banjalukaforum.com

Da li ste dovoljno ludi da zivite na nacin kako to neko od vas ocekuje?Mislim,kako taj neko okom vi tako skokom...

Ja niposto ni

Da, i ja isto tako mislim da nisam, i trudim se da ne budem ali isto tako slika u mojoj glavi ne mora biti slika objektivne stvarnosti... Nije isto misliti " oni kazu treba nositi ispeglanu majicu, e pa meni se to ne nosi" pa zivjeti u iluziji da ne te ne brine misljenje drugih ljudi... Ima tu puno zajebanijih stvari, umu na prvi pogled neprimjetnih....

_________________

Boze sacuvaj,ne pada mi na pamet!
Sto je naravno geslo svih normalnih ljudi na ovom svijetu i mislim da ti niko nece odgovoriti potvrdno i napisati "da, ja bas zelim zivjeti svoj zivot onako kako mi drugi govore"!
IAKO,
bi se mozda postupanje po savjetima koje dobijamo od drugih, koji se kose sa nekim nasim htjenjima, a koji su najbolje sto bi migli uraditi, ustvari jedan vid tog neceg sto si ti naveo..mozda..il' previse filozozfiram..ko zna? Onli skaj nouz
A i ova tvoja teorija Pero ima smisla...
Ma, sve ima smisla ako ga u glavi slozis po nekoj logici

Zivot s ljudima trazi neke kompromise. Potpuno slobodan covjek je potpuno sam covjek.

Naucen sam vremenom da radim neke stvari, toliko da mi je to sasvim prirodno. Nesto od toga se smatra pristojnim ponasanjem, nesto je prosto uobicajeno, nesto rezultat manje ili vise sretnih okolnosti.

Kako rekoh, zivot s ljudima je kompromis, nesto dobijas i nesto gubis. Ne vjerujem ljudima koji tvrde da zive sasvim po vlastitom nahodjenju. Pobune smatram djetinjastim. Prosto zato sto mislim da zaista autenticno ponasanje nije protiv bilo cega, ili protiv bilo koga. Usmjereno je u nekom svom pravcu, koji se nekad vise poklapa s normom, a nekad manje.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Da, svi mi ipak živimo u okviru normi, ne spada u norme samo način oblačenja ili mjesta za izlaske. Jedino, šta ako je autentično ponašanje usmjereno u pravcu društva zbog kojeg se pojedinac 'mora' ponašati na očekivani način. (evo još ću zvučati kao buntovnik )

Nisam siguran da sam te dobro razumio. Ne vjerujem da je moguće potpuno poklapanje nečijeg autentičnog ponašanja i zahtjeva društva. Društvo je previše promjenljivo i nehomogeno za takvo nešto. Ili sam te skroz pogrešno shvatio?

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Mislim na odnose i vrijednosti u društvu, preciznije dominantni kulturni obrazac vrijednosti koji postoji u jednom društvu.
A bilo je i rečeno malo u šali, zato što sam izgleda pretjerala s autentičnošću

Pozdrav svima,



Blue, ja inace volim mnogo da pitam , a posto vidim da imas odredjenu predstavu o autenticnosti, da mi kazes kako ti gledas na autenticnost, i zasto mislis da ljudska autenticnost zavisi od drustva u kojem zivimo. Ima i tema o autenticnosti par spratova nize.

Revan, mozes li mi i ti reci sta mislis o autenticnosti?

Pozdrav!

Nas nekoliko je na pogrešnoj temi, evo i ova se pretvara u autentičnost .

Ma nema veze, ja mislim da je ova tema veoma usko vezana sa temom autenticnosti, pa predlazem da ostanemo ovdje, a i zato sto sam ja tako rek'o

Nisam mislila reći ovo iznad, izmjenio si poruku u isto vrijeme kad sam ja poslala svoju pa nisam vidjela pitanje

Znam, ali ja volim zaplete

Nemam sad vremena pisati, drugi put ću, upravo sam bila pošla. Ukratko, ja sam protiv toga da se čovjek ponaša u skladu sa dominantnim kulturnim obrascem vrijednosti, pogotovu s ovom dominantnom kulturom koja vlada kod nas u zadnje vrijeme. Negdje se u pitanju autentičnosti slažem čak i sa stanovištem antipsihijatrije (nekim umjerenim) da je društvo represivno i ne dopušta pojedincu autentičan život. To sam već spominjala, naći ću sljedeći put još neki tekst.

Mislim da niko ne živi na očekivan način... Inače bi mu bilo dosadno... A i svima oko njega... Pogotovo ako bi i oni tako živjeli... Mada sam upoznala ljudi kod kojih tačno znaš šta će sljedeće uradit, kao da su isprogramirani... Al volim ljude koji su puni iznenađenja...

_________________

Autenticno ponasanje vidim kao kreativno ponasanje. Ne mislim da neko sad ima neku svoju autenticnost koju treba da otkrije vec da je autenticnost nesto sto se stvara.
To nije neki pojedincu svojstven stil, vec jedan ziv odnos sa svijetom oko njega. To jest, nije nesto stalno vec promjenljivo. Pojedinac se mijenja, i svijet se mijenja.

Cim covjek nauci jezik svog drustva vec je stavljen u odredjen okvir. Npr., na nekim jezicima je neke stvari lakse reci nego na drugim, a neke prosto nije moguce prevesti. To samo pokazuje uticaj jezika na svijest.
Htjeli to ili ne, mi sa svojim drustvom dijelimo mnogo toga na tako suptilan nacin da cesto nismo ni svjesni. Totalni raskid sa drustvom je moguc samo kroz totalno osamljivanje, sto je prakticno nemoguce.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Znas li onu pricu o dva budista, dosli oni do rijeke i sretnu mladu djevojku koja hoce da predje rijeku, i upita ona njih da li mogu da je prenesu preko rijeke. Sad, obojica su znali da ne smiju da prilaze zenama posto su u strogom celibatu. I ovaj jedan produzi dalje nista ne odgovorivsi iako je s pozudom pogledao djevojku, a drugi se ponudi na pomoc i uzme djevojku na svoja ledja i prenese je. Ovaj se prvi frapirao i citavo vrijeme kontao u glavi kako je njegov drugar smio da dodirne zenu. I nakon odredjenog vremena nije vise mogao izdrzati i upita ga: "Zasto si dodirnuo tu djevojku?". A ovaj ce: "Ja sam je uzeo na svoje ruke i prenio na drugu stranu rijeke, i tu je ostavio. Ti je nosis jos uvijek"

Poruka price je veoma lijepa i sadrzi jednostavnu i prelijepu istinu u sebi, a govori i o autenticnosti onako kako je ja vidim

Pozdrav!

Možda se sad neko prosvijetlio poslije ove priče






Ne mislim na autentičnost u ekstremnom smislu, i totalno odvajanje od društva. Društveni smo čim koristimo isti način komunikacije. Ali ne mislim na takve slučajeve, nije to poenta mojih komentara.

Razumjeli smo se nas dvoje sasvim dobro, odgovarao sam na Dakovo pitanje o tome zašto mislim da autentičnost zavisi od društva.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

iako je to pomalo licemjerno i trudim se da ne, cesto se uhvatim da to cinim uglavnom da bih izbjegao sukobe, da bi izbjegao negativna misljenja o meni(iako ovim samo stvarate vise negativnih misljennja uglavnom), da bi se prilagodio datim situacijama i okolnostima...