Joj Vjevo, da mi je malo tvog načina razmišljanja
U suštini, iza tih takvih bijesova i naleta ljubomore i samodestrukcije, krije se jedna mala preplašena beba koja se jako plaši da je mama ne napusti. Odatle potiče većina naših strahova. Novorođenče nema razvijenu kogniciju, ono samo intenzivno osjeća. Ono živi u jednoj simbiozi sa svojom mamom, vjerujući da je on njen dio, tj. da su on i mama isto. Onog momenta kada počinje da uviđa je mama drugo biće, odvojeno od njega, preplavljen je užasavajućim osjećajem straha. Takvu vrstu straha čovjek dalje više nikada neće osjetiti, ali u situacijama separacije (raskid sa voljenom osobom, napuštanje, odvajanje od roditelja, odlazak, selidba, smrt bliskog člana porodice, razvod braka), pokreće se jedan dio tih primarnih emocija. Otvorenim razgovorom, introspekcijom, i posmatranjem svojih emocija, i emocija ljudi oko sebe (emocionalna inteligencija, EQ), dolazi do zrenja i zdrave postavke svojih stanja. Što bolje razumijemo zbog čega se osjećamo tako i tako, sve smo bliže mijenjanju ustaljenih nepoželjnih (ili preburnih, praktivnih) emocionalnih reagovanja. Emocije mogu uveliko da naruše kvalitet života. Od nas samih zavisi koliko ćemo imati hrabrosti i volje u bitci sa vlastitim emotivnim stanjima, na koji način ćemo srediti naše živote, te uvidjeti da sreća zaista nije spolja, ne zavisi od drugoga, sreća je sada, sreća je u nama, mi smo njeni kreatori. Čemu nabiajti ogromne osjećaje odgovornosti nekoj inoj osobi? "Ubiću se radi tebe!" ( Ono što osoba ustvari poručuje jeste:
Ti si ODGOVORNA za moj život!) Ko je spreman nositi toliki kofer odgovornosti za tuđi život? Ili:
Odrekao bi se i svoje sreće za tvoju ljubav! Ok. Evo odrekla bi se i ja svoje za tebe! Dakle, volimo se i nesrećni smo??? Apsurdno!
Kako ja to sebe vidim, a kako me drugi vide? Da li se ove dve slike poklapaju? Taj dečko je sebe vidio kao ucveljenu tužnu osobu, kojoj je neka djevojka (ja) učinila strašnu nepravdu i ugrozila život. Drugi su ga vidjeli kao jadnu budalu. Treći kao emocionalno nesređeno biće. Četvrti kao bolesnika. Peti kao derle nedozrelo. Manifestacije njegovih ponašanja u smijeru autodestrukcije i destrukcije jasno govore o manjku samopouzdanja i ova na izgled izlizana i jednostavna riječ, nosi mnogo više nego što možda možemo i zamisliti. Vjerovati u sebe, u svoje mogućnosti, sopstvene snage, vjerovati u svoje uspjehe, svoje kompetencije - to je snažna i moćna mašina koja uveliko pomaže kvalitetu vlastitog (i tuđih!) života. Biti zadovoljan sobom (ovo nema veze sa egoizmom ili sebičlukom), onim što jeste i što predstavljate, vidjeti svoje JA u punom svjetlu, priznati vrline, sagledati mane, i prosto.. biti srećan...
Sreća nije bila juče, niti će biti sutra, sreća je sada i ovdje. Sreća nije u drugoj osobi, sreća nije u podrumu, sreću ne treba tražiti, ne treba je čekati. Ona se dešava sada. Biti najbolji JA na svijetu, to je prekrasna stvar. Budite vi najbolji vi! Prosto, budite najbolje od vas!
Kada sam prvi put odgovorila na pitanje:
Šta ti nedostaje? I kada sam bila srećna svojim odgovorom, osjetila sam se oslobađajuće... Moj odgovor je bio: mir.
Onog momenta kada sam sebi priznala i uvidjela šta mi zaista nedostaje, to je bio i istinski prvi korak i da dođem do njega.
Ugušila sam vas?
Neću više.
_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik