docc je napisao:
Samo par riječi vezano za psihologe, a i za psihijatre. Za sve koji ne znaju da bi osoba postala psihijatar treba da završi ukupno 22 godine škole i ispred svog imena kao i svi drugi doktori ima dr. Psiholozi sa druge strane imaju 16 godina škole i oni nisu doktori jer nisu završili medicinski fakultet već filozofski (koji je neuporedivo lakši). Psihijatri mogu prepisati terapiju, a psiholozi ne ( razumljivo). I zadnje, ali jako bitno, psihijatar u timu, recimo u CMZ u je uvijek šef psihologu. Daljnja edukacija, mislim iz psihoterapije, je ista za sve iako postoje neke vrste psihoterapije na koju mogu ići samo psihijatri.
Toliko o osnovama.
Vidim da se ovdje pričaju gluposti o psiholozima i psihijatrima i koja je razlika između njih. Pa čisto da unesem činjenično stanje i red u ove gluposti:
1. Dužina obrazovanja dvije različite struke nema smisla da se uspoređuje, a kamoli da uzimaš i srednju i osnovnu školu u obzir kada se računaju godine studiranja tj obrazovanja u cijelosti. Što ako su i psiholog i psihijatar išli u istu osnovnu, istu gimnaziju i imali iste ocjene? Ne mješaj kvantitvet i kvalitet dvije različite struke. Također, "neuporedivo lakši" fakultet psihologije, uči sve što uče i psihijatri, pa i puno više jer psihologa nije bazirana samo na abnormalnosti, da ne govorim da u psihologiji ima puno matematike, statistike i psihometrije, pored anatomije, tako da ovisi koji ti je kriterijum "laganog". Nekome će biti lako da nauči anatomiju, ali ne i statistiku, a nekome pak neće ni jedno ni drugo.
2. Postoji nešto što se zove doktor psihologije, oni se obrazuju 9 godina, 3 godine preddiplomskog, 2 godine mastera i 4 godine doktora iz psihologije, te postoje također sepcijalistički studiji koji traju 2 godine. Dakle od 9-11 ako bi neko postao dr. sci. psiholog, spec klin psy. Medicina traje 6 godina, specijalizacija iz psihijatrije 4 godine, a subspecijalizacija jednu godinu, dakle također 11 godina i dobiva se titula dr. med., spec psihijatrije.
3. Psihijatar jest šef tima, ali ne zato što je on "bolji" od psihologa, već zato što je psihijatar doktor medicine, a CMZ je medicinska ustanova, ne psihološka. Npr u Americi, UK i sličnim državama, klinička psihologija (i neuropsihologija) regulirana je kao posebna zdravstvena djelatnost i oni imaju svoje odjele u bolnicama, te na tim odjelima naravno da su psiholozi šefovi, a ne psihijatri. Na prostorima bivše SFRJ to nije slučaj, pa stoga klinički psiholoz rade na psihijatriji, ginekologiji, neurologiji, pedijatriji itd, odnosno u okviru drugih bolničkih odjeljenja. Također, razlikuj termin psiholog koji je ravan terminu doktor opće medicine, odnosno psiholog kojemu idete u bolnicu ima svoju titulu (klinički psiholoh) i on nema isto obrazovanje kao npr školski psiholog, forenzički psiholog itd. Tako da termin psiholog suviše je širok, naročito kada ga se uspoređuje sa psihijatrijom. JEdina grana psihologije koja se bavi psihičkim bolestima je upravo klinička psihologija, dok je psihijatrija u cijelosti bazirana na poremećajima.
4. Posao psihologa i psihijatra je dosta sličan. I klin psiholog i psihijatar mogu da postave dijagnozu i provode psihoterapiju i savjetovanje. Ono gdje se razlikuju je to što psihijatar može prepisivati lijekove, a klinički psiholozi ne (npr. u SAD-u klinički psiholozi mogu prepisivati lijekove jer je Ustavni sud zaključio da se radi o minimalnoj količni znanja potrebnoj da se usvoji za preskriptivnu privllegiju). Ono što psihijatar ne može raditi je provoditi tzv psihodijagnostiku, odnosno psihijatar ne može "objektivno" i uz pomoć različitih psiholoških testova, metoda i instrumenata da vrši dijagnostiku i procjenjuje ličnost ispitanika, njegovu podobnost za suđenje, intelektualne sposobnosti, buduće ponašanje, opasnost za okoloni, sklnost ka bolestima ovisnosti, opasnost od suicida itd. Dakle, iako može da prepisuje lijekove, on ne može da procjeni velik dio ljudskog ponašanja koji je od velike važnosti. Zato vas psihijatar šalje nakon što vam da dijagnozu, na razgovor kod klin psih koji procjeni koliko ste vi zapravo "opasni" ili pripadate nekim rizičnim grupama.
5. Psihoterapija odnosno obrazovanje u nekoj psihoterapeutskoj školi je omogućena svim strukama, dakle SVIM strukama (pedagozi, socijalni radnici, nastavnici, neurolozi, logopedi, filozofi itd.). Notorna laž je da psiholozima nije dozovljeno neki oblik psihoterapije upisati. Psiholozi i psihijatri su jedine struke koje mogu upisati sve psihoterapeutske škole (što je logično, pogotovo za psihologe koji više posmatraju ličnost nego psihijatri). Postoje neke rasprave da bi npr kognitivno-bihevioralnu terapiju trebalo ukinuti za psihijatre, pošto su se pokazali "malo manje" učinkoviti tu i KBT i psihoanaliza su jedine dvije psihoterapeutske škole koje dozovljavaju SAMO psiholozima i psihijatrima da ih upisuju. No sve u svemu, tvrditi da psiholog ne može upisati bilo koju psihoteraputsku školu je laž.
6. Prije nego počneš pisati gluposti, bolje se raspitaj.