliš na mene kao administratora ili mene kao običnog učesnika?
Japanese_rose je napisao:
I sto je jos vaznije; sta mislis da li je ovo prijateljska kritika ?
Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41 Postovi: 4402 Lokacija: The Moon
Vader je napisao:
Onda Posmatrač nisam ja, pa ne važi to "Posmatrač (ti)" . Da, kažu da je tako, postoji Posmatrač koji posmatra Posmatrača, pa treba ići sve dublje. A ljudi misle da su oni ono što je posmatrano, kad su ljuti kažu "ja sam ljut" i slično.
Sta je posmatrano ? Ko je ljut ?
Citiraj:
Misliš na mene kao administratora ili mene kao običnog učesnika?
Tebi kao ucesniku nemam sta zamjeriti. Ali ako sam ja svoja Adminica, koja odredjene stvari nikad ne izgovori, ne bi trebao ni ti meni.
_________________ Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.
Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00 Postovi: 15608 Lokacija: Banja Luka
Japanese_rose je napisao:
Sta je posmatrano ? Ko je ljut ?
Dosta duboka tema.
Ja sam nedavno počeo da se upoznajem sa tim stvarima na neki konkretniji način mada sam i ranije čitao neke tekstove o tome i još tada su mi bile dosta zanimljive te stvari (djelovalo mi je da "tu ima nešto" i da to nije za odbaciti). Postoji jedan cijeli pravac koji se bavi time, zove se Četvrti Put, to je pravac duhovnog rada (učenje Gurđijeva) koji se u ogromnoj mjeri bazira na psihologiji, na samoposmatranju (introspekciji) ali ide nekoliko velikih koraka dalje od zvanične psihologije i psihoanalize, kažu da je taj duhovni rad predstavlja najveći spoj nauke i duhovnosti. Sad na jednom blogu čitam knjigu jednog Jungovog učenika koji se bavio ovim stvarima, knjiga mi se mnogo sviđa, stil je jednostavan, nije zamorno stručan.
Jedan od osnovnih postulata je da je čovjek mnoštvo, a ne jedno. Mi nemamo jedno jedinstveno "ja" već imamo mnoštvo različitih "ja", lažnih "ja", ali se stalno poistovjećujemo sa njima i mislimo da smo mi oni. Mi nismo ništa od toga. Mi tek treba da nađemo u sebi šta jesmo, da nađemo neko Jedinstvno Ja (ali ima i dalje od toga). Sve što sada mislimo, osjećamo, opažamo, reagujemo, to nismo "mi", to su ta druga "ja", ali savremeni čovjek misli da je sve to "on", da ima samo jedno "ja" u sebi i da je on sve to što misli, osjeća. To je zato što se stalno poistovjećuje sa tim brojnim lažnim "ja". Taj duhovni Rad (oni ga pišu velim slovom pa ću i ja) se bazira na jako puno samoposmatranja, analiziranja tih "ja", primjećivanja da su to različita "ja" i da mi nismo ništa od toga, sve to što nam dolazi (misli, emocije) nam se prosto *događa*, a mi treba da to sve posmatramo i dalje radimo sa tim šta taj Rad uči da treba da se radi. Jedna od stvari koja treba da se radi je "unutrašnja separacija" od tih brojnih lažnih "ja", da se odvojimo od njih i da znamo da mi nismo ta razna "ja". Postoje vježbe i tehnike za razne stvari koje se rade u Radu, to su mentalne vježbe, psihološke vježbe. Ako se Rad radi kako treba vremenom se doživljavaju bljeskovi više svijesti gdje stvarno vidiš te stvari, postaje ti jasno da su one takve kako Rad uči, dolaziš do nekog Višeg Ja, a onda i dalje. Cilj je Probuđenje. Brojna duhovna učenja pa tako i ovo kaže da su ljudi potpuno uspavani u sebi, nemaju pojma ko su i šta su, imamo Lažnu Ličnost koju smo kreirali kroz odrastanje i školovanje i sve u životu radimo potpuno mehanički (i predvidljivo u vezi sa našom Lažnom Ličnošću) a da toga nismo svjesni (ideja da imamo slobodu izbora je velika iluzija). Rad se zasniva na rušenju vlastite Lažne Ličnosti što je bolno i nije nimalo jednostavno, jer smo se poistovjetili sa njom, mislimo da smo mi ona pa da ćemo rušenjem nje urušiti sebe, a usput ona nam se sviđa i mislimo da trebamo biti upravo takvi. U Radu se postepeno skidaju slojevi Lažne Ličnosti dok se ne dođe do jezgre, onoga šta jesmo.
Sveti spisi govore o ovim stvarima ali kroz priče, parabole. Konkretno ovaj Jungov učenik se počesto dotiče Evanđelja i iznosi primjere iz kojih se vidi da je Hrist itekako znao za ove stvari ali je o njima pričao u parabolama. Antoni de Melo je takođe pisao o ovim stvarima u svojoj izvanrednoj knjizi prigodnog naziva "Buđenje" ali on se ovih stvari tamo samo dotakao a učitelji Četvrtog Puta to detaljno razrađuju i daju konkretne metode i tehnike (mentalne i psihološke) kako Raditi na sebi u cilju konačnog pronalaženja sebe i Buđenja.
Ovo je u jako grubim crtama i samo onoliko koliko sam ja shvatio, ali...to su vrlo intereantne stvari koje uopšte nisu za odbaciti.
Evo jedan segment iz knjige o mnoštvu "ja" u nama
Spoiler:
Ovo što sledi je komentar, koji se odnosi na ideju različitih “ja” u nama. Kao što znate, u ovom sistemu učenja, čovek se ne smatra jedinstvenim (Celovitim). Nedostatak jedinstva u čoveku je izvor svih njegovih nevolja i teškoća. Čovekovo telo je jedinstveno i radi kao jedna organizovana celina, sem kada je bolesno. Ali čovekov unutrašnji život nije jedinstven, nema organizaciju i ne funkcioniše harmonično kao celina. Čovek je, u odnosu na svoja unutrašnja stanja, mnoštvo, i iz jednog ugla ovog učenja, o ovom unutrašnjem mnoštvu se govori kao o različitim “ja” ili razlicitim’Ego-formacijama’ u njemu. Čovek nema postojano “ja” nego se u njemu nalazi mnoštvo različitih “ja” koja svakog momenta uzimaju kontrolu nad njim i govore iz njega u njegovo ime; i sa ove tačke gledišta, čovek se može uporediti sa kućom u neredu u kojoj nema domaćina, nego postoji gomila sluga koji govore u ime odsutnog domaćina. Kao što ste verovatno ranije čuli, najveća je greška podrazumevati da mi ili neko drugi ima postojano, nepromenljivo “ja” – ili ego – u sebi. Čovek nikad nije isti neko duže vreme. On se neprekidno menja. On zamišlja da ako se čovek zove Džems on je uvek Džems. To uopšte nije tačno. Čovek koga znamo kao Džemsa ima u sebi i drugih “ja” drugih ego-a, koji uzimaju kontrolu nad njim u različitim momentima, i iako možda Džems ne voli da laže, drugi ’ja’ u njemu – nazovimo ga Petar – voli da laže, itd. Uzimati stalno neku osobu, kao jednu te istu osobu, i pretpostaviti da je ona jedno “ja”, jeste činjenje nasilja nad njom i u isto vreme činjenje nasilja prema samom sebi. Mnoštvo različitih ljudi živi u svakom od nas. Sve ovo su sve različita “ja” koja pripadaju ličnosti, koju je neophodno posmatrati i pokušati je upoznati, u suprotnom nikakvo znanje o sebi nije moguće – tj. ako čovek zaista traži znanje o sebi a ne maštu i uobrazilju o sebi. Ni jedan od vas prisutnih nema postojano i nepromenljivo “ja”. Niko od vas ovde ne poseduje Istinsko jedinstvo bića. Svako od vas je samo gomila različitih ljudi, neki bolji i neki lošiji, i svako od tih ljudi u vama – tih “ja” u vama – u određenim mometima uzima kontrolu nad vama i čini da govorite ili radite kako taj “ja” želi, i osećate i mislite ono što ono želi da oseća i misli. Ali, sve ovo vi već znate i želim da govorim detaljnije o ovoj doktrini o više “ja” u čoveku i i da vam sugerišem nešto o dubljem značenju i značaju ove doktrine. Ako neki od vas ne mogu da razumeju šta sledi, to je zbog toga što: ili još nemate dovoljno prakse u samo-posmatranju, i u tom slučaju morate da budete strpljivi i sačekate još malo, ili ako ste duže u Radu, još uvek niste počeli da ozbiljnije posmatrate sebe – tj. niste počeli da Radite na sebi i verovatno nikad niste dovoljno ozbiljno mislili šta to znači. U ovom drugom slučaju, mogu samo da kažem da morate da učinite napor da razumete šta to znači, kroz aktuelno Samo-posmatranje i to što je moguće pre, jer se vreme računa u Radu i prilike, same po sebi, postaju ređe i ako ih čovek ne iskoristi kad je moguće, može se desiti da bude prekasno da se sa sobom bilo šta učini u smislu unutrašnje promene, koja je jedino moguća kroz Samo-posmatranje i Znanje o samom sebi koje iz toga proizlazi...
Kad čovek misli, on veruje da to on misli. Ali naše misli dolaze slučajno sem ukoliko ne razmišljamo duboko i sa pažanjom, što je veoma retko. Misli koje prolaze kroz našu glavu dolaze od različitih “ja” u nama. Pretpostavimo da čovek primećuje da ima negativne misli o Radu, ili o nekoj osobi, ili o nečem što se dogodilo. Pretpostavimo da čovek uzme te misli kao njegove – kao sebe tj. kao “ja” – i pretpostavimo da oseća izvesnu nelagodu u vezi toga. On kaže sebi: “Ne smem da razmišljam na ovaj način”. To može ili ne mora da ima neki rezultat. Poenta ovog je da on greši – naime, greška je u tome što sve što se dešava u njemu uzima kao sebe, tj. kao jedno “ja”. Ako ispravno posmatra sebe, primetiće ove misli, ne kao sebe, nego kao nešto što dolazi od negativnog “ja” u njemu, o kojem možda već nešto zna. Pretpostavimo da mu je to ’ja’ već poznato. Pretpostavimo da već jako dobro proznaje to “ja”. Odjednom prepoznaje da to “ja” govori u njemu i komunicira sa njim putem misli kroz mentalni centar i u isto vreme uzrokuje neku određenu vrstu negativne emocije. Ni jednog trenutka ne uzima negativno ’ja’ kao sebe, već to vidi kao nešto u sebi odvojeno od njega samog. Kao rezultat, ono što to ’ja’ kaže nema moć nad njim, jer je on odvojen od njega. Ali ako u sebi padne u san – tj. ako prestane da bude svestan onog šta se u njemu događa i koja ’ja’ su mu bliska – pada pod njihovu moć i postaje identifikovan sa njima, zamišlja da je on sam taj koji misli na taj način. Radeći tako, on pojačava snagu ovog negativnog “ja” nad sobom – zato, kao što znate, sve ono s čim god da se poistovetimo ima moć nad nama i što se češće poistovećujemo sa nečim, sve više tome robujemo. U odnosu na sam Rad naš izazov leži tačno tamo gde su negativna ”ja” – tj. u onim “ja” koji mrze Rad jer je njihov život u nama ugrožen Radom.
I još malo
Spoiler:
Vratimo se iluziji koju svako od nas ima, da je jedno, jedna ličnost. Ova iluzija postoji u svakom od vas. Ona može da se otkrije postepeno, ličnim posmatranjem. Svako od vas sebi pripisuje posedovanje individualnosti, i ne samo individualnosti već takođe prisustvo pune svesti i volje. Ali kao što znate ovaj sistem ideja koji studiramo podučava da čovek nije jedan, nego mnoštvo, – tj. da nije jedna individua nego mnogo različitih ljudi – i takođe, da nije ispravno Svestan nego da je uvek u snu, u snovima, u mašti, u fantaziji, u pridavanju značaja, u negativnim emocijama itd., i kao rezultat toga nema Pamćenje Sebe (Samo-sjećanje; Svesnost) i tako gubi i uništava svoj unutrašnji život, i živi u nekoj vrsti mraka i konačno on ne poseduje volju već ima više različitih volja koje su u međusobnom sukobu i deluju u različitim pravcima. Da je čovek u jedinstvu umesto što je u mnoštvu, imao bi istinsku individualnost. Bio bi jedno i imao bi jednu volju. Stoga, iluzija koju čovek ima o sebi da je jedan, odnosi se na mogućnost. Čovek može postići jedinstvo bića. On može dostići svoju pravu individualnost. Ali upravo ta iluzija stoji na putu čovekovog postizanja ove mogućnosti. Jer sve dok god čovek zamišlja da ima nešto, on to neće tražiti. Zašto da čovek nečemu teži, ako nikad nije sumnjao, čak ni za momenat, da to već ne poseduje. To je jedan od efekata fantazije, koji ispunjava ono što nedostaje ili čini privid da smo ovakvi ili onakvi, kad je očigledno sve suprotno. U ovom Radu, neprekidno se ponavlja da moramo da se borimo sa fantazijom i moramo da razumemo da se ovo takođe odnosi na fantaziju o nama samima. Neophodno je boriti se sa sopstvenom fantazijom o nama samima, ne samo zbog toga što nas to stavlja u lažna iskustva, izveštaćena osećanja i često smešne situacije, nego zato što to zaustavlja svaku mogućnost unutrašnjeg rasta. I sada je lako videti zašto je to tako iz onoga što je već rečeno. Jer ako zamislimo da već imamo kvalitete bića koje ni izdaleka nemamo, ne možemo očekivati da ćemo ih steći. Naša mašta će nadoknaditi šta nedostaje. Ustvari, nikad nećemo znati da nam išta nedostaje u našem biću, i mislićemo da jedina stvar koja nam nedostaje jeste cenjenost, slava, novac, prilika ili neka druga spoljna stvar, ali što se tiče nas samih, ništa nam ozbiljnije ne nedostaje. To je moć te iluzije i kaže se, u jednoj od parabola Rada o ovcama i čarobnjaku, da je čovek kroz svoju maštu hipnotisan i da je pod iluzijom da je lav ili orao, a ustvari je ovca, i u isto vreme, kao ovca ima moć da se otrgne od čarobnjaka, koje je suviše lenj ili suviše škrt da izgradi ogradu i zatvori ovce.
Ono što moramo da razumemo iz svega ovoga je da je iluzija nešto vrlo stvarno i jasno određena u svojim posledicama. Mašta nije tek ništa – “ništa osim mašte”, kao što ponekad kažemo. To je nešto zaista moćno. To je jedna univerzalna sila koja deluje na čovečanstvo i drži ga u stanju sna, bez obzira da li je primitivan ili civilizovan. I ukoliko čovek ne počne da shvata šta znači setiti se samog sebe tj. Pamtiti Sebe – tj. ostvariti treće stanje svesti – sila koja se manifestuje kao fantazija ili iluzija u dva niža sanja svesti ne nalazi svoj pravi smer i tako deluje protiv njega samog. Kao što smo videli, čovek zamišlja da je jedno i zbog ove iluzije ne može da se pomeri sa mesta gde se nalazi u sebi. Svako se nalazi na određenom stepenu i niko ne može da se pomeri iz tog stepena gde se nalazi sve dok god ne vidi jasno, i za sebe, da nije jedna te ista osoba, već mnoštvo različith ljudi i da je nastaviti misliti da je čovek jedan i jedinstven, predstavlja iluziju.
Ova relizacija, ova unutrašnja percepcija, menja čovekov osećaj samog sebe. Menja ili počinje da menja njegov osećaj “ja”. Dok god živi u iluziji da je jedno, ima pogrešan osećaj sebe. Ali on to ne zna: niti zna da zbog toga ne samo da je sav njegov život i odnos sa drugima pogrešan, već je njegova evolucija nemoguća. Jer, čovek ne može da se menja dok god sebi pripisuje jedinstvo bića, jer u tom slučaju sve u njemu je on sam. On će sebi pripisati sve dobro ili loše u sebi. Biće odgovoran za svaku misao, svako raspoloženje kroz uzimanje svega toga kao samog sebe, jer ako veruje da sve što misli, radi i govori, da on sam misli, radi i govori, onda će to biti njegovo jer on sve to čini svojim sa pripisivanjem svega toga samom sebi. Iluzija da je on uvek jedna te ista osoba i da je sasvim svestan svega, i da ima volju, a samim tim da ima kontrolu samog sebe, će ga sasvim zaslepeti za činjenicu da nije ni svestan porekla svega što misli, čini ili govori. Samoposmatranje će mu pokazati da on praktično nema kontrolu nad svojim mislima i da ne može čak ni da zaustavi misli ako pokuša da to učini, da svakakve misli dolaze i odlaze u njegovoj glavi bez obzira da li ih je on želeo ili ne. A isto je tako i sa osjećanjima, raspoloženjima, njegovim rečima i njegovim akcijama. Ali ako ne može sebi da prizna da je nešto sasvim drugo a ne biće svesno svega što kaže ili učini, i da nema potpunu kontrolu nad svojim raspoloženjima i osećanjima, i da nije uvek jedna te ista osoba, ako to sebi ne može da prizna, sve ovo će ostati skriveno, prikriveno od njega samog snagom njegove sopstvene fantazije i njegovim ukupnim osećajem za sebe, njegovim ukupnim osjećajem za “ja” i njegov odnos prema njegovim unutrašnjim stanjima biće lažan.
Ali ako čovek uvidi da nema prava da misli o sebi kao o jednome i da je tu veoma mnogo različitih ljudi i da čak i neke veoma neprijatne osobe postoje u njemu, te da ni na koji način ne poseduje potpunu svesnost i individualnost, iako je sve to suprotno njegovoj sujeti i bolno je za njegov ponos (gordost), to je početni momenat promene njegovog bića.
Jedna osoba koja je godinama u Radu je napisala ovo:
Spoiler:
Zbog toga što MI MISLIMO da smo to što mislimo, osjećamo, dodirujemo i slično, kao i što mislimo, tj. imamo Ubjeđenje da smo mi misao, osjećaj, reakcija, pokret, fizičko tijelo - što definišemo u Radu kao Identifikacija - mi se teško odvajamo i postižemo bilo koje više Stanje Svijesti od svakodnevnog.
U Radu kažemo da je čovjek Identifikovan sa Umom i da je to najveća prepreka koju ima. I upravo u početku Rada je bitno da znate da VI NISTE TO ŠTO PERCEPIRATE. Pošto smo godinama ulagali nesvjestan napor u to što nismo, ne možete očekivati da ćete za par dana vježbanja dostići Stanje u kojem ste oslobođeni Identifikacije i u kojem ZNATE da vi niste to što percepirate.
Cilj svih vježbi, svih spiritualnih metoda, Ezoteričnog Rada, pa čak i Religije jeste da se kroz metode koje su date stekne određena kontrola nad Unutrašnjim Životom, tj. Unutrašnjim Procesima.
I tako dalje, ima puno toga, puno zanimljivih stvari. Ali ovo nije lako za svariti, u samoj knjizi kaže: Potrebna je značajna preorijentacija čitavih koncepata o sebi kako bi se moglo shvatiti šta sve ovo znači.
Ako nekoga zanima ova knjiga daću mu link.
A što se tiče tvog pitanja na početku "ko je ljut", iz ovoga slijedi da je ljut jedan od tih "ja" u tebi, nisi ti ljuta već je ljut jedan od brojnih "ja", pa nije ispravno reći "ja sam ljuta" nego je ispravno reći "osjećam ljutnju" ili "ono je ljuto". Ne treba sebe poistovjećivati sa emocijama, mislima ili bilo kojim procesima u sebi, jer mi nismo to, to potiče on nekog neželjenog gosta u nama. Mislim da je Antoni de Melo baš navodio ovakav neki primjer.
Iz svega ovoga slijedi da mi uopšte nemamo zdrav razum niti ispravne slike o sebi, o tome šta smo i šta se sve u nama dešava i od čega/koga potiče sve što se u nama dešava i šta mi možemo da poduzmemo u vezi sa tim. U knjizi kaže:
Umišljamo da imamo kontrolu nad sobom. Umišljamo da smo svesni i da uvek znamo šta mislimo, govorimo i činimo. Umišljamo da smo jedinstveni, i da imamo istinsko postojano “ja”, i da imamo volju, i zamišljamo još mnoge druge stvari. Sve to stoji na našem putu i pre nego što možemo da praktikujemo unutrašnju separaciju neophodno je sasvim novo osećanje o sebi i o tome šta čovek zapravo jeste.
Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41 Postovi: 4402 Lokacija: The Moon
Vader je napisao:
A što se tiče tvog pitanja na početku "ko je ljut", iz ovoga slijedi da je ljut jedan od tih "ja" u tebi, nisi ti ljuta već je ljut jedan od brojnih "ja", pa nije ispravno reći "ja sam ljuta" nego je ispravno reći "osjećam ljutnju" ili "ono je ljuto". Ne treba sebe poistovjećivati sa emocijama, mislima ili bilo kojim procesima u sebi, jer mi nismo to, to potiče on nekog neželjenog gosta u nama. Mislim da je Antoni de Melo baš navodio ovakav neki primjer.
Znam.
_________________ Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.
Ne bih se baš složio. Zdrav u zdrav razum se ne koristi u uobičajenom značenju riječi zdravlje, te mu tako bolestan razum nije suprotno značenje, on i nema neku sintagmu suprotnog značenja. Ne znam da li je ta riječ postojala otprije u srpskom jeziku, ili je tek prevod engleskog common sense, ali se u tom značenju koristi. Za nekog ko ne razmišlja zdravorazumski možemo reći da je nerazuman, ili da razmišlja neobično, nesvakidašnje, atipično ili out of the box, ali ne i bolesnorazumski.
A tek sa ovim drugim se ne slažem, bolesni umovi i te kako znaju i mogu upotrebljavati zdrav razum, tako da se ništa ne podrazumijeva. Um, makar i bolestan je pokretačka snaga, dok je zdrav razum samo oruđe.
UM može biti zdrav ili bolestan,a RAZUM- samo ime kaže podrazumijeva zdrav UM
Pridružio se: 30 Jun 2003, 22:56 Postovi: 8344 Lokacija: BL
Pa i ne podrazumijeva.
_________________ Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla, Klepton i Pejdž su dva matora pijetla, al' budućnost je ipak svijetla sve dok nam je Popokatepetla...
Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40 Postovi: 19110 Lokacija: Mare Tranquillitatis
Ne može se to tako lako sjecirati, čovjek, tj. njegova psiha je kompleksan duhovni organ. Može neko biti savršeno razuman i inteligentan a sa druge strane bez imalo saosjećanja ili empatije pa prema tome brutalan i nasilan. Da li razum takve osobe shvata da nešto krivo čini? Vjerovatno shvata samo ga nije briga. A da li pod razum podliježu emocije (volimo nekoga iz nekog razloga ili ga volimo jer ga volimo)? Rekla bih da ne podliježu.
PA EMOCIJE NISU U SLUŽBI UM-a,NAŽALOST,ALI TAKO JE.A DA TAKO KAŽEM SA I IZ "STANOVIŠTA" EMOCIJA OCJENJUJEMO UM,TJ.DA LI GA PRIHVAĆAMO ODBACUJEMO ILI NAM JE SVEJEDNO.UZ TO EMOCIJE SU NAJVIŠE IZRAŽENE KOD DJETETA KOD KOJIH JE UM U "POVOJU".
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 19 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
UM može biti zdrav ili bolestan,a RAZUM- samo ime kaže podrazumijeva zdrav UM
