banjalukaforum.com

Sinkronicitet je termin kojeg je uveo Carl Gustav Jung u svom članku "Duh psihologije" (Der geist der Psychologie-Eranos Jahrbuh XIV, 1946.) a podrobnije razradio u svom djelu - "Sinkronicitet kao princip akauzalnih veza" 1950. Njime nastoji objasniti istovremenost dvaju smisaono akauzalno povezanih događaja, odnosno istovremenost gdje koincidira izvjesno psihičko stanje sa jednim ili više vanjskih događaja koji se javljaju kao smisaone paralele prema trenutnom subjektivnom stanju. Zbog oznake istovremenosti odabran je naziv sinkronicitet, s njime se označava hipotetski faktor objašnjenja koji se ravnomjerno suprotstavlja kauzalnosti. Pojam se tako razlikuje od sinkronizma, koji predstavlja samo istovremenost dva događaja.

Akauzalnost

Odlučujući dokaz postojanja akauzalno povezanih događaja Jung je našao u Rhine-ovim ( Joseph Rhine ) eksperimentima, koji su izvedeni na dovoljnoj naučnoj visini, a za koje nisu od autora bili prepoznati dalekosežni zakljući koji su se morali izvesti iz njihovih rezultata. Ti eksperimenti su u osnovi sastoje u tome što eksperimentator otkriva seriju brojevno označenih karata s ucrtanim jednostavnim geometrijskim motivima, dok ispitana osoba , koja je prostorno odjeljena od eksperimentatora, dobija nalog da navede odgovarajuće znake. Koristilo se 25 karata, 5 karata sa ucrtanim znakom zvijezde, 5 pravokutnika, 5 krugova, 5 dvaju valovitih linija i 5 sa znakom križa. Matematička vjerojatnoća se sastoji od 5 slučajnih pogodaka na 25 otkrivenih karata. Individualni rezultati su varirali od specifične nadarenosti i zainteresiranosti ispitane osobe, koja bi osam stotina puta pokušala odgonetnuti znakovni redosljed automatski izmješanih karata. U prvoj seriji prosjećni rezultat je bio 6.5 pogodaka na 25 karata, dakle 1,5 više od matematičke vjerojatnoće. Vjerojatnost da se javi slućajna devijacija od 1.5 na na pet, iznosi 1:250.500, dakle u 250.500 pokušaja se može očekivati samo jedna slučajna devijacija ovog iznosa. Jedan mladi čovjek je u svojim pokušajima postigao prosječno deset pogodaka na svakih 25 karata, dvostruko više od matematičke vjerojatnoće. Jednom je pročitao ispravno svih 25 karata , što odgovara vjerojatnoći od 1:298 023 223 876 953 125. Eksperimenti su imali pozitivne visoke rezultate i na velike udaljenosti, spominje se eksperiment sa sinkroniziranim satovima između Duhrama ( North Carolina) i Zagreba udaljenosti 4000 milja, ali i u vremenski različitim stanjima, eksperimentator bi vukao karte danas, a ispitana osoba pogađala sutra, što ukazuje na psihičku relativnost prostor-vremena, a isključuje mogućnost da se radi o energetskoj, odnosno kauzalnoj pojavi.

Prethodnice ideje sinkroniciteta

Kauzalni princip govori da su veze causa i effectus nešto neophodno, dok princip sinkroniciteta govori da su karike smisaone koincidencije spojene pomoću jednorodnosti i pomoću smisla. Kao predhodnice ideje sinkroniciteta Jung pominje koncepte koje leže na granici svijeta pojava i pritom naročitu pažnju daje kineskom pojmu Tao, kojeg su jezuiti preveli sa Bog a Jung, prihvačajući Wilhelm-ovo tumačenje, kao « smisao». Potom daje paralelne primjere iz zapadnjačke filozofije, alkemije i kršćanske mistike.

Rezime

Ideju sinkroniciteta, u rezimeu svoje knjige, Jung dovodi u vezu sa stanjima integralne svijesti izražene u ESP fenomenima, kad se ista otcijepljuje od tjelesne, pri čemu se ova druga raspada na svoje organske komponente. Pominje i istraživanje na pčelama koje je provodio K.v. Frish. On je ispostavio da pčele pomoću svoje svojstvene igre ne samo da priopćavaju da su našle mjesto sa hranom, već da pokazuju pravac i udaljenost. Pomoću tog priopćenja nove pčele su u stanju direktno odletjeti na mjesto sa hranom. To je donekle poljuljlo gledište da su insekti samo refleksivni automati i da je prenošenje informacije apriorno vezano za cerebrospinalni živčani sustav. Na kraju navodi svoj kontakt i raspravu sa stručnim fizičarem Pauliem (Wolfgang Pauli) koji je istovremeno razumijevao njegovo psihološko gledište, pa se unutar tekuće revolucije fizikalnih teorija ( otkriće diskontinuiteta - poredak kvantuma energije, raspad radijuma itd.) složio da se klasičnoj fizikalnoj trijadi - neuništiva energija, kontinuitet prostor-vremena i konstantni spoj pomoću djelovanja (kazualnost), pridoda taj novi nekonstantni faktor - spoj pomoću jednorodnosti, to jest smisla, odnosno sinkroniciteta koji kao specificum predstavlja jedan opći bezuzročni poredak.

I s vremena na vrijeme desi se da se poklope stvarnost i misao, jer kao i kod tih karti, određena mogućnost za to postoji.

„Problem sinhroniciteta zbunjivao me dugo, sve od sredine dvadesetih godina kada sam istraživao pojavu kolektivno nesvjesnog i neprestano nailazio na veze koje jednostavno nisam mogao objasniti kao slučajne skupine ili „tokove“. To što sam našao bile su „podudarnosti“ koje su bile tako smisleno povezane, da bi njihovo „slučajno“ podudaranje bilo nevjerovatno. Kao primjer navodim jednu pojavu koju sam osobno promatrao.

Jedna mlada žena koju sam liječio u odlučujućem trenutku je usnila san u kojem je dobila zlatnog skarabeja. Dok mi je pričala san, sjedio sam okrenut leđima zatvorenom prozoru. Iznenada sam začuo iza sebe šum poput laganog kuckanja. Okrenuo sam se i ugledao letećeg kukca koji kuca o vanjsko staklo prozora. Otvorio sam prozor i uhvatio ga u letu dok je ulijetao u sobu. To je bio najbliži srodnik zlatnom skarabeju što se može naći u našem podneblju, skarabejski kukac, kotrljan, običan ružin-kukac (cetonia aurata), koji je suprotno svojim uobičajenim navikama očito osjetio pobudu da u tom trenutku uleti u tamnu sobu. Moram priznati da mi se nešto slično nije dogodilo ni prije ni kasnije i da je san pacijentkinje ostao jedinstven u mojem iskustvu.
(...)
Čini se da je u ovom slučaju postoji arhetipska osnova. Bio je to jedan izvanredno težak slučaj za liječenje i sve do tog sna napredak je bio vrlo spor ili gotovo nikakav. Valja objasniti da je glavni razlog teškoće bio animus moje pacijentkinje koji ju je bio ogrezao u kartezijansku filozofiju i tako se nepopustljivo držao svog vlastitog shvaćanja stvarnosti da napori triju liječnika (ja sam bio treći) nisu mogli razmekšati taj stav. Očito je bilo potrebno nešto sasvim iracionalno, što joj ja dakako nisam mogao pružiti. Sam san je bio dovoljan da donekle uznemiri racionalistički stav moje pacijentkinje. Ali kada je „skarabej“ uistinu uletio kroz prozor, njezino prirodno biće moglo je probiti oklop i proces preobrazbe je mogao otpočeti. Skarabej je klasični primjer simbola ponovnog rođenja. (ili preobražaja - sledi objasnjenje simbola). Jedina je teškoća da se kod obrazovanih ljudi podsvjesno sećanje često ne može sa sigurnošću isključiti (premda moja pacijentkinja slučajno nije poznavala ovaj simbol). To ne mijenja činjenicu da psiholog neprestano susreće slučajeve gdje se pojava simboličkih paralela ne može objasniti bez pretpostavke o kolektivno nesvjesnom. Zbog toga se čini da smislena podudaranja – koja se moraju razlikovati od beznačajnih, slučajnih skupina – počivaju na arhetipskoj osnovi.“
(Iz: „Tumačenje prirode i psihe“, Jung, Pauli)

Navela bih još dva primera. Priču prijatelja o tome, kako se umoran i isprovociran sukobima i problemima na poslu vraćao autobusom kući, seo na sedište do jedne žene, koja je izvadila knjigu i otvorila je na stranici, čije se poglavlje zvalo: „Ne nervirajte se zbog problema na poslu.“


Pre više godina sam se našla u situaciji koja je izgledala prilično bezizgledno. U trenutku kada je taj osećaj bezizlaznosti verovatno dostigao neki maksimum, neko je pozvonio na vratima i poštar mi je predao razglednicu sa ogromnim suncokretom od dragog prijatelja iz Nemačke na kojoj je pisalo: „der nächste sommer kommt bestimmt.“ (sledeće leto sigurno dolazi). Naravno, poštari obično ne donose razglednice na vrata, ostave ih u sandučetu. Poklapanje je bilo perfektno, nisam to posebno naknadno racionalizovala, već sam to tog trenutka doživela upravo kao neki zrak svetla.

desava li vam se da dva puta u kratkom vremenskom razmaku cujete neku rijetku rijec, termin, temu? da mislite na nekog intenzivno i vidite ga sutradan, prvi put nakon nekoliko mjeseci? (ili nesto cesci slucaj: mi o vuku a vuk na vrata )
mene to neodoljivo podsjeca na onu scenu s mackom u matriksu, kad Neo primjecuje da je deja vu znak da se nesto zesce mijenja u sistemu
pojam "sinhronicitet" je uveo Jung, mada je ta pojava bila poznata i od ranije, narocito na Istoku..rijec "koincidencija" je recimo starija i opisuje bas to..mislim da je Jung napravio dobar marketinski potez kad je skovao novi termin a i neka je, on je tu pojavu decenijama izucavao.
uglavnom, svi principi divinacije se zasnivaju na tome.