Malo si pretjerao Vjevoricinuse sa svojim nepovjerenjem.
Slažem se da su najveći prijatelji roditelji, ali.... ako od drugih prijatelja ne očekuješ ništa onda te ne mogu ni razočarati. Razočaramo se samo onda kada neko ne ispuni naša očekivanja, prema tome ne očekuj ništa i svaki put ako nešto i dobiješ bićeš prijatno iznenađen.
MonaLisa je napisao:
Da, samo što nije stvar u tome što je neko ''uradio'', pa mu mi oprostimo, nego u tome kako neko razmišlja i šta nam konstantno radi. Koliko god da sam optimista i koliko god voljela ljude, shvatam da postoje oni bijeli, oni sivi, ali postoje i te kako oni crni. I svi oni itekako mogu uticati na nas.
Jedina sreća u nesreći je što sam to shvatila u najboljem trenutku - u trenutku kad mi se bliži kraj srednje škole, jer ću uskoro da se meknem iz sredine u kojoj živim i tako koliko-toliko i od ljudi koje još uvijek ne mogu da izbjegnem.
Svi mi oko sebe imamo neku vrstu energetskih vampira, a ova vrsta je, rekla bih, najgora i najviše štete napravi.
Vjevericinuse, potpuno si u pravu u svemu što si rekao. Neko to shvati prije, neko kasnije, a neko nikad. Mislim da je ipak najljepše onima koji to i ne shvate jer je njima najlakše - ni brige ni pameti.
Ne možeš promijeniti ljude, ali možeš da shvatiš njihove namjere, a to postižeš tako što ćeš da ih shvatiš kao takve i prihvatiš. Kada shvatiš njihove namjere već si u prednosti jer znaš i prema tome ne mogu te neprijatno iznenaditi jer možeš da reaguješ na vrijeme.
Vjeruj mi, probala sam u životu i jedan trik; znam da neko ima nešto protiv mene i ja počnem izuzetno ljubazno da se ponašam prema toj osobi, čak šta više pomognem joj. Malo je slučajeva da neko nema jedan mikron savjesti koji ga neće peći.
Svojim pozitivnim pristupom postignem da pobijedim tu osobu koja više nema obraza da se ponaša kao prije. Mene to ne košta a riješim se bijede.
A ekstreme izbjegavam, jednostavno što manje kontakta, ako je neophodno, ljubazan osmjeh, par riječi i kraj.
Nedavno sam imala neplaniran "susret" sa jednim negativcem. Kiša je padala, ulicom teče potok i ja idem skoro metar od kraja ulice i iz uličice izlijeće faca u autu i naravno cimne volanom i zaustavi kola. Otvori prozor i drekne u šta gledam. Došlo mi je da ga pošaljem u 5 pm ali se nagnem i najbezazlenijim pogledom ga pogledam i kažem nešto u fazonu da zaista ne gledam kud hodam i da je zaista brzo reagovao, "pa hoćeš da te zgazim?" upita pomirljivijim tonom, na šta mu se osmjehnuh očaravajuće, a i on meni.... itd. A mogla sam dobiti i šamar.