banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 19 Apr 2024, 02:35

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 41 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća
Autoru Poruka
 Tema posta: simboli u snovima
PostPoslato: 10 Dec 2009, 22:05 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
Vader je napisao:
Nicole je napisao:
Ja sam ipak pobornik one verske teorije, snovi su samo snovi i ne treba ih tumačiti :D

Vjerska teorija upravo tumači i ozbiljno shvata snove. I po tim tumačenjima zmije su pozitivan simbol ako se pojave u vizijama.

Ali to pod uslovom da je u pitanju vizija, znači pojave zmije u viziji. Ali kod tebe je vjerovatno u pitanju običan psihološki san, i vjerovatno zmije "dobijaš" jer ih se toliko plašiš, pa ih tvoja podsvijest "privuče" i u snovima.



Snovi mogu da poticu iz licnog, familijarnog i kolektivno nesvjesnog. Ovi iz kolektivnog nesvjesnog se nazivaju i arhetipski snovi, i predstavljaju snove koji nemaju sadrzaj vezan za svakodnevne stvari, a s druge strane javljaju se u istim slikama kod svih naroda.

Prvi korak u tumacenju sna je uvijek razmisljanje o svim mogucim asocijacijama koje proisticu iz sna. Drugi je googlanje :lol:

Samo za Nicole :)

Simbolika zmije


Citiraj:
Jedan od kljucnih simbola u poruci Hristosa svojim ucenicima jeste zmija. Otud u daljem tekstu ogleda sledi jedna izuzetno zanimljiva i ucena rasprava o kultu i simbolizmu zmije u verovanjima, obredima, mitovima i religijskim predstavama mnogih hriscanskih i starih, prehriscanskih naroda.

Zmija je vazan, slozen i ambivalentan simbol i jedan od najsnaznijih arhetipova u covekovom kolektivnom nesvesnom. Zmija je simbol snage, plodnosti, zdravlja, mudrosti, s jedne strane, ali i zla, lukavosti, simbol demonskog, zenskog i zemaljskog, s druge. Protivrecni karakter ovog drevnog simbola proistice iz vezivanja zmije za dusu predaka, za htonski, podzemni svet. Zmija je, kao sto zapaza Volfgang Krecmer, liminalno bice (pripada zemlji i podzemlju) i otad njena veza sa necistim silama i htonskim svetom. I u nasim narodnim verovanjima i magijskim radnjama moze se uociti dvostruka priroda zmije. U Prvoj knjizi Mojsijevoj, receno je o prirodi zmije: "Ali zmija bese lukava mimo sve zvijeri poljske koje stvori Gospod". Otuda je u hriscanstvu zmija, koja je svojom slatkorecivoscu namamila na greh Adama i Evu, simbol opasne i lukave zavodnice, koja zastupa covekove nagone.

Patrijarh Pavle u objasnjenju zagonetne Isusove poruke istice: "Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi, znaci, razvijajte svoje umne sposobnosti sve vise, pod uslovom da paralelno razvijate u sebi dobrotu. No, um je hladan, a dobrota topla, ali slepa. Stoga su nam potrebni i um i dobrota, da jedno drugom drzi ravnotezu, da um ne predje u zlocu, a dobrota da ne predje u glupost".


http://www.zvezdavodilja.com/index.php?topic=255.0

Citiraj:
Astečki horoskop – Zmija, simbolika znaka

Kod Tolteka se o Mlečnom putu govori kao o Zmiji koju guta Orao.

„Bog Sunce koji dolazi sa juga sav odenut u plavo.“

Dvosmislena životinja po svom obliku, čija se glava i rep mešaju, poznaje veštinu preobražaja. Zbog svega ovoga, izaziva strah i zbunjenost.

Zmija je sva iz jednog dela. Uspravljena, ona je Jang, muški ud koji oplođava; sklupčana, izuvijana, ona je Jin, žensko jaje u trenutku oplođenja.

Zmija je svedok rađanja sveta, prvi živi oblik sićušna crta života krcata semenom.

Simbolička definicija zmije sadržana je u dva koncepta: znanje i seksualnost.


Znanje vezano za ponos i taštinu. Seksualnost – zbog njenog falusnog oblika, njene opasne vertikalnosti, njenih uznemiravajućih i fascinantnih Nagoveštaja, i iznad svega, zato što pobuđuje nagonske snage, koje trepere u čovekovoj unutrašnjosti od početka vremena.

Zmija, koja se vuče po tlu, „animalizirani“ koren. Zavlačeći se duboko u zemlju bežeći kroz udubine u pesku, ona je koren po svojim osnovnim obrisima, po svojoj moći prodiranja i nemom kretanju.

Zmija se vrlo brzo odlepljuje od majke-zemlje, uspravlja i dostiže vrhunac. Od korena postaje grana i započinje novu dvojnost. Napuštajući zemlju, stvaralačku tvar i majku, područije senke i nesvesnog, podiže se ka nebu, usuđujući se da izaziva svetlost i Sunce. Njeno uspenje se vezuje za ideju o oslobađanju i sublimaciji.

I, kao što se vučenje po zemlji – polagano smerno, jezovito – vezuje za izvore i vegetativni život, dinamična uzdizanja govore o transendenciji, čistom duhu i „inkarniranim“ apstrakcijama. Slike košmara, mučnina patnji, zamenjuje savitljivo i otmeno njihanje, baš kao kod lista na vetru. Nekom vrstom magije, zmija – simbol zla, brutalnih sila i taštine – zamenjuje svoju kožu zvezdanom odeždom.

Zmija Uroroboros, koja grize sopstveni rep, simbolizuje stvaranje, u smislu kontinuiranog ciklusa. Zmija se sjedinjuje sa samom sobom u savršenom krugu. Tada je ona simbol samooplodnje: zmija simbol života daje život.

Pernata zmija ostvaruje ravnotežu između suštinskih čovekovih snaga: udružuje nagon sa inteligencijom. Igra dve uloge, daje život i uzdiže duh. Isceliteljka i proročica, zmija je kamen temeljac okultnog. Njen otrov može da izleči baš kao što ljubav može da ubije.


http://www.kockicica.org/blog/astecki-h ... lika-znaka

Citiraj:
Zmija ulazi u red najvaznijih simbola u kulturama mnogih naroda. Nabrajanje i tumacenje obreda i verovanja vezanih za ovu zivotinju kod Juznih Slovena, podrazumeva studiozan i obiman rad. Trudom mnogih istrazivaca pitanje simbolicke uloge zmije u narodnoj kulturi i stvaralastvu u velikoj meri je osvetljeno. Ovde ce biti reci samo o nekim aspektima te simbolike u narodnim bajanjima.
Kod Juznih Slovena, kao i kod mnogih drugih naroda, postoji na desetine basama od zmijskog ujeda, kako za ljude tako i za stoku. Ove basme se grupisu u nekoliko krugova. Kod Slovenaca najcesce se javljaju basme u kojima se pomoc trazi od svetog Sempasa, koji je na nekoj gori, na kamenu. Kod Srba prevladavaju dva sizejna jezgra, koja se nekad i medjusobno kombinuju. Jedno jezgro ima osnovu u predanju da je svetac ili bog, koji se shvata i kao zivotinjski pastir, zanocio u kuci nekog coveka, pa mu je zena mesto prave postelje pripremila trnovitu (najcesce od rogobora), a mesto jastuka stavila mu kamen, dok mu pokrivac nije dala. U gnevu prilikom odlaska, svetac ili bog ucini da se stvori zmija u toj postelji, i ona ujede zenu ili dete tog coveka. Covek umoli gnevnog boga da spase ujedenog, koji onda oznaci da je lek od ujeda ta njegova postelja i kamen podglavac. Drugo jezgro se zasniva na mitoloskoj osnovi izjednacavanja zemlje i zmije, a takodje i coveka koa „zemljinog“, sto se najcesce izrazava formulom „zemlja zemlju ljubi“. Naime, u nizu indoevropskih jezika oznaka za „coveka“ izvodi se od korena *dh(e)ghom – „zemlja“: lat. homo „covek, osk. humuns „ljudi“, got. guma „covek“, lit. zmuo „covek“, prus. smoy „covek“, itd. Kod Srba covek je slikovito prikazan izrekom: „Zemlja po zemlji hoda“. Kod ove izreke Vuk Karadzic je jos dodao: „Pripovijeda se kako nekakav covek kazao caru: – Pomozi Bog, zemljo, zemlji gospodaru!“ Na drugom mestu Vuk je naveo ovakve uzrecice (kao zakletve): „Tako mi zemlje koja me je dala i koja ce me uzeti“, „Tako mi zemlje koja me rani i koja ce me uzeti“. U slovenskim jezicima uglavnom je zamenjena starija oznaka za zmiju *qzi eufemistickim nazivom zmija, koji se izvodi od istog korena kao i zemlja *ghdh-e/om-: het. tekan „zemlja“, toh. A tkam, B kem „zemlja“, st.ind. ksam „zemlja“, lat. humus „zemlja“, lit. zeme „zemlja“, itd. Svodjenje zmije i coveka na zemlju verovatno je motivisano time sto zemlja „ispusta“ u prolece zmije iz svoje „utrobe“ (zmijsko staniste se zove „mrtvilo“), a u jesen ih „prima“ u sebe, kao svoju decu. Cak postoji verovanje da zemlja ne prima onu zmiju koja je ujela coveka i zato je ona osudjena na raspadanje. Covek pak kao pokojnik odlazi u zemlju i po nekim predstavama utice na rodnost i plodnost na zemlji. I zmija i covek, kao zemaljska bica, suprotstavljeni su nebeskim bicima – bogovima (up. st.ind. deva „bog“, deus „bog“. prema st.ind. divya „nebeski“, lat. dius „nebeski“, lit. dievo suneliai „sinovi neba“, sve izvedeno od korena *t’ieu-/*t’iu- „nebo“). Sinonimnoscu zmija-covek ukida se suprotnost izmedju njih, a sama radnja ujedanja dobija obrnuto obelezje – ona se usmerava na subjekat koji je izvodi. Na toj osnovi je i jedna jezicka formula, takodje u bajanju od zmije, koja glasi: „Ujija rep, rep“, tj. ujela si svoj rep, a ne coveka. Sklupcana zmija koja sama sebe ujeda za rep jeste spajanje pocetka i kraja, sto je simbolicna predstava zemlje, shvacene kao „godisnji prostor“, koja se vraca samoj sebi – kako sto se i zmija vraca samoj sebi „svlacenjem“ koze, cime postaje od stare – nova. Po pomenutom modelu „povratnosti“ izgradjena je jedna basma „od zlikovca“ (verovatno od crnog prista), koja glasi:

„Vele, (Maru) zabolelo stopalo.
Nije, nego zemlja zemlju boli!“

Sam ujed zmije shvata se kao ulazenje necistog duha u ljudsko telo, pa se on u nekim basmama tera na „samanski“ nacin – tj. bajalica ga tera svojom dusom. Otuda suprotstavljanje zmijskoj „ljutoj dusi“ ljuce duse bajalice, o cemu svedoce i neke basme koje se koriste u ovim prilikama:

„Zmija, ljuta ljutice!
Tvoja dusa ljuta,
a moja jos po ljuta!“

„Ti guja, ja devojka,
zesci moj jed nego tvoj“.

Prilikom bajanja bajalica usmerava svoju dusu na zmijinu time sto hukne ujedenom coveku u usta, a stoci u uvo.
Pored svog necistog duha (otrova) zmija moze da nosi i neku drugu necistu silu, pa se pojavljuje i kao gospodarica zlih i prema coveku neprijateljski raspolozenioh bica:

„Posla zmija troglavkinja;
u edna usa nosi vile i vetrovi,
druga usta – izdat i zle bolesti,
treca usta – ucinci, rasturnici.
Pa presrete (Marka);
pa snagu oklobuci,
pa snagu posinji,
pa snagu pocrvi,
muku zadade…“

Ovde se zmija javlja u vidu zmaja, mitlosokog bica koje je protivnik kosmickog i socijalnog reda. Zmijolikost je cesto obelezje raznih cudovista, koja su po pravilu protivnici ljudskog roda.
U basmama od ujeda zmije kod Istocnih Slovena cesto se pominje carica zmija, koja lezi na Latir kamenu, na ostrvu Bujanu, na crnom runu, itd., i od nje bajalica trazi da povuce otrov (prakticno da vrati necistog duha) iz ujedenog coveka, ili da naredi da to ucini ona zmija koja je u telu coveka ostavila otrov. Iz ovoga se vidi da je zmija zlo zensko bozanstvo shvaceno mozda kao personifikacija zemlje. Inace, veza zmije i zemlje osnova je za izvodjenje nekih magijskih postupaka namenjenih dobijanju dece, za udaju i zendibu i za zdravlje. Neke od tih postupaka koji se izvode 1. i 9. marta (po starom kalendaru) u okolini skoplja, opisao je Milenko Filipovic.
Zmija je i magijsko sredstvo koje se upotrebljava u lecenju razlicitih bolesti. Po jednom zapisu, „kad padnes u veliku bolju“, treba izvaditi zmiji srce, osusiti gai sitno satrno popiti u rakiji. Od bolesti, „zasip“, u okolini Leskovca kao lek koriscena je zmija uhvacena izmedju Djurdjevdana i Uskrsa ili izmedju Velike Gospojine i Krstovdana, koju su potapali u rakiju da ugine, a zatim su je vadili a rakiju davali bolesniku. Zmija koja je po ledjima crna a po stomaku bela, uhvacena posle zalaska sunca i izlaska meseca, spaljivana je bez koze, i taj prah je koriscen „za dvanaest stvari“ (kao zastita od maca, za izazivanje naklonosti suprotnog pola, kad se ide na sud itd.). Kosuljicu od zmije smuka (zmijin svlak) potapali su u vodu, kojom su posle kupana deca od groznice, ili su se nad njom kadila (od strave i dr.). Ako se vidi zmija pre Djurdjevdana i novcicem (cvancikom) odreze joj se glava kada se kroz takvu glavu napije vode covek bolestan od groznice, ta bolest ce ga, po narodnom verovanju, proci. Konac provucen zivoj zmiji kroz oci smatran je lekovitim za bolesti „guse“. Marama ili peskir baceni na splet zmija korisceni su za lecenje „velike bolesti“ (padavice) ili pri teskom porodjaju. Za lecenje padavice sluzio je i stap kojom je oslobodjena zaba koju je uhvatila zmija. Zmija je koriscena i u ljubavnim cinima za izazivanje naklonosti devojke prema odredjenom momku. Jedan od postupaka nalagao je da momak odsece zmiji glavu, da metne u nju zrno zita i da to zajedno posadi u zemlju. Kad zito nikne i sazri, treba samo jednim zrnom iz tog klasa dodirnuti zeljenu devojku, i ona ce odmah zavoleti tog momka.
Po nekim obelezjima zmija se moze uporediti s vukom – ona izlazi i ulazi u zemlju, prelazeci granicu dva razicito obelezena prostora (pod/na), dok vuk, u horizontalno shvacenom prostoru prelazi granicu divljeg i socijalnog (izvan/unutra). Pokroviteljica zmija jeste zensko bozanstvo, dok je gospodar vukova bog-pastir, koji je u isto vreme i bog zagrobnog sveta. Bliskost izmedju ove dve zivotinje vidi se i iz naziva nastalih kao proizvod tabua: u juznoj Srbiji, da joj se ime ne bi spominjalo, zmija se zove „gadina“, a vuk – „gadnicina“, ili u drugim krajevima zmiju zovu „kamenica“, a vuka – „kamenjak“.
Figure nastale kombinacijom zmije i petla koriscene su kao zastitno sredstvo od neciste slie (tzv. geme). Takve figure nalazene su i na nasem prostoru. Po narodnom verovanju na ostrvu Cresu, postoji zmija koja ima na glavi krestu i kukurice kao petao. Ona pod jezikom nosi veliki dijamant i ko se njega domogne, moze mu se izpuniti svaka zelja. U ovoj predstavi spojena su dva „granicna“ obelezja – jedno je po suprotnosti gore/dole a drugo po suprotnosti blisko/daleko, cime su povezane dve suprotne ose, veritkalna i horizontalna. Kad bi te dve ose bile spojene nekom podzemnom, zamisljenom linijom, takav prostor bi imao oblik trougla, koji je izance jedan od najrasprostranjenijih oblika u magiji mnogih naroda.
Kod Srba je rasprostranjeno verovanje o kucnoj zmiji koja se ne sme ubiti, jer ona donosi srecu i bogatstvo ukucanima.


Ljubinko Radenkovic, Simbolika sveta u narodnoj magiji Juznih Slovena, Prosveta, Nis, 1996.

http://www.kockicica.org/blog/zalepljen ... ih-slovena

Citiraj:
Tajna života se predstavljala u alhemiji u obliku kruga koji je sastavljen od dve zmije od kojih je jedna krilata a druga bez krila a sibmol su dve prirode tela koje su spojene: postojanu i nepostojanu, muški i ženski princip..

Zmija kao simbol

Zmija kao simbol vekovima se provlači i zauzim jedno od centralnih mesta u kolektivnom nesvesnom, nacionalnom, familijarnom, ličnom..
Jedan je od najdelotvornijih arhetiova u čoveku.. Kao simbol je ambivalentan, i dobar i loš...
Zmiju kao simbol srećemo kod starih naroda: haldejaca, feničana, vavilonaca, zatim kod alhemičara,mistika, lečnika- kao njihov simbol..(zmija kao lečnik kad su pomireni vera i srce, priroda i nagon) pre više od 2000 godina stari grci su, uz mnoge bogove, imali i boga lečnika – eskulapa.
eskulap je bio cenjeni i poznati doktor toga doba tako da su ga grci proglasili bogom.
njegov je simbol bila zmija te se i lečnički poziv počeo označavati zmijom obavijenom oko štapa na čijem je vrhu 'ogledalo opreznosti'.

U Helenističkoj astrologiji imamo Uroborosa ili sunce-zmija.
Zmija Uoroboros, koja grize sopstveni rep, simbolizuje stvaranje, u smislu kontinuiranog ciklusa. Zmija se sjedinjuje sa samom sobom u savršenom krugu. Tada je ona slika samooplodnje: zmija, simbol života, daje život koja predstavlja kosmički životni vek....

Quetzalcoatl ili pernata zmija na jeziku astečkog naroda Nahuatl naziv je za pernato zmijoliko božanstvo antičke srednjoameričke kulture
Pernata zmija, Kecalkoatl iz mitologije Maja i Asteka, asocira na mračnu psihiku i inferiornu psihu, sa Jas.novi- dim" duhom i superiornim fantazijama. Na ovaj način, Pakao i raj se podudaraju u ovoj kosmičkoj zmiji, koja je n osilac podzemnih i nebeskih svetova. Kada zmija iz gmiženja pređe u uspravljeni položaj, gubi svoje prstenove i zadovoljava se da se sva „pretvori u usta".
...
Pernata zmija ostvaruje ravnotežu između suštinskih čovekovih snaga: udružuje nagon sa inteligencijom. Igra dve uloge: daje život, i uzdiže duh. Uzimajući u obzir ova svojstva ne iznenađuje što je zmija postala simbol Medicine. Isceliteljka i proročica, zmija je "kamen temeljac okultnog. Njen otrov može da izleči, baš kao što ljubav može da ubije. Zmija je bila jedno od prvih živih bića: da li će biti u poslednje kada haos preoblači Nebo i Zemlju?

Zmija je u isto vreme i mudra i opasna-zla,
Kod alhemičara mudra zmija je simbol inicijacije. (mudra zmija ili čista vera pistis)..s druge strane kriva je za početak smrtnosti čoveka, ume da zavede, lukava je,
Zmija kao simboli takodje predstavlja mistički odnos svesnog i nesvesnog bića u čoveku...
Zmija je i granični fenomen, može naglo da se javi i išćezne, takodje i kao simbol indiviaucije, metanoje, transformacije...menja svoju kožu, mudra zmija menja svoju kožu i čuva svoju glavu...simbol je životne mudrosti, instikta...

U psihologiji..zmija je simbol nagona...falusni je znak koji plaši i opominje da se nagoni ne trebaju potiskivati već priridno doživljavati, sublimirati, transformisati...Osobe koje se plaše zmije ili ih često sanjaju, u prenosnom značenju to su potisnuti nagoni, nerešeni konflikti, strah od ljubavi, vezivanja... s druge strane, zmija i privlači čoveka a to je opet princip zadovoljstva od nagona..Zmija je povezana sa ženskim rodom, i simbol je takodje mistične, tajanstvene žene...
Zmija kao Znanje - od trenutka kada je predložila Evi da kuša voće s drveta dobra i zla. Ona je prvobitni greh! Znanje vezano za ponos, taštinu.
Zmija, koja se vuče po tlu, je „animalizirani" koren. Zavlačeći se duboko u zemlju, bežeći kroz udubine u pesku, ona je koren po svojim osnovinim obrisima, po svojoj moći prodiranja i svom polaganom i nemom kretanju.
Ali, zmija se vrlo brzo odlepljuje od majke-zemlje, uspravlja se i dostiže vrhunac. Od korena postaje grana i započinje nova dvojnost. Napuštajući zemlju, stvaralačku tvar i majku, područje senke i nesvesnog, podiže se ka nebu, usudujući se da izaziva svetlost i sunce. Njeno uspenje se vezuje za ideju o oslobodenju i sublimaciji.
I, kao što se vučenje po zemlji - polagano, smerno, jezovito - vezuje za izvore i vegetativni život, dinamična uzdizanja govore o transcendenciji, čistom duhu i „inkarniranim" apstrakcijama. Slike košmara, mučnina i patnji, zamenjuje savitljivo i otmeno njihanje, baš kao kod lista na vetru. Nekom vrstom magije, zmija - simbol zla, brutalnih sila i taštine - zamenjuje svoju kožu zvezdanom odeždom. Kakav paradoks za rodene u ovom znaku! Blatnjava ili zvezdana zmija...

Pre više od 2000 godina stari grci su, uz mnoge bogove, imali i boga liječnika i liječenja – eskulapa. Njegov je simbol bila zmija te se i liječnički poziv počeo označavati zmijom obavijenom oko štapa na čijem je vrhu 'ogledalo opreznosti'.
Takvim se znakom želi istaknuti kako je medicina znanost koja 'obavija' mnoge druge znanosti.
Eskulap je bio cijenjeni i poznati doktor toga doba tako da su ga grci proglasili bogom. Епидаурска змија је змија посвећена богу лекарства Асклепију који је у Епидауру, хеленском граду старе Арголиде, на обали Егејског мора, имао храм у који су долазили болесници из целе Хеладе. Змија је симбол опрезности и мудрости.
Od svih životinja koje su bile poštovane u drevnim ljudskim civilizacijama, nijedna nije bila toliko prominentna i važna kao što je to bila zmija. Zmija je bila simbol jedne grupe koja je bila veoma uticajna kod nekih ranih ljudskih društava, na obe hemisfere ove planete. Ta grupa je bila jedno disciplinovano Bratstvo, koje se posvetilo širenju duhovnih znanja i sticanju duhovne slobode. To Bratstvo Zmije, koje ću ovdje označavati samo kao Bratstvo, protivilo se porobljavanju duhovnih bića i prema egipatskim zapisima, ono se trudilo da oslobodi ljudsku rasu od okova koje su joj Nadzornici namaknuli. (Ovdje samo moram napomenuti da se pod pojmom – „Nadzornici“ ili „bogovi nadzornici“ – ovdje podrazumijevaju vanzemaljci-reptoidi, koji još od davnina kontrolišu čovječanstvo, prim.prev.)

U srpskoj mitologiji čovek se boji zmije i čini sve da predupredi njeno negativno dejstvo.
Medjutim čovek zmiju obožava i prinosi joj žrtve. Ukoliko bi se desilo da u polju slučajno izire plugom, on bi je prema drevnom verovanju propisno sahranio.
Zmija se zamišlja kao inkarnacija duša umrlih..Srpski narod veruje da zmija živi u temelju ispod kućnog praga, kraj ognjišta na mestima trajnog prebivanja čovekove duše..preci su sahranjivali svoje pokojnike ispod praga i ognjišta zbog čega su to i ujedno kultna mesta. Otuda i izreka: -Ne napuštaj kućni prag i ognjište- ima značenje moralno-nacionalnog imperativa.
U magijskm ritualima u srpskog naroda, kad se zmija ubije izmedju 28 avgusta i 21 septembra, kad joj se odseće glava i osuši, u proleće se kroz otvor kostura proseje bosiljak..i na taj način s takvim bosiljkom kad se stavi pod jastuk osoba može da stupi u kontakt sa dušama umrlih predaka.
Ako bi se na Mratince momak i devojka po verovanju pogledali kroz otvor kostura zmije, oni bi se zavoleli....Košuljica zmije po starim magijskim ritualima se koristila za kadjenje dece koja pate od preteranog straha...


http://www.mycity.rs/Filozofija/Simboli_2.html

Citiraj:
U ezoterici, sila koja nas drži u iluziji simbolično se predstavlja zmijom. Zmija personifikuje iluziju, tačnije – moć iluzije koja je implantirana u čovjekov organizam, kao i moć koju ona ima na raspolaganju. Bitno je napomenuti da ova sila koja nas često dovodi u opasnost, ima i jednu svoju pozitivnu stranu, a to je - stvaralačka mašta.

Tom silom iluzije moguće je ovladati i integralno je usmjeriti u pozitivnom pravcu, međutim, takvo jedno njeno preobraćanje mogu ostvariti samo oni koji se kreću prema ezoteričnom Putu ili se već nalaze na njemu. Kod vanjskog čovjeka ta sila izaziva negativne posljedice, koje su rezultat jedne serije iluzija koje ona proizvodi. U Tradiciji, ova sila se označava pojmom – mala zmija, zbog toga što, kada se ona probudi i uputi u konstruktivnom pravcu, samo njeno djelovanje čovjeku odaje utisak jednog valovitog kretanja.

Jedino stupanjem na ezoterički Put, za čovjeka je moguće da se otrgne od iluzije i tako ispravi grešku koju su načinili naši zajednički pretci. Sve dok se njome ne ovlada, sila iluzije drzaće svakoga od nas na svom mjestu i tjerati nas da neprestano ponavljamo jednu te istu grešku, navodeći nas da često prihvatamo laži kao istinu. Tako čovjek uronjen u lažnoj realnosti umjesto da napreduje, čini jedan korak naprijed, pa dva nazad, dva naprijed, pa jedan nazad, i tako stalno. Na kraju ga obuzima jedna opšta isrpljenost, koja ga onda vodi u smrt.
U ovom vjestaškom životu koji se nalazi pod direktnom upravom Iluzije, mi svakodnevno moramo sami sebi da potvrdujemo svoje vrijednosti, ukoliko ne želimo da upadnemo i u neku drugu zamku. Ponekad smo u stanju da vidimo kako ta iluzija djeluje na druge ali ne i kako ona djeluje na nas. Tako nastavljamo da iz dana u dan živimo na isti način, dok one sile koje označavamo pojmom đavola, trijumfuju. Kako god to da nazovemo, ono ostaje stalno prisutno. Mi živimo u jednom iluzornom svijetu. Sila iluzije koja nas drži okovane u njenim lancima, ispoljava svoje dejstvo na svakoga od nas na individualom, isto kao i na kolektivnom nivou. Svaki ljudski um je falsifikovan na jedan zaseban način.
Šta dobro može proisteći iz jedne ovakve situacije? Ako se tiho držimo svog mjesta, i podalje od voida, može se desiti da dobijemo priliku da napravimo nekakvu karijeru; da imamo sretan ili nesretan život; da proputujemo; stvorimo porodicu; možda se bavimo nekim istraživanjem; slikamo ili pišemo. Onda dolazi kraj.
Naše rezonovanje postaje mnogo racionalnije kada počnemo razmišljati o tom kraju. U životu nam se mnoge stvari mogu dogoditi ili ne dogoditi, možemo da ispunimo neke svoje težnje, ili da ih ne ispunimo, ali ono što je sigurno, to je – kraj, odnosno, smrt. Ovo je ujedno i činjenica od koje se mora početi, prilikom izučavanja ezoterike.


http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... lika+zmije

isto sa ovog foruma:

Citiraj:
Mogao bi biti i Hipnos. Ako to uzmemo za pretpostavku, onda zmije na drugim primjerima predstavljaju podsvijest a glava s krilima Hipnosa (San). San i podsvijest idu ruku pod ruku. Zmija je oduvijek simbolizirala pasivno, majčinsko, potisnuto, posvijesno, nepoznato, negativno (ne u smislu "zla").

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 10 Dec 2009, 22:13 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
Prije par godina sam procitala knjigu Psihologija snova Ivana Nastovica, naseg najveceg strucnjaka na tom polju i svjetski priznatog. Knjiga me odusevila bas bas :) Jako mnogo objasnjava uopste o psihologiji, ne samo o snovima i pise jezikom razumljivim svakome. Ovde cu okaciti seriju clanaka koje je napisao pod naslovom Tumacenje snova izvan sanovnika, za list Dnevnik.

Citiraj:
Otpor prema mudrijem delu sebe

Piše: Ivan Nastović

Snovi prate naš život od rođenja do smrti, bez obzira na to da li ih pamtimo i razumemo. Većina ljudi odrasta u uverenju da su snovi nevažni i sporedni u životu, kao i da su ljudi koje snovi interesuju donekle čudni. Malo je onih koji razumeju svoje snove, a još manje onih koji razumeju njihov kontinuitet. A upravo je kontinuitet snova od velikog značaja za sticanje uvida u serije snova, kroz koje se san najčešće manifestuje. Ovo je uslovljeno time što smo zaboravili univerzalni jezik snova, pa neretko imamo i otpor prema nesvesnom, mudrijem delu sebe i snovima koji su njegov specifični izraz.

Otuda From s pravom apeluje da ponovo naučimo „zaboravljeni jezik snova“, koji, po mišljenju Ane Tajlard, predstavlja prajezik iz kojeg su nastali svi jezici sveta. „Jezik snova“ je nešto sasvim prirodno, dato svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, klasu, pol ili uzrast. Jung san posmatra kao prirodni fenomen i nenamernu pojavu, koja ne zavisi od volje, želje, namere ili postavljenih ciljeva svesnog dela naše ličnosti. Nesvesni sadržaji su čoveku potrebni radi dopune svesnih sadržaja, jer se, kako ističe Jung, svest može dresirati, ali nesvesno nikada. Otuda se i sveti Avgustin radovao što pred Bogom nije odgovoran za svoje snove.

Snovi nemaju samo funkciju lečenja već nas i podučavaju, dopunjuju, usmeravaju, inspirišu, ukazuju nam na to gde grešimo i gde smo neprilagođeni i, konačno, daju nam odgovore na pitanja i rešenja za probleme s kojima svesni deo naše ličnosti ne može da izađe na kraj, budući da svest, za razliku od nesvesnog, nikada ne vidi celinu.

Zato se u eri naučnog tumačenja snova, odnosno nakon pojave Frojdove knjige „Tumačenje snova“ (1900. godine), „san koristi kao izveštač nesvesnog“, koji otkriva tajne skrivene od svesti i to čini sa „zaprepašćujućom potpunošću“ (Jung).

Pojavom Jungove analitičke psihologije, posebno njegovim otkrićem kolektivnog nesvesnog, Frojdova teorija i metoda tumačenja snova su izgubile svoj prvobitni, univerzalni značaj. Jer, Jung je sagledao značaj i funkciju snova, kao i njihovo tumačenje, u svetlu kolektivnog nesvesnog, iz čega je proistekla nova teorija snova i sasvim nov metod njihovog tumačenja.

O autoru

Ivan Nastović doktor je psiholoških nauka i psihoterapeut, specijalista za kliničku i dubinsku psihologiju i za tumačenje snova. Knjiga “127 protumačenih snova” nastavak je Nastovićeve opsežne knjige “Psihologija snova i njihovo tumačenje”. Ove, psihoterapijske studije značajne su ne samo zbog potrebne analize Jungove metode tumačenja snova već i zbog toga što je kompletno protumačeno 127 snova i time pokazano kako se u svakodnevnoj praksi snovi tumače bez potrebe da se poseže za sanovnicima. Nastović je i autor više knjiga, među kojima: “Arhetipski svet Desanke Maksimović”, “Anima Laze Kostića”, “Zapisi o nesanici Ive Andrića u svetlu dubinske psihologije” i “‘Seobe’ Miloša Crnjanskog u svetlu Vuka Isakoviča”.

Isto se dogodilo i kada se pojavila Sondijeva šikzal-analiza, koja je most između Frojdove psihoanalize i Jungove analitičke psihologije. Ona je proširila oblast dubinske psihologije na istraživanje familijarnog nesvesnog, koje s individualnim i kolektivnim nesvesnim gradi jednu celinu. Snovi nas vode u najdublje tajne snevača, tako da se, po Jungovim rečima, u rukama tumača snova nalazi instrument od neprocenjive vrednosti, koji može biti od velike koristi, ali i od još veće štete, ako se nađe u rukama netalentovane i neobučene osobe. Jer, analiza snova je profesija „koja iziskuje umeće profesionalca“. On treba da poseduje ne samo specijalnu obuku već i specijalnu nadarenost.

Otuda je „sve u svemu, tumačenje snova veština, kao i dijagnostika, hirurgija i terapija uopšte, komplikovana, ali koju mogu savladati samo oni koji su za to sposobni i predodređeni“ (Jung). Oni, osim specijalne obuke, moraju posedovati i intuiciju i empatiju, odnosno sposobnost uživljavanja i doživljavanja tuđih emocija, što je od posebnog značaja za razumevanje snevača i njegovih snova.

Svaki čovek svake noći sanja u proseku dva sata, pa je oko 25 odsto spavanja prožeto snovima. Svaki pojedinac tako godišnje usni oko hiljadu snova, što je mnogo više nego što se ranije, na osnovu izjava snevača, pretpostavljalo. Jer, mnogi ljudi ne pamte svoje snove, bilo zato što ih potiskuju, bilo zato što ne obraćaju pažnju na njih.

Naučna istraživanja su pokazala da snovi, čak i kada ih ne pamtimo i ne razumemo, omogućavaju veću efikasnost u učenju i intelektualnom funkcionisanju. Ako je tako, onda značaj snova mora biti daleko veći kada razumemo njihove poruke.

Da snovi psihološki i egzistencijalno nisu neophodni čoveku, oni bi tokom njegovog razvoja i evolucije svakako bili odstranjeni, kao što je to bio slučaj s nekim organima i njihovim funkcijama koje su postale suvišne, pa ih je evolutivni razvoj eliminisao ili značajno redukovao. Ali, sa snovima se to nije dogodilo, jer su oni čoveku očigledno i dalje potrebni, kao i bajke i mitovi. Interesovanje za snove koje su imali naši daleki preci, baveći se njima i bivajući fascinirani njihovim sadržajima, traje i danas, što takođe potvrđuje da su snovi čoveku bili i ostali ne samo značajni već i neophodni.


Citiraj:
Kraljevski put u nesvesno

Piše: Ivan Nastović

Frojd je prvi istakao da su snovi „kraljevski put u nesvesno“, što je njihova veoma važna funkcija. Oni su najbolji „skriveni izvori“, koji nam daruju informacije o drugom, noćnom delu naše ličnosti. Jer, putem snova „psiha tka“ moguća razrešenja životnih problema, onih koji su u nama, ali i izvan nas. Otuda nemamo boljih prijatelja od svojih snova.

Jedan od Jungovih učenika, Franc Alt, zato i kaže da se svako veče kada ide na spavanje „raduje svojim prijateljima, svojim snovima“. Savete svojih snova treba da slušamo dok nije kasno, jer nas snovi sigurno nikada neće obmanuti, budući da oni, za razliku od svesti, nikada ne lažu. Istina, mi možemo pogrešno razumeti njihove poruke, ali to nije greška koju treba pripisati snu, već nama samima, odnosno našem nerazumevanju dobijene poruke.

Najvažnija psihološka funkcija sna nalazi se u mehanizmu kompenzacije, odnosno uspostavljanju psihološke samoregulacije, na čemu počiva Jungova teorija snova. Nesvesno, a time i snovi, nalaze se u kompenzatornom odnosu prema sadržajima svesti, što ima lekoviti efekat kojem se Jung, po sopstvenim rečima, „uvek iznova divio kao čudu“.

Imajući u vidu kompenzatorni odnos koji postoji između svesnog i nesvesnog dela ličnosti, pri tumačenju snova uvek se moramo pitati šta nesvesno želi da kompenzuje, odnosno da koriguje. Tako, na primer, ako neka osoba često sanja da je na ručku kod kralja, to može ukazivati na postojanje osećanja manje vrednosti kod nje, što nesvesno pokušava da kompenzuje takvim snovima. Ili, pak, neko ko je malog rasta može često sanjati da je veoma visok i snažan, kao što je to bio slučaj s jednim mojim pacijentom.

Osim kompenzatorne, Jung govori o još jednoj funkciji sna koja se ne sme prevideti. On je naziva negativnokompenzatorna, odnosno reduktivna funkcija sna. Srećemo je kod ljudi „čiji svesni stavovi i rezultati prilagođavanja prevazilaze individualne mogućnosti“, pa ti ljudi „izgledaju bolji i vredniji nego što jesu“. Međutim, njihovi snovi svedoče da oni „intimno nisu dorasli svojoj spoljašnjoj visini“, pa nesvesno kod njih vrši negativnokompenzatornu, to jest reduktivnu funkciju. Redukcija, ili obezvređivanje, pod ovim uslovima je takođe kompenzatorna, opet „u smislu samoregulacije“. Istina, reduktivni san „rastavlja, rastvara, obezvređuje, čak i razara i ruši“, ali to ne znači da asimilovanje reduktivnih sadržaja sna mora imati destruktivno dejstvo na individuu kao celinu. Naprotiv, dejstvo ovih snova je „često lekovito“, naravno, „ukoliko je pogođen samo stav, a ne cela ličnost“.

Klasičan primer reduktivnog sna jeste san Navuhodonosora kada je bio na vrhuncu svoje moći. Ovaj san se nalazi u četvrtom poglavlju knjige proroka Danila NJegov smisao je upravo u pokušaju kompenzacije sumanutosti veličine, koja je kod ovog snevača prešla u pravi duševni poremećaj.

Sličan slučaj sam imao i u svojoj praksi, kada je čovek srednjih godina, koji je bez stvarnog pokrića imao previsoko mišljenje o sebi i potpuno se identifikovao s funkcijom koju je obavljao, često, usled svoje nedoraslosti, sanjao „čudan san“ – da je portir u velikoj ustanovi, u kojoj je zapravo bio direktor. Jer, svaka prividna i lažna veličina, po Jungovim rečima, raspada se pod dejstvom reduktivne slike sna, odnosno pod njenom nemilosrdnom kritikom. Tako je snevač konfrontiran s onim što u suštini svog bića zapravo jeste.

Sledeća funkcija sna je prospektivna funkcija. Po Jungovom mišljenju, ona nastaje u nesvesnom, „anticipacijom budućih svesnih delatnosti, tako da je simbolički sadržaj prospektivnih snova kao prigodna skica rešenja konflikta“. Mada ne možemo osporiti postojanje prospektivnih snova, Jung upozorava na to da je neopravdano nazivati te snove proročkim. Jer, iako je ova funkcija sna nadređena svesnim kombinacijama, ona zapravo predstavlja kombinaciju svih opažanja, misli i osećanja, koja su, zbog slabe naglašenosti, naše moguće nepažnje ili, pak, površnosti, izmakli svesti.

Zato je san, po Jungovim rečima, prilikom postavljanja prognoze obično u znatno povoljnijem položaju nego svest, jer nesvesno često zna i više, i bolje od svesti. „U nesvesnom postoji nešto kao apriorno znanje ili bolje ‘prisustvo’ događaja, koje je lišeno svake kauzalne osnove“, odnosno znanje koje se ne može kauzalno objasniti.

Mada je prospektivna funkcija bitno svojstvo sna, ipak je dobro, kako ističe Jung, ne precenjivati je, budući da čovek lako prihvata da je san neka vrsta psihopompa, koji je u stanju da na osnovu nadmoćnog znanja pruži životu nepogrešivi pravac.

Za prospektivnu funkciju sna ću navesti dva primera s kojima sam se neposredno susreo. Naime, u vozu za LJubljanu upoznao sam jednu gospođu koja mi je ispričala da je znatno pre nego što joj se sin razboleo sanjala njegovu bolest, pa čak i datum i tačan sat kada će umreti. Nakon što joj se sin zaista razboleo, ispričala je njegovim lekarima svoj san, ali su oni smatrali da s njom nešto nije u redu. Međutim, kad se san u potpunosti ostvario, lekari su samo nemoćno slegali ramenima. Drugi slučaj je sličan prvome. Jedna gospođa je mnogo pre bolesti svog muža sanjala njegovu bolest i tačan datum smrti, što ju je, kako sama kaže, pripremilo da lakše podnese sve ono što će potom doživeti.


Citiraj:
Strah od samoće

Piše: Ivan Nastović

Snovi su od velikog terapijskog, dijagnostičkog, prognostičkog i etiološkog značaja. Oni nam mogu ukazati na to odakle treba započeti psihoterapiju jer otkrivaju nesvesnu anamnezu, odnosno ono što pacijent ne zna o sebi. Osim toga, kada u toku psihoterapije dođemo do tačke koju označavamo s „ne ide dalje“, koja se javlja i u mnogim bajkama i mitovima, Jung savetuje da se glavna pažnja usmeri na snove, koji će otkriti put razrešenja.

To potvrđuje slučaj jedne moje pacijentkinje s histeričnim slepilom, kod koje nisam mogao da otkrijem smisao tog simptoma sve dok nisam prešao na analizu njenih snova. Naime, posle uzaludnog rada na analizi svesnih sadržaja, odnosno uzimanja svesne anamneze, to jest podataka koje pacijentkinja svesno zna o sebi, prešao sam na analizu nesvesnih sadržaja putem snova, odnosno počeo sam da uzimam nesvesnu anamnezu, dakle, da saznajem ono što pacijentkinja o sebi ne zna.

Kada sam je pitao šta sanja, odgovorila je da je već dugo muči jedan „strašan san“, koji joj se često ponavlja, pa se nakon njega budi u paničnom strahu i dugo ne može da se smiri i ponovo zaspi. Naime, sanja da se nalazi u potpuno praznoj sobi, bez vrata i prozora, pri čemu se oseća „do bola usamljeno i uplašeno“. Doziva pomoć, ali je niko ne čuje. Ovaj san joj se ponavljao u potpuno istom obliku. Kada bi ga se tokom dana setila, izazivao je u njoj gotovo identičan strah kao u snu, odnosno neposredno nakon buđenja.

Upravo mi je sadržaj ovog sna pomogao da otkrijem smisao histeričnog slepila, koje se kod pacijentkinje pojavilo onog dana kada su joj ćerka i zet saopštili da su dobili stan u koji će se preseliti za nedelju dana. To je značilo da će ona ostati sama u svom stanu, budući da je bila udovica i imala samo tu ćerku. Ovo je za nju, kao što se vidi na osnovu sna, bilo nezamislivo i neprihvatljivo, pa je stoga nesvesno aranžirala histerično slepilo i indirektno, jezikom simptoma, saopštila ćerki i zetu da ne može ostati sama u stanu. Jer, nemoguće je ostaviti slepu osobu da živi sama, ali ne i nekog kome je, recimo, oduzeta ruka ili noga.

U radu na ovom snu pacijentkinja je vrlo brzo shvatila poruku i pouku sna. Dogovorili smo se da porazgovaram i s njenom ćerkom i zetom, koji su odmah pristali da stanove zamene za jedan veći. Ta odluka je na moju pacijentkinju delovala lekovito. Kao u nekoj bajci ili pri čudotvornom izlečenju, ona je progledala, jer je zapravo razrešen problem zbog kojeg je morala da oslepi, odnosno da pribegne slepilu kao najefikasnijem mehanizmu zaštite od opasnosti da ostane sama. A samoću bi doživela upravo onako kako ju je doživela u svom košmarnom snu.

Tako je i suprug jedne članice grupe za analizu snova, koji je bio neodlučan da li da imaju dete ili ne, sanjao sledeći arhetipski san: Veoma prijatna noć. Nalazim se u bašti prepunoj tropskog zelenila. Ispred mene je kućica sa četiri mramorna, bela stuba, koja liči na pagodu. Iznenada, s leve strane, iznad moje glave, pojavljuje se veliki krug ispunjen svetlošću, u obliku meseca, ali koji ne osvetljava pagodu. U okviru tog kruga počinje da se, odozgo nadole, ispisuje veoma interesantan heksagram, dok neki duboki muški glas to tumači, pri čemu ja sve to razumem. Budim se ushićen, mada sam potpuno zaboravio kako izgleda heksagram i koje je njegovo tumačenje. Samo se sećam prve linije, koja je bila isprekidana.

Uoči ovog sna snevač je konsultovao Ji-Đing i postavio mu pitanje da li supruga i on treba da imaju dete. Dobio je nerazumljiv odgovor, koji ga nije zadovoljio, pa je pre odlaska na spavanje odlučio da isto upita svoj san, koji će mu sigurno dati jasan i pravi odgovor.

To je bio okidač, koji je istovremeno i temelj za razumevanje ovog arhetipskog sna. Mada je snevač zaboravio tumačenje heksagrama i njegov izgled, cela atmosfera, struktura i veoma snažni arhetipski simboli, kao i emocije u snu i nakon buđenja dali su potvrdan odgovor na postavljeno pitanje. To su i snevač i njegova supruga shvatili i prihvatili, tako da sada imaju veoma inteligentnu i lepu ćerku.

U kontekstu izlaganja o funkciji i značaju snova hteo bih da ukažem i na značaj snova u stvaralačkom radu. Tako je slavni ruski hemičar Mendeljejev, zahvaljujući jednom svom snu, rešio tajnu periodičnog sistema elemenata, dok je Jung do gotovo svih naučnih otkrića došao putem snova. To se nedvosmisleno vidi iz njegove autobiografije „Sećanja, snovi, razmišljanja“, u kojoj na samom početku ističe da njegov život „predstavlja priču o samoostvarenju nesvesnog“, koje je energetsko jezgro i njegovog stvaralaštva.

„Ocenivši da snovi predstavljaju najvažniji izvor obaveštenja u vezi s nesvesnim procesima, Frojd je ljudskoj vrsti vratio oruđe koje je izgledalo nepovratno izgubljeno“ (Jung). Ovo je dubinsko-psihološki i shvatljivo i prihvatljivo, jer iskustvo stečeno putem samo jednog sna za čoveka neretko može biti od neprocenjive vrednosti. U tom kontekstu Jung naglašava da, ako shvatimo smisao takvog sna, on može postati doživljaj, vredniji od svih bogatstava sveta. Potvrdu za to nalazimo i u snovima koji su protumačeni u ovoj monografiji.

Nakon svega što je rečeno o značaju i funkciji snova treba naglasiti da „ako neko, zbog oskudnog iskustva i znanja o snovima, smatra da su oni besmisleni, slobodno ga treba pustiti da tako misli“ (Jung). Jer, sigurno se ni fizičari ne bi ljutili kada bi neko, usled oskudnog znanja i oskudnog iskustva, izrazio sumnju u Ajnštajnovu teoriju relativiteta. S tim što onaj ko sumnja u snove, odnosno negira nesvesni, mudriji deo svoje ličnosti, ima mnogo više štete od toga nego onaj ko sumnja u teoriju relativiteta.

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Poslednji put menjao google lazarević dana 10 Dec 2009, 22:24, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 10 Dec 2009, 22:17 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
Citiraj:
Seksualnost Frojdovih simbola

Piše: Ivan Nastović

Frojd ne pravi razliku između znaka i simbola, pa ih međusobno zamenjuje. To svođenje simbola na znak velikim delom je uslovilo da se bezmalo svi simboli u snu posmatraju kao seksualni. Ovo je dovelo do pojednostavljenog tumačenja snova i pristupa koji je postao gotovo nalik na pristup prisutan u sanovnicima, čega se Frojd stalno pribojavao – a onoga čega se pribojavamo najčešće nam se i dogodi.

To je, ujedno, nanelo veliku štetu psihoanalizi, kako u okviru nje same, tako i izvan nje. Frojd simbole u snovima, za koje smatra da „ne pripadaju snu kao njegova svojina“, vezuje primarno za seksualnost, odnosno tretira ih prvenstveno kao seksualne. Tako sve izdužene predmete u snu smatra falusnim simbolima, a sve okrugle ili šuplje zamenom za ženske genitalije. „Što se više bavim tumačenjem snova, utoliko dragovoljnije moram priznati da većina snova odraslih ljudi obrađuje seksualni materijal i izražava seksualnu želju“, kaže Frojd, dodajući na drugom mestu da simboli izvan sna nikad nisu samo seksualni, za razliku od simbola u snu, kada se „upotrebljavaju skoro isključivo za izražavanje seksualnog objekta ili odnosa“ (podvukao I. N.).

Ali, zašto, recimo, kravata u snu ne bi bila samo kravata, odnosno ono što jeste, a stepenice samo stepenice, a ne isključivo i jedino seksualni simboli, posebno ako su kravatu i stepenice sanjale osobe koje ih u realnosti prave? Kad god je razmatrano njegovo učenje o individualnom nesvesnom, seksualnoj teoriji, Edipovom kompleksu ili metodi slobodnih asocijacija, Frojd je bio nesposoban da prihvati drugačiji stav i mišljenje. On je jednostrano i isključivo tvrdio da sve proističe iz individualnog nesvesnog, da je sve seksualno, a posebno sve u snovima, kao i da se svi sadržaji nesvesnog mogu otkriti metodom slobodnih asocijacija.

Za razliku od Frojda, Jung je imao sasvim drugačije shvatanje simbola uopšte, a posebno simbola u snovima. Ne samo da ih nije, poput Frojda, redukovao na nivo običnog znaka već je simbole posmatrao kao sastavni i neotuđivi deo nesvesnog života uopšte, a time i snova, koji predstavljaju „onaj humus iz kojeg samoniklo raste najviše simbola“. Jung čak ističe da se „nesvesno može dosegnuti i izraziti jedino kroz simbole, jer simboli su, s jedne strane, primitivni izraz nesvesnog, a s druge, ideje koje odgovaraju najvišoj slutnji svesti“. Otuda „snovi daju silno zanimljiva obaveštenja onima koji se trude da shvate njihove simbole“ (Jung).

Ako bismo hteli da Jungovo shvatanje simbola sažmemo u jednu rečenicu, rekli bismo da je „simbol najbolja moguća formulacija još uvek nepoznatih i nesvesnih psihičkih činjenica, koje se ne mogu drugačije predstaviti“ (Jung). Zato simbol nije znak, već psihološka mašina koja oslobađa energiju, tako da rupa u zemlji Vičendija, na primer, nije znak za ženske genitalije, već simbol koji upućuje na ideju žene-zemlje koju treba oploditi. Budući da je falus bio čest „gost“ u Frojdovim interpretacijama simbola sna, Jung je tu činjenicu iskoristio i na primeru falusa pokazao razliku između znaka i simbola. Ako falus u snu označava penis, to je znak i ništa više; ali ako je reč o simbolu falusa, on, po Jungovim rečima, može značiti „kreativnu Manu, snagu izlečenja ili plodnost“, pa zavisno od konteksta, falus može imati različita značenja.

Međutim, da bismo objasnili prirodu simbola i njihovo značenje, moramo razlikovati tri vrste slika sna, odnosno utvrditi da li se konkretna slika odnosi na lično, kolektivno, odnosno arhetipsko, ili, pak, na familijarno iskustvo. Ovo je za Frojda bila zagonetka, jer je tada zapravo dolazio do elemenata sna pred kojima je otkazivala njegova metoda slobodnih asocijacija, budući da se radilo o arhetipskim elementima ili elementima iz familijarnog nesvesnog.

Po Jungovom mišljenju, „pravi simboli se javljaju samo kad postoji potreba da se izrazi ono što misao ne može misliti, ili što se samo sluti i oseća“. Zato se za trivijalne probleme u nama i izvan nas nikada neće aktivirati arhetipski simboli. Shodno tome, arhetipski snovi se javljaju samo u „prelaznim situacijama“ našeg života i u izrazito kritičnim trenucima, kada arhetipska mudrost treba da pomogne tamo gde individualna otkazuje, što ćemo videti na nekim primerima protumačenih snova u okviru ove monografije. Jung savetuje da o simbolima učimo što je moguće više, ali da, kada pređemo na tumačenje sna, sve što smo naučili – zaboravimo. Ovaj savet je toliko važan za praktičan rad na snovima, a time i sa simbolima, da ga je Jung pretvorio u pravilo. Jer, kada nastojimo da protumačimo simbole sna druge osobe, gotovo uvek smo skloni tome da neizbežne praznine u svom razumevanju popunimo projekcijom, to jest da pretpostavimo da je ono što mi zapažamo ili mislimo jednako onome što zapaža i misli snevač. To može dovesti, a najčešće i dovodi, do pogrešnog tumačenja sna, a time i simbola koji su njegov sastavni deo.

Kao i snovi, simboli su za Junga nešto potpuno prirodno. Oni ništa ne skrivaju, samo nam je potrebna umešnost da bismo uzeli ono što nam simboli nude. Jer, priroda svoje darove nikada ne daje džabe. Zato je potrebno savladati umetnost tumačenja snova i simbola kako bismo dokučili njihov smisao.

Prilikom tumačenja nekog simbola najpre treba poći od ličnih asocijacija snevača, odnosno saznati šta taj simbol znači za osobu koja ga je sanjala. Jer, više osoba može sanjati isti simbol, na primer žito ili goluba, a da to ima sasvim različito značenje, primereno njihovom konkretnom iskustvu s tim pojavama. Ako je potrebno, nakon toga se traže paralele u bajkama, legendama i mitovima, čime se otkriva arhetipski smisao datog simbola. Ipak, samim shvatanjem smisla simbola, san još uvek nije protumačen, jer je on izuzetno kompleksne strukture, pa se tumačenje sna ne može svesti samo na shvatanje simbola.


Citiraj:
Piše: Ivan Nastović

Simboli sna se nikad ne mogu odvojiti od pojedinca koji ih je sanjao. A zmija, kao i svi simboli u snovima, nema fiksno značenje. Uz to, trebalo bi da se upitamo šta možemo naučiti od zmije iz našeg sna

Ako, recimo, sanjamo zmiju, ne treba odmah u rečniku simbola tražiti šta znači zmija, već, osim tačnog opisa zmije, sa svim njenim karakteristikama, prvo treba dati lične asocijacije na osnovu kojih ćemo doći do toga šta zmija koju smo sanjali znači nama. Jer, simboli sna se nikad ne mogu odvojiti od pojedinca koji ih je sanjao. A zmija, kao i svi simboli u snovima, nema fiksno značenje. Uz to, trebalo bi da se upitamo šta možemo naučiti od zmije iz našeg sna. Jer, ona nas može ugroziti, zato što poseduje mudrost i hladnokrvnost, što nama najverovatnije nedostaje. Tek potom posežemo za opštom, arhetipskom simbolikom zmije, odnosno metodom objektivne amplifikacije tražimo paralele ovog simbola u bajkama, mitovima i legendama. To nije uvek neophodno, budući da individualno značenje simbola u jednom snu može potpuno iskazati poruku i pouku sna, tako da dublja, arhetipska interpretacija simbola nekada može imati čak negativno dejstvo na snevača. Jer, ona može otkriti dublji smisao simbola, za koji snevač nije spreman.

Materijal prikupljen individualnom, odnosno ličnom, i objektivnom, odnosno arhetipskom amplifikacijom relativno je bezvredan ako ga ne stavimo u kontekst celog sna i životne situacije snevača, uključujući tu i snove koji su deo iste serije. Jer, amplifikacija je samo pripremna faza za tumačenje snova, a amplificirani materijal dobija svoj puni i pravi smisao tek u kontekstu strukture i dinamike konkretnog sna. Ukoliko se u snu jave složeni simboli, poput, recimo, zmije s glavom lisice, potrebno je svaki deo simbola tumačiti posebno i potom integrisati. Tako je jedna članica moje grupe za analizu snova sanjala zmiju s glavom lisice, koja je simbolizovala njenu majku. S obzirom na krajnje specifičan i negativan odnos prema figuri majke, nesvesno ove snevačice nije se zadovoljilo time da majku prikaže kao „hladnu zmiju“, već je istaklo i njeno „lisičje obeležje“.

Upravo bi kod ovog sna bila neprimerena i kontraproduktivna dublja, arhetipska interpretacija simbola zmije i lisice, jer je već njihovo individualno značenje prevazišlo integrativne mogućnosti snevačice, što je pokazala njena burna emocionalna reakcija tokom tumačenja sna i činjenica da je nakon interpretacije, zasnovane isključivo na individualnom nivou, još dugo bila veoma uznemirena. Jer, ako se suviše jasno osvetli neki simbol sna, snevač može osetiti teskobu ili, pak, zapasti u krizu. Zato „otrov uvida“ pri tumačenju snova, kako kaže Jung, „treba davati u malim dozama“, što važi i za simbole, ali i za snove koji imaju svoje poreklo isključivo u individualnom nesvesnom. Jer, ono što nismo dobili tokom interpretacije nekog sna ili simbola dobićemo kasnije, interpretacijom serije snova i simbola u njima, odnosno interpretacijom snova koji će uslediti nakon inicijalnog sna neke serije. Jung je često tražio od svojih pacijenata da nacrtaju ili naslikaju svoje snove, a posebno složene simbole iz tih snova, što je i sam činio. To mu je pružalo dodatne asocijacije na san i njegove simbole. Ova Jungova metoda se pokazala kao veoma korisna i u mom radu na snovima.

Sve do sada rečeno ukazuje na ogroman značaj i važnost simbola u snovima. Jer, upravo simboli tvore jezik snova i nalaze se u njihovom središtu. Svesni deo naše ličnosti taj jezik ne razume, pa simboli iziskuju tumačenje. Zato nam san postaje jasan tek nakon što otkrijemo smisao simbola.

Snevač i tumač sna su jedini pravi učesnici drame koju nazivamo tumačenje, a koja predstavlja „dijalektički razgovor dva ravnopravna partnera“ (Jung). Naime, ovde je reč o „dijalektičkom procesu“ koji se odvija između dve ličnosti – s jedne strane je snevač, a s druge tumač sna. Od kvaliteta njihovog odnosa velikim delom zavisi kvalitet tumačenja.

Nijedan san ne može biti prikladno i temeljno protumačen bez saradnje snevača. Otuda Frojd naglašava da mi „uglavnom nismo u stanju da protumačimo san drugog čoveka ako on neće da nam iznese nesvesne misli koje se nalaze iza sadržaja sna, odnosno ako nam ne daje slobodne asocijacije na elemente svog sna, čime je praktična upotrebljivost naše metode tumačenja teško oštećena“.

Mnogi ljudi imaju pogrešnu predstavu da psihoterapeut ili tumač uopšte, na osnovu svog stručnog znanja, pri tumačenju sna samo treba da obavi prevođenje slika sna, kao što to čini prevodilac pomoću znanja stranog jezika. Oni potpuno zanemaruju činjenicu da san može biti zadovoljavajuće protumačen isključivo uz saradnju snevača i njegovu saglasnost sa zajedničkom interpretacijom. Jer, san se ne može tumačiti bez onoga čiji je, odnosno bez njegovog aktivnog učešća.

Otuda se snovi ne mogu i ne smeju tumačiti ako tumač ne zna pol, godine, profesiju, životnu situaciju i sadržaje svesti snevača, uključujući, naravno, i njegove asocijacije, kao i da li je snevač introvertirana ili ekstrovertirana osoba, odnosno kojem stavu i tipu ličnosti, prema Jungovoj klasifikaciji, pripada.

Ukoliko o svemu tome ne vodimo računa, san će najverovatnije biti protumačen potpuno pogrešno.

Frojd je prvi moderni tumač koji je ukazao na to da se tumačenje sna ne može obaviti bez onoga čiji je, odnosno bez snevača i njegovih asocijacija, kao i bez poznavanja snevačeve životne situacije. Ali, ukoliko bolje poznajemo snevača, utoliko će i tumačenje njegovog sna biti uspešnije Ako su sve navedene činjenice zanemarene, onda to više nije stručno tumačenje snova, već gatanje, poput gledanja u šolju ili tumačenja sna putem sanovnika.

Sada ću navesti svojstava koja tumač treba da poseduje da bi mogao kompetentno i stručno da analizira snove. To je i težak, i delikatan, i odgovoran posao, koji iziskuje i specijalnu nadarenost i specijalnu obuku. U rukama tumača snova je instrument od ogromne važnosti, koji može biti veoma koristan, ali isto tako i veoma štetan, ako se nađe u rukama neobučene osobe.


Citiraj:
Lažno osećanje sigurnosti

Piše: Ivan Nastović

Intuicija je veoma važna i nužna pri tumačenju snova, jer često može učiniti da odmah shvatimo san, odnosno da „uhvatimo“ njegov smisao. Ali, potrebno je posebno naglasiti da pri tumačenju snova intuicija nosi i neke opasnosti

Za svako stručno tumačenje snova neophodne su specijalna obuka i specijalna nadarenost, solidno poznavanje dubinske psihologije, psihologije primitivnih naroda, uporedne mitologije i uporedne religije, uključujući i „poznavanje sveta i čoveka“. Ali sve to još uvek nije dovoljno za stručno tumačenje snova. Naime, potrebno je i poznavanje samog sebe, odnosno sopstvene ličnosti, posebno njenog nesvesnog dela, kako bi se izbeglo, ili svelo na minimum, projektovanje ličnih nesvesnih sadržaja na osobu čiji san tumačimo. Jer, projekcijom drugima pripisujemo svoje nesvesne sadržaje, svoja ubeđenja i predubeđenja, koja često nemaju nikakve veze sa snom koji tumačimo, što dovodi do pogrešnog tumačenja, a time i do zatvaranja i povlačenja snevača.

Posedovanje izražene intuicije, koja je, po Jungovom mišljenju, jedna od osnovnih funkcija psihe i predstavlja „opažanje mogućnosti koje se kriju u određenoj situaciji“ ili sadržaju, pa je stoga Jung poistovećuje s nesvesnom percepcijom. Intuicija je veoma važna i nužna pri tumačenju snova, jer često može učiniti da odmah shvatimo san, odnosno da „uhvatimo“ njegov smisao. Ali, potrebno je posebno naglasiti da pri tumačenju snova intuicija nosi i neke opasnosti. Jer, ona može kod tumača izazvati lažno osećanje sigurnosti, koje se može izbeći „ako je intuicija svedena na tačno poznavanje činjenica i njihovih logičkih veza“ (Jung). Izražena empatija, pored intuicije i transfera, igra središnju ulogu u psihoterapijskom procesu, a time i u procesu tumačenja snova, a pod njom se u širem smislu podrazumeva „sposobnost unošenja sebe u mišljenja, osećanja i delanja drugog“ (Dajmond), a u užem, analitičkom smislu, sposobnost doživljavanja osećanja druge osobe. Otuda Frojd ističe da je empatija proces koji omogućava da opažamo ono što je u suštini tuđe našem vlastitom Ja, što čini da shvatimo drugu osobu i njene probleme, iako nam ona nije slična.

Tako neka interpretacija sna kao psihološka konstatacija po sebi može biti potpuno tačna, ali terapijski pogrešna, posebno ako zakaže empatija tumača. Jer, uspešna interpretacija je samo ona koja snevaču daje materijal i sredstvo kojim može nešto započeti, a ne ona koja počiva na ispraznoj verbalizaciji u smislu „pričam ti priču“. Osim toga, osećaj za nivo na kojem se pacijent nalazi, odnosno za količinu istine koju može podneti, važan je preduslov svakog uspešnog tumačenja snova.

Biti terapeut znači shvatiti šta je prava mera, jer psihoterapija nije samo „umetnost čekanja“ (Benedeti) već se ona u prvom redu sastoji u otkrivanju i osećanju „unutrašnjeg smisla reči“, koje u psihoterapiji imaju daleko širi spektar značenja nego u svakodnevnoj komunikaciji. Budući da prava mera pre svega zavisi od empatije, sve navedeno važi i za tumača snova, koji treba da oseti stvarni nivo na kojem se snevač nalazi, kao i da s pravom merom dozira „otrov uvida “ (Jung).

Ovo posebno važi za snevača sa slabim Ja, kog Jung, prema navodu Mari-Luize fon Franc, poredi sa čovekom koji plovi morem nesvesnog, u svom nešto boljem ili nešto lošijem čamcu, u koji ubacuje ulovljene ribe, odnosno sadržaje nesvesnog. Ali, on u čamac ne sme uzeti više ribe nego što dopušta struktura čamca, jer, ukoliko uzme previše, odnosno ako ne uspe da integriše nesvesne sadržaje, može potonuti. Tada će, zapravo, doći do dezintegracije ličnosti, jer je snevač predoziran „otrovom“ uvida koji njegovo Ja nije bilo u stanju da integriše.

U ovom kontekstu treba istaći da „onaj ko hoće da tumači neki san, mora približno i sam biti na nivou tog sna, jer ne možemo videti više nego što sami imamo u sebi“ (Jung). Zato je Jungovim učenicima i bilo teško da tumače njegove snove, koji su često anticipirali sasvim nova otkrića, odnosno u kojima su bili sadržani predlozi za otkrivanje novih ideja, koje su, naravno, prevazilazile nivo tumača.

Jung ističe da je u psihoterapijskom procesu najbitnije da se prema pacijentu postavimo kao čovek prema čoveku. Jer, analiza predstavlja dijalog dva ravnopravna partnera, tako da analitičar i pacijent sede jedan naspram drugog, licem u lice, pri čemu i terapeut i pacijent imaju šta da saopšte svom sagovorniku. Sve ovo je u potpunosti primenljivo i na proces tumačenja snova, pri čemu je „od najveće važnosti da se ne ozledi ili uništi bilo koja stvarna vrednost svesne ličnosti“ (Jung).

Stoga Jung podseća na to da se ne može i ne sme pretpostaviti da je analitičar, a time i tumač snova, natčovek koji je iznad pacijenta ili snevača, i to samo jer je savladao psihološku teoriju i odgovarajuću tehniku. Psihološko iskustvo i znanje nisu ništa više od puke prednosti na analitičarevoj, odnosno tumačevoj strani. Ono što je daleko bitnije u tom krajnje delikatnom i krajnje specifičnom odnosu, jeste da su snevač i tumač ravnopravni učesnici u procesu tumačenja sna.

Tumač neprestano mora imati na umu da san na kojem radi nije njegov. Jer, snevač je scenarista sna, ali i njegov režiser, glumac, publika, pa i kritika. Kada tumač to shvati i prihvati, moći će mnogo lakše da radi na snovima, posebno ako ima razvijenu intuiciju i empatiju – dva svojstva koja su u samom središtu svakog uspešnog tumačenja snova. Jer, intuicija omogućava da shvatimo ono do čega ne dopire svesno razmišljanje, dok empatija obezbeđuje da ono do čega smo došli intuicijom, i emocionalno razumemo.

Pre nego što pređem na izlaganje o tehnici, odnosno metodologiji tumačenja snova, potrebno je da se ukratko osvrnem na dnevnik snova, koji predstavlja sastavni i neophodni deo svakog ozbiljnog rada na vlastitim snovima, bilo da smo u psihoterapiji, edukaciji ili jednostavno želimo da kroz svoje snove steknemo bolji uvid u sebe, što je slučaj sa članovima mojih iskustvenih grupa za analizu snova. Dnevnik snova je pisani dokument o životu koji živimo u snovima, odnosno o noćnoj strani psihičkog, za razliku od dnevnika koji vodimo o događajima i doživljajima na javi, odnosno o dnevnoj strani psihičkog. Oni zajedno čine dinamičku i komplementarnu celinu, pa je već stoga dnevnik snova posebno značajan. Putem njega stičemo uvid u sadržaje, ali i u kontinuitet svojih snova, što nam omogućava da pratimo sopstveni proces sazrevanja, odnosno proces individuacije.

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 10 Dec 2009, 22:20 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
Citiraj:
Piše: Ivan Nastović

Svaki lik prisutan u snu personifikuje neki aspekt naše ličnosti, a Jung je opisao i bliže odredio pet osnovnih snenih likova: Senka, Persona, Anima, Animus i Sopstvo.

Čovek nema samo dobre i svetle strane, nego i svoju Senku, pod kojom Jung podrazumeva sve tamne karakterne crte i mračne aspekte neke ličnosti. To nisu samo sitne slabosti već svi inferiorni delovi ličnosti koji su potisnuti, pa ih najčešće nismo ni svesni, usled čega ih uglavnom i projektujemo na druge. Svaki čovek ima Senku, ali je za susret s njom, odnosno za suočavanje s onim što je u nama najgore, potrebno imati i hrabrosti, i mudrosti. Jer, susret sa samim sobom, kao što kaže Jung, spada među one neprijatne stvari koje čovek teži da izbegne, sve dok je u stanju da ono što je negativno u sebi samom projektuje na svoju okolinu. Ako je čovek u stanju da gleda sopstvenu Senku i podnese saznanje o njoj, onda je već dosta učinio na putu samospoznaje.

Osvešćivanje Senke nije važno samo u početnoj fazi analitičke psihoterapije već je to bitan zadatak svakog čoveka koji želi da spozna svoje negativne aspekte, koji su sastavni deo svake ličnosti. Zato se Jung pita kako možemo biti suštastveni, a da ne bacamo Senku. Jer, i mračni aspekti su deo naše celokupnosti, pa postajući svesni svoje Senke, ponovo dosežemo do sećanja da smo ljudi kao i svi drugi, a ne nepogrešivi sveci. Uostalom, i sveci imaju svoju Senku, pa i sam Bog ima Senku, oličenu u Sotoni, koga je sam stvorio. Tako je i pravedni Jov ispod svoje svete prirode krio veliku Senku, a sveti Avgustin se radovao što pred Bogom nije odgovoran za svoje snove, u kojima su se pojavljivali negativni aspekti njegove ličnosti.

Otuda Mari-Luiz fon Franc ističe da smo potiskujući Senku tek polovične ličnosti. Senka je potrebna, jer nam omogućava da ostanemo s dve noge na zemlji, podseća nas na našu nedovršenost i upotpunjuje nas komplementarnim crtama. Ukoliko bismo bili samo ono što mislimo o sebi, bili bismo zapravo ubogi. Što neko više misli o sebi kao o ispravnoj osobi i nikada ne živi sopstvenu Senku, to će je više projektovati na druge ljude. U ovu grupu spadaju ljudi koji misle da su idealni i da nikada ne greše.

Stoga ne možemo posmatrati Senku kao nešto isključivo negativno. Jer, ona često vrši najkorisniju društvenu funkciju, budući da nas, po rečima Fon Francove, integriše u grupu kojoj pripadamo. Dobre osobine nas uzdižu iznad grupe, dok nam Senka omogućava da budemo „čovek među ljudima“ i „ljudska, suviše ljudska“ bića. Zato i „nema svetla bez senke, ni duševne celovitosti bez nesavršenstva. Da bi se upotpunio, život ne traži savršenstvo već potpunost. Tu spada i „trn u telu“, trpljenje manjkavosti, bez koje nema napretka, ni uzdignuća“ (Jung).

Osim lične, postoje i familijarna i kolektivna Senka, odnosno nepriznata, inkompatibilna i inferiorna strana familije, grupe, rase i nacije. S obzirom na to da Senka – i lična, i familijarna, i kolektivna, s izvorištem u individualnom, kolektivnom i familijarnom nesvesnom – sadrži sve one strane psihe koje svest ne želi da prizna, odnosno da ih shvati i prihvati, ona se obično projektuje na druge. Tako imamo slepu mrlju za projekciju, koja je, uz potiskivanje, jedan od središnjih mehanizama odbrane, i koja čini da u tuđem oku vidimo trn, a u svom ne vidimo balvan.

Ali, nažalost, „čovek bez Senke“ je statistički najrasprostranjeniji ljudski tip. On u drugima vidi sopstvene, nepriznate greške. Izvanredan primer za to Jung pronalazi u svim ličnim polemikama, kao i polemikama između različitih političkih partija i njihovih lidera, posebno u predizbornim kampanjama, koje uglavnom traju od izbora do izbora. Tada se neutralne i racionalne osobe čude šta sve čovek može videti u drugom čoveku, a da pri tom i ne sluti da se prljavština koju vidi u svom protivniku nalazi upravo u njemu samom.

Senka se često pojavljuje u snovima i uglavnom je istog pola kao i snevač. Ona poprima obličje lopova, opasnih neprijatelja ili, pak, odraz grozne figure u ogledalu, pri čemu ogledalo u snovima često simbolizuje moć nesvesnog da odrazi pojedinca objektivno, pružajući mu priliku da sebe vidi kako se nikada pre toga možda nije video. Tako je, na primer, jedna članica grupe za analizu snova sanjala sopstveni odraz u ogledalu, koji je bio užasno grozan i ružan. Pri tome je razbila ogledalo i otišla do naredna tri, ali su sva odrazila istu sliku. U snu je i njih razbila, nakon čega se probudila s veoma mučnim osećanjem. Jer, u ogledalima je videla sopstvenu Senku, s kojom se prvi put tada susrela i suočila.

Senka se manifestuje i u svakodnevnom životu, posebno kada smo premoreni ili imamo neki problem. Tada je u prvom planu naša priroda koja je drugačija od one uobičajene – postajemo netolerantni, razdražljivi, egocentrični, neodgovorni, ne držimo se dogovora, odnosno onakvi smo kakve nas naša okolina ne poznaje. Kada se ponovo integrišemo, ta senovita ličnost se povlači.

Da li će Senka postati naš prijatelj ili naš neprijatelj, kao što ističe Mari-Luiz fon Franc, najviše zavisi od nas samih. Ona „postaje naš neprijatelj samo kada je zanemarena ili neshvaćena“, odnosno kada svoje nedostatke, koje Senka otkriva, radije projektujemo na druge, na primer na prijatelje i poznanike, neprijatelje ili političke protivnike. Jer, svaki susret sa sopstvenom Senkom je melanholičan, što je jedan od osnovnih razloga da većina ljudi taj susret uporno izbegava.

Na kraju treba istaći da, ako smo svesni svoje Senke, postaje nam jasno: „Ma šta da je u svetu naopako, to se isto tako nalazi i u nama samima, pa ako uspemo da izađemo na kraj s vlastitom Senkom, onda smo zaista već nešto učinili za svet“ (Jung), i, naravno, za sebe same. Sve što nam smeta kod drugih može nas dovesti do boljeg razumevanja nas samih, kaže Jung. Jer, to što nam smeta najčešće je projekcija onoga što se nalazi u nama, a što nam se ne dopada.


Citiraj:
Piše: Ivan Nastović

Prema Jungovoj Anima–Animus teoriji, u svakom čoveku živi njegov suprotni pol – u muškarcu živi „žensko“ (Anima), dok u svakoj ženi živi „muško“ (Animus). Otuda se „žensko“ ne može i ne treba ograničavati isključivo na ženu, kao ni „muško“ isključivo na muškarca. Celovitost ljudskog bića podrazumeva prisustvo oba pola, tako da bavljenje „ženskim“ istovremeno znači i bavljenje „muškim“. Kao što je naše telo pretežno muško ili žensko, a ipak u sebi sadrži i suprotne elemente, tako je i naša psiha dominantno muška ili ženska, dok istovremeno sadrži i suprotan aspekat.

Međutim, Ester Harding podseća na to da neretko čujemo tvrdnju da nema suštinske razlike između muškarca i žene, odnosno da je razlika samo biološka. Mnoge žene su prihvatile ovo stanovište i same dosta učinile da ga podupru. Postale su muškarci u suknji i tako izgubile vezu sa ženskim načelom u sebi. Možda je ovo razlog današnje nesreće i emotivne nestabilnosti. Jer, ako žena nije u vezi sa ženskim načelom koje upravlja zakonima uspostavljanja odnosa, onda ne može gospodariti onim što je, u krajnjoj liniji, žensko područje – područje međuljudskih odnosa. Sve dok žena bude tako postupala, nema mnogo nade da će na toj strani života biti uspostavljen red.

Mnoge žene, nastavlja Hardingova, u svom ličnom životu ozbiljno pate zbog zapostavljanja ženskog načela. Neke od njih su nesposobne da uspostave zadovoljavajuće odnose, pa čak zbog nedovoljnosti razvoja u tom, najbitnijem pravcu, zapadaju u neurozu ili bolest. Stoga je ženina veza sa ženskim načelom u sebi od velike važnosti za nju lično, iako to nije samo lični nego i opšti, pa i univerzalni problem svih žena, odnosno ženskog, a time i ljudskog roda.

Ali, i muškarcima je neophodna veza sa ženskim načelom, ne samo da bi bolje razumeli žene nego i zato što njihovom vezom sa sopstvenim unutrašnjim i duhovnim svetom ne upravljaju muški, već ženski zakoni. O tome je pisao Jung u „Dva ogleda o analitičkoj psihologiji“, kao i u drugim svojim delima. Žene su tajanstvene onim muškarcima koji uporno pokušavaju da ih shvate intelektualno. Međutim, žene sebe ne razumeju svesno i stoga su sasvim nesposobne da sebe objasne muškarcu.

Jung definiše Animu kao „imago, ili arhetip, ili skup svih iskustava koje muškarac ima sa ženom“. Majka je prvi nosilac slike Anime. Sasvim jednostavno rečeno, Anima je žena u muškarcu, to jest ženski aspekt muške psihe. Ona je oličenje svih ženskih psiholoških težnji u muškarčevoj psihi, reprezentuje i personifikuje nesvesno uopšte i pospešuje proces individuacije. Tako nesvesno muškarca ima ženski predznak.

Mari-Luiz fon Franc ističe da osoba koja vrlo malo ili gotovo ništa ne zna o psihologiji teži ka tome da Animu shvati samo kao projekciju stvarne žene „od krvi i mesa“, pa je doživljava kao nešto što postoji isključivo spolja. Ali, Anima je mnogo više od toga. NJu muškarac nosi u sebi, budući da je ona unutrašnja slika idealnog ženskog bića. Otuda, da bi se izbegli nesporazumi, moramo razlikovati unutrašnju od spoljašnje Anime, na koju se unutrašnja projektuje.

Anima je u najširem smislu „fenomen života u psihi muškarca“ (Jung), pa je otuda faktor od najveće važnosti i vrednosti u njegovoj psihologiji. Ona je arhetip života i kreacije, kao što je Animus faktor od najveće važnosti u psihologiji žene. Jer, oni su dopune naše celovitosti, koja je neophodna za odgovarajuće psihičko funkcionisanje. Anima i Animus su parovi suprotnosti od kojih je sazdana psiha, a suprotnosti su „neiskorenljiv i neophodan preduslov svakog psihičkog života“ (Jung).

Anima i Animus su, kao što je stalno isticao Jung, arhetipovi. To nisu apstraktni, već iskustveni pojmovi, koji se ne ispoljavaju samo kroz izbor bračnog i ljubavnog partnera već i u snovima, vizijama, fantazmima, bajkama, mitovima i legendama, kao i u književnim delima.

Ženska strana muškarca u svakodnevnom životu se ispoljava putem tipičnih ženskih obeležja. U negativnom smislu to su pasivnost, ćudljivost, taština, preosetljivost i mrzovolja, a u pozitivnom vidu – ženskost koja muškarcu omogućava da bude receptivan, ili, recimo, sposoban da sluša i čeka, umesto da odmah kaže šta misli i pređe u neodložnu akciju.

Anima se u muškarcu najčešće razvija u četiri stupnja. Najpre se javlja u prirodnim stanjima, na primer, u primitivnim ili seksualno izazovnim ženama. Sledeći stepen su erotski veoma privlačne žene, povezane s romantičnim sanjarenjem i idealizovanom lepotom, a potom produhovljene žene, poput Deve Marije. Četvrti stepen Anime predstavljaju žene koje su proglašene božanstvom, na primer Atena, boginja mudrosti, ili neka proročica koja u snu saopštava važnu poruku.

Nepoznata žena u snovima je Anima, a nepoznati muškarac je Animus, što ćemo videti u narednom poglavlju, u kojem je protumačen veliki broj snova s ovim motivima. Međutim, za razliku od osvešćivanja Senke, osvešćivanje Anime, kao i Animusa i Sopstva, veoma je složen proces.


Citiraj:
Eros manje razvijen kod muškaraca

Piše: Ivan Nastović

Budući da je Anima arhetip koji se javlja kod muškarca, Jung je pretpostavio da i kod žene postoji ekvivalent ove pojave. Jer, kao što je muškarac kompenzovan ženskim aspektom, tako i žena mora biti kompenzovana muškim aspektom u sebi, pa njeno nesvesno ima muški predznak. U poređenju s muškarcem to predstavlja znatnu razliku. Kao što je Anima faktor od najveće važnosti i vrednosti u psihologiji muškarca, tako je Animus – reč koja znači razum ili duh – faktor od najveće važnosti i vrednosti u psihologiji žene. Oboje čine dopunu naše celovitosti, koja je neophodna za psihičko funkcionisanje čoveka.

Animus predstavlja princip logosa u nesvesnom žene, odnosno saznanje, sud, mogućnost rezonovanja i razum. Kao što Anima odgovara majčinskom erosu, Animus odgovara očinskom logosu. Jer, kod muškarca je eros, po pravilu, manje razvijen nego logos, dok je kod žene suprotno, odnosno eros je izraz njene prave prirode. Kao što Anima muškarca nosi pečat njegovog iskustva s majkom, Animus je određen uticajima oca i drugih muških uzora. Osim toga, Animus je i samostalni princip kod žene, koji Jung naziva unutrašnjim vodičem duše, „posrednikom između svesti i nesvesnog i personifikacijom nesvesnog“.

Animus, baš kao i Anima, prolazi kroz četiri razvojna stupnja. Najpre je oličenje puke fizičke snage, telesno snažnog junaka, poput Tarzana ili nekog atletskog šampiona. Sledeći stepen je romantični muškarac, na koga mnoge žene projektuju svog nesvesnog Animusa, da bi potom, na sledećem stupnju, poprimio oblik osobe „svetih uverenja“. Četvrti stepen Animusa je mudri muškarac ili Mudri starac – arhetipska slika mudrosti, odnosno ovaploćenje smisla; onaj koji životu daje novi smisao i podsticaj. On ženi pruža duhovnu čvrstinu, nevidljivi unutrašnji oslonac koji je nadoknada za njenu spoljašnju krhkost. Animus ovaploćuje ženinu sposobnost da bude hrabra, produhovljena, istinoljubiva i povezuje je s vrelom njene lične kreativnosti, kao što ističe Mari-Luiz fon Franc.

Međutim, u svojoj negativnoj formi Animus je parazit, baš kao što je i Anima krvopija u muškarcu. Negativni Animus je oličenje grubosti, hladnoće, tvrdoglavosti i, kao takav, parališe ženin rast. NJegov preobražaj povlači za sobom neizmernu patnju, slično kao i preobražaj Anime, jer ti procesi podrazumevaju odricanje od starog identiteta, zarad novog, što svakako zahteva veliku hrabrost.

Animus se često pojavljuje u snovima žena, u pozitivnoj ili negativnoj ulozi, zavisno od toga da li se radi o pozitivnom ili negativnom Animusu. Kada je žena opsednuta Animusom, može biti veoma neugodna, agresivna, a kada joj se muškarac grubo suprotstavi, postaje poslušna devojčica.

Sopstvo je središnji arhetip koji obuhvata i svesni i nesvesni deo ličnosti. Ono je cilj našeg života i najpotpuniji izraz onoga što nazivamo individualnošću. Zato Jung ističe da Sopstvo označava sveukupnost psihičkih fenomena u čoveku, odnosno izražava jedinstvo i celokupnost kompletne ličnosti. Drugim rečima, Sopstvo obuhvata ono saznato, ali i još nesaznato, neiskušeno.

Sopstvo se u snovima, mitovima i bajkama javlja u vidu „nadređene ličnosti“ (kralja, heroja, proroka, spasitelja) ili u formi simbola celovitosti (kruga, četvorougla, kvadrature kruga, krsta). Ono se može označiti i kao „Bog u nama“, s obzirom na numinoznu celovitost ovog arhetipa, koji je nedvosmisleno povezan sa slikom Boga i „unutrašnjim Hristom“. Sopstvo je imago Dei u čoveku, pod kojim se podrazumeva i integracija zla, budući da „bez integracije zla nema celovitosti“ (Jung). Osim Budinog lika, Hrist je najrazvijeniji i najizolovaniji simbol Sopstva, što potvrđuje sadržaj, ali i veliki broj izreka o Hristu, koje u visokom stepenu odgovaraju psihologiji funkcionisanja Sopstva, mada ne obuhvataju sve vidove ovog arhetipa.

Sopstvo je slika celine koju tokom procesa individuacije proizvodi nesvesno. Ono je središte sna, odnosno i snevač, i pošiljalac, i tumač snova, a mi smo, po rečima Fon Francove, „samo pajaci koji prisustvuju događaju“. Po Jungovim rečima, Sopstvo je nadređeno, skrovito, nepoznato, božansko središte psihe, koje moramo istraživati čitavog života. Niko od nas ne zna šta je Sopstvo u nama, niti šta ono hoće. Da bismo to saznali, kaže Fon Francova, potrebni su nam snovi, odnosno pisma koja nam Sopstvo piše svake noći, kako bi nas navelo da se angažujemo malo više u ovome ili malo manje u onome, ili da bi nas, pak, uputilo da krenemo pravo, levo ili desno, jer ono kao da ima neki plan za nas. Kada čovek ne živi u skladu sa svojim Sopstvom, postaje neurotičan, pa čak može postati i psihotičan.

U ovom kontekstu je interesantno navesti jedan Jungov san u kojem se susreo sa svojim Sopstvom u obličju jogija. Naime, sanjao je da ide puteljkom koji vodi do neke kapelice. Ušao je u nju i, iznenađen, opazio da na oltaru nema kipa Bogorodice, niti Raspeća, već je tu samo jedan prelepi cvetni aranžman. Tada je primetio da na podu, ispred oltara, sedi jogi u položaju lotosa, u dubokoj meditaciji.

Užasnut, Jung je shvatio da taj jogi zamišlja njega, Junga; da ga u svojoj ekstazi – nekoj vrsti aktivne imaginacije – sanja, zamišljajući njegov život. Pri tome Jung u snu zna da kada se jogi probudi, njega, Junga, više neće biti. Običan smrtnik, Jung, bio je san tog moćnog unutrašnjeg lika.

Ovaj paradoks je sličan snu Čuang Cea, koji je sanjao da je leptir. Od tada se stalno pitao da li je on čovek koji je sanjao da je leptir ili je leptir koji je sanjao da je čovek. A leptir je simbol Sopstva. Da li smo mi san Sopstva ili je, pak, Sopstvo naš san? Ne znamo. Jer, kako ističe Mari-Luiz fon Franc, čovek nije u stanju da shvati ovaj paradoks.


ostatak clanaka ovde: http://www.naslovi.net/search.php?q=ivan+nastovic

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 13 Dec 2009, 21:39 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
analizirate li vi svoje snove?

evo izguglah jednu analizu na netu:

Citiraj:
* Uvodne napomene:

Prema Frojdovoj metodi, i ja ću najpre dati nekoliko konstatacija o dešavanjima u toku prethodnog dana koje mi se čine da imaju veze sa konstitucijom sna, zatim ću izložiti sadržaj sna prema sećanju, i najzad pokušati da na njemu primenim psihoanalizu.





* Okolnosti u danu:

Već uveliko čitam Frojdovo delo 'Tumačenje snova', tog dana upravo započinjem deo 'Psihologija procesa sna' i pod-delove: 'zaboravljanje snova', 'regresija', i 'ispunjenje želja'. Nju čitam delimično pod uticajem prethodno pročitanih Lakanovih predavanja '4 osnovna pojma psihoanalize', gde se neprestano spominje san o ocu koji sanja kako mu mrtvo dete prilazi, budi ga, i kaže: "Oče, zar ne vidiš da gorim?" Ja već ne mogu da dočekam da dođem do tog dela, i pomišljam poslednjih dana da mi je to negde unazad promaklo. Ali istog dana, već u prvom pasusu taj san uzima glavno mesto i ja sam obradovan, što ću ipak imati svo zadovoljstvo da pomno ispratim ono što sam hteo.



Tog dana ja sam aktivniji nego obično; ustajem ranije, koncentrisaniji sam, trčim oko 10 km, u punoj formi, i srećan što uspevam da popravim svoje raspoloženje od prethodnih dana; kupujem kredit za telefon, šaljem gomilu SMS poruka, uglavnom ljudima koje ne viđam mnogo, ili ih nisam skoro video. Dan pre toga video sam se sa prijateljicom sa kojom nisam govorio jedno vreme, i sa kojom sam želeo da ponovo progovorim. Tamo smo se dogovorili da ćemo pokušati da zaboravimo i obrišemo sve loše što se desilo između nas, i da ćemo ostati dobri prijatelji. Ona me dana uoči sna obaveštava SMSom da će prenoćiti kod svoje drugarice V. i da zbog toga ne može da mi donese ono što sam tražio. Međutim, staklene čaše koje sam tražio, dobio sam od svog prijatelja P. sa kim sam se dogovorio da prošetam isto veče oko 21h. Mi šetamo upravo onim putem gde se dan ranije odigravao moj susret sa A. i razgovaramo. Oko 23h se vraćam u stan, još malo čitam Frojda, dok ne shvatam da sam iscrpljen.



Poslednji deo koji čitam zove se 'ispunjenje želja', i o tome kako je kod dece cenzura u snovima slabija nego u odraslim osobama. Čitam da deca svoje raspoloženje u danu mogu da prenesu u svoje snove, da prosto produžuju želje. Dok to čitam, shvatim da se ne sećam nijednog svog skorašnjeg sna, i pomislim kako bi mnogo bolje bilo da, dok čitam ovu knjigu, zapamtim san koji ću moći da analiziram. Sledeće jutro se budim, i moja želja se ispunjava, baš kao što glasi naslov poslednjeg pod-dela koji sam pročitao. Jednom sam se u toku noći probudio žedan, i ne zadugo zatim ponovo zaspao. San koji sam zapamtio, i koji sam odmah nakon buđenja srećan zapisao, bio je san sa kojim sam se probudio, pola sata nakon što mi je sat zvonio, u 8:30h.



Već na ovom mestu spreman sam da donesem jedan zaključak, da san koji sam sanjao predstavlja sam po sebi ispunjenje želje da se zapamti neki san, te da sam upravo, nalik dete, uspeo da svoje raspoloženje u toku dana, koje je skroz bilo u znaku promene na bolje (dakle, ispunjenju želje) produžim jednim snom. Ali to takođe onda znači, da bi sadržaj sna ovom prilikom trebalo da je više nego obično izbegao deo cenzure (jer nema šta mnogo da potiskuje, s obzirom na pozitivne okolnosti dana), stoga da bi prilično jasno trebalo da odaje značenje iz samog svog toka. Prisustvo straha, i izuvijanih delova time je smanjeno.



* Sadržaj sna:

San ima dva dela. U prvom delu sna nalazim se u dvorištu svoje kuće u Kikindi sa prijateljima B, G. (femin.), njihovim malim detetom, F, i bratom od B, S. Ispostavlja se da idemo da kupamo F-a, srećni i razdragani zbog toga, navodno u mojoj prostranoj bašti, koja se nalazi u produžetku dvorišta. Ja sam drugi u koloni, posle B-a, i stalno se osvrćem da vidim da li su svi na broju. Međutim, mali F, koji povremeno liči na moju sestričinu, N, pokazuje odboj od kupanja. Tada mu ja prilazim, i za razliku od ostalih, razgovaram sa njim, a on shvata svaku moju reč, premda je još mali. Ubeđujem ga da nema čega da se plaši, i on prestaje da pruža otpor. Neposredno pre tog, S. skida svoju majicu i ostaje go preko pojasa, zbog toga što je navodno prljava, i što treba da kupa malog F. Isto učinim i ja, pa tek onda prilazim F-u. Scena kupanja malog F. nije mi poznata, ali dok ga kupamo, ja vidim da on još uvek misli o mojim rečima, kao da on sam ne može da veruje da ih je shvatio. Mi smo neverovatno radosni, još više nego na početku, kao da smo mi deca, a ne mali F. Zatim, pošto smo navodno završili, nastavljamo da hodamo kroz baštu, gde je samo zemlja i ništa još nije izraslo, ili tek niče, i odjednom se čuje živa muzika preko bašte (House of Love, pesma Marble) i svi počinjemo glasno i sa uživanjem da pevamo stihove "take me, take me, take me..." Muzika prestaje, svirači prave pauzu, ja sam malo iznenađen kako su i ostali znali o kojoj pesmi je reč, jer sam bio siguran da je nikada nisu čuli. Međutim, kako hodamo, vidim da ustvari idemo prema tačno određenom mestu gde nas čekaju neki ljudi, koji sede ili čuče raspoređeni na zemlji. Mi stižemo, oni se obraduju, i ja shvatim da je u pitanju neka svečanost (npr. rođendan). Među njima jasno zapažam V, drugaricu od A, koja mi prijatnim smeškom stavi do znanja da me vidi. Ja požurim da se smestim tu negde blizu naspram nje, tako da se gledamo direktno, kad primetim da levo od mene postoji jedno napušteno mesto za osobu koja, kako mislim, svakoga časa treba da se vrati. Shvatam da je to A. i automatski se premeštam nekoliko mesta desno, kako bih bio što dalje. I ona se zaista vraća na svoje mesto u modro zelenom džemperu.



Drugi deo sna. Odjednom, mi više ne čučimo u bašti, već sedimo u komotnoj dnevnoj sobi nekog stana. Stan mi deluje poznat, ali se dvoumim. Pogledom tražim A, ustvari boju njenog džempera. Pronalazim je u zagrljaju i strastvenom poljupcu na kauču preko puta. Iz neverice, okrećem glavu ulevo i vidim devojku, u čijem sam stanu na Mirijevu jednom bio, takođe, u zagrljaju sa nekim. Konstatujem, svi su alkoholisani. Vraćam pogled na A, ona se usporeno od alkohola ljubi, pokušavam da vidim s kim, ali ne vidim jasno. Rukama ga strasno drži, i na način da su joj svi prsti raspeti jedan od drugog, sa blagim nagibom noktiju prema telu muškarca, pa za trenutak odvaja svoje usne od njegovih da bi mu rekla nešto što njega još više nadražuje. Ja prepoznajem osobu sa kojom je, ružnjikavog, brkatog, i tunjavog mladića koji dolazi u računarski centar (inače moje radno mesto), i koga sam zapamtio po njegovom izuzetnom talentu za nesnalaženje. Još više se čudim. Tek kada sam video njene usne i zube prilikom izgovaranja nekih reči, moja neverica da je to A, prestaje. Tip nakon tih reči obema rukama hvata A. za grudi, i u tom trenu, A. naglo menja raspoloženje, odvraća njegove ruke svojim rukama, i odlazi da se osveži. Niko me od njih ni u jednom momentu ne opaža. Sledeća scena, ja vidim da se vraća i krećem da je udaram i šutiram pred svima, i očekujem da ljudi ustanu i odstrane me, ali se to začudo ne dešava. Ja se čak okrenem prema V, ona samo slegne ramenima. Nastavljam da šutiram, a A. je već bez svesti i leži. Tada vidim da se nalazimo na spratu, u mojoj kući, i da sam je ja bukvalno išutirao iz sobe u kojoj je spavala nedavno prilikom boravka u Kikindi. Ona se skotrlja niz stepenice, i ja shvatam da već ima na sebi mnogo povreda. Tek tada V. prilazi i spuštenim glasom me pita: "šta radiš s njom?", a ja se okrenem opet prema A, ali umesto nje, na njenom mestu stoje novine, sa njenom slikom na glavnoj strani. Uzimam ih, i počinjem nervozno da ih savijam i uvrćem, da bih u sledećem trenutku počeo da ih cepam na sitne komade i bacam ih u vis da padaju ispred mene. Primećujem da to radim u mraku, ispred spavaće sobe mojih roditelja na međuspratu. Bela hartija na momente dok pada sija u mraku, a ja, pošto ne mogu da vidim lepo kako pada, zamišljam da pada kao beli sneg.





* Analiza:

Odmah se uviđa, premda u drugom snu jasnije, da je centralni predmet oko kojeg se koncentriše moje psihičko težište, moja prijateljica sa kojom izvesno vreme nisam govorio. G, devojka moga dobrog prijatelja B-a, sa kojim je dobila dete koje u snu kupamo, je poslednja osoba sa kojom sam doživeo obostrano seksualno uzbuđenje. Jednom sam bio prisustvovao kupanju malog F, sećam se koliko je bio veseo. Sećam ga se kako je nakon kupanja sasvim go i čist od radosti skakao po krevetu. Sa druge strane, moja mala sestričina nikako da se privikne na kupanje, plače i za vreme, a i posle kupanja. Ja znam da sam svoju sestričinu imao manje vremena da upoznam, nego malog F, međutim sam takođe stekao utisak da je sestra previše posesivna sa njom, i da malo kome dozvoljava da sa detetom ima duži kontakt. Tako ja da bih video sestričinu, prevaljujem put čak do Subotice, gde žive, kako bih ostao uglavnom uskraćen pravog upoznavanja sa istom. Tj. mnogo radim, a malo dobijam. Dete u snu se transformiše, vidim ga malo kao N, malo kao F; kad je boljeg raspoloženja onda je F, kada je lošijeg onda je N. Moja želja smeštena u tom detetu simbolično previre, ali tako da to izgleda uopšte ne zavisi od mene. Time je u snu reč o nekoj želji koja čas pada u jednu krajnost, čas u drugu, pod uticajem, verovatno, osobe oko koje se centrira moja psiha.



Ja skidam majicu i prilazim F-u da pokušam da ga umirim, ja sam polu-go, tj. polu-čist. F-u se ne sme prići sa prljavom majicom, nego tek pošto se prljavština sa sebe svuče. Ovde leži dvostruka simbolika; samo ako se pojavim čist pred dete, mogu prići detetu, hoće reći, prodreti do njega, tj. samo ako sam iskren. Ali ja sam polu-go, a ne skroz go. Skroz golo tj. skroz čisto može biti samo dete, koje svi drugi mogu opažati kao čisto jer znaju da je dete. U tom smislu, odrasle osobe mogu se skinuti samo do pola, odn. mogu učiniti da same budu iskrene, ali ne i da budu sigurne da ih drugi isto tako doživljava i razume. Stoga, momenat je neuzvraćenost, po svemu sudeći, seksualna. I ja u snu činim sve da do nje ne dođe.



Na kraju, to je ipak F, koji me razume, premda je samo dete. Odn. F. od G, kod kojeg, hoće reći, kod koje sam imao seksualnu uzvraćenost. G. tj. njeno dete jeste protivteža osobi sa kojom sam nedavno imao nesuglasice, tj. osobi koja je sprečila obostrano seksualno uzbuđenje, koje sam doživeo sa G. To je jedna slika. Međutim, ovo dete je kompleksnije od prirodnog F-a, koji obožava da se kupa. Najpre, ono je dvolično, čas F. čas N, drugo, niko drugi ne uspeva da ga umiri dok mu ja ne priđem, treće, moram da se skinem do pola, četvrto, moram da ga ubeđujem i tek razumnim rečima uspevam. Dakle, moj razgovor sa detetom je ujedno i prikaz ostvarene želje uspeha sa osobom sa kojom sam to inače veoma teško mogao da zamislim. Ono konačno shvata sve, tj. zatečeno je u situaciji i ne može svojim očima da poveruje da je skroz čisto, tj. da može da participira u obostranom seksualnom uzbuđenju. Za vreme dok se kupa, ono kao da ne može da veruje da je moguće prosto kupati se. Ja sam u snu učinio sa A. nešto što niko do tada nije uspeo, i time saznajem kako ja vidim, šta je potrebno, da bi se takva želja i realno ispunila. Mi smo još više radosni jer shvatamo šta se na psihičkom planu u snu dešava, i smejemo se kao da smo svi istovremeno postali sasvim čisti. Tj. ono na šta će se dete tek naviknuti, bašta koja će na leto biti puna plodova, sve smo to već upoznali i imali, pa smo radosni jer se sećamo svih takvih trenutaka, svako za sebe, kroz raspoloženje, a ne misli. Deca su se probudila u svima nama, tj. raspoloženje uzvraćene seksualnosti. I zaista, u realnom životu, ja sam svaku od tih osoba barem jednom gledao kao seksualno rasterećenu. Zajedničko sudelovanje u pevanju pesme za koju savršeno znam da im nije poznata, (nismo jedno drugog morali da zatičemo u seksualnom nadražaju, nego samo u efektima istog), glasno kreveljenje jedno drugom u lice dok uzvikujemo "take me, take me, take me...", slikovito prikazuju naše hirovito prepuštanje.



Na psihičkom planu, ustvari san treba ovde da se prepolovi, jer se, što ću pokušati da pokažem, lik osobe smeštene u centralni predmet moje preokupacije, viđen u dosadašnjem delu sna kao A, u drugom delu pronalazi u svim drugim osobama osim u A. Tj. pokazaće se da u mojoj psihi stoje dva krajnosna lika osobe A. potpuno suprotna, i u tom smislu, potpuno raznolikih indicija, šta znači za moj san da ispunjava želju, kada je u pitanju jedna, a šta, kada je u pitanju druga A. Sledi kompleksniji deo, jer se radi o drugoj strani medalje koju moja psiha pomalo zatura i potiskuje, pa je za očekivati da je i stepen u kojem je cenzura prisutna nešto viši, odn. da je u ovom delu sna u igri mnogo više elemenata iz budnosti koji su se uvili. Zato ih moramo sve navesti da bismo ga uspešno protumačili, a asocijacijama dopustiti da same progovore.



Ovaj momenat, ako ga shvatimo kao sadržinu jedne iste osobe, već se provukao, u stvari, u motivu deteta koje se transformiše, s tim što u prvom delu sna uzvraćeno seksualno uzbuđenje ipak odnosi pobedu uz pomoć snažne G-nine slike. Ona čak, kao lik u snu, ne igra bitnu ulogu, jer je sva pretočena u simbol snage i želje za obostranim doživljajima. Dalje, dakle, muzika prestaje, u bašti se nalaze ljudi koji sede na zemlji (čitaj na podu), a atmosfera je kao na rođendanu. Ja sednem na isti način, jer svi sede tako. To sam već video. Gde? Pa, nigde drugde nego na svojim rođendanima, ove i prošle godine. Naime, ja sam u tom smislu, zbog malog kapaciteta koji moja soba u Kikindi može da pruži, posadio zvanice da sede na patosu, potpuno izaranžiravši sobu. Prvi put kada sam to uradio, pozvao sam grupu mlađih ljudi koju pre toga nikada nisam zvao. Ove godine, većina tih ljudi imala je obaveze u drugim gradovima, ali je među njima postojala mala grupa koju sam se predomišljao da pozovem, i koju na kraju nisam pozvao iz određenih razloga. Sa druge strane, bilo mi je krivo što nisu bili prisutni, jer sam imao utisak da su očekivali da budu pozvani. U pitanju je nekoliko devojaka iz istog društva. Jedna od tih devojaka posebno me je zanimala, godinu dana unazad. Ona je to znala, ali se ipak ništa nije dešavalo između nas, konkretno. I za to smo oboje odgovorni. Svaki put kad je vidim, ili primetimo jedno drugo u KI, odgovornost nad tom mogućnošću kao da uvek leži u zraku. Dakle, jedna otvorena situacija, stalna privlačnost i zagonetnost, ali takođe, seksualni negativ. Devojčino ime je M.



Naše raspoloženje iz prvog dela se nastavlja, jer se pojavljuje osoba koja je korelat osobi M. u situaciji sedećih položaja na patosu, a to jeste, niko drugi, nego drugarica od A, osoba V. Uspeh nad F-om, tj. razumevanje od strane drugog u smislu seksualne obostranosti, moguće je i u slučaju sa M, odn. sa V. Isto tako, A. te večeri kada sanjam san koji analiziram spava kod svoje istoimene drugarice, pa iz te seksualne asocijacije osoba V. takođe nalazi povoda da bude u mom snu. V. je nastavak ostvarenja moje želje iz prvog dela za uzvraćenu seksualnu uzbuđenost. Međutim, ja tog dana uoči sanjanja kontaktiram M. preko telefona, istu M. koju sam vikend pre toga milovao, i ukazivao joj na seksualnu naklonost više nego ranije. Njeno, više nego milo, pitanje preko žice "kada ćeš da dođeš?" vraća me tačno u navedeni trenutak dodirivanja, i obesmišljava moje potiskivanje u budnom stanju, samo na trenutak. Tu pojačanu realnost mogućnosti, da seksualni negativ između M. i mene neće trajati još dugo, ja prenosim u san, i sa V. se ponašam kao da je M, jer takvom modalitetu osobe takođe odgovara način ispunjavanja želje koji se desio u prvom delu. Opet, u smislu prvog dela, i uspeha koji se tamo odigrao, osobi M, tj. osobi V. odgovara prva A, što dokazuje i sama njena prisutnost u snu, koja se ostvaruje iz želje potpuno analogne za osobom A. koja je sposobna za obostrano seksualno uzbuđenje. U svom ovom ukrštanju, V. uspeva da zameni kako osobu M, tako i osobu A. u navedenom smislu.



Ali ko je onda osoba, od koje tako žustro bežim i pomeram se nekoliko mesta udesno kad otkrivam prazno mesto pored sebe, čak i po cenu da se udaljim od V? U snu ja znam da V. jeste drugarica od A, tj. drugarica ma koje moguće A. San je iskoristio upravo ovaj fakticitet - pojavljuje se A, u svakom slučaju drugarica od V, sa modro zelenim džemperom. Ja ne znam da A. ima takav džemper, niti sam nju ikad video u takvom džemperu. Ali sam taj džemper ipak negde opazio. Ko je A. u modro zelenom džemperu? U pitanju je stariji, iznošen, reklo bi se, muški džemper sa v-izrezom. Kod koga sam mogao da ga vidim? Sada sam već siguran da sam ga video, i prve asocijacije koje mi padaju su So. i D. Oboje su moji dugogodišnji prijatelji; So, kad bolje razmislim, obožava takve džempere, a D. ga je mogao naslediti od svog starijeg brata. Osoba A, dana kada smo ponovo progovorili, izražava želju da ostanemo dobri prijatelji. Dakle, osoba koja u modro zelenom džemperu ulazi u moj san predstavlja osobu A. koja želi da budemo prijatelji (čitaj, samo prijatelji), i ja od nje u prvom trenutku bežim glavom bez obzira.



Od V, koja je stala iza svih simbola u prvom snu, se toliko udaljavam da je gotovo i zaboravljam kao prisutnost. To znači da smo stigli do onog dela sna kojem ni pozitivan izgled dana uoči sanjanja nije dovoljan da pronađe put do ispunjenja želje, do najdubljeg dela. Šta se dešava dalje u snu? Ambijent se menja, mi se nalazimo u nekoj dnevnoj sobi (nema više M, tj. sedećeg položaja na patosu). Izgled sobe nisam zapamtio, tako da neću tražiti tim putem nijednu asocijaciju. Mnogo bitnije od toga, momenat kad ugledam devojku sa Mirijeva, potpuno se poklopi sa mojim sećanjem, šta se dešavalo dok sam se jedan jedini put u svom životu zadesio u njenom stanu. Tamo sam takođe video identičnu scenu, nju i njenog dečka, pijane i zgužvane u zagrljaju. Ali ja ništa nisam imao sa njom, ne sećam joj se imena, nije mi bila čak ni drugarica, zbog čega je onda ona u snu? Odgovor dobijam tek kad se setim s kim sam došao to veče u isti stan. Bio sam u društvu devojaka: Ma. i An. Ma. je zgodna, duge plave kose, prava lepotica, devojka od koje muškarcu biva neprijatno što ne može da sakrije erekciju, koju zbog nje ima. Ona je osoba objektivne seksualne privlačnosti i želje. Ali ja takvu erekciju nikada nisam osetio sa Ma, nego sa A. u Kikindi. Moj drugar I, koji je jedno veče imao prilike da upozna Ma, rekao mi je da je imao takvu erekciju. Ma. je, takođe, devojka koja je u jednom momentu našeg druženja decidno poželela da zauvek ostanemo prijatelji, ni manje ni više nego u telefonskom pozivu u kom mi je čestitala rođendan.



Sa druge strane, An, devojka koja me nije privlačila ni u kom pogledu, igra razvojnu ulogu za san. Ja sam konstantno bio svestan toga da je privlačim, i baš na način na koji se ljudi retko osete tako privučenim od strane druge osobe. Nekoliko puta sam pokušavao da joj kažem da stvar nije uzvraćena. Ona je to slušala, ali bi se nakon određenog vremena manje više ponavljala ista stvar. Nakon tog, video sam da nema izlaza dok je bar malo ne povredim i učinim da se uvreda popne preko emocije. Tu se naše druženje završilo. An. i ja smo slučaj koji nije uspeo da se održi u prijateljstvu, gde je ljubav zahtevala sve ili ništa. Skroz suprotno od Ma, ja sam bio taj koji je od An. tražio da budemo prijatelji, što opet upućuje na osobu koja nosi modro zeleni džemper u snu. Razaranje prijateljstva usled neuzvraćene privlačnosti postaje pretnja za sva dešavanja u dnevnoj sobi.



Ja sad psihoanalitički vidim da je ovo tačka u snu u kojoj padam najniže, jer shvatam da mi san ustvari nabacuje inverziju, i da u čitavoj situaciji sa A, ja stojim na mestu osobe An. Odn. moja psiha trpi mogućnost da ja osobu A. nimalo ne privlačim ni u kom pogledu. Tj. istinitije, san mi govori da ja s vremena na vreme pomišljam na isto. Ovo se ispostavlja da je najveći strah: A. u mom slučaju nije sposobna za obostrano seksualno uzbuđenje. Akcenat je na 'u mom slučaju'. Ali, za tumačenje, naredna dešavanja u snu ne pokazuju baš sasvim istinitost ove tvrdnje. Videćemo da dalja analiza proglašava moj strah za paničarski, a da njegov iskaz, kako bi osoba pod imenom A. u ovom delu sna dobila smisao, menja u istom delu reč 'mom' u reč 'svakom'. To znači da putanja od ove tačke svojevrsno uzlazi, i da ispunjavanje želje opet započinje, tj da nikad nije ni prestajalo.



Dakle, posmatram lice u modro zelenom džemperu, tj. osobu koja želi da ostanemo prijatelji, kako se ljubi sa nekim. Osoba A, inače, svoje ruke nosi prilično mlitavo, seksualna situacija ovde je čini sasvim drugačijom, tj. onakvom kakvom je nikada nisam video. Ona u seksualnoj situaciji ispušta sve ono što inače ne pokazuje. Prema tome, sasvim druga osoba kada se dođe do seksualnosti. U tom smislu ona izgovara nadražujuće reči kojima stavlja do znanja koliko želi orgazmičnost. Delom, to je fantazija moje psihe o njenom ponašanju posle mnogih naših peripetija u suprotnom smeru. Sa kim ona to priželjkuje orgazmičnost? Momka prepoznajem kao klasičnog idiota, tj. za mene, ona se ljubi sa jednim običnim idiotom. Zadnji put sam nešto slično čuo dan ranije, A. je otkomentarisala situaciju oko mog poziva a njenog plaćanja u kafiću završnom izjavom: "kakav sam samo idiot dozvolila sebi da budem" (čitaj, kakav sam samo idiot ispala zbog ovog idiota koji me je pozvao, a nije mi platio piće). Ja, da ublažim, odgovaram: "svi smo mi ponekad idioti", priznavši svoju grešku, posle čega ona i dalje govori: "da, da, kakav sam samo idiot dozvolila sebi da budem!", tj. opet iste one reči u zagradi. To jezičko preplitanje u trenutku sam tamo zapazio, što moj san opet u svom stilu grabi i ubacuje: A. se ustvari ljubi sa idiotom, a taj idiot sam ja. Još jedna stvar iz sna ide u prilog ovome: mene niko svo to vreme ne primećuje da gledam, čak i kad A. ustane, ona odlazi kao da me na drugom kauču, i u celoj sobi uopšte nema. Upravo me zato i nema sa strane, jer sam ustvari tamo gde je radnja. Ali, isto tako, samo ja u svom snu imam privilegiju da vidim šta se zaista događa, tj. kako je biti izvan radnje koja je vezana za mene. Dakle, A. u modro zelenom džemperu ljubi mene, tj. ista osoba koja želi da ostanemo prijatelji ponaša se upravo orgazmično sa mnom, sa osobom kojom, navodno, nije sposobna za obostrano seksualno uzbuđenje, to je radnja koju gledam. Zato sam iznenađen.



Međutim, orgazmički upućene reči momku koji obema rukama hvata devojku za grudi, to sam takođe ja, ali u sceni realnog života, sa G, u trenucima dok je u pijanom stanju kulminiralo naše obostrano seksualno uzbuđenje. Dakle, vraća se simbol uzvraćenog. Ali, prevrat nastupa tek sad: A. menja raspoloženje (preseca pijanstvo kao da ga nikad nije ni bilo) i rezignira od strasnog dodira grudi, tj. baš od simbola uzvraćenog, a ne od osobe koja ju je dodirnula. Tek je ovo razlog zbog kojeg besnim, i odlučujem da se obračunam sa A. Od trena kada ustaje da se osveži, ja je više nisam opažao u modro zelenom džemperu. Moj strah je zaista bio panika: ona se brani od toga da uzvrati, tj. nešto u njoj potiskuje mogućnost da ona uzvrati.



Samo nekoliko sati pre spavanja, P. i ja šetamo i razgovaramo, ja o A, on o svojoj bivšoj devojci, Dr. Ispostavlja se, vrlo slična situacija u oba slučaja: ono što govorim ja u interesu je i za njega, to što govori on u interesu je i za mene. On me u jednom momentu, pošto sam mu spomenuo nekoliko prilika u kojima je A. zaplakala, pita: "da li bi ti rekao da je ona normalna?" Ja sam mu rekao, da, jer razumem te prilike. Ali, onda mu spomenem kako svaki jedan put zaplače kada krene da govori o momku, koji je navodno drugovao sa njom dugo vremena sve dok je nije odvukao u krevet, kako bi je nakon tog odstranio kao poslednju krpu. Složili smo se da je to jednostrana verzija, ali da je isti taj događaj u njoj patološki podvučen. Na kraju smo se pitali, da li je moguće da je patologija kriva za sve? Da li je A. psiho-neurotičar? Drugim rečima, ako jeste, to je potvrda da zaista ništa nije bilo do mene, što je, takođe, u Frojdovom smislu, ispunjenje želje. Baš zato, ovo raspoloženje prebačeno je pravo u san, u svoj svojoj snazi važenja, i bez ikakve cenzure. Ne samo što mi je doneo čaše koje sam tražio, P, tj. šetnja sa njim uključila je ovde jedno kompletno shvatanje osobe na poklon.



U snu, ja ustajem i krećem da mlatim osobu koja se brani od uzvraćanja i obostranog seksualnog uzbuđenja, tj. hoću da istrebim patologiju. Sad shvatam, lik po imenu A. u drugom delu sna je jedna patologija, koju ja doživljavam kao svog smrtnog neprijatelja. Ona je totalni opozit svim likovima koji se javljaju u snu, tj. niko ne može da bude toliko patološki ogrezao koliko je ona (ukazuje, ustvari, koliko sam ja potiskivao takvu vrstu prisustva). Dalje, niko me ne odvraća od udaranja. Zašto? Za vreme vikenda u Kikindi, u jednoj diskoteci su napadnuta dva moja prijatelja, i nas nekoliko je krenulo da razdvaja i smiruje. U snu niko ne pritiče, jer nije napadnut ničiji prijatelj, već stvar koja čini od čoveka da ne bude sposoban za obostrano seksualno uzbuđenje. Niko ne reaguje, kao da svi dobro znaju o čemu se radi kad je u pitanju ta osoba (ustvari, ja sam taj kome je od samog početka sve nečisto i sumnjivo), V, njena najbolja drugarica, samo slegne ramenima. Pošto svi znaju, ja sam ohrabren, i još jače udaram. Osoba A. se na mnogo mesta podudara sa P-ovom Dr, pa on iz besa požele da je šutne. U snu pak ja šutiram.



Mesto se još jednom menja, i mi smo u mojoj kući u Kikindi, na spratu gde se nalaze dve sobe u kojima smo odvojeno spavali tokom njenog uskršnjeg boravka. Šutiranje kao da je usledelo posle trenutka kada mi je prvo veče, neposredno pre nego što ćemo leći, rekla: "hajde sad, idi u svoju sobu, vreme je da odeš", a sa njom zajedno se uvek setim još jedne, takođe, nepotrebne rečenice na Beogradskom Kalemegdanu, koja je potpuno van konteksta dešavanja izrečena u sasvim odudarajućem tonu, i sasvim psiho-neurotično: "ruke k sebi". U oba ova slučaja može vrlo lako biti reč o seksualnom neispunjenju sa moje strane. Ali treća asocijativna rečenica rešava sve, dan uoči snivanja, kada smo se dogovorili da zaboravimo sve i budemo prijatelji: "ti si mene naterao da ja dođem u Kikindu!". Na moj poziv da dođe u Ki, A. nije mogla da odgovori ni pozitivno ni negativno, kako u prvom trenu, isto tako i posle. Na jedan prost poziv, prosti odgovori nisu dolazili u obzir, već je nastala velika dilema koja je odmeravala svoje razloge za i protiv. Ovde se već desilo neispunjenje moje želje. U ovakvom predambijentu dešavanja A. ipak dolazi u Ki u kojoj provodimo nezaboravno pozitivno vreme, a nakon toga se u Beogradu ispočetka preispituju razlozi za dolazak koji je već prošao. Sada se rečenica "ti si mene naterao da ja dođem u Kikindu!" čita: "osoba koja je došla i osoba koju si naterao da dođe nisu iste osobe", baš kao u mom snu. U svakoj od tri navedene izjave patologija reaguje baš kad je situacija kritična, alarmira i uvodi policijski čas. Pristanak na Ki, probio je policijski čas, ali je i odmah po prestanku delovanja naplaćen kako bi svaki idući put, u situaciji, uvođenje policijskog časa opet dobilo smisla, a osoba ostala dvoguba. Na ista tri mesta survala se i moja želja, koju u snu šutiranjem iz sobe (iz ambijenta prve izjave) ispunjavam na način što već tamo otvaram ono što sam potiskivao da ne znam, i patologiju na vreme izbacujem.



V. prilazi i pita "šta radiš s njom?", ona sad, kada je ispunjenje želje u drugom delu sna naznačeno, (a to je uništenje patologije koja sprečava obostrano seksualno uzbuđenje), mirno može da se vrati, i to komplementarno sa ispunjenjem želje u prvom delu, upravo kao simbol mogućeg seksualnog pozitiva sa M. Rečenica "šta radiš s njom?" izgovorena je u snu gotovo stidljivo, da je niko ne čuje. Tj. V. se uopšte nije zabrinula za svoju drugaricu. Ja šutiram telo od A, ali ono nikako da se uništi (kao patologija), pa mi smeta što je, u fizičkom smislu, još uvek tu i vidljivo. V. me ustvari pita: "šta ćeš da radiš sa njom?". Misli, da li ću se još truditi da ubijam ono što ne može da se ubije, ili ću najzad da odustanem, i da se okrenem njoj, koja pruža velike izglede za seksualni pozitiv? Upravo tad se u kontri prema ovome telo od A. pretvara u jednu uništivu materiju, papir, tj. novine. Međutim, ja na njima uočavam njenu sliku. Odakle ovo? Sa 17. god. napisao sam jednu priču o devojci, sa kojom sam posle imao kratku vezu ipak bez seksa, koja, pre nego što me na kraju natera da je ubijem, saznaje iz novina da je već mrtva. Pre oko dve nedelje ja ponovo čitam ovu priču, ne bih li se podsetio tih dana, i kompletnoj zbirci priča iz tog vremena dajem zvaničan naslov "Transkript mojih snova iz perioda rane adolescencije". Uzimam i uvrćem novine. Dana kada smo A. i ja ponovo progovorili u rukama imam neke novine, koje sam pokupio usput i koje takođe uvrćem. Iste novine zaboravljam na klupi gde smo sedeli, u koje potiskujem svu patologiju koju sam čuo, i u trenu kad ustajemo, ja umesto da ih uzmem, kažem npr. " hoćeš da ti ponesem torbu?". U snu zato ne propuštam priliku da pocepam novine. Ali ne mogu da dobijem svo zadovoljstvo dok bacam komadiće, jer ne vidim tačno kako padaju, već moram da zamišljam u mraku. Dalje, ja dakle uništavam novine, ali to činim ispred zatvorene spavaće sobe svojih roditelja, tj. bez perspektive, braka, budućnosti. Zašto bacam komadiće kao letke? To sam takođe činio sa papirima koje sam pripremao da prikažem devojci, za koju nisam bio siguran da li joj se sviđam ili ne, iz čitaonice, nedavno. Međutim, isti efekat letaka koristili smo takođe nedavno prilikom performansa ispred fakulteta, nakon kojeg sam pokupio sve zasluge...



Šta se ovde dešava? Događa se fuzija ispunjenja želje prvog i drugog dela sna, i to počev od pitanja koje mi postavlja V. Od tog momenta, ja malo gubim, malo dobijam, malo je pozitivno, malo negativno. To nije ništa drugo nego moje pomirenje, da osobu A. ne mogu da složim u jednu jedinstvenu sliku, nego uvek u dve. U njoj ostaje prisutno i jedno i drugo. Tj. ja ostajem pored nje, a sa njom ostaje patologija. Jer je to upravo memorandum potpisan dana kad smo ponovo progovorili. San je uzeo isto za poslednje da oslika, prema čemu se odnosi ujedno i kao ispunjenje i kao neispunjenje želje.

* Neki zaključci:

Najpre, san je potpuno ispunjenje želje, da dok čitam Frojdovo 'Tumačenje snova' primenim psihoanalizu na sebe u konkretnom smislu. Zatim, ispostavlja se da sam želeo san pomoću kojeg bih mogao da analiziram jednu drugu osobu, pored sebe. Treće, psihoanaliza prikaza te osobe, delom, u inverziji ocrtava moj psihoanalitički profil. Odn. svaka crta osobe i karaktera likova koji se pojavljuju u snu predstavljena je onako kako je moja psiha uočava. Inverzija istih na mene dešava se indirektno, u smislu, šta ja predstavljam u poziciji slike oko svih tih osoba i karaktera koji se konkretišu? Npr: u snu su samo one osobe sa kojima nisam nikada imao snošaj. U realnom životu, snošaj sam imao samo sa jednom osobom, sa kojom sam bio u vezi više od godinu dana - ona u snu uopšte ne uzima ni jednu asocijaciju, mada se u poslednje vreme čujem sa njom: dakle, u prvom planu je ova prva grupa osoba, šta ona znači, i zašto ih je tako mnogo spram jedne jedine? To je onda stvar mog profila. Dalje, zašto je mom snu neophodno da patološki osmotri jednu osobu kako bi tek onda ukazao na mene? Gde leži moje leglo psihoneuroze? Da li je ono takođe vezano za minus obostrano seksualno uzbuđenje? Rekao bih da jeste. A zašto ja toliko često, što zapravo san stavlja na videlo kroz svaki karakter u njemu, ostajem bez njega? Raspoloženje obostranog seksualnog uzbuđenja u snu u stanju je da prelazi sa jedne osobe na drugu, tj. da pronađe novi objekat bez ikakvih problema. Sa druge strane, ja se zadržavam pokušavajući da ispravljam tuđe krive drine. Da li to znači da moje ambicije i interesovanja u životu i svetu idu toliko široko i bez premca, da istovremeno plaćam cenu usporene adaptacije kod drugih, i da već previše dugo očekujem uspeh koji nikako da stigne? Da mnogo radim, a malo dobijam? Da li sve to čini da moj stepen korisnog dejstva za sada izgleda mnogo niži nego kod drugih? Da sa jedne strane osećam u sebi energiju uspeha za sve što radim, dok sa druge, ne nailazim na njeno prihvatanje? Da li sa tim pečatom moje oči gledaju u sve što vidim, pa se zato ponašam kao da imam ono što nemam, samo su neka od pitanja koja je ova analiza uspela da otvori.

10. 5. 2004.





Ištvan Kaić

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 01 Feb 2010, 19:40 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
jos jedna, ovaj put kratka analiza:

Citiraj:
Jedna pacijentica sniva da u pranje - zajedno sa prlja-
vim rubljem - predaje i prljavu mačku, koju - kad je
oprano rublje dobila natrag - nalazi mrtvu. - Asocijacije:
u vezi s "mačkom" pacijentica se sjeća da ona mačke
voli "iznad svega"; voli ona - takoñer "iznad svega" - i
svoju kćer, svoje jedino dijete. Mačka ovdje dakle znači -
dijete. Ali zašto je mačka "prljava"? I to se objašnjava
čim od pacijentice doznamo da se, u posljednje vrijeme,
mnogo naklapalo o ljubavnom životu njezine kćeri... pa
se u vezi s time zaista "pralo prljavo rublje". A to je bio i
razlog kako je bolesnica sama priznala - zbog kojega je
kćer neprestano uhodila i nadgledala. I što dakle taj san
u cijelosti znači? Znači opomenu: da bolesnica kćer ne
muči toliko pretjeranim odgojem za moralnu čistoću jer
time se izlaže opasnosti da ju izgubi. Snom se dakle
izražava opomena vlastite savjesti.

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 12:53 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Citiraj:
analizirate li vi svoje snove?

Google, davno sam čitala Frojdovu knjigu Psihologija snova (čini mi se da se baš tako zvala) gdje je opisan niz analiza, a sve se svodi na to da bi se analizirao san, mora se krenuti od djetinjstva, jer možda neki uzrok leži baš tamo ili u nekim događajima koji su potisnuti i zaboravljeni.
Nakon toga sam odustala od analize, nisam pridavala značaj snovima i uskoro sam zaboravljala snove, tako da se ne mogu sjetiti šta sam sanjala.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 13:03 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
nije to tako tesko kao sto na prvi pogled izgleda, to sa djetinjstvom.. npr. osoba koja konstantno racionalizuje svoje mazohisticko ponasanje moze da vidi da je uzrok tome odrastanje uz oca alkoholicara, jer je kao dijete moralo da se izbori s tim, i iz potrebe za ljubavlju da opravda agresivno ponasanje. takodje, takva osoba moze da sanja npr. svoju baku koja je takodje imala uticaj ali recimo pozitivan..san tako moze da pokusa da skrene paznju na taj aspekt licnosti snevaca, koji je kao baka, snazan i zdrav i da ohrabri snevaca da razvija taj aspekt sebe. licnosti u snovima cesto ne znace same sebe vec upravo aspekte samog snevaca..npr. sanjamo da je neko umro, a zapravo je neka nasa osobina prestala da se ispoljava jer smo je prevazisli. snovi su izraz nesvjesnog koje je uvijek mudrije i mnogo bolje i objektivnije zna situaciju od nas samih i zato je dobro nauciti analizirati ih.

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 13:28 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
i jos nesto: postoji dosta snova koji oslikavaju trenutnu aktuelnu situaciju i to uopste ne zahtijeva analizu desavanja u djetinjstvu. evo svjez primjer, moj licni: donijela sam prija par dana jednu odluku koja je trebala da promijeni moj zivot ali se ispostavila pogresnom. san je to odmah znao - sanjala sam da sam usla u autobus koji je vozio pogresnom trakom! medjutim, meni je trebalo par dana da dobro izanaliziram svoju situaciju (razgovarajuci s deckom, roditeljima, prijateljima) i da se suocim s cinjenicom da je moja odluka bila brzopleta i pogresna.

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:16 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Svoje snove mogu da podijelim u dvije grupe, nazvala bih ih realnim i onim obrnuto realnim.
U realne snove spadaju oni koji su dio svakodnevice, ništa posebno, kao prežvakana stvarnost, a u one druge spadaju snovi u kojima mi se nešto ružno dešava da bi se u stvarnosti nešto lijepo desilo i obratno.
Iz njih ništa ne mogu da "protumačim".
Inače, moji snovi nemaju smisla, sve je isjeckano, kao prikazi bez ikakve međusobne veze.
Možda zapamtim nešto ako zaspem popodne, inače izjutra se ne sjećam nijednog sna koga sam sanjala tokom noći.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:17 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Maj 2005, 21:02
Postovi: 1572
puf... snovi... ona prva misao koja ti se javi kad se setis sna.. nju treba pratiti.. nece vam pomoci ni jedan sanovnik koliko sami sebi mozete pomoci.. bas kao sto je vec sigurno navedeno, cesto sanjamo situacije iz svakodnevnog zivota, totalno nebitne, na neki nas uvrnut nacin... podsvesno (da ne idem dublje) prica sa nama kroz san, tacnije to stanje svesti.. podsvest se budi... weee:)
samo sanjajte... ^_^

btw. najlepsi san ikada mi je onaj u kojem sam imala krila, i bila potpuno slobodna.. fantasticno..


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:18 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Maj 2005, 21:02
Postovi: 1572
Talija je napisao:
Možda zapamtim nešto ako zaspem popodne, inače izjutra se ne sjećam nijednog sna koga sam sanjala tokom noći.


akos e budis alarmom, tacnije nasilno budjenje, nije cudno da zaboravis.. uz prirodno budjenje je mnogo veca sansa da zapamtis san...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:23 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Silhouette je napisao:
Talija je napisao:
Možda zapamtim nešto ako zaspem popodne, inače izjutra se ne sjećam nijednog sna koga sam sanjala tokom noći.


akos e budis alarmom, tacnije nasilno budjenje, nije cudno da zaboravis.. uz prirodno budjenje je mnogo veca sansa da zapamtis san...

Pošto sam zaposlena budi me alarm.... mada ni vikendom kada ne radim ne sanjam tj. ne sjećam se snova.
Jednom sam imala lucidan san, u snu sam postala svjesna da sanjam i to je bilo to samo spoznaja da sanjam, ništa mi "pametnije" nije palo na pamet da isprobam u tom snu.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:25 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
@Talija: zapisuj svoje snove, vracaj se cesto na snove koji cine seriju, cjelinu, probaj da tako uhvatis nit..

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:35 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Zapamtila sam par snova koje sam u velikom vremenskom periodu često sanjala:
- Hodam gradom gola i ništa mi nije čudno što sam gola ili sam bosa i razmišljam "gle nisam se obula!" A nekad mi bude neprijatno što sam gola.
- Pričam s nekim i kapci mi se sklapaju i strašno mi smeta jer ne vidim dobro. Krivim glavu da kroz napola spuštene kapke gledam u sagovornika i zamaram se.
(možda u snu i otvorim oči pa mi se kapci sami od sebe sklapaju)
- Vozim auto i nemam ni kočnica a ni vlasti nad autom.
- Propadam, letim, plivam.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:38 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Maj 2005, 21:02
Postovi: 1572
uuu... ti bas imas kocnice sama sa sobom.. poradi na sebi.. nesto ti puno smeta... bojis se kakav ces utisak ostaviti na okolinu... nekako.. previse straha...
naravno, ovo je po mojoj proceni.. ne uzimaj zdravo za gotovo.. a i onako nikada viska rada na sebi.. ; )


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 14:42 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Silhouette je napisao:
uuu... ti bas imas kocnice sama sa sobom.. poradi na sebi.. nesto ti puno smeta... bojis se kakav ces utisak ostaviti na okolinu... nekako.. previse straha...
naravno, ovo je po mojoj proceni.. ne uzimaj zdravo za gotovo.. a i onako nikada viska rada na sebi.. ; )

Pa i ja sam o tome razmišljala a opet vožnja bez kočnica upućuje na drugu krajnost, zar ne? :D

Poenta je što, kada sanjam da sam gola, potpuno mi je svejedno! :oops: :D A nekad mi kao smeta što sam gola.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 15:27 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2009, 13:37
Postovi: 1342
Lokacija: u ambisu suštine
Talija je napisao:

Poenta je što, kada sanjam da sam gola, potpuno mi je svejedno! :oops: :D A nekad mi kao smeta što sam gola.



da li mozes to da povezes npr. sa pisanijem na forumu? :) to dosta otkriva o tebi, a osjecaj da ti je svejedno govori da si nacisto sama sa sobom, da si sama sebi ok pa te boli patka sta drugi misle :) a kad ti to smeta u snu - pa svako ima ponekad nesigurnosti, to je isto ok, narocito u ovom kontekstu, daje neku ravnotezu, nisi otisla u krajnost.. :D (a mozda je nesto sasvim trece, ja samo dajem primjer kako se takav san moze tumaciti)

_________________
i teletabisi su ljudi :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 17:45 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Maj 2005, 21:02
Postovi: 1572
ako sanjas da si nag i da ti je svejdno to govori da zelis da ti bude svejedno.. maybe.. maybe not..
kljuc je u nama.. retko ko ga nadje... a jos redje trazi.. ; )


http://www.youtube.com/watch?v=9hMrY8jysdg

: )


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: simboli u snovima
PostPoslato: 17 Feb 2010, 20:40 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Feb 2008, 22:10
Postovi: 4092
Lokacija: http://www.websudoku.com/?level=4
Moji su snovi jako zanimljivi, nekad se probudim umorna koliko su intenzivni i jasni. Voljela bih posvetiti više vremena čeprkanju po njima, a i lucidno sanjanje mi zvuči primamljivo.

_________________
Glupa krava.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 41 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs