banjalukaforum.com

Ne znam da li ste se ikad zapitali zasto, ali evo da pokrenem tu temu.
Naime, kada zatvorim oci dok sam budan, i drzim ih vise sekundi zatvorene pocinju da mi se javljaju "slike", uglavnom proporcionalnih, simetricnih oblika. Najcesce vise tijela u obliku osmougla, grupisanih zajedno, kako "lebde" u zraku i padaju ka dole, a moje oci moraju pratiti (krecu se, iako su kapci zatvoreni), da ih ne izgube iz vida. Cesto kao da se njisu od lijeva ka desno ili obrnuto, kao pod uticajem vjetra. Umjesto osmouglova, znaju se javljati i krugovi isto grupsiani i rasporedjeni u polja, medju kojima postoji prazan prostor i koje "trce" po vazduhu. Kako rekoh, oci ih prate dok padaju, ali kad vise ne mogu, pomjeraju se gore ili na sredinu, cime slike samo "prelete" na gore, popnu se.
Znalo se desavati i kad su otvorene oci, a ja ih najcesce "pratim" po zidu. Dok sam bio mladji cesce sam ih vidjao, i mogao ih "dozivati", ali sad kad sam pokusao - nista. Vjerovatno bas zato sto sam razmisljao o njima.
Inace, ovi se oblici mogu "resetovati" treptanjem.
Da li se to vama desava? Opisite sta vidite.
Sta mislite o ovome?

http://en.wikipedia.org/wiki/Entoptic_phenomenon

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

Dešavalo mi se često, mada u posljednje vrijeme ne obraćam pažnju da li se dešava ili ne. Evo tek sad sam se zapitala. :)
Drugi put ću opisati detaljnije šta vidim. :)

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

Ova tema se moze daleko vise prosiriti, a ja sam samo dao uvod (ovaj fenomen) i ono od cega bismo mogli poceti, tako da je prosirivanje o npr. nacinu stvaranja slika, ideja, dobijanja informacija (ne mislim sad na opisivanje uloge neurona ), percepcije stvarnosti, razumijevanja vibracija itd. u nasem umu skroz dobrodoslo, a ne samo zadrzavanje na pocetnoj ideji.

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

Ja kad zatvorim oči vidim tri mala Meksikanca sa sombrerima

I ja to vidim non-stop, ali su forme maglicaste pa mi ne smeta dok gledam. Ja ih vidim otvorenih ociju, mislio sam da se radi o nekoj feli u ocima. Sto ti rece, kad ih pratis padaju, a cim podignes pogled popnu se i one, znaci da se nalaze u ocima i putuju sa zjenicom oka svoga .

PS: Eto, rijesili smo i problem sa 666

Pozdrav!

e pokusala sam da docaram



otprilike tako nesto veceras bi..naravno sa drecavim bojama koje photoshop ne posjeduje

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

Nikad ne vidim ništa određeno. Samo neke boje kako se prelivaju.
Inače, mozak mi je podešen na 'audio', pamtim zvukove, a slike slabo, sa veoma malo detalja.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

I ja isto vidim nesto slicno! Reci mi, jesi li gledala film "Bliski susreti trece vrste" od Steven Spielberga??? :D:D

Kad zazmurim vidim crnu sliku,a odjednom dolaze neki krugovi,kocke.........nako neobicnih boja!

DELETED

LSD?

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

Ja nista ne vidim...

_________________

Ni ja ne vidim.

Za to su potrebne godine napornog rada i odricanja. :D:D

Ja isto nekad vidim oblike, ali kao i kod blua, vise cujem nego sto vidim. Non stop muzika u glavi kad sam u tisini. Ne ono sto sam cuo prije nego mozak pravi svoju muziku. Ima gotivnih stvari, poslije ih sebi sviram, ono sto se moze na gitari odsvirat i nemos vjerovat kako opustajuce djeluju, bas se izgotivim. Sviram na svojoj frekfenciji, tako ja to gledam. Zvukovi koji mi dodju su uvijek prijatni, savrseni za taj momenat, mozak pravi svoju custom muziku. Al uglavnom zaboravim pola od onog sto cujem.

Nego, imam ja jednu zavrzlamu za vas. Kad sam bio manji jednom sam zaspao ono poslijie rucka u dnevnom boravku i odjednom skocio i poceo da se derem "Nemoj ne, necu, ne...." Sta sam sanjao? NISTA! Prazno, crno. Evo sta je bilo: To mi se i dan danas desava ali vise ne pizdim zbog toga. kad zatvorim oci, vidim mrak. Normalno. Ali ja u tom jebenom mraku ponekad vidim prostor! Osjetim prostor. OGROMAN prostor od koga se uplasim. Ono, veliko kao svemir pa jos toliko i na kvadrat. E kao suprotnost tom ogromnom prostoru postoji i tacka, nenormalno mala, i moram stalno da zumiram u tacku da bi je vidio, ali nikad nije dovoljno. Uporedjivanje te tacke sa onom beskrajnoscu me izludjuje. To zumiranje. Kao propadanje brzinom svjetlosti, iako nisam nikada putovao brzinom svjetlosti Nikada ne mogu da sagledam koliko je tacka mala i koliko je prostor veliki. A sto vise zumiram tacku to se vise udaljavam od poimanja prostora i obrnuto. A kao da moram da shvatim sve to, ne mogu da prestanem. Al taj prostor je na pocetku ogranicen! Bas ima zidove i to sve. Ustvari, kontam da prostor uopste i nije veliki nego je tacka toliko mala da onaj prostor izgleda beskrajno ogromno. Pa da! U tome je fazon... ako je nesto beskrajno maleno sve ostalo mu dodje beskrajno veliko. I to tako ukrug. Zavisi od cega pocnem da sanjam, ali uglavnom je od prostora. Pa onda zumiranje... uf... moram da shvatim koliko je tacka malena, ili koliko je prostor veliki. I tu se sve ispreplice, malo jedno pa malo drugo, beskrajno malo, beskrajno veliko. bum tras, tamo vamo, zumiraj odvadjaj i puknem, ne mogu vise moram da se probudim. Kao da ce prostor progutati tacku ako ne uspijem da ih shvatim oboje. Ako ima kojekakih mudraca psihologa ovde, molim vas recite mi da necu umrijeti mlad

E, sta je jos zanimljivo. Citavu ovu pricu vezem uz sliku debelog okruglog covjeka u onom crnom fraku i sa crnim cilindrom i brkovima. Valjda sa njim sve pocinje, on oce da ubije tacku... ne znam vise.

_________________
Đuro je divan.

Hoće to od ručka. Imam običaj poslije jela mirovati, ponekad mi se prispava. I desi se tako ponekad da se baš trznem jer počnem da 'padam' u taj veliki prostor. Sve je to u redu, treba naći nešto zanimljivo za čitati, ili gledati, da imaju oči za šta da se 'pridrže'.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

HAHHhahah


Metadon,Trodon,Morfij???

_________________
GESTAPO SS,WAFFEN SS - WHITE PRIDE -

- WHITE POWER -

Ja mislim da ti imas strah od zumiranja.

Ja kad zatvorim oci ja nista ne vidim. Samo mrak. Dobro, ponekad vidim samo neke cudne zvijezdice...
Doduse, nisam obracala toliko paznju na to da sad konkretno mogu reci vidim nesto ili ne vidim. Ako vidim nesto onda vam javim.

Uglavnom, nekad imam strah kad zatvorim oci. Nekad pred spavanje, kad legnem, pa onda vise puta otvorim oci jer imam osjecaj da neko stoji vise mene i da me posmatra. Ali dobro, to vec spada u parapsihologiju...

jok, spid bejbi, spid.

_________________
'We must learn to live together as brothers or perish together as fools' - Martin Luther King, Jr

"Born to Lose, Out to Lunch" - Ian Fraiser Kilmister

Viva la Muerte!

Ja sam imao tih faza, kada ti dodje strah od svega. Uglavnom, to bi se desavalo samo kada bih za kratko vrijeme procitao/proucio mnogo toga neistrazenog, novog, cudnog, teskog, loseg i onda bi mi izgledalo da to "sve" hoce na mene da se sruci.

Inace, za ove sto su malo pobrkali pojmove. Nisam mislio na nesto sto zamisljamo da vidimo, vec ono sto je tu, ispred ociju. Kao ovo [oOoOoOoOo] svuda naokolo, treperi. U zadnje vrijeme nisam to primjecivao.



@Bik, poznati su mi slicni osjecaji, mada nemam problema sa zumiranjem.
Inace, mislim da su ovo sve odredjeni psiholoski odbrambeni mehanizmi, kako bi se prebladao "strah" od odredjenih fenomena, ali se nama to javlja u "metaforickom" obliku, pa sve postaje komplikovanije za nas da bismo razumjeli sami sebe i svoju svijet/podsvijest. Sami sebe stavljamo pod kljuc, kojeg potom bacamo i bezuspjesno pokusavamo da ga nadjemo.

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.