Stvarno je tesko reci nekome da ne prica vise i da te ne smara. I uvijek zavrsi da se onda ovaj naljuti zbog toga. Ali, ako je stvarno pravi prijatelj, onda se nece naljutiit nego ce to shvatiti kao kritiku i promijenice se.
Mene je jednom jedna skolska drugarica smarala svojom pricom, jos smo bile i komsinice pa smo zajedno do skole 15 km isle, a jos smo i zajedno sjedile u klupi, pa pauze, pa povratak kuci 15 km....

da poludis, sve dok joj jednom nisam rekla da me vise ne smara, ne mogu slusati jednu te istu pricu 20 sati na dan, da prestane sa tim, ili da barem promijeni temu ako nista. Ona se bila naljutila na mene, bila sam mirna par dana, bilo veliko olaksanje, posle je valjda uvidjela da je ona pogrijesila pa smo se opet druzile, al sa vise tisine.

Ja sam inace tip koji ne prica puno, ali koji puno pise.
Sta me jos licno nervira je kad odem negdje u goste pa gostoprimac navali, os ovo os ono, hoces jesti, hoces piti, ajd ovo ajd ono, ajd sto neces, ajd mozes jednu casu, ajd imam gra, ljevuse, pite, .. pa to tako potraje, a ja "Pa necu, ne mogu, ne mogu, necu, ma kakav..." pa onda mi ne preostaje nista drugo nego ustati i uhvatiti se za vrata i reci "Cut il odo".

Neki stvarno pretjeruju sa svojim gostoprimstvom. Sa takvim ponasanjem mozes samo otjerati gosta. Ja svoje goste jednom ponudim, ako hoce-hoce, ako nece-nece, drugi put nek traze sami, tako im kazem. I super funkcionise.
