Talija je napisao:
Interesantno je da jedni isti roditelji (bilo strogi ili fleksibilni) imaju dvoje ili više djece koja su dijametralno suprotna po ponašanju, karakteru itd.
U čemu je tu fazon kad su vaspitavani na isti način?
Ja imam i brata i sestru, i nijedno od nas nemamo ni priblizno slican karakter. Ni priblizno. Ja i brat, posto je razmak u godinama mali, vaspitavani smo ne mogu reci na isti nacin ali na slican... ali je opet stvar do djeteta, kako ko shvati i prihvati neke poteze u zivotu i kakvim smatra zivot. Zato ipak mislim, kao sto Vader rece, da je ipak do karaktera kakvim dolazimo na svijet. Ja mogu reci da nemam nista zajednickog sa mojim bratom i sestrom sto se karaktera tice , sa sestrom najmanje, a ni sa roditeljima iako su mi roditelji, ma koliko to bizarno zvucalo.
Ja i sestra smo nebo i zemlja. Malo licimo i to je sve. Karakter je toliko razlicit da razlicitiji ne moze biti. Nije samo zbog 7 godina razlike, nego inace. Naravno da je ona kao najmladja bila vaspitavana na sasvim drugaciji nacin od mene, i rasla je u u sasvim drugom okruzenju i sredini od mene, mozda je i to jedan od razloga sto se razlikujemo, ali opet..ne mozes u nekog usaditi nesto sto vec nema u sebi. Roditelji samo potpomazu da se u djetetu izgradi ono sto vec u njemu i postoji, ili mu to sve sruse ili mu pomognu da izgradi to nesto u sebi sto ima. Ja jesam slusala svoje roditelje, pre svega majku koja je dominirala u ulozi roditelja, ali sam i cesto radila ono zasta sam JA smatrala da je ispravno, iako sam bila "samo" dijete, i vise sam slijedila neki svoj unutrasnji osjecaj iako je nekad kosio se sa nekim stavovima moje majke ... i opet je sve izaslo na dobro, i rijetko kad sam posrnula slusajuci sebe, svoj osjecaj, sto bi sasvim suprotno bilo da sam u nekim slucajevima poslusala majku recimo . Dijete je vazno podrzati u svemu, u zivotu uopste. Jedna od najgorih stvari sto roditelj moze da uradi je da razvije u djetetu takmicarski duh, da se takmici sa drugima kroz zivot, jer upravo to u vecini slucajeva dovodi do zavisti i pohlepe, ljubomore i dosta drugih losih stvari. Samo jak karakter u djetetu moze da odoli necemu takvom i da se ne upusti u te vode. Djeca su u stanju sami da urade dosta toga samo sto ih mi odrasli sprijecavamo u tome ili ih ne podrzavamo dovoljno ili nikako, sto je zalosno. Cesto se cuje ono "dijete je , sta ono zna...sta ono moze". Zato sva djeca zure da odrastu i da se uvazi njihovo misljenje i njihova rijec. A nekad se ne uvazi ni kad si punoljetan pa koja je to tek onda tragedija i kakve to tek posledice nosi sa sobom.
Roditelj moze itekako naskoditi djetetu, svjesno ili nesvjesno. Moze biti da svaki roditelj zeli dobro svome djetetu, normalno je tako, ali nismo ni svjesni toga koliko upravo svojom nepaznjom ili cak prevelikom "paznjom" skodimo tom djetetu.
Namecati djetetu nesto nije isto sto i usmjeravati dijete ka necemu pa nek samo odluci sta hoce i zeli, koliko hoce i kako hoce.
Nazvati se roditeljem nije mala stvar. To je uloga za zivota. I velika odgovornost nad necijim zivotom.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Za moj gust sviram, svirala sam horovima u manjim orkestrima.. nije fora u tome, nego je steta sto sam imala talenat ali je inat bio jaci od njega 
I dosta o meni, samo sam navela primjer 
