le_papillon je napisao:
Ako je tako kao što kim kaže da narod stvara političare, onda je narod uvijek bio sjeb...
Falinka sistema je upravo u tome što je sistem. Neko je gore, neko dole. Političari su gore, iako su donji.
Nisam baš sigurna kako si zamislila u kom pravcu tema treba ići, ali mi je smor više od priča o političarima kao patološkim lažovima. Ok, to svi već znamo.
nisu samo patoloski lazovi, ima tu jos mnogo toga patoloskog.
a zasto je bitno pricati o psihologiji politicara? pa recimo da spomenemo ovo: engleska rijec government znaci bukvalno kontrola uma (ili umova). kako i zasto to oni rade? zasto im to dopustamo?
evo jedan citat E. Froma:
Citiraj:
U mitu o vrtu u Edenu čovjekov život opisan je kao potpuna sigurnost. Njemu nedostaje znanje o dobru i zlu. Ljudska povijest počinje činom pobune čovjeka, što je u isto vrijeme i početak njegove slobode i razvitka njegovog uma. Židovska, a pogotovo kršćanska tradicija, više su naglasile moment grijeha, a gurnule u drugi plan činjenicu da je emancipacija od sigurnosti raja, temelj za čovjekov istinski ljudski razvitak. Zahtjev da se prekine sa sponama krvi i rodne grude provlači se kroz čitav Stari zavjet. Abrahamu je naređeno da napusti svoju zemlju i postane lutalica. Mojsije je odrastao kao tuđinac, u stranoj zemlji, daleko od svoje porodice, pa čak i od svog naroda. Da bi Izraelci postali izabrani narod božji, morali su napustiti Egipat i četrdeset godina lutati po pustinji. Kad su se smjestili u svojoj zemlji, opet su upali u incestuozno obožavanje zemlje, idola, države. Bit učenja proroka je borba protiv incestuoznog obožavanja. Umjesto toga oni su propovijedali osnovne vrijednosti zajedničke čitavom čovječanstvu, a to su istina, ljubav i pravda. Oni su napadali državu i one svjetovne snage, koje su propustile da ostvare ove vrijednosti. Država mora propasti, ako se pojedinac tako veže uz nju da dobrobit države, njena snaga i slava, postanu kriteriji za dobro i zlo. Logična kulminacija tog principa, temelja Starog zavjeta i posebno mesijanskog učenja proroka, jest shvaćanje da narod mora otići u progonstvo, i da se može vratiti tek pošto postigne slobodu i prestane s idolatrijskim obožavanjem zemlje i države.
sta nam govori ovaj mit? (just for a record, slicni mitovi postoje i u drugim kulturama, univerzalan je kao i svi veliki mitovi)
koliko ljudi danas mogu razumjeti sta je receno u tom citatu? kad ce jednom kriticna masa biti masa oslobodjenih ljudi a ne retarda koji uporno glasaju za jos vece retarde?