banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 29 Mar 2024, 14:40

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 33 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 02 Jan 2003, 23:47 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Jan 2002, 01:00
Postovi: 441
Lokacija: Banjaluka
Primjecujem da je otvorena nova rubrika , i svi ovde postaju neke definicije, svi znaju sve, a nema konkretne price! :)

Evo krenucu iz svog domena....

Interesuje me kakav je vas stav u smislu psiholoskog pristupa umirucem bolesniku???
Svaki ljekar mora da bude prije svega dobar ljekar, dijagnosticar, tarapeut i nadasve dobar psiholog, da udje u dusu, psihologiju covjeka da ga razumije, ali i ne da ga sazaljeva.

Jako je tesko saopstiti nekome da boluje od teske, neizljecive bolesti i da mu je do kraja zivota preostalo ne tako mnogo vremena.
To je veliki sok i stres i za pacijenta ali i za ljekara.
Mislite li da istinu treba reci bez oklijevanja, ili je uopste ne reci,, vec lijeciti presutno pacijenta?

I sama sam se uvjerila u tezinu momenta upravo vezanu za saopsavanje istine bolesniku, a jos pogotovo ako se radi o nekome bliskom!

pisite :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 00:38 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
A kad bi nekome ko ima tešku bolest od koje treba uskoro da umre rekli da je zdrav da li bi ozdravio?!?

Ja vjerujem da ima velike šanse!

Baš sam nedavno slušao za neke ovakve slučajeve i to ako sam dobro razumio za slučajeve na našim prostorima. Npr. u jendom slučaju su čovjeka "otvorili" na operacionom stolu sumnjajući valjda na neki blaži tumor i pronašli da mu je rak zahvatio svu utrobu. Samo su ga "zatvorili" ali je valjda brat ili neko od rodbine bolesnika u dogovoru sa doktorima sredio da ga doktori pošalju valjda u Trapiste i da mu kažu da je sve OK, da može da jede i pije šta hoće i koliko hoće (prije toga mu to doktori nisu dali). Sve ovo naravno iz želje da se čovjek nauživa do kraja života. I šta je bilo? Pa ništa, čovjek na čuđenje mnogih još dosta poživio u dobrom zdravlju. :D

Drugi slučaj je da je neko bio teško bolestan od neke vrste raka i doktori su mu dali neke bezveze tablete i rekli mu da su to neke najnovije tablete za njegovu vrstu raka, da treba redovno da ih pije i da ih nabavlja samo kod njih. Još su mu poslali psihologa ali da ovaj ne zna da je to psiholog nego kao samo su se upoznali i vremenom se ovaj povjeri prijatelju-psihologu i kaže da ima rak i da pije neke specijalne tablete a psiholog mu kaže da je i on imao istu vrstu raka, da je pio iste tablete i da je izliječen. Valjda je nakon toga i ovaj izliječen.

U oba ova slučaja se radi o vjeri, vjeri o kojoj je govorio Isus Hrist. Nepomućena, čvrsta vjera čuda čini.

Ogromna je ogromna snaga psihe. O tome ljekari vrlo malo znaju, ako išta znaju, mada ovi gore primjeri pokazuju da ipak nešto znaju. O tome psiholozi znaju više a okultisti ubjedljivo najviše. Ali još se o tome ima mnogo učiti. Zbog toga je najbolja kombinacija psiholog-okultista kao što je bio Karl Gustav Jung. Zato i jeste jedan od najvećih psihologa ako ne i najveći psiholog 20. vijeka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 15:58 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 13 Dec 2002, 12:09
Postovi: 61
Uf, pa nikada se nisam susreo sa "umiruci bolesnik", ali sam se susreo kroz komunikaciju sa ljudima sa slicnim (ulicnim, zivotnim) stvarima (skolama). Nikada nikome necu reci nesto sto sam primjetio; ukoliko me taj neko bude pitao "sta mislim" opet je velika vjerovatnoca da necu nista reci, ali ako se desi da pricam onda iznosim sve bez dlake na jeziku, ni malo oklevanja nece biti. Znali su mi govoriti da ni malcice ne znam utjesiti, ali ja to nikada nisam ni htio. Ali upravo zbog slucaja koje navodi Vader ja rijetko kome govorim kako jeste. Kad vec spominjem istog (misli se na Vadera) moram reci da sam zaboravio nesto jako vazno da uradim, da se ispovracam u WC solju.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 17:08 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 28 Avg 2002, 01:25
Postovi: 51
Lokacija: BL
sto se tice ovog slucaja mislim da definitivno treba slagati...
jer kad bi rekli istinu pacijentu tj da umire, ja mislim da bi ga to ubilo
a ne bolesti koju ima. nek zivi sretno te dane koji su mu ostali i neka
ne strepi kada ce mu srce otkazati...

_________________
dozivotni AIV-ov FAN


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 17:51 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Jul 2001, 01:00
Postovi: 3229
Lokacija: Banja Luka
Dakle, ovako: ja mislim da istinu treba reći, pa kud puklo... ;)
Baš bi bilo bez veze da čova, recimo, šteka lovu za neke bolje dane koji nikad neće doći... Valjda bi trebao da živi kako treba još toliko vremena što mu je ostalo, znate ono: da kaže bližnjima ono što je mislio, a nikad nije rekao i sl. A na koji način saopštiti tu istinu, to je drugi par opanaka... Ne bi trebalo slati nekoga ko bi to zbrzao u 2 riječi ili tako nešto...

Eh, ovo što Vader spominje je poznato kao placebo i nocebo.
Ljude koji imaju problema sa glavoboljom i piju redovno bijele tablete sa nekim sadržajem podijele u dvije grupe. Jednoj grupi daju žute tablete sa istim sadržajem, a drugoj prazne bijele. Oni iz prve grupe popiju tu žutu tabletu i glavobolja ne prestaje, a kod ovih drugih prestane. To je taj experiment...

Nicku "gumica" želim kratak put do WC-a, bez povratne karte.

Pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 18:30 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 13 Dec 2002, 12:09
Postovi: 61
Hvala na zeljama, heh. Primjecujem u vezi tog eksperimenta oko glavobolje da su ti ljudi podlozni determinisanim ponasanjem. Postoje nekakve sile u covjeku, ali zasto ih upotrijebiti kao npr. autosugestiju. Pitanje je jednostvano: gdje je tu svjesnost. Hocu reci da sile koje su u nama, u nama su. Znaci mogu ih upotrijebiti pod okriljem odredjenih misticnih moci ili svjesno kao odredjen proces znajuci sta radim kad ih korisitim. To sto pises Najgora je igra sa problemom, a ne uzrokom problema. Mi smo bolesnici sopstvenog straha od straha, zrtva od bojazni od zrtvovanja, izgovor kukavice pred nepoznatim ... OK?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 18:50 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Jan 2002, 01:00
Postovi: 441
Lokacija: Banjaluka
Duznost ljekara je da uvijek govori istinu, tako kaze i sam Hipokrat!

No isto tako duznost ljekara je da pazi na psiholosko stanje bolesnika, tj. da ne utuce i ne pogorsa stanje svog pacijenta saopstavajuci mu istinu.
Ljudi su razliciti, neke ce istinu prihvatiti bolje, boriti se za zivot, dok druge mozda, bi ta istina deprimirala, jos vise ubila volju za zivotom i sl.

Znaci mislim da istinu treba saostiti, ne naglo direktno, vec ublaziti!

Ovo sto prica Vader, da ima slucajeva da ljekari odustanu od operacije, odmahnu rukom, a covjek ipak ozdravi, i toga ima.
U medicini dva i da nisu uvijek cetiri!

Placebo ima veliki efekat! Jeste da ovde nije u sklopu ove teme bas, ali mzoe se otvoriti i tema o ovom pitanju.
Vrsena su mnoga istrazivanja vezana za plac
ebo, bas ovo sa glavoboljom sto je pominjao Vader:), a isto tako i slucaj sa dva pacijenta imaju iste bolove, iste simptome i treba da im se da neki analgetik.
U prvom slucaju istom pacijentu, injekciju je dala super zgodna medicinska sestra, a pritom injekcija je bila samo obicni fizioloski rastvor, dakle nikakav analgetik nije bio u pitanju.
Drugom pacijentu istu injekciju je dao muskarac, med. tehnicar.
Samo je prvi pacijent je osjetio olaksanje! :)
Simpatican primjer... :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 19:00 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Jan 2002, 01:00
Postovi: 441
Lokacija: Banjaluka
Vader je napisao:
U oba ova slučaja se radi o vjeri, vjeri o kojoj je govorio Isus Hrist. Nepomućena, čvrsta vjera čuda čini.


to je tvoj subjektivni stav, za koji opet ne postoji dokaz.
Mnogi vjernici umru na teskim mukama....

Citiraj:
Ogromna je ogromna snaga psihe.


Ovo je potpuno tacno! Koliko na izlijecenje utice lijek toliko utice i psiholosko stanje pacijenta!

Citiraj:
O tome ljekari vrlo malo znaju, ako išta znaju


Ne mozes tako govoriti, i tvrditi nesto tek onako... Vecina ljekara to zna, medjutim pitanje je kako se ko ponasa, koliko je ko savjestan i do koje mjere se trudi, koliko ko ulaze vremena, to je opet individualno pitanje...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 03 Jan 2003, 21:26 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Avg 2001, 01:00
Postovi: 3380
Lokacija: .: Lugano :.
Mislim opet da covjek treba biti nacisto kao i njegova porodica
odnosno najblizi sta je i kako je.
Zamislite situaciju da odes kod doce, sve OK, sve super
ozdravljas, ovo-ono .... sutra sahrana..
i onda "doktor ovakav, onakav".. mislim da doktorovo nije da
sudi i da vaze istinu odnosno cinjenice.
Postoje ljudi koji zive sa rakom ali zasto ? zato sto su se odlucili
boriti protiv toga i svoj su zivot reorganizovali.
Naravno da postoje oni i koji nisu uspjeli iako su i vjerovali
i nadali se i trudili se (imao sam jedan takav slucaj u porodici).
Opet drzim da je vazno znati istinu


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 04 Jan 2003, 10:58 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Jul 2001, 01:00
Postovi: 3229
Lokacija: Banja Luka
Ako je onaj upitnik poslije OK upućen meni, rekla bih da nije ok. Pišeš konfuzno, a ja nemam vremena da otkrivam šta je pisac... I ne sviđaju mi se definicije tipa: "Mi smo bolesnici itd."

Evo neću više da miniram topic... O placebu drugi put... ;)

Znači, istinu o bolesti treba reći? A kako?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 04 Jan 2003, 15:01 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 13 Dec 2002, 12:09
Postovi: 61
Takticno, sa glasom koji nece smetati bubnjicima, sa apsolutnom hladnokrvnoscu, bez vrijedjanja, sa dijalogom punog osvjescujucih ideja i informacija. Ukoliko ja saopstavam sa bijesom, taj bijes se automatski reflektuje na druge, heh. Naravno poslije svega slijedi: prica za HVALA.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 04 Jan 2003, 15:04 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Jan 2002, 01:00
Postovi: 441
Lokacija: Banjaluka
Navescu par primjera,u koje sam se licno uvjerila:

Dijagnoza jednog pacijenta: hronicna granulocitna leukemija.
Posto je nas par na vjezbama u bolnici radilo pregled tog istog pacijenta, dakle uzimanje anamneze, fizikalnog pregleda,i sticanje sto boljeg kontakta sa pacijentom .
taj pacijent ne zna potpunu istinu, dugo boluje znaci nekih 10 godina, posto je to hronican oblik, pogorsanje se povremneo javi, on dodje u bolnicu, osjeti poboljsanje i tako u krug.
Prvi put sam pod svojim rukama prilikom pregleda tijela,osjetila sam dosta tezak slucaj oboljenja, vrlo upecatljive simptome.
No poenta je sto covjek zna da je: da je bolestan, da ima problema sa limfnim cvorovima, krvi, ali nista konkretno, da je to maligni oblik i sl. Radi se o starijoj osobi.
Mislim da ako ta osoba zna potpuno, da bi ga to jos vise dotuklo.
On zivi koliko toliko normalno, i nije utucen, nije depresivan.
Ima jos nade, o smrti i ne razmislja, moze jos da pozivi, a da ne razmislja o umiranju.

Moj blizak clan porodice,bolovala od teske bolesti, iako nije znala potuno sta je u pitanju(mada to mnogi pacijenti osjecaju), napustila je ovaj svijet, nije je dotuklo, nije bila u ocaju, borila se odvazno. Iako je bila jako snazna zena, nije zeljela da se preda, borila se do zadnjeg momenta, i tako nas napustila. :cry: Potpuna istina bi je samo obeshrabrila, kao i saznanje da je do kraja zivota ostalo jos malo vremena. ..................

Ili jos jedan primjer:
Takodjer akutna leukemija , u pitanju djevojka. Tezak stadij, znala je sve o svojoj bolesti. Jedini spas joj je bila transplantacija kostane srzi.
Medjutim djevojka nije imala psihicke snage da podnese svoju bolest, i pobjegla je i skocila je kroz prozor, Klinickog centra i izvrsila samoubistvo.Iako je njena doktorica vec bila u pregovorima da joj se omoguci lijecenje i transplantacija na Klinici Mayo u USA, taj dan je trebala to da joj saopsti. No za tu djevojku istina je bila jako kobna!

Jako je to tesko, znaci ljekar mora mnogo da izvaze, kada reci, na koji nacin reci istinu, da bi to mogao, mora da dobro poznaje psihu svog pacijenta.
Mozda ce neko reci, nije na ljekaru kao obicnom smrtniku da vaze sta i kada smije reci, mozda i toga ima.
Ali evo ovi primjeri npr. svjedoce da je to neophodno, jer ne smije se jos vise ugrozavati zivot pacijenta, ali isto tako ne smije se davati lazna nada, vec treba biti odmjeren!


pozdrav i pisite :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 12:05 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 22 Apr 2002, 01:00
Postovi: 109
Naravno, slozit cu se sa Vaderom da je moc autogusestije gotovo bezgranicna (mozes to, Vader nazvati i vjerom, ali ovo je tema gdje je bolje da ostanemo u okviru nauke), ali istodobno mislim da sve zavisi od psihickog sklopa svakog pojedinog pacijenta.
Osobno smatram da treba reci istinu pacijentu i ostaviti mu da se bori s tom bolescu i prijetnjom smrti kako on najbolje moze. Ja bih voljela da mi ljekar kaze sta je posrijedi kako bih mogla da se pripremim na vjecni pocinak (ja rekoh bez vjere, a vidi sad... :wink: ).


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 14:49 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
Lithium je napisao:
mozes to, Vader nazvati i vjerom, ali ovo je tema gdje je bolje da ostanemo u okviru nauke

Nama problema. Izgleda da mnogima bode oči kad se kaže vjera ili još gore ako se kaže vjera o kojoj je govorio Isus Hrist. Ma meni je sasvim svejedno kako to zovemo vjera, placebo ili nešto treće, radi se o istom. Neka svako to zove onako kako mu najviše odgovara. Ako pogledamo suštinu, tj. metode i rezultate vidi se da je u pitanju ista stvar. I da, radi se o izuzetno moćnoj stvari koja je i medicinski istraživana i potvrđena ali ima tu još mnogo da se istražuje.

Citiraj:
kako bih mogla da se pripremim na vjecni pocinak


Zašto vječni? Zašto tako pesimistično? :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 17:09 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 13 Dec 2002, 12:09
Postovi: 61
Kazete vjera, autosugestija(, ...) ima bezgranicnu moc. Samo se vi tjesite, ha ha ha.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 18:58 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 22 Apr 2002, 01:00
Postovi: 109
Pa nije pesimisticno uopce. Zasto mislis da je pesimisticno?
Gumice, tebi autosugestija sigurno nece nikada pomoci, jer je u startu odbacujes odnosno NE VJERUJES! Znas, vecina lijekova pomaze samo zato sto vjerujemo da nam pomazu. To cak i najstarije generacija znaju, ne znam u cemu je problem. I obrnuto: ako ne vjerujemo, ne pomaze. Recimo, u jednom periodu svog zivota imala sam psihosomatskih smetnji, kronicna depresija i tko zna sta vec ne, psiholozi su mi propisivali lijekove, ali je sam samu sebe uvjerila da nema od njih koristi, i doista, pila sam ih i nisu mi uopce pomagali. Ah, sta ces...Skeptik... 8)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 19:16 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 29 Jan 2002, 01:00
Postovi: 132
Lokacija: Lugano -CH
Eto kako sam ja pristupala tom problemu dok sam radila kao medicinska sestra. Desavalo se, da su pacijenti pitali i nas sestre ako imaju karcinom ili neku drugu tesku bolest. Sjecam se da sam prvi put ostala bez rjeci, nisam znala sta da mu odgovorim.............pa sam mu rekla neka doktora pita i on ce mu dati odgovor. Medjutim onda sam za savjet pitala jednu stariju sestru Mirjanu.........i dala mi je savjet.
1. Pacijent koji ti postavi pitanje ako ima karcinom, to je obicno pacijent koji vec zna da ga ima.
2. Umjesto odgovora pitaj ga sta on misli.
3. Kad ti kaze da misli da ima karcinom ti suti, nemoj negirati, samo suti i budi uz njega, nemoj izlaziti iz sobe.
4. Na kraju ce sam da si potvrdi dijagnozu i reci ce: Znam da ga imam.
5. Eventualno mu postavi podpitanja zasto misli da ga ima, na bazi kojih simptoma je to zakljucio, kakvu sebi buducnost zamislja.............itd.
6. Savjetuj mu da o tome poprica sa doktorom koji ce mu bolje objasniti situaciju.

To sam kasnije upotrebila X puta u mojoj praksi a cak sam vidjela i mnogo doktora koji su na taj nacin saopstili bolesniku dijagnozu.
Nisi mu grubo rekao, nisi mu slagao........samo si ga doveo do toga da sam sebi da odgovor..........a kako poslije toga napred.......to je vec druga prica.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 21:13 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 29 Dec 2002, 22:16
Postovi: 39
Lokacija: planeta zemlja
Jao koja konfuzija!
1. za Lithium- psiholozi ne propisuju ljekove, nego to rade psihijatri, a ako se kod tebe radilo o depresiji, onda si trebala da trazis psihoterapeuta, a psihoterapeut moze biti psihijatar ili psiholog, ali samo ako zavresi edukaciju koja traje NEKOLIKO GODINA NAKON FAKULTETA i dobije zvanje psihoterapeuta. Psihoterapijski pravac kojim se ja bavim drzi do toga da depresiju lijecimo ne sa ljekovima, nego psihoterapijski, jer ti dok pijes ljekove oni djeluju tako da ti ne osjecas depresiju, ali sta kad ih prestanes piti? Kad ih prestanes piti svaki momenat depresija se moze vratiti, jer na njoj nije radjeno, odnosno, jer bez saradnje sa psihoterapeutom nisi nasla nacin da izadjes sa njom na kraj kad se javi neki drugi put!
2. Rosy- ljekari uopste malo znaju o psihickom stanju pacijenta, jednostavno jer za to nisu obrazovani, oni su studirali medicinu, a ne psihologiju. Oni savjeti koje ti daje ljekar su isti kao sto bi ti ih dala i tvoja mama, tetka itd... Ne zelim da ovo shvatis kao napad na ljekare, oni su izabrali svoju profesiju i u potpunosti ih podrzavam u tome sto rade, ali oni NISU PSIHOLOZI, za to se studira na drugom faklultetu!
3. Mislim da je jako vazno reci istinu lkjudima o njihovoim zdravstvenom stanju, jer ljudi ce to iskoristiti na razlicite nacine. Neko ko zna da je ozbiljno bolestan i rijesi da se bori sa tim, aktivirace sve svoje snage u tom smjeru, a vi se zapitajte ako neko misli da nije ozbiljno bolestan koliko ce investirati u sebe. Sasvim sigurno nece trositi svoju snagu na ozdravljenje, a zasto i bi kad ne zna da je bolestan?
Osim toga nekim ljudima je to znacajno da bi mogli urediti svoj zivot do kraja onako kako oni to zele (neki to zele znati zbog svoje imovine i sredjivanja nekih dugova, koji nisu samo materijalne prirode)... o ovome bih mogla pisati jos ko zna koliko, ali mislim da cete svi uhvatiti smisao.
VRLO JE VAZNO da kad se to saopsti pacijentu, da on bude upucen psihoterapeutu sa kojim ce moci razgovarati o svemu o cemu pozeli (moja kolegica radi sa takvim pacijentima i kod sviju su problemi raznorazni, kod nekog je strah od smrti, kod nekog strah da nece prozivjeti ostatak zivota kvalitetno itd......)
4. Mislim da je jako vazno otvoriti novu temu, a to je koliko ljudi uopste znaju o psiholozima psihijatrima i takvim udruzenjima i institucijama u Banjaluci, ali i u Rep. Srpskoj i BiH!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 05 Jan 2003, 23:17 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
Lithium je napisao:
Pa nije pesimisticno uopce. Zasto mislis da je pesimisticno?

Meni ideja vječnog počinka ne zvuči lijepo.

Što se tiče teme.
Možda je više argumenata na strani toga da treba reći istinu pacijentu ali nisam baš u to siguran. Mislim da se ovde ne može strogo reći da je uvijek bolje reći pacijentu ili ne reći. Ima pacijenata kojima bi više odgovaralo jedno a ima i onih kojima bi više odgovaralo drugo. To dodatno komplikuje stvar jer povlači da bi doktor trebao osjetiti kom pacijentu ne treba reći a kom treba i na koji način.

Tačno je da bi se neki ljudi više borili da znaju da pate od neizlječive bolesti ali bi ipak stalno u svijesti i podsvijesti imali ono umrijeću a to im samo dodatno približava smrt. A mnogo je onih koji bi kad bi znali samo pali u veliku depresiju.
Sve u svemu ne bih volio biti na mjestu doktora kad treba donijeti neku ovakvu odluku.

Uzrok straha od smrti je - neznanje. To je vjerovatno uzrok i svakog drugog zla.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 06 Jan 2003, 11:50 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Jan 2002, 01:00
Postovi: 441
Lokacija: Banjaluka
kati: razumijem te potpuno i slazem se sa tobom! :wink:
Mislim da je nedostatak strucnih lica , psihologa u bolnicama veliki razlog takvo odnosa sa pacijentima.
Npr. covjeku se desi trauma, on postanen epokretan, paraplegicar ili cak kvadriplegicar. Tesko je saopstiti to od strane ljekara ortopeda, traumatologa, neurologa bilo koga. No recimo kod nas, takav pacijent rijetko ce imati priliku da mu bolnica obezbjedi razvogor sa psiholgom, psihijatrom ili slicnim strucnim licem. Ako pacijent zapadne u tezu krizu, e onda ce tek osoblje moci da prondje neko strucno lice, jer je tada vec neizbjezno, ili mozda cak prekasno, jer tada vec postoji depresivan kvadriplegicar. :-?
Glavni izgovor je ..nema se vremena, nema se prostora, itd...


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 33 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs