banjalukaforum.com

evo, da malo ubacimo zivosti i ovde...(nadam se da mi misko nece brisati postove ako se jednom ili dva puta pojavi njemu mrska rijec...Bog)

zanima me kako dozivljavate sopstvenu licnost.
vidite li ju kao jednu, nepodjeljenu licnost ili vidite da u vama egzistira vise licnosti od kojih bi mozda, jednu mogli nazvati licnost, a sve druge podlicnost.

naime...
uvjerenja sam, da u covjeku paralelno egizistira nekoliko razlicitih licnosti.
u vecini slucajeva to nije patoloski, jer podlicnosti nikad neuzimaju punu kontrolu nad covjekom, vec je covjek neprestano popriste sukobljavanja razlicitih podlicnosti medjusobno ili sa licnoscu.kad se taj uticaj podlicnosti toliko razvije, onda imamo patoloski slucaj.

sta mislite o tome?

zanimljivo pitanje...

svako ima svoje 2 strane (vecina ljudi bar)..... jer masu puta se desilo da nekog smatrash za jakog finog, a kasnije otkrijesh ustavri neku drugu stranu koja nije ni nalik onome sa pocetka ...

ali to je i draz spoznaje ...po meni bi medjuljudski odnosi bili monotoni kad bi svi mi bili jednolicni bez svoje licne psihe.... to bi bila dosada ziva..

Svako ima vise svojih likova kojim dozivljava svet.
Ali opet mozda je sve to samo plod maste osnovnog ega, koji u nemogucnosti ostvarivanja zelje putem svog osnovnog karaktera izgradjuje dodatne likove. Ovo je moje laicko i jos nerazradjeno misljenje. Zanimljiva tema for shure

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

cini mi se da svi ovi ljudi sto vise na chatu da su potencijalni sizofrenicari, svi se krijemo iza izmisljenog lika:)

mislim da ste sve troje u pravu.

nesumnivo je da u covjeku postoji citav niz podlicnosti.o tome govori i psihologija i religija.naravno razlicitim jezicima.

preovladjuje misljenje da u covjeku postoji jedna, iskonska licnost, koja je jedina istinita i sustinska.vremnom, kroz zivot ta licnost se potiskuje i stvaraju se razlicite podlicnosti.

postojanje tih podlicnosti mozete najbolje primjetiti kad pogledate kako se razlicito predstavljamo razlicitim ljudima i u razlicitim situacijama.
sa prijateljima smo jedan lik, sa mamom i tatom drugi, u skoli ili na poslu treci itd...

ako covjek u svom ranom djetinjstvu ima samo jednu licnost onda se u trenutcima sukobljavanja sa zivotom (okolinom) u covjeku pocinju razvijati podlicnosti kojima on na jedini prihvatljiv nacin moze odgovoriti.

na primjer...kad dijete pogrijesi, moze rizikovati ljutnju roditelja i da bi to kasnije izbjeglo, formira u sebi podlicnost.ta podlicnost u datom trenutku preovlada covjekom i omogucuje mu bezbolniji zivot.
zamislite da nemamo podlicnosti, pa da smo ISTI i pred prijateljima i pred roditeljima.uzasnuli bi se i jedni i drugi na nas!
roditelji mozda kad bi culi kako smo "nepristojni", a prijatelji kad bi vdjeli kako smo "cistunci".

trebamo li uklanjati nase podlicnosti, ili ih sve fino "uzgajati"?

koliko nam je stalo do nase Iskonske Licnosti...one jedine koja se pise sa velikim L...Licnost!?

da li biste zrtvovali sve svoje podlicnosti da UVIJEK budete samo jedna licnost?

Nije mi jasno zašto bi moje različito ponašanje u različitim situacijama i sa različitim ljudima impliciralo da u meni postoji više ličnosti?
Ja imam različite osobine pomiješane u sebi i sve su one moje, jedino što sam nekih više a drugih manje svjestan međutim to sam sve ja.
Kad se smijem to sam ja a ako sam nakon 5 min. bijesan (sa razlogom) to sam taj isti ja.
Zasigurno je da prosječan čovjek sebe ne poznaje dovoljno pa možda kad kod sebe primjeti neku osobinu koju do tada nije pripiše to "nekoj drugoj ličnosti unutar sebe" (iz puno razloga). A ona ne postoji ako je sam ne napraviš.
Valjda
Mislim
Pa da

Jest

_________________
Ako vjerujete u Boga grijeąite.
Ako ne vjerujete u Boga grijeąite.

Tema odlicna.

Mislim da svako od nas ima bar dvije licnosti unutar sebe. Mislim takodje kada nas neko dobro poznaje da upozna veliku vecinu nas. A onaj opet maelcki dio j elijepo da odtane samo za nas, jer kako bi inace bili interesantni nasem sagovorniku, ako ne sa bar malo misticnosti i tajanstvenosti.

Mislim da ako volimo malo tajanstvenosti ne cini nas sizofrenicarima- porucica za Femme Fatale.

ovo je jedna nauka, i nije shvacena u par redova foruma. neki ljudi su posvetili citav svoj zivot ovome. Eto vidite, na ovom forumu se pojavila Sofija koja je izdala knjigu Spoznaj samog sebe. Takvih knjiga ima na hiljade i samo zelim dati naglasak da je ogroman broj ljudi koji se bave proucavanjem svoje licnosti, svojih akcija, iid

Mislim da je ima dosta istine u onome sto je sleepy napisao. Jer mi imamo recimo 50 osobina (recimo). I ako se u dvije iste situacije te osobine ponove razlicitm redoslijedom dobicemo razlicito ponasanje.. Znaci ako ide 1-2-3 ili ako ide 2-3-1 .. ili ne znam koja kombinacija na kraju ce rezlutat biti drugaciji ali to ne znaci da ima vishe licnosti vec da su razlicite okolnosti u trenutnoj situaciji ili su razlicite okolnosti predhodile toj situaciji. Tesko je naci 2 potpuno identicne situacije.
To nas razlikuje od masina, koje za iste uzroke uvijek imaju iste posljedice.
Na kraju krajeva iz slicnih situacija ucimo i naravno da ce sledeca biti drugacija od prethodne

ne kontam kakve veze ima chat sa sizofrenijom ...

_________________
Nemoj se svadjati sa budalom, ljudi cesto nece primjetiti razliku.

Pa sto je pravis?

Sleepy

Upravo tako.


Baš danas čitajući Hermana Hesea naišao sam na ovaj dio (iz knjige "Moja vjera"):

Vi govorite o "Ja" kao da je poznata, objektivna veličina, što upravo nije. U svakome od nas su dva Ja, a ko bi uvijek znao gdje jedno počinje a drugo završava bio bi potpuno mudar.
Naše subjektivno, empirijsko, individualno Ja, ako ga malo posmatramo, pokazuje se kao promjenljivo, mrzovoljno, vrlo zavisno od spoljašnjeg, vrlo izloženo uticajima. Ono, dakle, ne može biti veličina s kojom se može čvrsto računati, a još manje može biti mjerilo i glas za nas same. "Ja" nas uči ničemu osim da smo, što Biblija dovoljno često govori, prilično slab, prkosan i klonuo rod.
Ali, tada je tu drugo Ja, skriveno u prvom Ja, pomješano s njim, ali nikako zamijenjeno s njim. To drugo, više, sveto Ja (atman kod Indijaca, koji se izjednačava sa brahmanom) nije lično, već je naše učešće u Bogu, u životu, u cjelini, u bezličnom i nadličnom. Ići za tim Ja i sljediti ga često se isplati. Samo je to teško jer vječno Ja je tiho i strpljivo, dok je ovo drugo Ja tako brzopleto i nestrpljivo.


Tim pitanjem se Herman Hese detaljnije bavi u svojoj poznatoj knjizi "Stepski vuk":

Stepski vuk je, dakle, imao dve prirode, čovječju i vučju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa naročito ni rijetko. Nailazilo se već na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta pseće, lisičije, riblje ili zmijsko, ne osjećajući zbog toga naročitih teškoća. Kod tih ljudi, eto, čovjek i lisica ili čovjek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseći jedno drugom bol, čak i pomažući jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam čovjek. To je svima poznato. Ali kod Harija je bilo drukčije, u njemu čovjek i vuk nisu išli uporedo, još manje su pomagali jedan drugom, već su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je živio samo da bi onom drugom nanio bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj duši mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak život. Eto, svako ima svoj udes, i ničiji nije lak.


Ovaj kratki odlomak je dosta dubok i istinit. Naročito ono "kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam čovjek". I interesantno je da iza toga kaže: "To je svima poznato".

Ako lisica simbolizuje lukavstvo i prepredenost u ljudima, zmija je isto to ali i opšti simbol negativnosti (zloba, pakost...), majmun je ono što je majmun i ostalo, šta je onda ono što se smatra Čovjekom u izjavi da ljudi više postižu svojim lisičijim i majmunskim dijelom (karakteristikama) a ne Čovječijim dijelom?

Inače su pisci, psiholozi, filozofi, teolozi pod riječju "čovjek" smatrali ne ono što mi danas smatramo čovjekom (pa svakog proglasimo čovjekom) već osobu koja je moralna, duhovna, plemenita, nezlonamjerna, čistog srca, osobu koja je dostigla određen stepen duhovne probuđenosti. Pogledajte samo šta je o Čovjeku napisao Kipling, koje sve kvalitete po njemu osoba treba da ima da bi bila Čovjek:
http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=342


U Svetom Pismu je Tvorac čovjekom nazvao prvi par, Adama i Evu, prije izgnanstva iz Raja, dakle dok su bili na vrlo velikom duhovonom nivou, bezgrešni. I bitno je zapaziti da nije samo Adama nazvao čovjekom već par,

Adam + Eva = Čovjek

Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni. (1. Mojsijeva 5,1)



A što se tiče toga da li u čovjeku postoje različite ličnosti ili su to sve samo različite karakteristike jedne ličnosti, mislim da se to svodi na isto, bar u amaterskom razmatranju kakvim se mi na forumu bavimo. A opet, pravi odgovor je možda dosta jednostavniji nego što mislimo.

Da mi ode po cigare!
Ko je reko da je pravim?!

_________________
Ako vjerujete u Boga grijeąite.
Ako ne vjerujete u Boga grijeąite.

mozda ne shizofrenija, prije mitomanija

Evo da jos malo dodam Hesea, takodje iz Stepskog vuka, naravno parafraziram.
Kad je Hari pitao u pozoristu sahistu koliko covek ima licnosti on mu je odgovorio "koliko ti zelis da imas"
Tako je i Hese rekao da likove izgradjujemo sami, nekad svesno nekad nesvesno. Moguce je da i nema likova, a mozda su bas likovi zbir i redosled razlicitih emocija i osobina kao sto je misk0 napisao, koji drugacije delaju u situacijama koje se kose sa onim osnovnim postavkama pri kojima je doslo do stvaranja "tog lika" te se time dobija privid "lika" a ne reakcije.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

nebih rekao da osobine znace isto sto i licnosti.

licnost je "kolektiv" osobina, koje sve skupa cine IDENTITET licnosti.

na vise licnosti u jednom covjeku upucuje pomnije posmatranje covjeka.
prije posmatranje svana, nekogh drugog, nego nase unutrasnje posmatranje...(od stabala cesto nevidimo sumu).zato je lakse nekom ko je izvan nas da uoci razlicitosti u nama.

na, primjer,...u situaciji kad smo sa prijateljima, njima se predstavljamo kao JEDNA LICNOST.ne samo da im ispoljavamo jednu osobinu, vec citav niz osobina, koje cine tu jednu licnost (duhovitost, govorljivost,...)

a kad se nadjemo u situaciji da smo sa porodicom, na primjer, prikazujemo se u drugacijem svjetlu.najcesce kao fini, pristojni, kulturni,...

nije to samo skup razlicitih osobina, vec citav kolektiv razlicitih LICNOSTI.

sve LICNOSTI skupa, cine nas IDENTITET.
iz razlicitosti svih licnosti u nama dolazi i do unutrasnjih sukoba, koji su usitrem smislu, i predmet koji tretira psihologija.

dakle, izbjegavanje unutrasnjih konflikata, podrazumijeva UTICAJ na sve podlicnosti koje nas sacinjavaju.

to se moze uciniti na 2 nacina...

1.da se sve podlicnosti pomire medjusobno i nadju odredjenu koegzistenciju, ili....

2.da se sve podlicnosti UNISTE, a zadrzi se samo JEDNA licnost!

prvi princip se "kanalisao" kroz nekoliko istocnjackih filozofija, kao sto je budizam, a drugi se vise ispoljio u hriscanstvu.

licno, samo pobornik ovog drugog principa, jer smatram da prvi ima slabosti, o kojima mozda drugi put...

U sustini ne znam da li se to moze okarakterisati kao "licnost" odnosno da li su to vishe licnosti ili razlicito ponasanje jedne licnost u razlicitim situacijama ?
Ako ste sa prijateljem govorite mu istinu i skoro svu istinu, ako ste sa poznanikom, opet govorite istinu ali ne sve sto vam se desava, ako ste sa neprijateljem pricate o vremenu i opet govorite istinu. U sva tri slucaja govorite istinu ali je dozirate u zavisnosti od situacije.

_________________
Nemoj se svadjati sa budalom, ljudi cesto nece primjetiti razliku.

heh, pa Sleepy sam si rekao to, pogledaj gore, ha ha ha

naravno, opet cu ponoviti, nemislim da je razlicito ponasanje jedne osobe u razlicitim situacijama pokazatelj postojanja vise licnosti.
sad sam veseo, a sutra tuzan...to neznaci da sam danas vesela licnost a sutra tuzna licnost.ne!

svaka je licnost u covjeku citava paleta emocija.razlika u licnostima (podlicnostima) vidi se u ponasanju.

kad covjek dodje na posao, recimo, on je pred svojim radnim kolegama cesto predstavljen kao jedna licnost.mozda savjesna, stalozena, mirna,...
a kad dodje kuci i kad je u svojoj porodici, on je strog, zanovjetalo,...

da se primjetiti,a to su psiholozi davno uocili, da covjek kao da "navlaci maske" po razlicitim potrebama.zato ima i jedna pjesma...

"zivot je maskembal, ljudi se kriju, jer ispod maske lakse se zivi"

a jedan banjalucki psiholog rece..."prodajte masku i kupite biser!"
mnogo je literature danas u svijetu, i vrlo je popularna, u kojoj se govori upravo o tome...kako prodati masku i kupiti jedan biser?
maska, predstavlja covjekove razlicite podlicnosti, a biser je covjekova prava licnost koja se krije ispod naslaga laznih licnosti (maski) u covjeku.

p.s.
da je zivot maskembal, vidite i sami ovde na forumu...svi se predstavljamo sa nasim nikovima i onako kako zelimo, a ono sto nezelimo da drugi zna o nama,...krijemo!
mozda i ja sad nosim masku zvanu..."rio"

I jeste. Pravi odgovor o spoznaji nase licnosti je toliko jednostavan da ne zahtjeva poznavanje nikakve doktorine, nit izucavanja svemogucih sustava. Ali on zatjeva prije svega ostar um, brz, nesebican, neuslovljen, i naravno um koji nije spreman da sam sebe brani ili opravdava svoje reakcije. Promjena je jedino vazna.