NIŠTAVILO PSIHOANALIZE
Podnaslov
Za psihoanalizu i Hrist je psihijatrijski slučaj
Vrijeme je rodilo potrebu da naslovom i podnaslovom ove teme istaknem visoko demant ovog satanskog nauka koji je svoje tokove zagađenosti protočio modernim društvom. Svako danas uzima za pravo pozivati se na ovaj nauk, i oglašavati nekoga ludim, a uopšte nemaju uvid u suštinu ovog nauka, čak i oni koji su se školovali za ove nauke u vidu psihologije i psihijatrije, i sami budući upali u klopku, teško se nose sa istim, i rijetki su veoma oni koji se odupru ovom nauku i opstanu. Mnogo zlo se proširilo i učinilo u ime ovog nauka, takozvanim stručnim tumačenjima. Cilj ovog razmatranja nam je dakle osvjetliti ovaj nauk istinom i činjenicama, ako ne za društvo u cjelini, a ono za odabrane da nađu utjehu u težini teškog vremena.
Veoma sam počastvovan istinom koju ću iznijeti, a istina se osjeti. Moje iskustvo za psihoanalizu je kulminiralo onog trenutka kad sam po prvi put došao u dodir sa prezentatorima istog nauka u društvu, a u kojima ja nisam našao ni zrno čovječnosti. Na osnov analize svoga duha, i interakcije sa vanjskim spoznajama osječam se dovoljno čovječnim izložiti sljedeće.
U našem jeziku često se rabi riječ psiha ili psihički kao determinacija stanja, nadalje govori se i duša ili duševno, kao blaži oblik, ali budući da rabljen od psihoanalitičkih ustanova to i on dobija neželjen i nečist izraz. Stoga ono u čemu sam ja udomačen jest izraz – duh, odnosno duhovan.
Inače psiha u slobodnom prevodu sa engleskog znači duša, iako vjerujem da ona ima drugo porjeklo, možda latinsko, a sveznanje nije u ovom trenutku potrebno, kao i što je suština sveznanja upravo ne u činjenicama već u duhu. Vrijedi ponoviti da činjenično sveznanje nije osobina nijednog čovjeka, niti je to potrebno, ono što je potrebno je dovoljno, a to je sakupiti suštinu u jedno i obrazložiti, a malo ljudi to može, za razliku od onih koji takoreći obiluju znanjem, ali suštinski oni su izgubili vezu sa suštinom.
Zigmund Frojd je utemeljitelj psihoanalize. On je dobro uočio da je seksualni nagon dobar osnov za projeciranje nečije ličnosti. Ništa u životu svakog pojedinca nije toliko važno i izraženo, osim Boga naravno, kao ovaj seksualni nagon. Seksualni nagon je stalni problem čovjeka. Čovjek je svojim postojanjem pozvan da razumom kontroliše nenormalan seksualni nagon. Šta je normalan, a šta nenormalan seksualni nagon, kao dio morala, o tome ovdje neće biti rijeći, iako je to suštinska stvar i same psihoanalize, i samog duhovnog života čovjeka.
Velika je stvar reći da je Frojd smatrao da je vjera ili religija – neuroza. Time je on utemeljio i svoj nauk. Istraživao je dušu, bez pojma o njenom tvorcu. Odavde mnogi ljudi mogu svoj pristup psihoanalizi da procijene. Dakle, oni koji vjeruju u Boga, i u sve Božije kroz istoriju - su neurotičari, tačnije psihijatrijski slučajevi. Odavde proizilazi pitanje – kuda nas to vodi psihoanaliza? Na kakve pute? Prepoznajemo li taj put koji je bez Boga?
Ima psihoanalitičara koji su i uobzirili Boga uvevši ga u psihoanalizu, i tu nisu pogriješili, ali to više i nije psihoanaliza, već duhovno tumačenje. Jung koliko sam informisan je jedan od tih (mada koliko znam je otišao do alhemije, to jest vradžbina), ali do dana današnjeg, niti smatram da će to moći, religija u psihoanalizu jednostavno ne može ući, jer ništa čist nauk nema sa nečistim, i nečisto treba da propadne. Sretni su oni psihoanalitičari koji su to uvidjeli, jer psihoanalitičar je postao najveći štetnik društva.
Duhovna analiza se ne uči u školama, to je lično iskustvo pojedinca. To je stvar njegove ličnosti, i životnih stavova, pri čemu uspješan analitičar ili tumač može biti samo onaj koji slijedi Božje upute, na primjer iskrenost, pravo i ostale vrline časti, takav razaznaje nepravo i loše stanje čovjeka – duhovnu bolest, od koje boluje gotovo cjelina čovječanstva.
Bogohvaleći, imao sam priliku da upoznam brojne psihoanalitičare, odnosno psihijatre i psihologe sa njihovim standardizovanim metodama, i hvala Bogu što me skrenuo na taj put kako bih suštinski ga upoznao i izložio, i sve te koje sam upoznao, osim vrlo rijetkih, bili su pokvareni ljudi. Pokvareni u doslovnom značenju te riječi, sa svojim niskostima. Šta sve i kako rade i kakvi su ljudi, to ne zaslužuje da se nađe među ovim redovima. Najgore što sam primjetio je to, da ti ljudi umjesto da lijeće duh čovječji, upravo ga truju sintetskim materijama u vidu medikamenata i time ugušuju duh čovječji. Koji paradoks! Dakle, umjetnim zaslepljujučim materijama odvode čovjeka od suštine bića, i rješenja problema. Problem duha se može riješiti, ali tome su vićni rijetki. Kad bi barem koristili prirodne supstance ublažili bi kritiku, ali oni koriste umjetno, što mi daje konstataciju o stimulaciji farmaceutske industrije pravom na zaradu uništenjem ljudskih života.
Današnji nauk se sastoji u omamljivanju ljudi, njihove motorike, živčanog sistema, namjernom klonuću duha, davanjem visokokoncentrovanih materija – najobičniji primjer dejstva istog možete uočiti kod prenajedanja, ili prenapijanja i mlijekom, kad osjetite slabost tijela. Dakle tim materijama oni oduzimaju živost ili život duhu i čovjeku, odvajajući ga od suštine postojanja, i odvodeći ga u zabludu koja je nasuprotnom kraju rješenja problema.
Tako danas možete psihoanalitičare naći mjeračima osobnosti pojedinca u društvu, i ti psihoanalitičari visoko kotiraju. Mislim da Frojd tu i nije toliko kriv, koliko oni koji prosleđuju nečast. Usput možemo pomenuti i Frojdovo bavljenje hipnozom na primjer, koja u sebi kao seansa i nema odlike čistoće, već ezoterije.
Uistinu nije jasno, kako to da vjerski službenici koji su mnogo mjerodavniji u stanjima duha, nisu ispred psihoanalitičara u društvu? Inače psihoanalitičari i ne proučavaju duh, oni u stvari proučavaju mozak i razmišljanje, s određenog ugla. Moral i seksualni nagon je veliki problem društva i stvar je to koja treba biti na pažnji rukovodilaca društva. To je pre svega i stvar pojedinca. Smiješno je to kako se priroda poigrala sa čovjekom, Božja priroda i Sotonska obmana i naslada, da nam glavna ahilova peta budu naši polni organi. I umjesto uma i razuma u glavi, da nam isti budu stacionirani u međunožju, a da sve oko toga i ostali organi budu samo ukras za zavođenje, poradi polnog stapanja – kažu suštine življenja, i bilo bi tako da ne postoji Bog – duhovna čista naslada istine, pravde i milosti. Dakle ljudi razmišljaju razumom koji pada pod pritiskom polnog nagona. To vam psihoanalitičari ne mogu reći, to vam mogu reći samo tumači duha, a vjerujem i da Frojd nije bio svjestan doze religioznosti, odnosno životne čestitosti, koja ga je i navela na određene činjenice, ali ne i potpunost, što je rezultiralo nažalost stvaranjem sablazni – psihoanalitičkih nauka.
Što želi psihoanaliza? – ona traži zdravog čovjeka. Tko je zdrav čovjek? Tko je savršen čovjek do sada bio? Nije li upravo prema njemu bila oportunistička, ali tolerisati možemo razvoj nauke. Dakle tko je zdrav čovjek? Kako učiniti zdravog čovjeka? Medikamentima? Učiniti Isusa medikamentima?
Potreba je navesti i određene činjenice, da je psihoanaliza nauk star svega stotinjak godina, mogučnost da se Frojdovo učenje javilo kao reakcija na djelovanje katoličke crkve. Našao sam negdje da je Frojd imao paničan strah od ženskih zadnjica, što je po meni bar - simptom imanja duhovnosti, koje on očito nije bio svjestan. Frojd je poznavao Bibliju, i mnogo više, ali vjeru u sebi nije osjetio. Frojd je bio veliki uživalac kokaina koga je kao iznimno dobrog preporučivao svojim pacijentima, odavde vidimo da se i moderni pristup psihoterapiji izmjenio, po meni iz profiterskih interesa. Nije istina da moderni medikamenti ne stvaraju ovisnost i krize po prestanku uzimanja istih, ovisno o jačini materije. Zasigurno slažem se sa Frojdom da u prirodi ne treba zanemariti postojanje duhovnog bilja, kao konoplju u našim uvjetima, koja kao lijek koristi čovjeku i lijeći ga, a nastranu plasirane laži Sotone, koji je istinu zamjenio laži. Nije lako spoznati Boga, to zahtjeva mnogo. Dakle hranu koju nam je Bog pripremio, ne možemo zamjenjivati visokoncentrovanim sintetičkim materijama – jer nisu prirodne.
Smatram da sve može preći u ovisnost i tako uzrokovati naviku organizma i krize potom tokom odvikavanja. Smatram da je tako sa modernim sredstvima – medikamentima u psihoanalizi. Smatram najvećim lijekom rijeć, ali koja ne može izaći iz svačijih usta, jer za to treba biti zreo. Takvi bi trebali biti među vjerskim službenicima, ali najčešće nisu tamo, zato se ustanovio psihoanalitičarski nauk, ali gle, ta riječ istine nije ni tu. Oni pravi ljekari društva javljaju se u društvu kao određeni pojedinci koji su sakupili kao duhovno dozreli svu suštinu zemaljskog nauka, bez količine znanja, koji nose živu riječ istine i iskrenosti i svjetlosti i slobode i pravde, Božju živu riječ. Oni razaznaju stanja duha, i iz njihovih usta teće ljekoviti izvor, razgovorom.
Mišljenja sam da u stanjima duha kod čovjeka, veliku ulogu osim životnog stava čovjeka, ima prisustvo stećene Božje blagodati kod čovjeka. Dakle, netko ima više, a netko manje blagodati, odatle oni se razlikuju i u znanju, pa odavde zaista ne bi bilo dobronamjerno, da onaj koji ima više znanja, osuđuje onoga koji ima manje blagodati kao ludim čovjekom, to nije ljudski, ni duhoanalitički. Oko koje gleda u bilo kojeg čovjeka, ne smije biti lošeg pogleda, ma u kakvom stanju drugi bio. Slično prethodno rećenom je i tumačenje svjesnog i nesvjesnog u tkzv. Psihoanalizi, koja svoje ime treba promjeniti ako ide u cilju dobra u ime koje u sebi sadržava riječ ''duh''. Dakle duhovno sazreli ljudi više uočavaju ono nesvjesno ili nevidljivo.
Da bi neki čovjek duhovno liječio nekog, on pre svega mora biti duhovno sazreo, a to je rijetka pojava, i mi u obrazovnim ustanovama stvaramo kadar koji nema uopšte pojam duha u sebi, a kamoli da se bave ovako ozbiljnim stvarima.
Temelji psihoanalize su klimavi i raspadaju se. Prirodu smo zamjenili sintetikom. Sretan je koji ispituje istinu.
Pozivam pojedinca na duhovno sazrevanje, na nivo veći od Frojda i današnje pameti društva. To su stvaraoci – sinovi Božji, čiji bič je u ustima – riječ.
____________________________________
autor poznat prezentatoru
|